Autizam- Djeca sa posebnim potrebama..

[MeDo_JE]

Ne radi se samo o tome da se oni ukljuche u drushtvo, vec i da samo drushtvo prihvati takve osobe kao ravnopravne... Evo npr na forumu gledam ljude koji nemaju pojma o broju autistichnih osoba u CG, jer ih rijetko gledaju i ne dolaze u kontakt sa njima, dok je vecina danashnje djece upoznata i sa brojem i sa problemima sa kojima se takve osobe srecu...

Sigurno da bi valjalo poboljshati sistem, prvenstveno bolje obuchiti asistente i mozhda uvesti neke dodatne aktivnosti dje bi se puna pazhnja poklanjala takvoj djeci... No apsolutno podrzhavam zakon o inkluziji i obavezu pohadjanja redovne shkole...

Sent from tapatalk

[GrobarPodgorica]

U praksi je to katastrofa ipak, njima je potrebno da rade u manjim grupama, to sto su u odjeljenjima sa 30 ucenika i asistentom im nista ne pomaze. Niti mogu da prate nastavu, niti moze ucitelj ili nastavnik dovoljno da im se posveti, dovoljno defektologa nema. U specijalnim ustanovama imaju neku sansu, defektologe, u redovnim skolama nikakvu, jer od socijalizacije nema nista, napredak je nogo, mnogo sporiji, samo im se pravi jos veci problem. Prvih par godina redovne skole i roditelji ih po automatizmu posle 10. godine vracaju u specijalne ustanove, ali bude kasno.

У мало ближој родбини имам дефектолога који није могао радити у ЦГ због познати разлога, па је морао да иде по свијету да би нешто радио иако се трудио да овдје остане.

[Jakuza]

To je vec druga prica, takvo je vrijeme na Balkanu, upravo i zbog nekvalitetnog kadra u redovnim skolama inkluzija potpuna je nonsens. Mada je potpuna inkluzija sama po sebi nonsens, mora da postoji i da se povuce linija nedje, jer se nikome ne cini usluga, vec kontra. Treba vidjeti ko je za redovne skole, ko je za socijalizaciju i vece grupe, a ko nije. Ali to se ovdje ne radi tako, vec maltene svako dijete moze da ide u redovne skole, sto se za sad pokazuje kao katastrofalna odluka.

Ti pobornici inkluzije su bili razneseni argumentima od ljudi iz struke, bukvalno nisu na nekim sastancima znali sta da kazu, jer oni prvi ne znaju nista o djeci sa posebnim potrebama i kakvih slucajeva sve ima i opet su donijeli zakon.

[Solid]

Mislim da to miješanje nije dobro za normalnu djecu, ali vjerovatno se ne razumijem.

[MeDo_JE]

Naravno da ne mogu i ne trebaju sva đeca, jer bi bilo mučenje i za njih i za sve ostale, no značajan dio može... Igrom slučaja sam učio u osnovnoj školi koja je imala specijalno odjeljenje za autističnu đecu, jer tada nijesu mogla pohađati redovnu nastavu... To odjeljenje je blago rečeno bilo katastra... Jedan ili dva nastavnika ne mogu da drže čas sa 10-15 autistične đece, jer svakom treba pojedinačno posvetiti pažnju, da ne pričam o tome da nije bilo selekcije, pa su tretirana isto đeca sa različitim oblicima autizma... Tako izopšteni i odvojeni bili su samo predmet podsmijavanja ostaloj đeci...

Tužno je što poslove asistenata u nastavi obavljaju ljudi koji blage veze nemaju o tome, normalno da sistem neće pokazivati dobre rezultate, kad je sve osim onoga na papiru pogrešno odrađeno... Treba se ugledati na zemlje koje se uspješno nose sa problemima autističnih osoba, one koji se mogu treba direktno uključiti u društvo, dok za ostale to mora ići postepeno ako je uopšte moguće... Zatvarati ih sve u posebne ustanove i izopštavati neće pomoći ni njima u daljem životu, ni nama da razumijemo njihove probleme i potrebe...

[MeDo_JE]

Mislim da to miješanje nije dobro za normalnu djecu, ali vjerovatno se ne razumijem.

To mišljenje si sigurno zasnovao na nekim činjenicama i razlozima... Eto dovoljno da kažeš samo jednu činjenicu ili razlog zbog kojeg nije dobro...? Kakvu to štetu može imati normalno dijete zbog prisustva autističnog đeteta, i asistenta u nastavi, času...

[Solid]

Ne mogu ti objašnjavat uglavnom prihvati to zdravo za gotovp i nastavi da se zalažeš za to da se autistična djeca odvajaju od normalnih. I nemojte što zamjerit.

[MeDo_JE]

Ne mogu nikako prihvatiti... To je isto kao da kažeš da osobe sa psihičkim problemima treba da idu na druge forume, jer bi dupli nickovi i trolovanje mogli štetno da utiču na psihu normalnih forumaša, što jednostavno nije tačno... Mogu dovesti do neželjenih reakcija u početku, ali kad se spozna srž problema, svak normalan će željeti da pomogne takvim osobama i primi ih u zajednicu...

[Solid]

To tvoje razmišljanje je uredu za odrasle osobe, ali za djecu u prvi razred koja su još u razvoju onda nije baš uredu. Mada ne mogu ti sad objašnjavat detaljno zašto jee nemam vremena.

[Ben Dover]

Jasno je da neko ima, sticajem okolnosti vise a neko manje, dodirnih tacaka sa inkluzivnim obrazovanjem u Crnoj Gori ali je cinjenica da je jako puno uradjeno da se taj segment obrazovanja znacajno unaprijedi... Dodatno zbog cinjenice sto kancelarija UNICEF-a jako dobro funkcionise i prilicno je aktivna na tom polju...
Jedan jako vazan element u procesu je kategorizacija djece i tu je jako puno uradjeno da se upravo komisije za kategorizaciju obuche adekvatno kako bi taj dio posla bio uradjen sto kvalitetnije...
Pored toga, odjeljenja koja u svom sastavu imaju dijete sa posebnim obrazovnim potrebama su rasterecena u smislu ukupnog broja ucenika, a osoblje kojebradi sa tom djecom je proslo relevantne obuke koje su im obezbijedjene...
Ne zavaravam se da je sve idealno, ima jos mnogo da se radi ali svakako je veliki pomak napravljen i roditelji ove djece i te kako imaju kome da se obrate.
A o segregaciji, po bilo kom osnovu pa i ovom, necu ni da pricam...
Posto se radi o jako osjetljivoj temi, zamolio bih sve koji komentarisu da obrate paznju na terminologiju jer ako kazete za djecu da su normalna, sto su onda ova druga djeca...
Moje dijete je i u vrticu i sada u skoli imalo prilike da u grupi/odjeljenju ima dijete sa posebnim obrazovnim potrebama... To mu je pored ostalog pruzilo priliku da jako rano formira odredjene segmente licnosti koji mu u zivotu mogu samo pomoci...

[remark]

Moje dijete je i u vrticu i sada u skoli imalo prilike da u grupi/odjeljenju ima dijete sa posebnim obrazovnim potrebama... To mu je pored ostalog pruzilo priliku da jako rano formira odredjene segmente licnosti koji mu u zivotu mogu samo pomoci...

Pušti ti to vidiš da je bolje da se odvoje ta đeca i bače pod ključ. Šalu na stranu ja sam bio zadovoljan što moje dijete ima priliku da vidi da postoje djeca sa posebnim potrebama i da bude u njihovom društvu. Smatram da će od toga postati bolja osoba, iako nisam stručnjak po tim pitanjima držim se toga.

[NSX]

mozda bi trebalo otvorit temu autizam i prebacit postove tamo..

