Sirija

[NSX]

ne vjerujem da rade na svoju ruku, ako USA bombarduje Asadova postrojenja zbog nekih tamo terorista nema teorije da neće pomoći Izraelu koji im je prvi saveznik u svijetu

mislim da će Iran dobiti šut kartu iz Sirije, a možda ih čak napadnu i direktno ako se budu previše k...ili

[opmne]

Odavno je njima Iran na spisku za odstrel, dosad je uvijek to prolongirano iz nekog razloga, je li Iran toliko jak da se boje odmazde nad Izraelom i Saudijskoj Arabiji ili nesto drugo volio bih da znam.

[bulit]

treba moooda za napadnuti iran. valjda je vec svima jasno da bi se to desilo odavno da je tako prosto kao napadnuti irak, siriju, avganistan...

[NSX]

više bi im trebalo m00da za SK, što se Irana tiče pitanje je samo šta će istrgovati sa Rusima

[MK]

Iran ima balisticke rakete, dovoljno njih da pogodi bilo koji cilj u Izraelu i ostalim neprijateljski nastrojenim rezimima oko njih. 2011te je procurila informacija preko wikileaksa da u slucaju da Iran lansira rakete na Izrael narod ima 12 minuta da stigne do sklonista. https://www.israelnationalnews.com/N...ws.aspx/141577

Niko nije lud da otvoreno napadne Iran na njihovoj teritoriji. Nek se fino povuku iz Sirije i svi srecni.

[NSX]

ali ih ima relativno malo + putuju predvidljivom putanjom pa bi Izrael oborio dosta njih, veću štetu mogu napravit samo ako budu koristili hemiju

[bulit]

koliko ih ima? koja je brojka tacna? izrael je bombardovao sadamov reaktor, sirijski takodje. ali su oni dosta vojno slabiji uvijek bili od irana. zar stvarno mislis da ih amerikanci i izraelci ne bi napali odavno, da je toliko jednostavno? stradao bi izrael najvise.

[NSX]

pa najveći problem je tu veličina Irana

[pg020]

pa najveći problem je tu veličina Irana

Najveci je problem sto je Iran sa svojim trupama na pobjednickoj strani u Siriji. Ako instaliraju raketne sisteme u Siriji, to je omca o vratu Izraela, samo je pitanje dana kada ce ih upotrebiti. Izrael ocajnicki pokusava da istjera Iran iz Sirije, mada ne vidim nacin da to uradi.

[pg020]

Pade danas i ovaj ruski helikopter, pilot i kopilot nastradase, valjda neki kvar na letilici… Mnogo snaga na terenu, veliki rizik i kod rutinskih akcija.

[night_silence]

Pade danas i ovaj ruski helikopter, pilot i kopilot nastradase, valjda neki kvar na letilici… Mnogo snaga na terenu, veliki rizik i kod rutinskih akcija.

Dje si to pročitao ...

[pg020]

Dje si to pročitao ...

Imas na dosta mjesta, ruski mediji slabo pisu o tome zbog inauguracije i priprema za Dan pobjede...

https://www.blic.rs/vesti/svet/srusi...ginuli/x6nl9y6

[Dejan]

http://tass.ru/armiya-i-opk/5191507

Eto momci. Da zaključimo tu priču o slanju S-300/SA-10/SA-20 u Siriju.

[NSX]

kao što rekoh..bio je Netanjahu kod Putina i Rusija najizvjesnije neće slati S300 Siriji

[Tripleta]

Bozocv, da citiramo jednu babu iz Srbije: Kuku onome koga Rusija brani...


Sent from my iPhone using Tapatalk

[NSX]

a jbt koliko si tvrdoglav, naveo sam prije da Rusija ne želi da se miješa u odnose između Izraela i Sirije jer su tamo došli da bi spasili zicugu Asadu od terorista a ne da bi ga branili od Izraela, i uz takav dogovor sa Izraelom su i došli tamo

[Dejan]

It wasn’t just another of Benjamin Netanyahu’s periodic visits to confer with Vladimir Putin in one of the Russian president’s palatial residences. This time, in addition to the closed meetings, translated by Russian-speaking Environmental Protection Minister Zeev Elkin and attended by intelligence and military chiefs from both sides, the two leaders stood side-by-side under a Moscow spring sun. On one of the most important dates in the Russian calendar, May 9 – Victory Day, Netanyahu was Putin’s personal guest at the annual military parade celebrating the end of World War II.

It was a powerful reminder of how Israel and Russia have built their strategic ties in recent years, achieving if not quite an alliance, then an exceptional and unprecedented level of coordination. It also testified to the geopolitical understandings that Netanyahu and Putin share.

