Autizam- Djeca sa posebnim potrebama..

[Raquel]

Imate li takvo dijete?
Shta biste radili da ga dobijete? Da dobijete jedno, biste li rizikovali josh jednu ili vishe trudnoca?
Biste li i pod kojim uslovima usvojili jedno takvo dijete? Zbog chega ne?

..i sve ostalo..

[goozica]

a kako, moja rakel, da zna čoek kako će u situaciji u kojoj se nije našao?
preteška ti je ova tema...

[Raquel]

Pa ebesh ga.. shta znam.. Gledah prilog o zheni s dvije takve djevojchice na RTCG.. Pa chitah kako je otac u Srbiji godinama seksualno zlostavljao nepokretnu kcerku s Daunovim sindromom te je ostala trudna.. pa mi se nakupilo..

Neka tema makar postoji, da podsjeca shta sve ne cijenimo, a imamo ili ce doci.

[zvoncica]

Mislim da ovo nije pitanje za pdf Ljubav, da više pripada društvenim temama i fenomenima....posebno jer ovdje tražiš da pričamo što bismo i kako bismo u slučaju da nas zadesi...to otvara mnoga pitanja, što reče Goozica, teška tema a i sigurna sam da u koži roditelja djeteta sa posebnim potrebama ne može biti ni neko ko je roditelj a kamo li neko ko još nije postao roditelj, kakva je situacija sa većinom forumaša, tako da će ovo ipak ovdje ostati...
Ono što na ovu temu mogu reći, jeste samo to da svaki normalni čovjek za sebe može da poželi samo i jedino da dobije zdravo dijete...ali život nam ne kroji ono što želimo, tako da sa sigurna da svaki roditelj svoje dijete obožava ma kakvo da se rodi....pažnje svakako više pruža djetetu sa posebnim potrebama jer je to prosto neophodno, ali da ga pitate je li to želio, ne vjerujem da bi rekao da jeste...o svemu drugome ne znam što bih rekla...pitaš bismo li usvojili dijete sa posebnim potrebama...pravo da ti kažem vjerujem da je malo ljudi koji bi usvojili i zdravo dijete a kamo li dijete sa posebnim potrebama....ono što znam jeste da svakome želim zdravo potomstvo jer nema veće sreće od toga

[Raquel]

I ja sam htjela u ovaj pdf, ni sama ne znam shto ga tamo odredih..



http://crna.gora.me/vijesti/drustvo/...ji-cio-region/

[kaemSe]

Ja mislim da ova djevojcica i sestra joj se cak i previse eksponiraju. Njihova majka misli da je to nacin da ih ljudi prihvate, sta znam.
Pricala mi je osoba iz zdravstva da postoji autisticne djece u podgorici koja apsolutno samostalno funkcionisu i rade dosta stvari iz svakodnevnice zahvaljujuci brutalnim naporima roditelja.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[goozica]

ne znam... da majka zdrave djece toliko fotki seruje po fbu, svaki dan druga odjevna kombinacija, sigurno bi naišla na osudu. u ovom slučaju to nije tako i to samo govori da se pravi razlika...

[mexiko]

Koliko je vas imalo dodirnih tacaka sa djecom sa posebnim potrebama? Osim sto su vidjeli na slici, culi da neko ima, vidjeli u prolazu? Pa da onda probamo nastaviti ovu tesku pricu

[Artemis]

Mex...rezonovala bih kao ti.Jer istina je da nikad ne možeš da govoriš šta bi i kako bi a o tome zapravo pojma nemaš već se držiš nekih pretpostavki koja su površna ustvari jer prirodno želiš zdravo dijete i stvarna predstava o tome ti je daleka.
Jednom sam na ljeto i odmor svratila u Dobre vode i na par sati sam bila na dio plaže gdje je stigao autobus djece sa posebnim potrebama,mislim da su bili iz Bosne.Tu je sa djetetom bio i clan porodice, majke uglavnom (majka je majka pa nek se očevi ne bune) i ja se zagledah baš u jedno dijete u kolica jer se nekako izdvojilo.Majka ga hrani i ljubi i tepa dok ono ne može svu hranu da uzme već pola od nje pada a ona kupi i ljubi i toliko ga voli,tolikom ljubavlju da je to bilo nevjerovatno...I više nisam mogla,rekoh društvu da idemo jer sam bila na ivici da nadoknadim godine u kojim mi se zjenice nisu punile...Voljela bih i želim da su sva djeca na svijetu zdrava ali i žalim siromaštvo i nemoć onog ko od sebe pored svih teškoća koja ga snadju gurne i odbaci sopstveno dijete.

