Smrt i kako se sresti sa njom

[assassinate]

Konkretno sam pomislio na malo ekstremnije situacije jer u njima ljepse do izrazaja dolazi ta specificnost. Recimo trenutak potezanja obaraca kod osvete, donoselje odluke o spasavanju covjeka iako je zivotno opasno, da ne pominjem politicke odluke koje se ticu rata i sl.

Kada osoba povuče obarač, ona je u aktivnom, dominantnom položaju i njena pažnja je usmjerena na cilj i na akt ubijanja, a ne na introspektivno razmišljanje o vlastitoj smrti. Suočavanje s vlastitom smrću je pasivni i introspektivni proces, dje osoba razmišlja o svojoj prolaznosti i smislu života. U trenutcima stresa, kao kada je riječ o potezanja obarača, ljudska sposobnost za dublje razmišljanje je uglavnom smanjena. Adrenalin koji teče kroz tijelo ometatabsposobnost osobe da razmišlja o posljedicama svojih postupaka, posebno o dugoročnim ili egzistencijalnim, kao što je susret s vlastitom smrću o kojima mi pričamo!

Iako je čin ubijanja neizbježno povezan sa smrću, osoba koja ubija uglavnom se emocionalno distancira od stvarnosti vlastite smrti. Tu je riječ o mehanizmu odbrane koji omogućava osobi da izvrši takav čin bez suočavanja s vlastitim osjećajima o smrti.

Kada je riječ o većim odlukama, kao što su one političke prirode koje se tiču rata, odlučujući faktori često su širi od individualnog razmišljanja o smrti. Tu se radi o strategiji, geopolitičkim interesima, resursima i mnogim drugim faktorima koji nadilaze individualno razmišljanje o smrti. Iako su oba pojma povezana sa smrću, oni su u svojoj prirodi i emocionalnom kontekstu inherentno različiti.

AKCIJA I REFLEKCIJA SU DVIJE DIJAMETRALNO RAZLIČITE STVARI…

Sent from my iPhone using Tapatalk

[nicky]

Hvala na odgovoru. Inspirativan mi je ovaj post i par puta sam krenuo da kucam, i bio prekinut, svaki put u drugom pravcu. Lijepo razlozeno i mislim da neko sirenje ove teme zahtijeva ulazak u filozofiju, neurologiju, fiziku itd. Rekao bih da su akcija i refleksija najcesce brzi, spontani procesi, jos ako im se doda prehodno znanje i iskustvo, predumisljaj, onda to bude trenutno. Naravno, ovdje moze onda da se kaze, da li postoji akcija bez prethodnih "uslova" i kakva je njena priroda. Oko tog grma treba traziti sustinu. I pored toga, najcesce nismo ubice, seksualni prestupnici, lopovi i sl. Zapravo, najinteresantniji momenat dok sam citao ovo je koliko covjek ne vlada sobom kad udare hormoni, kad se suzi svijest i to negdje i nije njegova volja. Tu je rob svog tijela. Sloboda podrazumijeva vladanje sobom i odgovornost (svjesnost). Jos stvari sam htio da dodam, ali prosto ne mogu da se sjetim, dug dan

[assassinate]

Hvala na odgovoru. Inspirativan mi je ovaj post i par puta sam krenuo da kucam, i bio prekinut, svaki put u drugom pravcu. Lijepo razlozeno i mislim da neko sirenje ove teme zahtijeva ulazak u filozofiju, neurologiju, fiziku itd. Rekao bih da su akcija i refleksija najcesce brzi, spontani procesi, jos ako im se doda prehodno znanje i iskustvo, predumisljaj, onda to bude trenutno. Naravno, ovdje moze onda da se kaze, da li postoji akcija bez prethodnih "uslova" i kakva je njena priroda. Oko tog grma treba traziti sustinu. I pored toga, najcesce nismo ubice, seksualni prestupnici, lopovi i sl. Zapravo, najinteresantniji momenat dok sam citao ovo je koliko covjek ne vlada sobom kad udare hormoni, kad se suzi svijest i to negdje i nije njegova volja. Tu je rob svog tijela. Sloboda podrazumijeva vladanje sobom i odgovornost (svjesnost). Jos stvari sam htio da dodam, ali prosto ne mogu da se sjetim, dug dan

Paradoks i konflikt u ovom vidjenju se krije u tome - da li biramo svoje postupke ili su oni unaprijed odredjeni nizom vanjskih faktora poput genetike, socijalnog okruženja, obrazovanja i trenutnih životnih uslova?

