Vozilo mi stiže upravo dok je u toku tel razgovor sa klijentom sa kojim trebam da se nađem. Prekidam na kratko razgovor da bih rekla ono pristojno - Dobar dan, i adresu do koje me treba odvesti, i nastavljam tel razgovor, objašnjavajući da sam u vozilu i da brzo stižem.
U jednom trenu primjećujem da taxista maše rukama i skače po sicu. Ne shvatam šta se dešava, ali pretpostavila sam da ga je neko u saobraćaju iziritirao, i koristim vožnju da složim dokumenta koja moram da predam klijentu...a onda čujem :"Takve kao ti mi na živce idu, i da mi može bit sve bih vas išklepao, ne bi ste mi se vozale nego bi ste mi na nogice lagano išle, primadone...prepotentne kučke, koje misle da svijet zbog vas postoji...bla, bla, bla, bla..."
Šokirana, a i vidno uplašena, zamolila sam ga da zaustavi vozilo da izađem. Na to je odgovorio da će stati gdje on hoće i kad on hoće, a da je moje samo da sjedim i ne progovaram, jer mu je pun ...svega.
Kada se zaustavio, zagrebla sam po staklu i vratima, ne bih li izašla što prije. Nije sačekao ni da platim, pošao je dok sam gledala jesam li cijela izašla iz vozila.
Na moju žalbu kući čije je vozilo, objasnili su mi da je u pitanju lice sa dijagnozom, i da će reagovati adekvatno. Da...izgubio je posao u toj, ali ga je zaposlila konkurentna firma.
Drugo iskustvo je manje agresivno, ali ne i manje rizično.
Jednom sam pitala mlađanog vozača je li punoljetan? Odgovorio je da jeste, i da je položio vozački, pa ga je tata kod druga poslao da taxira i malo vježba vožnju... (qq
)
Bookmarks