Mene i čojeka mi je jednom vozio taksista ne znam koje udruženje, tamo na trg stoje, i ja uvijek sjedim pozadi a moj čojek sjedne naprijed...krenemo ka Starome i na pola puta veli taksista, ja pišem poeziju i počinje čovjek da recituje...moj čojek veli onako kurtoazno, "baš fino" a onda kreće recitacija za recitacijom, znači mislila sam da ću da puknem jer nijesam smjela da se nasmijem, čovjek se bio uživio, a moj muž koji nije niti romantik niti ljubitelj poezije gleda u njega ozbiljnom facom bezizražajnom "koji mi je moj trebao taxi, lijepo velim ovoj mojoj ajmo da prošetamo, **bo je taxi, a ne nju no mene" a taksista recituje li recituje, maše slobodnom rukom i gleda u moga čojeka pogledujući povremeno na put, afektira i ponaša se kao da je na pozorišnoj sceni!!!
To je trebalo doživjeti..inače vozim se Alo taxijem mada ne prečesto i uvijek su vozači ok, ako ih ne zadirkuješ ne pričaju ništa
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Reply With Quote
Originally Posted by gandalf_white
dok sam radio trodnevne smjene na zagoricu, kad izadjem u 4-5 ujutro sa posla, ne znam dje je lijevo a ne auto da vozim.
... Sad mi je zao sto zaboravih kako izgleda i koji je taksi, samo bih njega zvao 
PopCorn 
Bookmarks