Smrt i kako se sresti sa njom

[Raulio]

Ono, bilo da čovjek vjeruje ili ne vjeruje u zagrobni život, život "s one strane" groba, svakako ne treba da se uznemirava. Način umiranja, ili uzrok, e to je malo .aje.ano.
Evo, npr. ovaj Godar, ostarao, dojadilo mu sve i ode da ga ubiju (kako može neko eutanazirat čovjeka ne znam ali...), trpljet ka konj je besmisleno pa neka i u pakao ode čovjek, mislim da bi medicina trebala da malo više se potrudi oko bolova, analgetici su jedno od dostignuća savremene civilizacije ali naši, recimo zubari, štede anesteziju, da bi viđeli reakciju pacijenta a to, kome sam gođ pričao a da nije odavde, zvuči nemoguće..

[Raulio]

Sjetih se Bukovskog koji je rekao da neki ljudi nisu ni živjeli pa tu nema šta ni da se sahrani.

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

"If you write dull shit, it doesn't matter what you die of."

Stvari počnu da se ponavljaju, čak i Bukovskom. Kafka je sa nepunih 30 godina pisao o tome u dnevniku. Slikaću kad budem kući, ako nađem, da ne parafraziram sad jer je Kafka ipak...

[Raulio]

[avet]

Kako, evo ovako.

Bog ti zdravlja dao Shirley, ka sto jes.

https://twitter.com/Gabriele_Corno/s...k6QQtbGbw&s=19

[Bluemoon]

I meni dok sam čitala kafkin Proces prolazilo je kroz glavu ovo od bukovskog ok,baby just come..

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[Saruman]

Jeste li i vi imali kad onu fazu u mladosti, straha od smrti, ja jesam... akutno. Neđe sredinom puberteta. Baš sam se prepo od smrti. Jer ono, jbt, umrijeću jednog dana, zamisli ti to, neće bit ničeg, alo?

Sad, skoro 2 decenije kasnije... kad smo ovako svi kolektivno suočeni sa ili nuklearnim holokaustom ili nekom drugom katastrofom. Ili običnim udesom ili šta. A i stalne vijesti o umiranju poznatih, poginulima u terorističkim napadima jesu svakodnevne. Smrt mi djeluje ne kao neminovnost, nego kao ljudska duznost. Šta ima da zivim vječno i da mogu? Whats the point? Da vidim šta će bit sjutra? Šta će bit? Da uzivam? Vječno? I šta onda? Šta posle? Ok. Obiđemo Svemir, ma paralelne Svemire, druge dimenzije kao Rick and Morty, i sve to. I šta onda? Vječnost je cliche i tako aristokratska stvar. Royals i ekipa obozavaju svoje zivotice i dimenzije i Disneyland u kojem obitavaju i čuvaju sebično svoju plavu krv, miksajući je samo između sebe, keep it in the family, milenijumima.

Smrt je najprirodnija stvar, ne zbog te izvjesnosti, već i zbog slobode. Prirodnija je milion puta i od izvitoperene realnosti u kojoj smo sad. A nema neke specijalne nade na vidiku.
Zašto zbog slobode? Kad ljudi ne bi umirali, ili dio njih barem bio biotehnološki učinjen besmrtnim, vladala bi tiranija tih besmrtnika, a homo sapiens bi umirao u borbi da i sam postane besmrtan ka ti bogovi. Ovih dana se naučnici aktivno bave transhumanizmom i DNA biotech malverzacijama ljudske prirode, kako da spriječe da umru, to jest, da zive vječno, ka bogovi...To su ovi milijarderi, Elon Musk sad pravi Neuralink, biće ga moguće uskoro kupit, objavi danas, da ti ugrade u mozak chip i to. Čipovanje, a onda i vještački pankreasi, vještačka pluća, vještački bubrezi, vještačko sve, kloniranje i taj DNA zele da kreiraju savršenim i ostali projekti. Internet of DNA, bodies... Toliko zude za vječnim zivotom, cijelu istoriju, i to projektuju na sve ljude. Od Vavilona i Mesopotamije, preko Egipta opsjednutog zagrobnim zivotom da su piramide dizali, do monoteizma koji se miri sa smrću, a onda ateizma i nauke koji hoće da konkretno naprave ono o čemu teisti se samo nadaju i mole. DNA transhumanizam im je trenutno jedna od glavnih subjects, ko zna zašto je to loše. Kloniranje masovno ljudi... what could possibly go wrong?