Uzmi u obzir da svaki izbor koji pravimo proizlazi iz našeg genetskog koda, obrazovanja i prethodnih iskustava i ako je svaka naša odluka rezultat tih faktora, postavlja se pitanje dje se tu krije slobodna volja.

U tom kontekstu, slobodna volja bi više bila iluzija nego stvarnost. Mnogi naši postupci nisu svjesni. Reagujemo refleksno ili prema duboko usadjenim obrascima ponašanja. Ako većinu svojih odluka donosimo nesvjesno, koliko često zapravo koristimo slobodnu volju?

Svaka odluka, akcija ili dogadjaj au neizbježno prepdredjen nizom prethodnih dogadjaja. Ako je to istina, dje je tu mjesto za slobodnu volju u takvom svijetu?

Ako nema slobodne volje, kako možemo biti odgovorni za svoje postupke? Ovaj aspect paradoksa direktno se odražava na pravdu, moral i etiku. Ako je nečiji postupak neizbježan rezultat njegove biologije ili okoline, da li je ta osoba zaista kriva??!!!!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[pecaros]

Slobodna volja predstavlja konačnu odluku. Ona nije dio nekog procesa. Potpuno je nezavisna od faktora koji su doveli do same realizacije. Nju čini krajnji rezultat.

[pecaros]

Mogu li mi kolege koje su na ti sa Isusom približiti kako izgleda taj život poslije smrti i u čemu je bolji nego kod drugih religija?

Božije carstvo ne treba tražiti na ovom ili onom mjestu. Ovamo, onamo, tamo ili neđe??? Ono se nalazi TU, u nama. U najtješnjoj vezi sa našim karakterom. Shodno tome će i izgledati taj vječni život. Trenutno, nijedan čovjek nije u situaciji da ti to može adekvatno objasnit. To je stvar tvog ličnog odnosa sa Bogom.

[Saruman]

Prema tome, uhapšeni diler droge može reći policiji - bilo je predeterminisano da ja postanem diler droge. Ne postoji slobodna volja. Ako dokažete da postoji slobodna volja, uhapsite me.

Sartr je rekao da je jedina slobodna volja - čin samoubistva.


Da jedino u samoubistvu čovjek zapravo ima izbor. Kami je pisao da je to jedini ozbiljan filozofski problem.


E sad, kad malo dublje razmisliš, samoubistvo i jeste jedini ozbiljan filozofski problem. Ništa drugo ne može da priđe temi samoubistva, s aspekta te neke "ozbiljnosti" situacije u kojoj se nalazi individua.


Znam da psihologija ima objašnjenja samoubistva, da ga kategoriše na različite oblike, da je to stanje kad se ego gasi, hormički dinamizmi doživljavaju kolaps, i prosto osoba to uradi.


Međutim, samoubistvo je mnogo dublji filozofski, nego što je psihološki problem.


Potvrđivanje u smrti, kada je neko satjeran u ćošak, evo uzmite primjer osobe koja je satjerana u ćošak, nema izlaza, uzmite nekog političkog ili drugog prognanika, prilaze mu neprijatelji sa svih strana. Opkoljen je, on oduzima sebi život. On postiže tu jedinu "slobodnu volju", jer kad pogledate, šta on u tom trenutku zaista ima, od slobode? Pa to, da izbjegne unaprijed predodređeno mučenje - umiranje, on umire sopstvenom voljom, on izvršava samoubistvo, ali izvršava i slobodnu volju. Slobodu. Od predodređenog ropstva.


Na mnogo načina su i drugi obični, svakodnevni, ljudi, poput mene i tebe, nas, satjerani u ćoškove naših realnosti. Da ponekad... to zaista jeste jedina slobodna volja i odluče se na takav čin.


Religija osuđuje, ali u nekim kulturama, npr. Japanska. Harakiri ili Seppuku je bila najveća časna smrt.

[Saruman]

Albert Ajnštajn je rekao - znam da ubica nije kriv za to što je ubio, ali ipak ne bih sjeo da pijem piće sa njim.

