Risan-najstariji grad u boki

[jokac]

[spar]

ovo je sledece koje ide za podgoricku mahalu

[jokac]

nece valjda ovo,to bi sramotno bilo,ovo je Vaso ostavio Risnu,ne Milo,....

[fotograf]

nece valjda ovo,to bi sramotno bilo,ovo je Vaso ostavio Risnu,ne Milo,....

Polako samo...

[jokac]

pjaca nekad.......a sad?

[jokac]

nekad do Kotora i Tivta.....a sad?

[jokac]

dom kulture nekad,desno pored je bila i skola.....

[jokac]

hotel orjen........nema njega a ni teute...

[jokac]

risanska narodna nosnja...da ne zaboravimo....:dejection:

[spar]

zaboravio si ono "za dinar da ijemo i ..................."

[jokac]

A izvinjavam se,a i ono za Jevreja....:redface:

[Mstislav]

Супер слике!!!

[spar]

A izvinjavam se,a i ono za Jevreja....:redface:

zato i nema zidova u risnu

[jokac]

pravih nema....u pokusaju ima...:redface:

[spar]

pravih nema....u pokusaju ima...:redface:

dobro da jos nemate ********

[jokac]

ima i to......:redface:

[jokac]

[jokac]

[jokac]

[jokac]

Rišnjani pripovijedaju da je na ovome zalivu bilo negda glavno mjesto Risan (kao što je sad Kotor), i da se onda ovo nije zvalo Boke da Kataro nego Boke di Rizano, pa kad je donji Risanski grad propao u more (kao što se i danas poznaje), onda je kod tora (gdje su se ovce držale) postavljen temelj Kotoru. Više Kotora u kamenitoj gori vidi se nekaka velika jama, kao pećina: onuda se pripovijeda da je onu pećinu bio počeo kopati silni Car Stefan, da ondje gradi Kotor, pa mu kazala vila da to ne čini, jer mu ondje u onoj vrleti nema ni brodu pristaništa, ni konju poigrišta, već neka ga gradi dolje kraj zaliva. Car posluša vilu, i s pomoću njezinom načini grad Kotor, i dovršivši ga sa svijem, pozove na čast mnogu gospodu i vilu. Kad se car pred gospodom stane hvaliti kakav je lijep grad načinio, vila ga prekori da on to bez nje ne bi mogao učiniti, caru na taj ukor bude tako žao da udari vilu šakom po obrazu, i ona se na to rasrdi, te sve izvore i studence po Kotoru otruje, i sve goste careve poludi. Kad car tu osvetu vidi on stane vilu moliti, i jedva je kojekako namoli te mu goste povrati od ludila i očisti mu od otrova samo jedan izvor iza južnijeh vrata gradskijeh. I od toga kažu da je ostalo te su i sad, osobito ljeti kad je suša, sve vode po Kotoru malo slane, osim onoga izvora iza grada na južnoj strani. Kazivali su mi u Kotoru da ima i pjesma o ovome svemu događaju, ali ja nijesam mogao nikoga naći ko je zna. Ovako se pripovijeda i pjeva da je Kotor postao

[jokac]

Piše: Akademik Petar Vlahović
Proučavanju grada sa naučnog stanovišta, ni kod nas ni u svijetu, nije poklanjana veća pažnja. Etnologija kao nauka o narodu daleko veću pažnju je poklanjala "ruralnoj" (selu) nego "urbanoj" (gradskoj) etnologiji, jer se čuvarom kulturnog narodnog nasleđa i nosiocem etniciteta uglavnom smatralo selo. Ali, usred društveih kretanja i promjena do kojih je došlo tokom HH vijeka, ukazuje se potreba da se i u "urbanoj etnologiji" posvijeti odgovarajuća pažnja. Uostalom, još u jeku drugog svjetskog rata Elijel Sarinen (Eliel Saarinen, 1873-1850), istaknuti finski arhitekta, u svojoj studiji "Gradovi - njihov razvijat, njihovo propadanje, njihova budućnost, koja je objavljena 1943., (prevod "Svjetlost", Sarajevo, 1972) skrenuo je pažnju na sljedeće: "Poznato je da civilizovani svijet danas prolazi kroz velike prekretnice. Čine se veliki napori u svakoj zemlji da se zavede red u razbijenoj društvenoj strukturi. Mora se stvoriti nešto novo da se sačuva naša kultura od potpune propasti… Mora se stalno držati na umu da su porodica i dom kamen temeljac društva i da čovjekov fizički i umni razvitak uveliko zavise od karaktera odoline u kojoj je rastao kao dijete, u kojoj provodi život odraslog čovjeka i u kojoj radi. Što više dom i okolina uzdižu čuvjeka pojedinačno i kolektivno od ljepote stanovanja i prilježnosti u radu, to bolje će se društvo moći pripremiti za društveni poredak koji može duže trajati… ukoliko je i seoski stanar u češćem direktnom ili indirektnom dodiru sa varošima i gradovima, gradski problemi će obuhvatiti ne samo one koji žive u urbanim zajednicama, nego sve bez obzira gdje se njihova staništa budu nalazila".

Grad u Crnoj Gori sa etnološkog stanovišta nije mnogo proučavan jer je selo, do nedavna, bilo čuvar tradicije i etničkog identiteta. Međutim, polaznu tačku o etnološkom proučavanju gradova i urbanih naselja u Crnoj Gori nalazimo u delu Vuka Karadžića "Crna Gora i Boka Kotorska" (Srpska književna zadruga, Beograd 1922), koje istovremeno predstavlja i jednu od prvih etnoloških monografija u evropkoj literaturi, koja je nastala po želji Petra II Petrovića NJegoša i obelodanjena je u Stutgartu na nemačkom jeziku 1837. godine. Vuk je u ovoj knjiži prikazao geografske odlike tadašnje Crne Gore, prikazao njene žitelje, osvrnuo se na istoriju, način upravljanja, život Crnogoraca sa susedima, i prikazao način žviota, veru, nauku, naravi i običaje.

Pola dana hoda

Dolažeći u Crnu Goru morskim putem Vuk je uočio da je "na lijepome i od vode uzvišenom mjestu Novi, grad stari, gotovo razvaljen, i više njega na brdu noviji tvrđi (str.3). Risan (varoš od 250 kuća i 1.300) i zidine od starijeh gradova i na brijegu i na vodi, za koji se ondje pripovijeda da je u njemu živela ilirska kraljica Teoka". (str. 3) "Od Risna idući uza zaliv oko jednoga sahata je varoš i vše nije gradić Perast (oko 200 kuća…)". (str. 3). Kotor je "veliki stari grad na vodi, a manji i može biti noviji gore na stijeni" (str. 4). "Rišnjani pripovijedaju da je na ovome zalivu (misli se na Boku - P. V.) bilo negda glavno mjesto Risan (kao što je sad Kotor) i da se onda ovonije zvalo Boke di Kataro nego Boke di Rizano, pa je donji Rišnjanski grad propao u more (kao što se i danas poznaje), onda je kod tora (gdje su se ovce držale) postavljen temelj Kotoru (str. 4). "Od Kotora k jugu oko po dana hoda suhijem putem na moru je mali gradić Budva" (str. 5) piše Vuk.
Najpotpuniji etnološki opis grada u Crnoj Gori dao je pet decenija posle Vuka Pavle Rovinski u svom kapitalnom delu "Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti" koje je 1888. godine obelodanila Ruska imperatorska akademija nauka u Sanktpeterburgu. Rovinski je, sudeći po sadržaju koji je ostavio, pre svega skrenuo pažnju na grad u Crnogorskom Primorju.
Rovinski uočava da su gradovi u Crnoj Gori bili politički centri države. To su, po Rovinskom, bila utvrđenja sa kamenim zidovima, kulama, stražarnicama, sa kasarnama, sa zatvorima (kazamatima), s podrumima, magacinima za municiju i hranu, sa željeznim vratima ispred kojih su nekada bili mostovi. Takvi su bili Duklja, Medun, Skadar, Ulcinj, Bar, Krajina i drugi. Unutar gradova bile su, kaže Rovinski, kuće samo uglednih ljudi, vlastelina i venecijanskih nobila i patricija, koji su u okolini gradova imali svoje vile sa manjim posedima zemlje, sa maslinjacima, vinogradima, baštama i njivama, a sve su to obrađivali kmetovi. U gradovima su, kaže dalje Rovinski, bili i gradski kmetovi, koji su pripadali vlastelinima i crkvi, a uz njih, unutar gradova, živeli su i trgovci, zanatlije i razne vrste idustrijski radnici (str. 333-334).
Niz veoma zanimljivih etnoloških podataka o gradskim naseljima u Crnoj Gori ostavili su sljedbenici Cvijićeve antropogeografske škole...

[Xerxes]

Često se denem tijem pravcem, i ne znam koliko broj puta uhvatih dugu nad Risanskim zalivom, sve ovjekovječeno... a stara legenda kaže da je na kraju duge šta? Nije jednorog koji se*e dugu!

Sa druge strane, i pod Kotorom i Risnom leže nekadašnji gradovi, a Platonov mentor po Platonu je velio da je iza brda, brda, brda, pa po sred brda Atlantida... ne misleći VALJDA na Egipat time...

Uf što volim bajkovite zemlje, a ponajviše to što živim u jednoj!!!

[jokac]

za Risan se zna i vidi dokle je bio...za Kotor ima odje forumasa koji se bave ronilastvom pa nek kazu...sto reci braco....lijepa je ova Boka,nego oce da rasprodaju sve....

[jokac]

[jokac]