Smrt rađa zivot, slobodu. Naredne generacije rastu, ti odlaziš, smjena prirodna. Ciklus energije se kreće. Memento mori.

Homo Deus mizerno i patetično zeli da se poboljša na nekih 300 do 400 godina prosječnog zivota tih milijardera... I šta onda? On kaze da je to iz ekonomskih razloga. Da ljudi duze rade, po 150 godina u kapitalizmu, da u penziju idu sa 200 ili 300... Šokantno je što taj izraelac Yuval Noah Harari nije mogao da zamisli zivot za 500 godina, toliko tehnološki napredan da ljudi ne umiru, a da nije umro najgori, raspali, prokleti ekonomski sistem u povijesti, jebeni neoliberalni kapitalizam.
Ono, vječni zivot u kapitalizmu. Jel se to zove pakao? Karl Marx je još rekao: Ostavite svaku nadu vi koji ulazite ovdje (svijet kapitalizma), aludirajući na Danteov pakao.

I to prođe. I onda ka narkoman, daj mi još 300 do 400 godina, nije fer da umrem. A oni kazu, uplatite toliko milijardi na račun. I DONT WANNA DIEEEE...IM ROYAL. DO YOU KNOW WHO I AM?... I zamisli pozivis 500 godina, i onda treba da umreš. A nemaju način da ti produze rok trajanja, POTROŠILI STE SVE BONUS MINUTE, MTEL IMATE PRIJATELJE, ZA VIŠE INFORMACIJA POZOVITE CALL CENTAR lol...

Ko car Neron, kakav umjetnik, a umirem!

[pecaros]

Nije ni realno od intelektualca koji živi u ovome svijetu sa izopačenom sviješću a koji se napaja sa opet zatrovanog izvora "te neke" pokretačke energije da ima neku realnu sliku vječnog života. S toga je taaa depresija i opravdana. Optimizam je u svojstvu ipakkkk onih manje inteligentnih ljudi.
Ali, oni koji vole da razmišljaju neka na neki sebi svojstven način pokušaju da vizualiziraju što je realnije moguće kako bi izgledaO život bez seksualnosti čiji erotski naboj nama na ovoj zemlju stvara prizmu kroz koju mi Šćeli ili ne moramo i posmatrati svijet i sve mjeriti kroz nju.
To stvara jedan sasvim drugačiji pristup životu u kojem je glavna pokretačka energija nesebična ljubav kakvu mi sad trenutno ni ne možemo da upoznamo.

[Saruman]

Nije ni realno od intelektualca koji živi u ovome svijetu sa izopačenom sviješću a koji se napaja sa opet zatrovanog izvora "te neke" pokretačke energije da ima neku realnu sliku vječnog života. S toga je taaa depresija i opravdana. Optimizam je u svojstvu ipakkkk onih manje inteligentnih ljudi.
Ali, oni koji vole da razmišljaju neka na neki sebi svojstven način pokušaju da vizualiziraju što je realnije moguće kako bi izgledaO život bez seksualnosti čiji erotski naboj nama na ovoj zemlju stvara prizmu kroz koju mi Šćeli ili ne moramo i posmatrati svijet i sve mjeriti kroz nju.
To stvara jedan sasvim drugačiji pristup životu u kojem je glavna pokretačka energija nesebična ljubav kakvu mi sad trenutno ni ne možemo da upoznamo.