The latest in Russian hardware was on display, from the Uran-9 unmanned robot tank, to the Sukhoi Su-57 stealth fighter. Standing between Putin and Russia’s defense minister Sergei Shoigu, Netanyahu reviewed the parade which included also mobile batteries of anti-aircraft missiles. Less than twelve hours later, on Netanyahu’s orders, the Israel Air Force destroyed at least five Russian-made anti-aircraft batteries, operated by Bashar Assad’s regime in Syria.


Netanyahu’s presence at the Victory Day parade and meeting with Putin had been in the works for weeks. Neither of them could have known when the visit was first arranged that, only a few hours before Netanyahu was due to take off for Moscow, Donald Trump would announce that the United States was pulling out of the Iran nuclear deal. But just before he boarded the plane, Netanyahu said that “in light of what is happening right now in Syria, there is a need to ensure the continuing security coordination between the Russian army and the IDF.” It may be a bit too far-fetched to say that Netanyahu knew for sure that Iran would choose exactly that night to launch rockets on Israeli positions in the Golan Heights, but it was certainly in the air.

If Putin had wanted to give an indication of his displeasure at Israel’s strikes on Iranian bases in Syria over recent weeks and months, it is almost impossible imagining him giving Netanyahu such a VIP welcome on Victory Day. Not only did Putin do everything to play up his guest’s presence, but hours after Israel’s counter-attack on Thursday morning, the IDF spokesman made it clear that, before Israel embarked on its largest campaign of bombing in Syria since 1974, Russia had been notified through the deconfliction process that the two countries have had in place since September 2015.

Despite the recent concern in Israel that the Kremlin may be about to limit Israel’s operational freedom in the sky over Syria by supplying the Assad regime with new air-defense batteries, this latest escalation between Israel and Iran on Syrian soil has once again proved that Putin is prepared to allow Israel a very wide berth. Russian officials and sources close to Putin’s thinking have insisted ever since Russia deployed its forces in Syria nearly three years ago that the last thing the Russian president wants there is to clash with Israel. As one veteran Russian diplomat said earlier this year, “Putin knows that the one player in the region who can seriously jeopardize Russia’s achievement in Syria of saving the Assad regime, is Israel.” In repeated public and private messages, the Netanyahu government has made it clear to Putin that it has no intention of endangering Assad’s rule, as long as Israel’s strategic priority of preventing a long-term Iranian military presence in Syria, is upheld.


Putin currently still needs Iran as the regime’s ally, since for domestic political reasons he does not want to risk the lives of Russian soldiers there. Iran has no similar problem as it has press-ganged tens of thousands of Shi'ite Afghani refugees into the Fatemiyoun militias fighting on Assad’s side in Syria. But Israel has not been targeting any of these Shi'ite boots on the ground and has focused instead on Iranian-supplied missiles and drones. Russia doesn’t need these to prop up Assad, it has its own warplanes in Syria for that. Israel hoped that Putin would also force Iran to remove its forces from Syria, but it seems there is a limit to the influence the Kremlin has on Tehran. Russia and Iran are both supporting Assad but that doesn’t mean they share the same priorities. Putin can’t, or won’t get the Iranians to leave their strongholds in Syria. But he seems content to allow Israel to continue bombing them.

Now, with the Iran deal dead in the water and the Syrian conflict between Israel and Iran escalating, can Putin continue getting what he wants? Does he risk not only losing the stability of the Assad regime, but also the humiliation of seeing Russian-made weapons systems being destroyed by Israel's Made In America fighter-jets?

For now he is sticking to his policy of balancing the interests of the two sides, with Russia pledging to continue supporting the nuclear agreement with Tehran while hosting Netanyahu. But if matters continue to escalate, as they seem to be doing, he will sooner or later have to pick a side

Sent from my E5823 using Tapatalk

[pg020]

Iranske trupe i nihova radarska i raketna postrojenja na terenu u Siriji su smrtna opasnost za Izrael, zato Rusi i ne pokusavaju da se mijesaju u odnose Iran-Izrael. Njima je bitno da protivnicka strana proguta Asada kao legitimnu vlast kao garanta za opstanak njihovih vojnih baza, ostalo ih mnogo i ne zanima, sto je i realno i racionalno. Amerika ce u slucaju rata bezrezervno podrzati Izrael kao sto bi Rusija u slicnoj situaciji podrzala npr. Belorusiju, valjda je to sasvim jasno? Bez dobrih odnosa sa Izraelom, Rusija rizikuje da plodove briljantne vojnicke pobjede u Siriji dugorocno pretvori u neminovan poraz.

[bulit]

da su šćeli oni bi im srušili sve rakete i sve avione, i potopili sve brodove i podmornice, ali oni nisu šćeli. kako ne shvatate to da nisu šćeli? jer da jesu... eeeeee. nas i rusa 300meleona.

[pg020]

Cini se da je siri region Damaska konacno oslobodjen.

