VELIKA imena . . .
Ponešto (što god vas volja) o onima za koje smo čuli, o onima za koje možda samo nekolicina zna, o onima koji su po vama ostavili traga na platnu istorije i / ili budućnosti...
Riječ o onome koji je umio rastumačiti ideju i u njoj pronaći i prijatelja i neprijatelja, darovitom i bogatom egocentriku, kome je i koža (ne samo crkva i država) tijesna bila...
Danas je 115. godišnjica od kako je Sinod ruske pravoslavne crkve objavio odluku o ekskomunikaciji Lava Tolstoja zbog čega je sahranjen bez liturgije i popova, pod mladom brezom umjesto krstom. Zašto? Zbog ovoga:
“Učenje crkve je laž i skup praznovjerja i vradžbina. Posumnjavši po nekim znacima u istinitost crkve, posvetio sam nekoliko godina da bih učenje crkve izučio teorijski i praktično: teorijski – pročitao sam sve što sam mogao o učenju crkve, izučio i kritički analizirao dogmatsku teologiju; praktično – strogo se pridržavao, tokom više godina, svih propisa crkve, posteći sve postove i posjećujući sva bogosluženja.
I ja sam se uvjerio da je učenje crkve teorijski lukava i štetna laž, a praktično je skup najgrubljeg praznovjerja i vradžbina koje potpuno prikrivaju sav smisao hrišćanskog učenja.“
Ovdje postoji nijansa. Tolstoj nije ateista, on ne kaže da je Isusovo učenje laž, već da je laž crkveno učenje o Hristu (kao i o Trojstvu, Bogočovjeku, raju, paklu, itd.) koje je po njemu falsifikat izvornog, pred-crkvenog hrišćanskog učenja o dobroti, ljubavi, praštanju i milosrđu među svim ljudima, bez razlike. Prosto, bio je ubijeđen da sveštenstvo mora dijeliti sudbinu i patnju naroda, biti solidarno sa njim, da ne smije pristajati uz državu protiv svoje pastve, podržavati ratove i bilo kakav oblik nasilja.
I nije grof Tolstoj bio samo pisac čuvena tri romana. Bio je i esejista, publicista, ratnik i ratni izvještač, dramaturg, pedagog, moralni filozof, a na kraju radikalni socijalni reformator, hrišćanski pacifista i ljevičar koji se protivio ne samo crkvi, carskoj i svakoj drugoj državi nego takođe revoluciji i svakom nasilju.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Bookmarks