Odabrao sam energiju, svjesno i racionalno, i odudaranje od narativa je realnost toga. Ta ista energija je dio cijelog projekta o kom govorim. Istorijat energije je jasan, a agenda opet transhumanizam, mada i energije slabijeg kapaciteta koje su svuda oko nas su pod istim kišobranom. Da ne govorimo o Jungu i Frojdu, kako su oni satima i satima zamišljali i raspravljali o ljubavi i svijetu i ljudima energetski, pa je ne samo ostalo do danas. Nego baš iz te energije i njihovih podudaranja smo svi klasifikovani danas, tipologija ličnosti, psihologija i uopšte cijeli politički i ekonomski sistem. Jel ta psihologija, psihijatrija uopšte legitimna, korisna, validna ili vrijedna društva ako je na takvim osnovicama? Zar nije i ona odudarala od realnosti? Ili su oni neki eksperti za te stvari koje nije pogađao narativni haos, šta je to, neka energetska efikasnost?... Jung je i vjerovao u Horoskop, smatrao ga je korektnim izvorom ljudskih tipova ličnosti. Šta onda? Danas je Horoskop neka šala... Ali opet psihologija. Samo mi reči jel legitimno na čemu je nastala, i da li je dio kolektivne realnosti ili ne, kao takva? Ako odudara porijeklom, zašto je onda potpuno ne odbacimo i pronađemo novu soluciju? Zato što bi to srušilo sve, i to znate. Uračunljivost, neuračunljivost... Liniju su procijenili u odnosu na energiju. Sa druge strane, jesu li oni koji svojim psihološkim operacijama kroz medije guraju ljude na bavljenje energijom i elektricitetom, kao ovaj despot iz Azije. Ne samo on, još hiljade... lokalnih i svjetskih. Cijeli ovaj sistem je ta energija, a Adler je bez ikakve energije, onako odokativno i bez dvoumljenja podijelio svijet na sadiste i mazohiste, šta onda?... Nesebična ljubav, metafizika morala...

Konačno, energetski osoba moze da odluta potpuno od narativa, svjesno, jer ga u krajnjoj liniji mozda i nema.
Psihonautika je hobi.
kad ne mogu dobit odgovor zašto je nešto u redu, a nešto nije, a radi se o potpuno istoj stvari.
I o istoj energiji i talasima...

Mozda bih išao na planinu u hiking ili snimao TikTok smiješne klipove, putovao,
umjesto što se cijeli zivot bavim Nikolom Teslom i frekvencijom, vibracijom, energijom.
I neću svalit krivicu na sve njih a ja da budem zrtva, ali onda treba da bude jasno zašto
je potrebno da postoji, ne idealno, ali kohezivno društvo koje bi moglo nekad da se pozabavi svojim članovima
na koje zeli da računa da mogu pomoći razvoju, a znam da im nije toliko stalo ni za razvoj ni za članove,
osim što obozava da ih mentalno blokira, etiketira i jedva da jednom pita, Kako si?
u iskonskom smislu te riječi da postoji, societas,
ne svijet egomanije i Adlerove podjele na ove i one... ali onda ni Jungove ni Frojdove.

Onaj koji moze zivjeti van društva, ili je Zvijer, ili je Bog.

Aristotle

dok Kandid dodaje: hajde da radimo bez teorije, jedini način da zivot bude izdrzljiv.