[Dejan]

Doduše meni je ovo izvijesno, više me interesuju relacije Sirija-Izrael i Sirija-Turska. Jer nikad ništa nije crno-bijelo.

[Dejan]

Ne ne, Dara je kolijevka revolucije. Tamo je sve počelo.

https://www.pri.org/stories/2011-04-...w-it-all-began

[night_silence]

Medijski je počela u Daraju ( predgradje Damaska ) sa onim protestom protiv nastavnika valjda ...

[Geralt of Rivia]

Коме не иде на корист да се рат у Сирији заврши,а даља непотребна разарања и страдања зауставе, иако постоје војни предуслови да легитимна власт брзо оконча конфликт?

[Dejan]

Da postoji određena suradnja između Rusije i Izraela po pitanju situacije u Siriji i nije neka tajna. To je činjenično stanje koje se moglo vrlo jasno očitati u više navrata - počevši s time da Rusija gotovo nikada, barem ne težim riječima, nije kritizirala izraelske napade na prostoru Sirije, dok se u isto vrijeme snažno i promptno poziva na nepovredivost teritorija, suverenitet i integritet punopravne UN članice Sirije kada je riječ o drugim, primarno američkim, napadima u Siriji.

Za Siriju, odnosno za vlast u Damasku, ovo svakako nije dobra pozicija jer dugi niz godina smatrali su Izrael za svojeg glavnog neprijatelja, ne samo zbog palestinskog pitanja koje je na neki način ugrađeno u svaki ogranak ideologije Arapskog nacionalizma, već i zbog činjenice da je taj Izrael doslovno oteo komad Sirije (dio Golanske Visoravni). Sirija je smatrala Izrael neprijateljem tada, a danas ga tako doživljava još i snažnije.

U isto vrijeme Sirija je od nekoć poprilično moćne i relevantne države na Bliskom istoku, za čije mišljenje se moralo pitati, postala država koju na životu održavaju "ruski aparati". Svima koji imalo realno prate ovaj dugogodišnji rat jasno je kako sirijska država i sirijska vojska ne bi mogle opstati do sada da se Rusija nije snažno angažirala oko njihova preživljavanja. Znaju sirijske vlasti to jako dobro, ali u isto vrijeme znaju da to znači kako zadnja više nije njihova već ruska.

Što mogu učiniti po pitanju mrskog im prisnog odnosa između Moskve i Tel Aviva? Mogu samo prihvatiti to kao nešto na što nemaju utjecaj i nadati se da taj poseban odnos neće postati do te mjere poseban da bi se okomio protiv njih. S određenom strepnjom će stoga Damask stalno pratiti tko iz Izraela dolazi u Moskvu i kakve posljedice se događaju netom kasnije - u zadnjem slučaju su to jako dobro mogli uočiti jer je svega nekoliko sati nakon posjete izraelskog premijera Benjamina Netanyahua uslijedio možda i najveći vanjski napad na Siriju: izraelske zračne snage tukle su položaje diljem zemlje, a izgleda kako su mete bile primarno iranska vojna prisutnost.

Savezništva su sirijski problem koji bi mogao nabujati, naročito ako se njihova dva ključna saveznika - Rusija i Iran - počnu znatnije mimoilaziti. Dakako, Sirija nije u poziciji da jednom od njih okrene leđa, niti to želi, ali svejedno od nje će se uskoro očekivati da ili bira ili će za nju biti izabrano.

Nekoliko je mogućih "Sirija" nakon završetka Sirijskog rata. Ona u kojoj zemlju vode radikalni Islamisti je, možemo se sada već i konkretnije nadati, eliminirana. To znači da u suštini ostaju dvije - Sirija pod utjecajem Rusije ili Sirija pod utjecajem Irana. Da se Siriju pita ona bi bila zadovoljna bivajući buduća članica nekakve osovine otpora prema onima koji su joj nanijeli tolike štete i tragedije, ali čini se da od takve osovine neće biti ništa jer takve suradnje između Moskve i Teherana očito nisu na horizontu.

Sirija pod ruskim utjecajem je Sirija koja bi mogla nalikovati na Ukrajinu za vrijeme po Rusiju "dobrih starih dana" kada je na vlasti bio Viktor Janukovič i kada je bio lojalan. I baš kao i u Ukrajini tinjat će anti-ruski element, odnosno sve one poražene snage i oni pod utjecajem poraženih snaga koji će se na neko vrijeme smiriti i pritajiti, ali pitanje je do kada.

Sirija pod iranskim utjecajem je pak dio šireg iranskog projekta koji, za razliku od ruskog "praktičkog", dobiva i jaču "ideološku" komponentu. To je tada već bastion militantnog otpora "cionističkim i drugim režimima", širenje ala-Hezbollah teritorija znatno šire od brežuljaka Južnog Libanona.

Ne treba posebno ni isticati koju verziju će u slučaju da jedna mora nestati birati Izrael, štoviše, već je i odabrao - Assada, "vraga kojeg poznaje", ali pod ruskim garancijama da će biti dobar i da neće praviti probleme.

Što onda pak s iranskim snagama koje su već poprilično utjecajne na prostoru same Sirije, na aktualnim bojištima? Njih se treba ili protjerati ili uništiti, a ako je suditi prema aktualnim informacijama koje stižu iz Izraela - Rusija je dala zeleno svijetlo za njihovo uništenje.

Izvor je izraelski list Haaretz, jedan od ozbiljnijih medija koji pazi da se ne "zaletava" s ovakvim konstatacijama poput nekih drugih koji streme prema senzacionalizmu.

U tekstu koji je objavljen jučer (1. lipnja 2018.) navodi se kako je Izrael navodno dobio "zeleno svijetlo" za napade na iranske mete u Siriji "sve dok ne ugrožava sirijski režim". Ove informacije, navodi se, pojavile su se nakon zadnjeg telefonskog razgovora između ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ali i nakon što su se jučer u Moskvi sastali ruski ministar obrane Sergej Šojgu i izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman.

Arapski list Asharq al-Awsat s centrom u Londonu piše kako su Izrael i Rusija postigli sporazum po pitanju "povlačenja iranskih snaga iz južne Sirije". Navodi se kako su informaciju potvrdili i ruski i izraelski dužnosnici, neimenovani dakako.

O kakvom je navodnom dogovoru riječ? Kako smo već i istaknuli - Izrael bi dobio od Rusije "pravo" da napada položaje iranskih snaga u Siriji, a Rusija na to ne bi djelovala (kao ni do sada). Aktualni izvori čak navode kako i Rusija i Izrael dijele stav da se iranske snage "treba ukloniti".

Za relevantne aktere, Rusiju i Izrael, ali i SAD, uklanjanje Irana iz cijele priče je očito glavni predstojeći korak prema "političkom rješenju". Ustanovljeno je kako Iran vodi sektašku politiku i kako ista ne može biti kompatibilna s nijednim budućim kompromisnim rješenjem po pitanju Sirije.

Pojedini ruski izvori navode kako se iranske i Hezbollah snage moraju povući iz južne Sirije, a na taj prostor, uz izraelsku granicu, došla bi ruska vojska. Lokalni anti-vladini militanti također bi morali predati svoje oružje.

Velikih službenih izjava, razumljivo, nema, ali izraelski ministar Lieberman je nakon jučerašnjeg sastanka sa Šojguom u Moskvi napisao na svom Twitteru: "Država Izrael cijeni rusko razumijevanje naših sigurnosnih zabrinutosti, naročito kada je riječ o situaciji na sjevernoj granici. Nastavit ćemo dijalog s Rusijom glede ovih stvari".

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je pak istaknuo početkom ovog tjedna kako "samo sirijske vladine snage" mogu biti prisutne na jugu zemlje - izraelski izvori protumačili su ovo kao potporu za njihovo stajalište.

Dakle, Iranu se na neki način daje ultimatum, da se moraju povući. Hoće li to učiniti? Možda i hoće, ako uvide da nemaju nikakvog drugog izbora.

U konačnici razvoj ove situacije može se nazvati važnom i poprilično velikom izraelskom pobjedom. Zašto? Zato jer su velikim napadom na Siriju 10. svibnja pokazali Rusiji da mogu srušiti njima lojalnog Assada s vlasti kada god požele - ne samo srušiti već i lišiti života. Neki će aktualnu situaciju protumačiti kao pokazatelj pravih dobrih odnosa između Rusije i Izraela, koji svakako postoje, no ovdje je ipak više riječ o izraelskom direktnom pritisku na Rusiju kojime sada dobivaju ono što žele.

Rusija se stoga brzo prebacila u novi način igre, puštajući Iran niz vodu, i fokusirajući se na svoje interese u Siriji. Iz perspektive geopolitičkih interesa ovo je razumljivo, pa čak i već neko vrijeme očekivano (o takvom mogućem ishodu pisali smo još prije dvije godine), no s druge strane Rusija bi se morala upitati koliki je ovo zapravo rizik. Tko im garantira da nakon povlačenja iranskih i pro-iranskih snaga iz Sirije - koje su odradile jako velik dio posla protiv ekstremista - kada Sirija, oslabi, neće jedne noći krenuti napad na Damask koji će sravniti predsjedničku palaču sa zemljom?

Rusija bi morala biti svjesna da ovo nije partija šaha, misaona "igra" svakako, ali kompleksnija i s više igrača. Gubitkom Irana gube saveznika, a Izrael ne gubi - američka vojska ostaje u Siriji i u svojim izjavama sugerira kako je tamo "zacementirana". