Nasilje u porodici

[Raquel]

E ovako.. Ova se tema protezala na nekoliko drugih, ali nigdje (koliko ja uspjeh vidjeti) nije objedinjena.
Bila je Bonjina o seksualnom zlostavljanju djece, ali.. ova neka bude uopštenija - psihičko, fizičko, emotivno, pa i seksualno nasilje u porodici.

Dakle, jeste li mu prisustvovali kao djeca (u svojoj porodici) i ako jeste kakve je to posljedice ostavilo na vas kao ličnost?
Jeste li sami bili akteri, bilo kao strana koja ga vrši ili nad kojom se vrši to nasilje? Ako ste bili žrtva, koliko ste dugo to trpjeli i iz kojih razloga?
Kako (bi)ste se ponašali ako bi/ste mu prisustvovali kod komšija, prijatelja, rođaka, na ulici...? Biste li se vodili onom - nisu to moja posla ili biste odbranili žrtvu u priči?

P.S. Nisam znala da li da temu postavim ovdje ili na Ljubav, ali nešto se smislih da je bolje ovdje, ipak.

E pa hajdete.. Da i ovo malo pretresemo.

[ovizionizi]

Ako ne racunamo batine koje djeca ponekad i nezasluzeno dobiju, a kojih je nekad znatno vise bilo nego danas, ne bih mogao reci da sam prisustvovao nekom nasilju u porodici.
Ali znam za slucajeve nasilja, kako prema zenama, tako i prema djeci. Najtuzniji primjer koji znam je momak koji je dobio stecenu epilepsiju sa 12 godina usled hronicnog, nenormalnog prebijanja od strane oca. Da ti se zivot smuci...

[goozica]

kad bih ispisala, bio bi to najduži post ikad koji sam ostavila ovdje, al na samu pomisao o tome mi se stomak prevrnuo i sad se osjećam baš pos*ano pa ću preskočiti.
a u ovom društvu se o tome ne priča, okreće se glava na drugu stranu.

bejbifejs i stivi vonder su ostavili finu poruku

[PrijekiLijek]

Rastura me stari od batina i majka je umjela ali im ne zamjeram.Mislim da su me mnoge od njih naucile pameti a uticale jesu na nacin da iduci put ne napravim istu gresku.

[Noir]

Shvatila sam da je nasilje u porodici, zlo od kojeg se bježi, tjera nas da zatvorimo oči ili okrenemo glavu. Postavlja se pitanje, kada se nekim činom, ili djelovanjem, povrjeđuje granica prihvatljivog i prelazi u nasilje u porodici.
Sud je sve oštriji, tako da se, na sreću generacija koje dolaze, neki postupci moraju zaobići, i neke mjere preskočiti, bez objašnjenja da je u cilju djelovanja za „dobro“ ili napredak porodice.
Ne prihvatam agresivnost kao vaspitnu mjeru, niti smatram da stresne situacije utiču pozitivno na bilo koga. Iskustvo mi je pokazalo da nisu samo buka i čvrsta pesnica potrebni da bi se osjetilo ili definisalo nasilje. Ono može biti i tiho, a opet definisano kao presing, koji unosi nemir, nesigurnost i strah.
Žrtve porodičnog nasilja sazrijevanjem osuđuju djelovanje kojem su bili izloženi, i dok su živi nose taj trag, koji je obično i osnova njihovog odnosa prema drugima. Dešava se da se odupiru i izbjegavaju nasilje kao djelovanje, ili u najgorem slučaju primjenjuju isto. Rijetki su oni koji prihvate to kao slabost člana porodice, oproste i nastave dalje, kao emotivno zdravo biće. Kažem rijetki su, ali ima ih.

[Caesar]

Moram da priznam da sam i ja jednom bio nasilnik ili sam bar takav ispao. Dok su klinci bili u periodu 4-5 g znao sam da ih povučem za uvo, a jednom mi se desilo da je pao šamar. I nikad više. Zašto? Sledeći put kad su me nešto iznervirali ili uradili nešto (nebitno je) ja krenuh da vičem zato što je dijete to uradilo. Scena koju sam tada vidio me potresla do srži. Dijete očekuje da ću ga ponovo ošamariti i udara sebe jer misli da je zaslužilo. Tada mi se svijet okrenuo. Kad se nisam srušio tada nikad neću. I ovo dok pišem... Ne znam. Ispao sam nasilnik. Često pomislim na djecu koja trpe mnogo žešće nasilje svaki dan, a ljudi nisu svjesni kako djeca eto jedan šamar dožive. Ispričao sam im ja ovo.

I dalje znam da viknem. I dalje bivam strožiji. Moram ponekad. Ne smije jedan udes u saobraćaju da utiče na vožnju ako su tolike godine prije toga protekle bez incidenta. Čini mi se da je bolje biti i malo strožiji nego popustljiviji. Negativnih posledica može biti ali mislim da će biti manje ako ste strožiji. Niko nije našao teoretsku sredinu ali kao i svakom idealu treba joj stremiti. Naravno ovo nema veze sad sa nasiljem ali eto još jedna stvar oko roditeljstva.

Sent from my GSXR1000 @ 299

[kaemSe]

Safra mora da si ucio u vladimir nazor :-)

Sent from my HUAWEI GRA-L09 using Tapatalk

[Ulix]

Kad su u pitanju roditeljske strategije imaju dva zlatna pravila:
nikad rukom (ostali ekstremiteti se i ne uzimaju u razmatranje) i nikad tog trenutka, uvijek posle jer se nađe mjera.

[parisien]

Što se tice moje porodice, nasilja nije bilo. Tu i tamo su roditelji znali (i dalje znaju) da podviknu i to je to.
Par puta sam prisustvovao tim situacijama i baš su odvratne. Dok sam trenirao fudbal, otac nekog momka nezadovoljan tim kako njegov sin igra (klasičan kompleks, vjerovatno očekivao da mu sin bude ka' Maradona) ulazi na teren i pred nas 20-tak tako krvnički pali par šamara nesrećnom djetetu.
Jednom sam još bio svjedok situacije u kojoj momak šamara svoju curu ali tu smo već moje društvo i ja skočili sa još nekim momcima i prekinuli to. Kada su u pitanju ovakve stvari, smatram da momak koji digne ruku na curu/sestru/majku (nažalost i ovoga ima) zaslužuje da se odvede u šumu i zaveže za drvo i da se ostavi par dana.
Glavni problem je taj što je u CG to tabu tema. I kad postoje svi ćute o tome. Jebeni naš mentalitet.
Bila je prije par sedmica emisija na Prvu o ovom problemu. Nekog dječaka su toliko vršnjaci maltretirali da je ovaj popustio i izvršio samoubistvo.

Sent from ajfon

[aLaPaCha]

Kad vidim današnje majke nadrndane da đecu po glavi biju, ruke bi mi otkinula.

Mene je moja samo jednom u životu udarila,tj.ošamarila i to sa debelim razlogom. Tata me nikad nije udario, najveća kazna mi je bila kad me pošalje u "kut" (ćošak).

[goozica]