[pecaros]

Nesebična ljubav je ljubav koja djeluje u samo jednom pravcu. Ona daje mnogo a ne traži ništa za uzvrat. Ista ta ljubav dolazi i do nas od strane drugih ljudi. To je krug bez kraja koji stvara osjećaj sreće i nemoguće joj je i naslutit kraj. Ljude će činiti najviše srećnim upravo to što mogu da čine druge ljude srećnima. U takvoj situaciji je onaj što je najveći u službi onome koji je najmanji. Ljubomora i zavist nemaju ni logičku ni teoretsku podršku a poštovanje i zahvalnost će biti sasvim logičan odgovor na sve to.
Ovo je samo jedan mali dio onoga što nas čeka na obnovljenoj zemlji. Ali nećemo svi moći ući tamo! Karakter kakav izgradimo sad OVDJE, takav će biti i tamo. Tako da mnogi ljudi neće biti među spašenima I TOoo zahvaljujući Božijoj milosti, jer kad bi ljudi lošeg karaktera bili "prenešeni' tamo oni bi se čitavu vječnost neprijatno i loše osjećali. To bi bio pakao za njih. Takvi ljudi neće vaskrsnuti ni da prime sud ni da dobiju vječni život već će ta njihova prva smrt značiti i ujedno drugu... odnosno biće kao da ih nikad bilo nije. Za razliku od drugih ljudi koji isto tako neće biti među spašenima ali će vaskrsnuti u tijelima u kakvim su i izgubili život da prime sud. To su oni ljudi koji su otvoreno i svjesno radili protiv Boga te tako doprinijeli da i neki drugi ljudi zbog raznoraznih uticaja koje su direktno ili indirektno imali na njih onemogućili da spoznaju i prihvate istinu koja bi mogla da ih izvede na pravi put.... odnosno obraćenje Bogu ili (novorođenje).
Pušti Junga, Munga, lunga i Frojdove.... imaš Isusa budi mudar isto tako kao što si i VRLO inteligentan(stvarno to mislim).... i izabrao si energiju koja čini čuda

[Raulio]

Aj ojha Navalite da uđete na uska vrata Luka brat moj, XIII, 24
Ili od A. Žida "Uska vrata" kad veli ona mala Ja sam bila živa a ti mrtav ali sam osjećala da ima načina da dođem do tebe kao da si samo odsutan i toliko sam se naprezala da me to probudilo (aok parafraziram dobro).... a on joj veli, a ja sam sanjao da ću te oženiti i da nas ništa sem smrti ne može odvojiti.
I onda neko reče, smrt može, umjesto rastaviti, može, naime, zbližiti, ZBLIŽITI ONO ŠTO JE BILO RASTAVLJENO ZA ŽIVOTA
No pročitajte, ja nemam namjeru opet

[Raulio]

Konfučije veli da ako još ne razumijemo život, kako bi onda mogli razumjet smrt. Tako da, počnite da razumijevate život pa ćete se lako sretnut sa smrću. Ima ona bijela svjetlost, idite prema njoj.

[Saruman]

[Caesar]

"Death is not extinguishing the light;
it is only putting out the lamp because dawn has come.- Rabindranath Tagore


Sent from आत्मनः

[Saruman]

“Smrt mora da je lijepa. Ležati u mekoj smeđoj zemlji, sa travkama koje se ljuljaju iznad tebe i slušati tišinu. Nemati jučer, niti sutra. Zaboraviti na vrijeme, oprostiti životu i biti na miru.” – Oscar Wilde

[pecaros]

“Smrt mora da je lijepa. Ležati u mekoj smeđoj zemlji, sa travkama koje se ljuljaju iznad tebe i slušati tišinu. Nemati jučer, niti sutra. Zaboraviti na vrijeme, oprostiti životu i biti na miru.” – Oscar Wilde

Govori o životu a misli o smrti. Koliko je imaO godina Oskar kad je ovo izgovorio? Ako je između 5 i 7 onda bi se moglo rećI da se radilo o natprosječno inteligentnom đetetu.

[Caesar]

Vjerujem da poznavanje i preispitivanje života donosi i poznavanje smrti. Kad kazem poznavanje smrti mislim na prihvatanje, a to je pravo znanje. A prihvatanje je i ljubav jel tako bi? Al to ne podrazumjeva da joj se radujem. I to je tacno i za zivot i za smrt.

Idu dva prijatelja i naidju na pozoriste koje izvodi djelove iz zivota IH. Jedan kaze ja cu ostati da cujem Riječ a drugi veli odoh u javnu kuću. Sat vremena kasnije oba se kaju, prvi sto propusti ludilo provod, a drugi jer mu zao bi da ne cuje Riječ. Posle mnogo godina smrt je dosla po prijatelje. Prvi pravac pakao, a drugi drito raj. Prvi sav prepodoban, a drugi u grijehu.

O prepodobnima, da se nadovezem, onaj glupan od Oscara rece:

I never came across anyone in whom the moral sense was dominant who was not heartless, cruel, vindictive, log-stupid, and entirely lacking in the smallest sense of humanity. Moral people, as they are termed, are simple beasts. I would sooner have fifty unnatural vices than one unnatural virtue.

In Conversation.
Oscar Wilde's Stupidity


Sent from आत्मनः

[Bluemoon]

Vajld je bio žestok cinik..a smrt nije problem prihvatila se ili ne, ko te pita.. no je problem kad čovjek postane hodajuća ljuštura ili obična mehanizacija ko fap mašina.

Bez trunke senzibiliteta.

Sent from my SM-A336B using Tapatalk

[pecaros]

Neđe prije sjećam se da sam pročita opetttt "neđe" da je cinizam odlika inteligentnih ljudi..... e onda sam ja sušta suprotnost od te elitice i neopisivo mi je milo što je to tako. Rado ću onda bit ponosan što sam glup. Cinizam je sam po sebi ta maska koja prikriva priznavanje poraza. On je u stvari posljedica jedne vrste REVOLTA prema nečemu što je superiornije od nas. Loš je! Ali nisu cinici toliko I! loši koliko su slabi oni koji prema istima gaje neke simpatije. Što bi.... skriveno između redova stajalo da biti ciničan prema smrti znači i imati ogroman strah od nje.
Oskar nije glupan, već su glupi ljudi koji nemaju svoju originalnost nego umjesto se kite perijem ljudi koji su poput Oskara.

[Caesar]

“Every creature is unmanifested at first and then attains manifestation. When its end has come, it once again becomes unmanifested. What is there to lament in this?” - BG,II,28


Sent आत्मनः

[Bluemoon]

Zanimljiva rečenica pa si me vratio na jučerašnju misao da li da nešto što jeste naučno vezano za samu temu Biologija postavim tamo,ili što opet po naslovu i transkriptu vuče i na ovu temu.Naslov je What is Death? ili this Ciliate is about to die.Odličan video u svakom smislu.Pa da opet iz razloga onog dualizma gdje joj je mjesto postavim nešto iz samog transkripta vezano za ovu temu.

Life. That is what life is. A bunch of chemicals that take in energy in order to keep each other from reaching equilibrium.

Quick break from our friend...the way we define life in biology classes is...wrong. It’s not even really a definition, it’s a set of qualifying factors. Life has to take in energy.

Life has to reproduce, it must respond to its environment, it must consist of cells. This is not a definition, it’s an attempt to draw a line, to create a boundary. And that makes sense for things that are actually amorphous and complicated, like social constructs.

But life is not a construct of our opinions, but of reality. Life is a chemical system that uses energy to keep itself from reaching chemical equilibrium. Why do they do it?

Oh, well maybe let’s not go /that/ deep, at least not today. Suffice it to say, a system that did this developed on this planet and now, billions of years later, it is still doing it. We have many things in common with this ciliate, and not to belabor the point, but one of those things is that we will die.

A onda negdje pred kraj.

You’ve probably noticed by now that this video isn’t about what life is, it’s about what death is. It’s just that, first, we had to define life. Life is chemicals working together to take in energy to keep themselves far from equilibrium.

Death is not the return to chemical equilibrium. The process of decay can last decades. Likewise, many parts of my body will return to equilibrium over the course of my life, I’m shedding skin cells right now and so are you.