[Solid]

niko ne kaže da treba ih zaključati, taman posla, već im pružiti pomoć od stručnih lica u posebnim ustanovama, pa jednog dana (ako bog da) kad ozdrave pomiješat ih sa normalnima.

[zvoncica]

Mislim da to miješanje nije dobro za normalnu djecu, ali vjerovatno se ne razumijem.

Ne mogu ti objašnjavat uglavnom prihvati to zdravo za gotovp i nastavi da se zalažeš za to da se autistična djeca odvajaju od normalnih. I nemojte što zamjerit.

To tvoje razmišljanje je uredu za odrasle osobe, ali za djecu u prvi razred koja su još u razvoju onda nije baš uredu. Mada ne mogu ti sad objašnjavat detaljno zašto jee nemam vremena.

što misliš o tome, da si recimo ti, nekad davno kad si bio mali i kad je tvoj mozak još bilo moguće "preokrenuti" i utuviti u njega neke tvom okruženju nepojmljive stvari, kao što je činjenica da djeca sa posebnim potrebama postoje i NIJESU gradjani drugoga reda, nego ravnopravni sa tobom, dakle, da si tada imao priliku da sa tom djecom boraviš u istoj prostoriji, da im pomažeš da napreduju, da ti bude cilj, i stalo, da oni pokažu nekakav napredak, da se raduješ svakom slovu napisanom, svakoj nacrtanoj životinji ili bilo kojem drugom uspjehu, možda danas ne bi pisao ovakve gluposti kao što si napisao u ova tri a i u mnogim drugim postovima koje si na ovoj temi ovih dana ostavljao!
Uključivanje djece sa posebnim potrebama u redovan školski program osim dobrobiti koje donosi njia samima, mnogo čini za djecu koja su rodjena bez oštećenja, jer se uče razlikama, životu sa njima, empatiji, saradnji, ljudskosti, saosjećajnosti...ti toga svega, nažalost, nemaš, a imao bi i te kako da si ikad imao u svom okruženju osobu sa posebnim potrebama i da si vidio da su to ljudska bića koja vole, raduju se, tuguju...osjećaju!
i preseliću sve ove postve u novu temu na Društvenoj hronici, davno smo izašli sa teme "Nestale osobe"

[Solid]

nemoj se ljutit, možda sam ostavio takav utisak da imam nešto protiv autistične djece ali stvarno nije tako. Ja sam upravo za to da im se pomogne ali mislim da nije dobro ni za njih ni za drugu djecu da se zajedno razvijaju do neđe 14-te, 15-e godine.

[VanjaTheMan]

nemoj se ljutit, možda sam ostavio takav utisak da imam nešto protiv autistične djece ali stvarno nije tako. Ja sam upravo za to da im se pomogne ali mislim da nije dobro ni za njih ni za drugu djecu da se zajedno razvijaju do neđe 14-te, 15-e godine.

Ako mislis mora da si to misljenje bazirao na necemu. Obrazlozi malo.

[Raquel]

Autizam je prisutan, autisti su tu oko nas

...

A šta je zapravo autizam?

http://www.cdm.me/kolumne/autizam-je...-su-tu-oko-nas

[karamazov]

jesam li dobro razumio, djeca sa posebnim potrebama pohadjaju redovnu nastavu... cijelu osnovnu skolu, od prvog do osmog razreda?
nijesam strucnjak, ali to mi ne djeluje kao dobro resenje...
djeca sa posebnim potrebama se razlikuju, ima mirne djece, kao i one agresivne, djece koja su ocigledno drugacija a intelegencija im i nije toliko ostecena, a ima i one djece koja bas slabo sta kapira... itd, itd...
svako dijete je prica za sebe... pa da li bas svako od njih pohadja redovnu nastavu, o kakvoj kategorizaciji pricate i kako se to sprovodi...

