Gajo:
Mi smo imali taj jedan peh da nam selektor ugine u prvoj rundi takmičenja.
Kasnije nas preuzima ruski selektor Beljaev i njegova koleginica Nazgudejeva.
Tražili su od nas sasvim drugu tehniku tanjenja.
Mi se nijesmo baš dobro snašli, to je bila Hatzman-ova tehnika, Mi smo naučili na ovu stereotipnu Kutuzovu.
I prošli smo, u prvi krug smo prošli na sreću, a već kasnije nismo mogli, jaču su bili i pali smo,
pali smo na predzadnje mjesto i vratili se sa oklopom, jer zadnji dobija oklop da ga nosi do kuća.
Mi smo imali taj peh da nas slobodno natovare, što se kaže, kao zadnje rage i da idemo kući sa takvim jednim oklopom.
Uginuo mi je posle selektora najbolji moj prjiatelj iz kluba, Velimir. On je u prvoj etapi vraćanja uginuo.
Onda je Zdenka Groždić imala srčanu liturgiju gdje je upala u jedne strašne pobesnele vrtloge psihe i nije se uspjela snaći,
mi smo probali da joj dajemo dijapozitiv i diodiciklin za povratak mozga u relaks stanje.
Kasnije mi ugine najbliži saradnik Kutuzov, njega ubijaju šakali jer misle da je go, u tom oklopu izgledao je isto kao voz.
Izrasli su mu rogovi, napali su ga šakali, izjeli ga kao mačku.
Ja sam uspio da se sačuvam i bogu hvala ostao sam samo bez palca leve noge i dobio sam gnojno zapaljenje digme
u predjelu malog dijela potkožne table koju ima svaki čovjek dolje ispod muda, to je tabla sa osiguračima.
Bookmarks