The atoms and molecules of my body are replaced with new ones over and over and over again. But I will only die once. Likewise, our ciliate has been shedding cytoplasm and cell membrane for minutes now, and that shed cytoplasm is dead, no doubt.

But the organism lives. Its chemistry continues. For now.

Death is the moment when the system that maintains the far from equilibrium state ceases existence. And we can imagine that at many scales. That can happen to individual bits of an organism, as it is happening to the chemicals spilling out of our Loxodes right now.

It can also happen to an individual cell in an organism. And that happens all the time. It is happening right now inside you.

[Bluemoon]

Inače još na temu razmišljala sam zbog jednog sjećanja koje se prokleto vraća o ljudima kojih više nema.

Daleko je gore ono što čovjek kad su bili živi, iz sopstvene zadrtosti ili nečeg drugog nije rekao nego što je rekao po difoltu glupave inertnosti sa onim podrazumjeva se.Smrt upravo pokazuje koliko je sve to podrazumjeva se onome ko isprati nekoga nedorečen sve te riječi mu se vraćaju kao prokleti eho.

[Caesar]

Inače još na temu razmišljala sam zbog jednog sjećanja koje se prokleto vraća o ljudima kojih više nema.

Daleko je gore ono što čovjek kad su bili živi, iz sopstvene zadrtosti ili nečeg drugog nije rekao nego što je rekao po difoltu glupave inertnosti sa onim podrazumjeva se.Smrt upravo pokazuje koliko je sve to podrazumjeva se onome ko isprati nekoga nedorečen sve te riječi mu se vraćaju kao prokleti eho.

Ja vjerujem da je dovoljno nesto pomisliti/osjetiti/ voljeti pa neka se i ne kaze iz zadrtosti, kaprica, inata… pa je sve opet kako treba. Receno je “ko i pomisli samo u zgrijesio je…” Pa valjda ima simetrije u svemu. Valjda ljubav postoji i bez izgovorenih riječi. A ni vidljivost joj inace nije jaca strana nikad bila. Previše se jadimo oko tih rijeci. Poslosti i buducnosti. Oko zivih i mrtvih. Ne treba ih žaliti ni jedne ni druge. Ni sebe.


Sent आत्मनः

[Bluemoon]

Nema veze lament s mojim postom a pogotovu nema veze sa nečim što iznova se provlači u odgovoru na teme poput ove nešto kao što je ljubav.Čovjek svašta danas stavi pod tu riječ i još usladunja kičastim riječima nemoćan da nešto opiše pa napravi još veću štetu.

Nego dovoljno smo mudri da izvučemo lekciju kod "kršenja koplja" na temama religije da ovdje i jedno i drugo ista položimo i što se mene tiče nek sve ostane na transkriptu o jednom biću što prosto daje više odgovora no svo ljudsko filozofiranje na nešto toliko jednostavno.
Možeš ga odgledati ili ne,svejedno je, prosto me inspirisala rečenica koju si napisao da ipak isto postavim i na temu koju si sam otvorio.

S razlogom nekim,no u cijeloj priči nebitno.Jer je na posljetku univerzalno.

[Caesar]

Danas je lijep pravoslavni praznik koji govori o smrti kao početku. Ali nikog nema ovdje, uglavnom se burgija jedni po drugima na politici. I to je smrt ali ne ona o kojoj govori ovaj praznik. Srećan Vaskrs svima koji danas slave.


Sent आत्मनः

[Bluemoon]

Vidiš ova Cilijata je starija od čovjeka samim tim i Hrista i umire iznova i iznova,i čovjek ima priliku da vidi njeno nestajanje u svakom trenutku.
Zaista impresivno biće.

Pokazuje složenom biću poput čovjeka tako jednostavna, sasvim jednostavne činjenice.
I što da se čini na kraju krajeva ateisti ne podliježu religijskim dogmama čiji su kreatori upravo vođe i tako ti,pa ti ostanu savršeni sagovornici samo još to da priznaš.
Šalim se no me malo iznenađuje čemu iznenađenje.