Pušti ti to vidiš da je bolje da se odvoje ta đeca i bače pod ključ.

niko to nije rekao, bas naprotiv... djecu treba socijalizovati i osposobiti za neko zanimanje ako je to ikako moguce... ali to treba sprovesti kroz posebna odjeljenja u okviru redovnih skola, dje ce raditi ljudi koji su za to posebno obuceni...
ne sumnjam da su ta djeca prihvacena od ostalih, ali je dovoljno da se javi svega par kretena koji bi ih maltretirali i da se napravi mnogo veca steta...
osim toga, kad pomenu zakljucavanje- djeca provedu duplo vise aktivnog vremena kod kuce nego u skoli... ako ih roditelji kuci bace pod kljuc- sto se postiglo ?

[remark]

jesam li dobro razumio, djeca sa posebnim potrebama pohadjaju redovnu nastavu... cijelu osnovnu skolu, od prvog do osmog razreda?
nijesam strucnjak, ali to mi ne djeluje kao dobro resenje...
djeca sa posebnim potrebama se razlikuju, ima mirne djece, kao i one agresivne, djece koja su ocigledno drugacija a intelegencija im i nije toliko ostecena, a ima i one djece koja bas slabo sta kapira... itd, itd...
svako dijete je prica za sebe... pa da li bas svako od njih pohadja redovnu nastavu, o kakvoj kategorizaciji pricate i kako se to sprovodi...



niko to nije rekao, bas naprotiv... djecu treba socijalizovati i osposobiti za neko zanimanje ako je to ikako moguce... ali to treba sprovesti kroz posebna odjeljenja u okviru redovnih skola, dje ce raditi ljudi koji su za to posebno obuceni...
ne sumnjam da su ta djeca prihvacena od ostalih, ali je dovoljno da se javi svega par kretena koji bi ih maltretirali i da se napravi mnogo veca steta...
osim toga, kad pomenu zakljucavanje- djeca provedu duplo vise aktivnog vremena kod kuce nego u skoli... ako ih roditelji kuci bace pod kljuc- sto se postiglo ?

Da sad ja ne pokušavam da filozofiram, ima puno tekstova na temu inkluzije, ovo je otprilike objašnjenje.



Inkluzija podrazumeva pravo sve dece na obrazovanje, počev od predškolskog uzrasta, do visokog obrazovanja. Ona obuhvata:

• Decu sa smetnjama u razvoju
• Decu sa invaliditetom
• Decu iz marginalizovanih grupa
• Darovitu decu

To bi značilo da sve gore navedene grupacije treba da se nađu u redovnom obrazovnom sistemu.To takođe znači da bi svako dete, shodno svojim mogućnostima napredovalo i usvajalo gradivo, što bi podrazumevalo da se svakom detetu prilagođavaju sadržaji i brzina usvajanja istih. Različitost bi značila da đaci jednog istog odeljenja uče različite sadržaje u okviru gradiva, a na kraju bi ocene bile iste. Kako to? Mnogi se sada pitaju… Evo objašnjenja. Škola bi bila po meri i mogućnostima deteta, a ne kao do sada-dete po merama škole i društva. Šta to znači? To bi značilo da učenik usvaja gradivo svojim ritmom, onoliko koliko može, bez deprimiranja, suza i osećaja da je manje sposoban od drugih vršnjaka. Pri ocenjivanju bi dobijao petice za mnogo manje usvojenog gradiva od npr.darovitog đaka, jer bi tu ocenu pokrivala konstatacija da je to dete sa smetnjama u razvoju, ili invaliditetom, ili dete iz marginalizovane grupe koje ne razume dovoljno jezik na kome učitelj predaje, pa je to njegov maksimum…
Priznaćete, nije ovo jednostavna ideja. Kako objasniti roditeljima čija svest o ovoj ideji nije dovoljno produbljena zašto je đak iz odeljenja koji ne ume da piše pisana slova ocenjen najvišom ocenom, ako njegovo dete i piše i čita pisana slova. Ili, zašto učenik koji ume da računa do deset ima peticu iz matematike, kao deca koja već izrađuju tekst zadatke sa računom do sto…

Psiholozi i drugi stručnjaci tvrde da će gore navedenim grupama dece biti produktivnije napredovanje u grupi vršnjaka, a i da će se preostali đaci od malih nogu navikavati da tolerišu različitost, pomažu drugima u radu i učenju, da će nastava biti očiglednija, jer dok učitelj objašnjava detetu sa smetnjama u razvoju pojednostavljeno, sva ostala deca će mnogo brže shvatati sadržaje.
A kako bi se sprovela ta humana ideja? E to nije baš jednostavna stvar. Najpre nalazimo na poteškoće u edukaciji prosvetnih radnika. Teškoće se ogledaju u tome što tokom studija na učiteljskom fakultetu nema dovoljno predmeta koji obučavaju profesore da adekvatno rade sa gore navedenim grupama dece.Tačnije, učitelji su jako dobri metodičari, ali su nedovoljno edukovani za rad sa decom sa invaliditetom i smetnjama u razvoju, što će potvrditi defektolozi. Da bi se to ispravilo, potrebni su brojni seminari, obuke, vežbe, kako bi nastava bila efikasnija, jer će se sada u učionicama naći deca sa različitim mogućnostima. Naravno, neko će reći da je i do sada bilo takve dece u obrazovnom sistemu. Tačno. Radim u prosveti 20 godina i mogu da potvrdim da su SVA DECA RAZLIČITA , ALI DO SADA NISMO IMALI PRILAGODJENE PROGRAME I DAVANJE ISTIH OCEAN ZA RAZLIČIT KVALITET ZNANJA. Inkluzija tvrdi da će jedino na taj način sva deca dati maksimum i biti korisni članovi društva, više nego sada. Ta deca su sada zapravo u velikom broju negde u svojim domovima sama, tužna, odbačena i nesrećna, jer društvo nije davalo dovoljno od sebe da ih uključi u redovan obrazovni sistem. Većina roditelja dece sa smetnjama u razvoju je odustajala od obrazovanja dece, pa je veliki procenat ostao nepismen, a društvo nedovoljno produktivno.

Inkluzija kao ideja je ušla u Zakon o obrazovanju još 2009.god. medjutim, njen ulazak u sve nivoe obrazovanja sporo teče. O uzrocima sam pričala. Dakle, to su:

• Nedovoljna edukacija nastavnika
• Neopremljene škole
• Nepripremljeni roditelji za novine
• Nerazvijena svest o pravu na različitost...

Da bi smo sproveli ovu humanu ideju potrebno je mnogo rada, truda. Potrebno je mnogo više od ideje! Najpre, celokupno društvo u kome živimo ne ulaže dovoljno da bi inkluzija ušla na velika vrata u naš sistem obrazovanja. Kada to kažem, mislim da školama treba napraviti prilaze kako bi deca sa invaliditetom mogla da dodju i da se nesmetano kreću po školskim prostorijama, a složićete se sa mnom nije to naivan poduhvat.potrebno je da se škole oreme savremenim nastavnim sredstvima, kako bi nastava bila očiglednija. Potrebno je uticati na svest ljudi da bi inkluzija bila široko prihvaćena. Potebno je da se celo društvo uključi u sprovodjenje ove ideje, a ne da se servira prosvetnim radnicima novina i da se prepuste sopstvenom umeću da je svako sprovede kako zna i ume. Potrebna je i nesebična saradnja sa defektolozima, koji žele da nam pomognu, ali su sputani, jer neko smatra da mi to možemo i sami...
Ipak mislim da svako treba da se zamisli kako može dati svoj doprinos da inkluzija ne ostane samo ideja jednog vremena, već da se čvrsto ugradi u naš obrazovni sistem.

prof.raz.nastave, Radmila Petković

[Ben Dover]

Nema potrebe da se paste-uju tekstovi iz susjednih drzava (uzgred tekstovi koji govore o necemu kao da tek treba da pocne sa primjenom) ali svakako je od koristi jer se cesto preumi koja sve djeca spadaju u grupu djece sa posebnim obrazovnim potrebama.

Mi dominantno govorimo o djeci sa smetnjama i poteskocama u razvoji.
Prije svega se treba naglasiti da Ustav Crne Gore garantuje garantuje pravo na skolovanje pod jednakim uslovima,

Inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori se primjenjuje vec neko vrijeme i unapredjuje kako bi se sto vise sistem otvorio prema svoj djeci.
Kada sam pominjao kategorizaciju, upotrijebio sam, sada vec prevazidjen termin koji ne zvuci fino, a radi se o usmjeravanju. Dosta ljudi ne shvata da prije se ulaska u skolu djeteta, mnogo toga uradi i da se ono ne pojavi samo jednog dana u toj ucionici. Samo kratko, da sad ne opterecujem...
Komisiju za usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potrebama imenuje organ lokalne uprave nadležan za poslove
prosvjete. Komisija za usmjeravanje donosi prijedlog o usmjeravanju djece
s posebnim potrebama u odgovarajući obrazovni program u predškolsku ustanovu, školu ili posebnu ustanovu.
Komisija daje prijedlog o usmjeravanju na osnovu procjene, tj. pojedinačnog mišljenja članova komisije.
Komisija kao osnov za usmjeravanje, s naglaskom na proces u kome se stiču i usvajaju vještine i znanja potrebna za svakodnevni život, cijeni djetetov nivo razvoja, potencijal za učenje i usvajanje standarda znanja, lična svojstva, prepreke i otežavajuće faktore
sredine.
Članovi komisije u procesu donošenja mišljenja ostvaruju kontakt, komunikaciju, konsultacije sa stručnim licima vaspitno￾obrazovne ustanove u koju će dijete s posebnim potrebama biti usmjereno, kao i s drugim nadležnim ustanovama u cilju
dobijanja informacija od značaja za donošenje prijedloga za usmjeravanje.
Takođe, komisija prati da li se adekvatno primjenjuje i realizuje prijedlog o usmjeravanju djeteta. To znači da analizira izvještaje koje vaspitno-obrazovna ustanova dostavlja komisiji kao povratnu informaciju (npr. izrada i primjena INDIVIDUALNOG OBRAZOVNOG PROGRAMA, dodatna stručna pomoć, obuka kadra, ispunjavanje pedagoških normativa za broj učenika u odjeljenju i sl.), ali i obavlja periodične posjete (uvid u realizaciju rješenja na licu mjesta) u cilju sagledavanja postignutih rezultata ili suočavanja sa eventualnim problemima ili nerealizovanim aktivnostima.
Pocrtkom ove skolske godine je uradjen i distribuiran priricnik za rad sa djecom sa autizmom u osnovnim skolama npr, kao jedan od vise slicnih pokusaja da se dodatno pomogne u realizaciji svih ovih aktivnosti...

[remark]

Nema potrebe da se paste-uju tekstovi iz susjednih drzava (uzgred tekstovi koji govore o necemu kao da tek treba da pocne sa primjenom) ali svakako je od koristi jer se cesto preumi koja sve djeca spadaju u grupu djece sa posebnim obrazovnim potrebama.

.

Postovao sam prvo što mi je nalećelo a da mi se učinjelo da objašnjava ponešto u vezi sa temom. Ako sam time povrijedio nečija patriotska osjećanja, da oprostite zabolje me spolovilo.

[Ben Dover]

Obrazovni sistem svake drzave je specifican i drugaciji, a razlika ima jako puno. Ne moramo i ovu temu trovati. Tacka

[Raquel]

Evo ga...

Otvoren Centar za autizam, Marković: Tragičan slučaj Ognjena Rakočevića ujedinio Crnu Goru

http://www.vijesti.me/vijesti/otvore...nu-goru-982153