Послато са GT-I9070

[AR156]

Imate li takvo dijete?
Shta biste radili da ga dobijete? Da dobijete jedno, biste li rizikovali josh jednu ili vishe trudnoca?
Biste li i pod kojim uslovima usvojili jedno takvo dijete? Zbog chega ne?

..i sve ostalo..

Svaki hendikep je prica za sebe. Licni stav je da njihov psihofizicki razvoj umnogome moze pospjesiti ljubav porodice.Potrebna je velika snaga i upornost svih clanova .Jer samo tako se dijete nece osjetiti zapostavljeno,asocijalno i odbaceno.
Ne slazem se sa zvoncicom,da svaki roditelj pruza maksimum.Poprilican broj roditelja ne zele prihvatiti da im dijete 'nije normalno' i onda od samog starta imaju pogresan pristup.
Zivot nema znak upozorenja,tako da covjek treba biti spreman na sve. Nije dijete sa posebnim potrebama neuspjeh,vec ono koje se od dobra pomami i sav trud svojih roditelja baci pod noge.

[mexiko]

Tacno je da je svaki hendikep prica za sebe. Neki s u laksi, pa se sa takvim osobama moze kako tako komunicirati, oni mogu na neki nacin izraziti emocije, drugi su opet tezi i pored svega sto roditelj uradi za njih, oni jednostavno ne razumiju. Ni ljubav ni paznju ni nista. Na zalost. A sto bilo, kad bi bilo....to je jedno od onih pitanja na koje nema odgovora, osim kad se neko nadje u toj situaciji, nema teoretisanja "ja bih" i "ja ne bih". Ja sam i protivnik toga da djece sa posebnim potrebama idu u skole sa drugom djecom. Prvo, sto koliko god neko zelio da im na taj nacin pomogne, uvjek ce se naci djece koja ce ih vrijedjati , omalovazavati,...a s obzirom da su djeca sa posebnim potrebama osjetljivija na neke stvari, to moze da izazove prilicno traumaticno iskustvo. Sa druge strane, takva osoba moze da povrijedi neko drugo dijete. Mislim da je to mac sa dvije ostrice. Jedno je teorija, drugo praksa. I mislim da je to kod nas vrlo brljavo uradjeno, bez mnogo analiza, nego ajde, da zadovoljimo neke trendove.
A zadnje pitanje je, mislim, vise nego suvisno.

[pilicius]

Pa evo ja gospodja moja i ja imamo dijete sa posebnim potrebama. Tj. ispravka svugdje u svijetu se dijete koje ima ovu bolest klaisfikuje kao dijete sa posebnim potrebama, a kad porastu i eventualno zaposle imaju beneficiran radni staz. Kod nas u CG nema doktora za tu bolest sta dalje reci. Iako svojom pojavom ne odaje utisak bolesnog djeteta, samo ona i mi znamo kroz sta prolazimo svaki dan. Ide u skolu sa vrsnjacima (4.razred) i nema problema sa tim niti ima ko opasnosti od nje niti ona ima opasnosti od drugih. Jedna od glavnih stvari koja joj pomaze da ostane takva kakva jeste jeste upravo ta socijalizacija sa ostalima, da osjeti da nije nikakvo "nize bice" zbog toga sto je bolesna, a iako drugari/ce iz odjeljenja znaju za njenu bolest niko nema problema sa tim jer se i ona ponasa normalno a morala je sa vjerovali ili ne ghodinu i dva mjeseca da zna da ima to sto ima jer je morala da se pazi. Zato i jeste tu gdje jeste.

Sad odgovori na pitanja:

Imate li takvo dijete?
Imam

Shta biste radili da ga dobijete?
Vec radim, samo hrabro i trosi nerve pa uvece jacaj ih za sjutra.

Da dobijete jedno, biste li rizikovali josh jednu ili vishe trudnoca?
Dobili smo sina poslije nje i to je najbolja stvar sto smo uradili jer joj je itekako potreban neko uz nju kad mi ostaramo. Surovo zvuci ali istina je.

Biste li i pod kojim uslovima usvojili jedno takvo dijete?
Iskreno ne, jer znam kroz sta prolazimo, da se ne lazemo. Jer nije sporna nasa volja, strpljenje, vrijeme,... sporni su uslovi u CG vezano za ove stvari.

Zbog chega ne?
Odgovorih gore

Uzdravlje ljudi

[mok4]

Nisam se do sada uključivao u raspravu niti komentarisao ali sada osjećam potrebu.

Grozio sam se svakakvih komentara i samo gledao dokle ljudski, dokoni (najblaže rečeno) um može da seže, ne misleći isključivo na forum već opštu javnost.
Ovo je pokazalo (kako neko reče) kako našu svijetlu, tako i tamnu ljudsku prirodu.Ovo je za nauk svakom normalnom čovjeku da nikad ne optužuje na osnovu poluinformacija i netačnih podataka.Jer nismo mi pozvani da dijelimo pravdu, i to pravdu iz našeg subjektivnog gledišta, za koje nemamo ni argumentovane dokaze a ni pravo kada su ovakve osjetljive situacije u pitanju.

Crna Gora mi je ovih (posebno poslednjih dana potrage) ličila na jedno veliko selo u kojem svako ima potrebu da tračari, osuđuje i glumi detektiva iz romana Agate Kristi. A da pritom niko nije sagledao o kakvoj se osjetljivoj situaciji radi.Vrhunac mog gnušanja je ta priča o osiguranju koja je nevjerovatna, i koja je po meni pokazala koliko racionalno ne sagledavamo stvari i koliko smo u stvari upravo MI (a ne mali Ognjen) okovani u sopstvenom umu, od strane svakojakih društvenih pošasti koje nam ne dozvoljavaju da racionalno gledamo stvari i situacije.

Roditeljima malog Ognjena se zbog ponosa i čvrstine zaista divim i želim da ponosno nastave svoje živote uz sjećanje na malog plavog Anđela.

Naravno, da ne bude da samo kudim, svaka čast svim dobrim ljudima koji su se svih ovih dana potrage lomili po svakojakim čukama (nisam jedan od njih) i koji su pokazali tu dobru stranu ljudske prirode.
Ali ne bi htio da se samo na tamo stane, već da Ognjenov primjer, sve nas (prije svega mislim na državu i institucije) pokrene da se više informišemo o Autizmu i pružimo podršku roditeljima i djeci koja imaju autizam.Ti ljudi su prepušteni sami sebi, i mi (bar ja osjećam potrebu) moramo kao društvo i država da im pružimo podršku.

Kroz sve to i sam Ognjen će nastaviti da živi, za sve nas..

[Raquel]

Bravo!
..i ja mislim da ovo treba da bude početak koji si opisao.

[Raquel]

ĐURANOVIĆ: Za Ognjena, za sve nas

Glavni i odgovorni urednik "Pobjede", Draško Đuranović, u današnjem autorskom tekstu poziva sve da se odazovu akciji koja bi mogla promijeniti živote mnogih - humanitarni Teleton za gradnju nacionalnog centra za autizam.

Plavokosi, plavooki dječak Ognjen počiva u miru. Nije više drugačiji od ostale djece. Smrt nas sve izjednači, bogate i siromašne, zdrave i bolesne, prave i krive, moćne i nemoćne. Smiraja za Ognjenove roditelje, za života, neće biti. U danima, mjesecima i godinama koje dolaze, u bolu koji umine, a ne prolazi, uvijek će se pitati - da li je moralo ovako? Ali, takva je sudbina: nema dana osim onoga koji će doći i nema pravde kada odlaze nevini, preko reda.Valjda će se sada smiriti i oni neželjeni pomagači u istrazi, oni koji su lovili tikove na licima roditelja, analizirali smislenost njihovih izjava, sumnjali u iskrenost roditeljske brige. Šteta što ne znamo sva imena i prezimena dušebrižnika što su htjeli, u pola noći, da pretresaju kuću porodice Rakočević. Taj bi društveni talog, svakoga poimenice, valjalo danas pitati - imate li makar zrno stida?
Srećom, ti i takvi su bili - izrazita manjina. Nesrećni slučaj autističnog dječaka pokazao je da ovdje nije sve zamrlo, da ima solidarnosti, dobrih ljudi voljnih da pomognu; dolazili su ljudi bez poziva, okupljali se skupa sa članovima porodice, trudili se, tražili, nadali se, vjerovali. Možda sve one kolone koje su iz dana u dan pokušavale da pronađu Ognjena i nijesu bile od pomoći. Ali, bile su tu. Da olakšaju muke. I Podgoričani i ljudi van Podgorice. U tih dvanaest dana ogroman dio Crne Gore bio je sojski i čojski; nijesu gledali što neko drugi može da uradi za njih, već kako oni mogu da pomognu drugome. Na tome je, a ne na sabljama i kuburama, istorijska Crna Gora i zasnovana. Na tome je i opstajala.
Zato je sada važno da se krene dalje. I zbog Ognjena i zbog neke druge autistične djece i njihovih porodica kojima treba pomoći. Jer njih ima. Tu su, oko nas.
Sada je važno da se krene sa organizovanom društvenom akcijom sakupljanja sredstava da se konačno sačini evidencija autističnih osoba, da se stvore sredstva za obuku i i školovanje kadra koji će raditi sa njima. I, najvažnije, da se konačno krene u osnivanje nacionalnog centra za autizam. To nije mali zadatak, to ne može biti samo u nadležnosti Ministarstva zdravlja ili Vlade. Potrebna je velika društvena akcija.
Ali, valja početi. I red bi bilo da se crnogorski mediji - takvi kakvi jesu, režimski i nerežimski, žuti i crveni, podijeljeni sa mnogo ličnih omraza - ujedine i budu začetnici ideje organizovanja humanitarnog Teletona, da se prikupe novci za gradnju prvog nacionalnog centra za autizam.
Možda jedna takva emisija - koju bi zajednički prenosili svi elektronski mediji, a o njoj izvještavali svi printani - ne bi prikupila dovoljno sredstava. Ali, bio bi to dobar početak. Za sve nas.
Draško ĐURANOVIĆ

http://portalanalitika.me/clanak/229...ena-za-sve-nas

[VanjaTheMan]

Gradjani koji su optuzivali roditelje i strica za nestanak su to radili da bi se osjecali posebno i da bi ispali heroji koji su provalili kriminalnu misteriju. Sad na scenu stupaju profesionalni moralisti sa njihovim dosadnim tekstovima i "genijalnim" idejama. A u sustini sa istim ciljem da se osjecaju posebno, intelektualno i moralno superiornije od drugih. Autor ovog teksta je majmuncina. Wow, kako genijalna ideja. Da napravimo centar za autizam. Od toliko prioriteta u ovoj uslovno receno drzavi, zbog jednog trenutno aktuelnog dogadjaja treba prioritet da bude centar za autizam? Ne kenjaj bre. Jesmo li mozda dobili novu prugu i nove vozove zato sto je 46 ljudi poginulo 2006-e kod Bioca? Je li nam trebalo 5 godina da se nakanimo 3 voza od Spanije da kupimo? I to nikakve veze nije imalo sa nesrecom kod Bioca. Da nismo nesto preduzeli povodom cinjenice da smo u prvih 30 zemalja po stopi samoubistva? Koliko prostitutki i narkomana ima po Crnoj Gori? Kako zive Romi na Koniku? Gdje to ima u Evropi da citava grupa ljudi zivi u tako ociglednom getu? Da nije nesto preduzeto kad su dva ili tri puta nekoliko njih izgoreli u barakama? Da ne nabrajam dalje. Ali jedno dijete se utopilo, moramo svi kolektivno da zaboravimo na sve ostale probleme. Idi bre u pi*ku materinu Drasko, ti i tvoja "genijalna" ideja. Nisi nista bolji od ostalih dusebriznika.

[BiTrAtE]

Mnogo je djece koje zive sa autizmom i po strani to kakav je autor slazem se da je toj djeci potreban poseban centar, posebno skolovanje. Vjerovatno ti kao i ja ne znas mnogo slucajeva oboljelih od autizma ali vjeruj mi da ima mnogo roditelja koji takvu djecu bukvalno skrivaju. Bukvalno "isplivavaju" sad posle ovog slucaja. Mislim da bi jedan takav centar za tu djecu bio pun pogodak, vjerujem da bi umnogome olaksao posao i tim roditeljima koji citav svoj zivot posvete toj djeci.

Slucaj ovog nesrecnog djecaka je dobio pun publicitet i sto mari ako se apeluje za taj centar? Mislis da nije potreban?

Sent from my Galaxy S7

[VanjaTheMan]

Mnogo je djece koje zive sa autizmom i po strani to kakav je autor slazem se da je toj djeci potreban poseban centar, posebno skolovanje. Vjerovatno ti kao i ja ne znas mnogo slucajeva oboljelih od autizma ali vjeruj mi da ima mnogo roditelja koji takvu djecu bukvalno skrivaju. Bukvalno "isplivavaju" sad posle ovog slucaja. Mislim da bi jedan takav centar za tu djecu bio pun pogodak, vjerujem da bi umnogome olaksao posao i tim roditeljima koji citav svoj zivot posvete toj djeci.

Slucaj ovog nesrecnog djecaka je dobio pun publicitet i sto mari ako se apeluje za taj centar? Mislis da nije potreban?

Mnogo je toga potrebno u ovoj drzavi. Ne treba biti genije da se predlozi ovakva ideja. Daleko od toga. Postoje autisticna djeca + desila se nesreca vezana za autisticno dijete = ajde da gradimo centar za autizam. Najjednostavnija misao koja covjeku moze da padne na pamet. Ma daj bre.
Digla se medijska galama i sad treba da se cimamo oko problema kojim je pogodjen veoma mali broj ljudi u Crnoj Gori pored svih ostalih mnogo vecih problema koji pogadjaju citavo drustvo oko kojih se niko ne cima. Treba valjda da cekamo da dodje do jos neke tragedije koja ce biti uspjesno plasirana u javnost da bi se pokrenuli. Mi smo mala drzava sa velikim problemima. A kad imas veoma ogranicene resurse ne treba da se zalijeces kao muva bez glave samo zato sto si trenutno pod utiskom najnovije tragedije i da slusas ovakve idiote dusebriznicke i njihove ideje.

[BiTrAtE]

Ne treba bit genije da se predlozi ova ideja, ali istu i bilo koju drugu ne mozemo ni ja ni ti predlozit. Niti imamo dje niti ce nas iko slusat. Trebas bit 'ebeni novinar i to je njihov posa' i dobro je vidjet bar ponekad da ga rade. Sto se cimanja tice, nece se niko od nas iscimat, ako smo vec prisiljeni da placamo razne harace doslovno i zivimo nekako sa tim, necemo vala ni o$etit taj centar za autisticnu djecu, cak bi i zadovoljan bio. Sjetite se samo haraca za gorivo dje je drzava prisilno uzela 10ak miliona. I to sve u "najgorem" slucaju jer sam ubijedjen da kad bi drzava samo malo zapela, zavrsio bi se taj centar iz medjunarodnih donacija.

[VanjaTheMan]

zavrsio bi se taj centar iz medjunarodnih donacija.

Ovo je nesto sto roditelji autisticne djece mogu sami da organizuju i bez drzave. Mogu da kontaktiraju jednu od mnogih humanitarnih i nevladinih organizacija koje bi mogle da se time pozabave a mogu i da traze donacije iz inostranstva. Ne treba ti ni drzava ni narod za ovakve ideje. Pojedinci su u stanju mnogo vece stvari da urade.

[Jakuza]

Jeste li vi uopste svjesni da i one ustanove koje se bave autisticnom djecom ostaju bez te djece jer je donijet zakon o inkluziji, EU to trazi i mi smo naravno to odmah ispunili i sad ce autisticna djeca uglavnom u redovne skole, sto je nevjerovatna stvar.

[Solid]

Ne valja miješat normalnu i autističnu djecu. Ti eu zakoni su da te bog sačuva od njih.

[MeDo_JE]

Zakon je davno donijet, i autistichna djeca odavno idu u redovne shkole... Potpuno podrzhavam, jer ta djeca mogu imati koliko toliko normalan zhivot samo ako se od malena ukljuche ravnopravno u drushtvo...

Sent from tapatalk

[remark]

Ne valja miješat normalnu i autističnu djecu. Ti eu zakoni su da te bog sačuva od njih.

Ne nego ih treba držat zaključane u podrum.

Kao što Medo reče djeca sa posebnim potrebama odavno idu u školu i što se mene tiče ja to potpuno podržavam.

[Jakuza]

U praksi je to katastrofa ipak, njima je potrebno da rade u manjim grupama, to sto su u odjeljenjima sa 30 ucenika i asistentom im nista ne pomaze. Niti mogu da prate nastavu, niti moze ucitelj ili nastavnik dovoljno da im se posveti, dovoljno defektologa nema. U specijalnim ustanovama imaju neku sansu, defektologe, u redovnim skolama nikakvu, jer od socijalizacije nema nista, napredak je nogo, mnogo sporiji, samo im se pravi jos veci problem. Prvih par godina redovne skole i roditelji ih po automatizmu posle 10. godine vracaju u specijalne ustanove, ali bude kasno.