Determinizam / slobodna volja / smrt tema je toliko duboka tema, da su ljudi prosto rekli, daj da se bavimo bilo čim drugim
Samo da zaboravimo. Na determinizam. Na slobodnu volju. Na smrt. A kad bi filozofi vladali zakonom, bilo bi zaista teško utvrditi realnost, iako je već sada to dovoljno teško. Zato je sve prepušteno slučaju. Čovječanstvo je prepušteno slučaju. Slučaju sukoba determinizma i slobodne volje.

[pecaros]

Naše želje nisu isto što i naša "slobodna" volja. Mi kako bismo željeli je jedno, a mogućnost izbora je nešto drugo. Slučajnosti su vrlo rijetke tako da na većinu dešavanja u kojima smo se našli imamo neđe veće, neđe manje zasluge(opet se tiče slobodne volje). Koje opet znatno utiču na sužavanje lepeze mogućnosti izbora, i sve tako do samog kraja đe se rešavaju sudbonosna pitanja, ali!!!! opet i tu imamo slobodnu volju pa makar imali samo dvije različite opcije
Strah, ni pod razno ne može biti opravdanje.

[Saruman]

Smrt je neprovjerena glasina, što bi reko Kusturica.

Nemam pojma šta piše u toj knjizi, ali dobar je naslov.

Ne mora značiti da je smrt u samoubistvu "jedan od dva izbora", kada ne znamo ni šta biva kad se umre. Sa sigurnošću. Smrt može biti milion stvari, u milion vjerovanja oko smrti se vjeruje, a život, život je ovo što imamo. Ili što imaš, u tom trenutku. Život je očigledan, smrt je misterija. Možda su u tome vidjeli slobodu, slobodnu volju. Da se oproba misterija. Da se napusti sve ovo oko nas poznato i unaprijed determinisano. Život i smrt nisu 2 stvari, eto neki žele i u smrti naći determinizam - pakao i raj. Pa ako je Bog sve predodredio, što bismo išta radili? Što bismo ustajali ujutro iz kreveta? Ili zašto se prosto ne bi ubili? E tu je baš caka. Ne možemo se "prosto ubiti", religije to zabranjuju, a ako kažeš psihijatru da se želiš ubiti, poslaće te na odjeljenje i vezati. Čemu tolika zabrana i tabu oko nečeg što će ionako doći?

[pecaros]

Smrt je neprovjerena glasina, što bi reko Kusturica.

Nemam pojma šta piše u toj knjizi, ali dobar je naslov.

Ne mora značiti da je smrt u samoubistvu "jedan od dva izbora", kada ne znamo ni šta biva kad se umre. Sa sigurnošću. Smrt može biti milion stvari, u milion vjerovanja oko smrti se vjeruje, a život, život je ovo što imamo. Ili što imaš, u tom trenutku. Život je očigledan, smrt je misterija. Možda su u tome vidjeli slobodu, slobodnu volju. Da se oproba misterija. Da se napusti sve ovo oko nas poznato i unaprijed determinisano. Život i smrt nisu 2 stvari, eto neki žele i u smrti naći determinizam - pakao i raj. Pa ako je Bog sve predodredio, što bismo išta radili? Što bismo ustajali ujutro iz kreveta? Ili zašto se prosto ne bi ubili? E tu je baš caka. Ne možemo se "prosto ubiti", religije to zabranjuju, a ako kažeš psihijatru da se želiš ubiti, poslaće te na odjeljenje i vezati. Čemu tolika zabrana i tabu oko nečeg što će ionako doći?

Što čekaš? Skoči

[Saruman]

Što čekaš? Skoči

Na vrhu zgrade stojim, nemoj da se brinete, neću da skočim.

Ma kad su pitali Emila Ciorana, zašto se ne ubije, kad mu je toliko bolan život, on je samo rekao: zato što je smrt dosadnija od života.

[Raulio]

Na vrhu zgrade stojim, nemoj da se brinete, neću da skočim.

Ma kad su pitali Emila Ciorana, zašto se ne ubije, kad mu je toliko bolan život, on je samo rekao: zato što je smrt dosadnija od života.

Je li on rekao da je svejedno, živjeti ili umrijeti, pa kad su ga pitali "zašto se ne ubije" odgovorio je "zato što je svejedno".

Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

[Saruman]

Je li on rekao da je svejedno, živjeti ili umrijeti, pa kad su ga pitali "zašto se ne ubije" odgovorio je "zato što je svejedno".

Sent from my Redmi 6 using Tapatalk

S obzirom da je preporučivao ljudima da redovno obilaze groblja kako bi se psihički liječili, mislim da mu je bilo svejedno ali na neki optimističan-pesimističan način, zavisi kako to promatrač vidi. Optimista će u tome naći dozu optimizma jer Cioran, što neko reče, neke ljude lomi u paramparčad, a druge čini nevjerovatno optimističnim. Emil Cioran je kao trip marihuane, u onome ko ga čita. Iz te izreke da je smrt dosadnija od života, može se i neki optimizam izvuć, makar na kašičicu...iako je život isto dosadan, smrt je dosadnija, prema tome, iako je svejedno, ipak nastavi da živiš, ne vrijedi se ubijati, jer će ti biti mnogo dosadnije.

[tigrovo_oko]

Mogli bi kao oni iz Južne Koreje da nudimo fake funeral experiance, mislim da bi to bilo interesantno čak i turistički, pa ko voli na plaži, na pijesku ili plićaku, neko na planini na proplanku, neko u centru grada među žamor - uvezati TO, crkve, zdravstvene radnike po potrebi, napraviti cjenovnik i win win svima.

[Caesar]

Tanatos – bog smrti

https://nova-akropola.com/kulture-i-...GyP79JMFrvqxm8


Sent आत्मन:

[Caesar]

Malo i o veselim stvarima jutros . Lijepo receno:

Francis Bacon – O smrti

https://nova-akropola.com/filozofija...MgYyyn0bFV0mW0


Sent आत्मन:

[Bluemoon]

Look at the stars..



I majstori u šahu i vojskovođe jednu partiju izgube.Često se sjetim jednog.Look at the stars..



Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Atejista Vljernik]

“Još malo i zaboravićeš na sve. Još malo, i sve će zaboraviti na tebe.”

Marko Aurelije

[NHM]

Pošto je tema ipak na pdf filozofije, zašto pojam smrti i susreta sa njom vezuješ isključivo za smrt bližnjih? Mnogo je više smrti u životu.

[Caesar]

Kao crna tabla i kreda odnose se smrt i zivot. A trebalo bi da tabla daje vidljivost kredi, da lakse vidimo ono sto pišemo. Ali uglavnom kao da pišemo po bijeloj tabli. Ne vidimo se. Valjda je to ono da svaki dan umiru hiljade, a mi nastavljamo živimo kao da smo besmrtni. Samo u prisusustvu smrti u stanju smo da osjetimo život, da budemo u potpunosti svjesni svakog trenutka života. Kako samo lijepo izgleda onaj cvijet sto prvi nikne na brdu iznad BD koje investitori zapale. Ne bismo taj cvijet inače primjetili no ka ovce tuda samo prošli.

[pecaros]

Možda život može biti kao kreda ali smrt ne može predstavljati ništa. Jedino može i to samo hipotetički gledano dovesti u pitanje postojanje te krede, ili "paKkk" obesmisliti njen rad.

[Bluemoon]

Lijep post Stefana Simića mislim da je ovo tema đe bih isti podijelila.

"Slušam poslednji intervju Dejana Milojevića od pre neki dan
Gostovao kod Aleksandra Stojanovića, uoči kobnog infarkta
I u celoj emisiji je nasmejan, prepun planova
Nigde, ali nigde, ne pokazuje sumnju u sebe, i svoje zdravlje, ni u naznakama se ne vidi neka turobna misao, ili strah
Još kaže da sve može, i da nema prepreke koju ne može da reši
Pozitivan, opušten, rasterećen
Bez grča na licu, ili bilo kakvog nagoveštaja nekog problema

Koliko ta emisija demantuje onu priču kakve su ti misli takav ti je život
Pošto da su njegove misli određivale, ne da mu se ne bi dogodio infarkt
Nego bi ga preživeo, kao od šale

Intervju je toliko sa jedne strane samouveren, a sa druge strane skroman, prizeman
Bez ikakvog kukanja, žaljenja

Takav je Miloje oduvek bio, nasmejani ratnik, koga su svi voleli, često je to fraza
Za njega nije
Mnogi od nas su mislili da je našao čarobnu formulu za život
Kao magnet privlačio je ljude, nevezano od navijačkog opredeljenja
Nikada u centru nekog skandala, trača

Kada je odlazio iz Srbije, za Ameriku, napravljen mu je veličanstven ispraćaj
Kakav se radi samo ljudima koji odlaze u penziju
Milojeviću su svi došli, i Jokić, i Đoković, i svi oni koje bi neko nazvao "ljutim" rivalima na terenu

U emisiji od pre neki dan govori da nema neprijatelje, da ne mrzi nikoga
I to govori tako samouvereno, da mu više veruješ nego nekom budističkom monahu
Koji je morao da pobegne od sveta da bi ga prihvatio

Milojević je sve vreme prisutan

Odmah po završetku karijere, postao je trener, iz jednog stresa u drugi stres

Gledajući gorepomenutu emisije nijedan znak, ili gest, nije odavao čoveka koji ima zdravstveni problem
Još je zbog tehničkih problema tri puta prekidana emisija, on je to podneo
Tačnije bio je spreman ponovo da priča ono što je već ispričao
Ostao mnogo duže nego što je planirano

Koja je poenta ove priče

Ni najsavršeniji život

Ostvaren na svim poljima, porodično, profesionalno, ljudski, kako god
Nije garant

Ili ona fraza da sreća prati hrabre

Ako sreća prati hrabre, Miloje bi 100% preživeo

Ili ono da Bog čuva najbolje ljude

Miloje bi danas bio živ, jer o njemu niko, ali niko, nije rekao lošu reč

Život je toliko nekad neobjašnjiv, nepravedan, nedokučiv

Da i najveće zdravlje posrne, surva se u ambis
A neki životi sa ozbiljnim zdrastvenim problemima traju decenijama

Smrt Dejana Milojevića je sve demantovala

Pa i mene

Da savršen sklad nije garancija za dug i ispunjen život

Postoji sila koja je jača od svega

Da čak i čovek koji samo par dana pre smrti kaže da nema tog problema koji ne može da se reši, i odiše takvom samouverenošću

Doživljava tako snažan srčani udar

Od koga se ne oporavlja

Da je tačna ona izreka - kakve su ti misli takav ti je život
Miloje bi živeo minimum 100 godina."

[nicky]

Meni je ovo bas infantilan post i tumacenje izreke

[Bluemoon]

Meni je ovo bas infantilan post i tumacenje izreke

Iz tog ugla može biti ja sam gledala iz onog što se tiče samog čovjeka o kojem je pisao.
I ja stalno u temi smrti volim onu Bulgakovu rečenicu čovjek je smrtan ali nije u tome sva nevolja no što ne zna kad se probudi šta ga čeka.
I sad ođe da podijelim jednu anegdotu đe sam bila u društvu sa nekim duhovnikom i jednim mojim prijateljem koji ga je podozrivo pitao a reci ti meni ako ima tog boga što ovim zlobnicima i lošim ljudima daje dug život a oni dobri odu "prije vremena".A ovaj mu ni pet ni šest odgovara mrtav ladan pa vidiš bog je praktičan on ove druge pušta da se poprave.

I da se vratim na ruske pisce.Sve više sumnjam da su Jesenjin i Majakovski izvršili samoubistvo.Jesenjin jer je bio tako nježan i stihovi su mu bili sav svijet u svakoj riječi a Majakovski jer je bio veliki revolucionar.

Ima nešto gore od smrti a to je čovjek koji je u stanju da drugome oduzme život.

Po nekakvoj komandi.

Kako čovjek koji drugome oduzme život živi sa tim,kako može da zaspi,kako živi znajući da svaki korak,svaki momenat koji ima u svoj život koji načini,svaki udah i i izdah,svaki zalazak sunca i svaki otkucaj časovnika je oduzeo drugome ljudskom biću.

Meni bi to bilo gore od same smrti.

[Giile]

Стари Словени су знали да јелену сваке године отпадају рогови, да би идуће године поново израсли већи, снажнији и лепши. Тако су ти рогови у народном схватању постали симбол који у себи уједињује смрт и поновно рађање и то на најлепши начин, као вечито кружење.