majka me 2x istukla, prutem, u drugom osnovne. posle škole sam otišla kod drugarice i još me njena majka pitala oću li da se javim kući, a ja ono ka' faca "ne, ne".
igrale smo se čitavi dan i kad sam došla doma... prc. drugi put je kad je snijeg napadao, ja neđe vidjela kako se čisti lopatom snijeg i izašla ispred kuće i kao ja čistim (isto drugi osnovne), a majka gleda s prozora i jedno 20x mi je rekla da uđem u kuću, ali a-a, meni se čistilo. dok pored mene s krova nije palo sve što je moglo pasti. e kad je to viđela... kako je prut radio. trebalo je još da me bije, kakav sam joj strah priredila.
tata...tata me je par puta istukao i par puta ošamario. i naravno, uglavnom za štetu. šamar koji pamtim je bio za petlju od kaiša kojim sam otključala zastavu na prakingu i ostavila je otključanu. batine pamtim kad sam našla goluba na samrti i nosila ga dok nije umro i sahranila ga. tu neđe 4, 5 godina. prvo batine pa kupanje jer, je l te, ko zna je li golub bio bolestan
za to što sam zamalo kuću zapalila i majku ugušila batine nisam dobila. al opet, ja 5god vidjela kako se prčka u šporetu po drvima, pa ja pametna prčkam, pa žar pao na staklo od rerne i tako staklo puklo i neki dim se stvorio po kući, a ja utekla iza zgrade gdje je tata igrao preferans ispod vrbe
ja mojima ne zamjeram na vaspitnim mjerama. kad se negdje pođe, pogled je sve govorio uglavnom, kao i većini što je bilo "ajde, ajde, skupljam ti ja" i te fore
autoriteta mi nije falilo ni kad sam išla u ujčevinu. e to je bilo djetinjstvo...

[BiTrAtE]

Rastura me stari od batina i majka je umjela ali im ne zamjeram.Mislim da su me mnoge od njih naucile pameti a uticale jesu na nacin da iduci put ne napravim istu gresku.

Isto, tako cu i moju cu djecu štemat kad god zasluze. Batina je iz raja izasla a kaiš i prut nikog nisu ubili. Ovi danas pristupi djeci, na bazi neke psihologije su presmijesni. Imam par primjera iz drustva, dje cu djeca mali nervni bolesnici, kod pojedinih i ne idem vise jer su im djeca nenormalna, bezobrazna do zla Boga... Tipa namjerno uzme tanjir ili telefon i zafrljači ga samo. I onda ih gledam kako se s malim djetetom igra neke psihologije mirnim tonom im govoreci kako to ne treba tako. A druzeeee prut mu slomis po guzica pa ces da vidis oce li sledeci put...


Sent from my iPhone 6S using Tapatalk

[Nero]

majka me 2x istukla, prutem, u drugom osnovne. posle škole sam otišla kod drugarice i još me njena majka pitala oću li da se javim kući, a ja ono ka' faca "ne, ne".
igrale smo se čitavi dan i kad sam došla doma... prc. drugi put je kad je snijeg napadao, ja neđe vidjela kako se čisti lopatom snijeg i izašla ispred kuće i kao ja čistim (isto drugi osnovne), a majka gleda s prozora i jedno 20x mi je rekla da uđem u kuću, ali a-a, meni se čistilo. dok pored mene s krova nije palo sve što je moglo pasti. e kad je to viđela... kako je prut radio. trebalo je još da me bije, kakav sam joj strah priredila.
tata...tata me je par puta istukao i par puta ošamario. i naravno, uglavnom za štetu. šamar koji pamtim je bio za petlju od kaiša kojim sam otključala zastavu na prakingu i ostavila je otključanu. batine pamtim kad sam našla goluba na samrti i nosila ga dok nije umro i sahranila ga. tu neđe 4, 5 godina. prvo batine pa kupanje jer, je l te, ko zna je li golub bio bolestan
za to što sam zamalo kuću zapalila i majku ugušila batine nisam dobila. al opet, ja 5god vidjela kako se prčka u šporetu po drvima, pa ja pametna prčkam, pa žar pao na staklo od rerne i tako staklo puklo i neki dim se stvorio po kući, a ja utekla iza zgrade gdje je tata igrao preferans ispod vrbe
ja mojima ne zamjeram na vaspitnim mjerama. kad se negdje pođe, pogled je sve govorio uglavnom, kao i većini što je bilo "ajde, ajde, skupljam ti ja" i te fore
autoriteta mi nije falilo ni kad sam išla u ujčevinu. e to je bilo djetinjstvo...

Awwwwwwww, dupence malo emotivno, tebe su jadna urnisali doma. Ali dobro je to, naucila si da postujes autoritete pa si sad si prava djevojka za kucu.

[Nero]

. Scena koju sam tada vidio me potresla do srži. Dijete očekuje da ću ga ponovo ošamariti i udara sebe jer misli da je zaslužilo. Tada mi se svijet okrenuo. Kad se nisam srušio tada nikad neću. I ovo dok pišem... Ne znam. Ispao sam nasilnik. Često pomislim na djecu koja trpe mnogo žešće nasilje svaki dan, a ljudi nisu svjesni kako djeca eto jedan šamar doživ9

Hahaha, kako je premazan sto je to. Zna da je skrivio pa konta da je bolje sam sebe lagano da osamari nego da od tebe dobije potres mozga. Ahahah, pazi toga maloga to ti je buduci ministar

[KRKNA]

Slušala jesam o dosta slučajeva, ali viđela, učestvovala nijesam za ove 34 godine ni u jednoj takvoj situaciji.
Što se vaspitnih metoda roditelja tiče - Majka je znala da me mlati ka' maćeha, ali daleko od toga da je bilo 'nasilje'...
Reagujem kad vidim bilo kakvo iživljavanje jačih nad slabijim. Na svu sreću samo 3,4 puta do sad...

[kvarni]

Biven jesam par puta, od strane majke, of course. Svoje dijete ne bijem, nema potrebe, inace bih, al nema potrebe. Za sad mu je ton glasa i pogled dovoljan.

A jesam gledao, neke bliske rodjake, jos od kad sam bio mali, i to mi je bilo strasno tada.

Ali je prestalo da mi bude strasno kad sam shvatio da je to nasilje na dnevnoj bazi izazvano sexualnim afinitetima zenske rodjake ponekad sam cak i ljubomoran na toga rodjaka, mos mu mislit banju, nema boli me glava ne mogu, no samar, i odma ne da moze, nego hoce!

Ovo je moj primjer, jbg

[TheLucas]

Mene su moji tukli dobro, nijesu me šteđeli. Nije sad to bilo iživljavanje, ali sigurno sam dobijao više nego što sam zasluživao. A bio sam dobro dijete.
Opet, danas mislim da su me trebali još i više tuć. Vjerovatno bih bolji ispao.

[Caesar]

Hahaha, kako je premazan sto je to. Zna da je skrivio pa konta da je bolje sam sebe lagano da osamari nego da od tebe dobije potres mozga. Ahahah, pazi toga maloga to ti je buduci ministar

Da mozda i jeste.

Jos jedna stvar mi je bila u glavi. Kad se to desilo kao da sam izasao iz tijela i gledao sa strane i visine situaciju. Cujem samo glas "E, majmune jedan" I stvarno batine bilo koje vrste su odraz niskog intelekta. Ako tvrdimo da smo pametniji od klinaca onda postoji i nacin da ih u brazdu uvdes bez batina. Takodje potrebna je u danasnje vrijeme velika samokontrola. Ali po tome se i razlikujemo od zivotinja ili mozda i ne toliko.

Sent from my GSXR1000 @ 299

[TheLucas]

Bez batina ne može, samo treba dobro izmjerit. Svako dijete ima svoju mjeru batina.

[zvoncica]

E ovako.. Ova se tema protezala na nekoliko drugih, ali nigdje (koliko ja uspjeh vidjeti) nije objedinjena.
Bila je Bonjina o seksualnom zlostavljanju djece, ali.. ova neka bude uopštenija - psihičko, fizičko, emotivno, pa i seksualno nasilje u porodici.

Dakle, jeste li mu prisustvovali kao djeca (u svojoj porodici) i ako jeste kakve je to posljedice ostavilo na vas kao ličnost?
Jeste li sami bili akteri, bilo kao strana koja ga vrši ili nad kojom se vrši to nasilje? Ako ste bili žrtva, koliko ste dugo to trpjeli i iz kojih razloga?
Kako (bi)ste se ponašali ako bi/ste mu prisustvovali kod komšija, prijatelja, rođaka, na ulici...? Biste li se vodili onom - nisu to moja posla ili biste odbranili žrtvu u priči?

P.S. Nisam znala da li da temu postavim ovdje ili na Ljubav, ali nešto se smislih da je bolje ovdje, ipak.

E pa hajdete.. Da i ovo malo pretresemo.

Dobro si Raqi uradila što si na društvo staila temu jer ovo nije Ljubav
Inače, meni se čini da ste svi odgovorili "pogrešno" tj na pitanje koje nije postavljeno....koliko sam shvatila, Raqelica pita jesmo li trpjeli fizičko, psihičko i sexualno nasilje u našim porodicama, i jesmo li ga činjeli, i ako vidimo da ga neki komšija, rodjak, kum čini, bismo li prijavili?
Meni se čini da batine zbog toga što si se sa 5 godina bez pitanja udaljio od dvorišta i naveo roditelje da misle da si otet jer su te tri sata tražili, nijesu nasilje.....mada sam protiv bilo kakvih batina.
Nijesam nikada trepjela nasilje, niti sam ga nekome nanosila, a srećom nijesam ni prisustvovala....
Da li bih prijavila....bih sve što je neuobičajeno, tj da budem precizna, zid me dijeli od porodice koja bukvalno non-stop urliče iz svog stana, ali to je već način komunikacije, ustaju s drekom, liježu s drekom, a imaju neke čudne frekvencije u glasovima da izludješe...e kad bi to prešlo u vrištanje, zapomaganje, bih, zvala bih policiju

Jednom prilikom sam imala vrlo čudno iskustvo sa novim komšijama (par mjeseci prije su se doselili) ona sitna, nježna žena, on ogroman muškarac gledala sam ih po stubištu...i jednom se vratim sa posla nakon ponoći, vidim nove komšije stoje na terasi,naslonjeni na gelender podlakticama, kao razgovaraju, čudno mi što čine ljudi u to doba na terasi, vidim ih dok autom prilazim zgradi i lagano se uparkiram i kako ugasih mašinu čujem vrisku...pretrnem, izadjem iz kola i vidim nju glava joj gore, pa je ne vidim, krivi se žena kao da je kolju...i što ću, u tom momentu ulijećem u svoju kuću, budim muža (dobro ga infarkt nije strefio kako sam mu u sobu ulećela, i zajedno, trčimo gore....ne znam što me čeka, mislila sam da on nju bije pa sam ipak polećela tamo... ali nažalost nije to bilo, čovjek je imao srčani udar bukvalno u momentu kad sam ja uparkiravala kola i pao na beton, dakle u momentu kad sam ih spazila on je čekao na terasi nekoga da dodje po njega u sledećem je umro...eto, život piše drame
Znam da sam uzasan stres doživjela, dobila visoku temperaturu i nekoliko dana sam kad se prisjetim dogadjaja jecala kao malo dijete...vrlo neprijatno iskustvo...mislim da bih prijavila i nasilje da vidim

[Severnjak]

Da je ovde neko i doziveo neko ozbiljno nasilje sumnjam da bi se o tome poverio, bez obzira na anonimnost. O tome nikada nije lako pricati ni pred kome.
Samare i kais po rukama ne mogu da podvedem pod nasilje ali najgore mi sto sam ih dobijao za gluposti. Jednom sam dobio samar sto sam pogresno napisao neku rec u sastavu sto mi otac diktirao. Da sam bio stvarno neko problematicno dete ko zna koliko bi se batina nadobijao nego bio miran da mirniji nisam mogao biti. Ali nisu sva deca takva i kod nekih nema druge nego sakom tako da sve zavisi od samog deteta ali batine treba cuvati kao krajnje sredstvo, ako dete ne moze da se urazumi recima ili nekim sitnim kaznama. U SAD recimo imaju taj "grounding" i to je po njihovim standardima najgora kazna, dete sedi u sobi i nista ne radi. Dobro ajde, mozda neka deca danas mogu da se urazume ako im samo na kratko uzmes kompjuter, mobilni itd. ali sta ako saznas da ti dete maltretira nekog u skoli slabijeg od sebe, ili da je uznemiravalo neku devojcicu, da pusi cigare ili da je ukralo nesto neces mu sigurno reci "Ne ne to se ne radi" i oterati ga u sobu nego ga odrati od batina bez razmisljanja. Mada i da neko cesce nego sto treba poseze za samarima ili kaisem retko kad to ostavlja neke ozbiljnije posledice a mnoga deca su na tome kasnije zahvalna. Kroz samare i kais je proslo 90% populacije tako da samo bez preterivanja i ako dete bas zasluzi svojim bezobrazlukom.

[zvoncica]

Ja vjerujem da dijete nikd ne može da zasluži batine....pričam o maloj djeci...ova starija kako-tako, nijesam za batine ali znam da su neki karakteri nepopravljivi i da roditelji izgube živce pa udri po njima....znate što, onaj karakter koji ne možete savješću i lijepom riječju da "slomite" i smirite nećet uspjeti ni batinama, tj batine će možda trenutno da primire ali to nezadovoljstvo će samo da se skuplja i kad eskalira i eksplodira biće ono "do danas miran i uzoran momak iz čista mira izvadio kalašnjikov i pobio pola odjeljenja" i sl....

[Caesar]

Samare i kais po rukama ne mogu da podvedem pod nasilje ali najgore mi sto sam ih dobijao za gluposti.

Nisi dobio zbog gluposti. Takva ti je karma. Na nekom nivou šamar tebi vodi ravnoteži u univerzumu.anda:

Meni dođe često da dostinu velikija išamaram, a i oni mene vjerujem. Nego me se čini da bi svi smatrali to nasiljem. Kako se šamari uklapau sa djecom to mi nije jasno. Valjda je to za dobro djece? A kada šamaraš odraslog čovjeka onda to nije za njegovo dobro i to je nasilje? Znači fora je da nesitomišljenike koji neće da se uklope u moj univerzum išamaram za njihovo dobro i onda je sve ok?

No bi ja vas sve koji zagovarate to žitkijem prutom po guzica pa onda vičite kako je sve to za vaše dobro da budete bolji i pametniji.:devilish:

edit: najjače mi je kad kažu dobijao/la sam batina i super sam ispao/la kakav bi bio suprotnom. A svi mi "znamo" te alternativne budućnosti na jednoj vremenskoj pravoj, kao što "znamo" što će sutra biti na ovoj vremenskoj pravoj. Logično, put po vremenskoj transverzali je nešto što svi radimo svakodnevno. :black_eyed:

[TheLucas]

Svaki covjek ima tacku preloma batina posle koje postaje manji od makova zrna.
Koga ni to ne slomi, tezak je slucaj psihopate.

[Phénix]

mene je otac bas tukao, sjecam se da smo isli da setamo u sumi nedeljom samo da bi izabrao dobar prut, ovo sa prutom je laganica. Sjecam se kad sam pocela da radim i ucim (praksa) jednom sam promasila autobus i pitah oca da me poveze do posla. Lik vozi, normalno i stane na pjesacki(u CH je to obavezno) i kad su ljudi stigli do pola pjesackog on poceo da im svira i da psuje, nastavio da vozi i ja mu rekoh zasto si im svirao kad si ih vec pustio da prodju, nije nista rekao ali na sledeci semafor, stao, bilo crveno, i pesnicom me udario u uvo(u glavi uglavnom lol), bilo je jos masu takvih stvari i gorih ali nemogu sve napisati. A nije pio, nikad. Imao je tezak posao ali nije pio. Sto mi jos gore palo jer da je pio nasla bi mu izgovor a ovako, trt. Ali ni to fizicko nije bilo strasno koliko je mentalno zlostavljanje strasno. Ima jos puno toga ali vi koji imate djecu, nemojte to raditi iako dijete umije da nervira, a vi muke posao,krediti itd...Izadjite iz kuce prosetajte malo pa se vratite kad tenzija padne. Inace dijete odraste ali ne zaboravlja, i na to se doda i tikovi/tokovi (à la Monk xD) pa gubljenje samopouzdanje pa... nista dobro uglavnom.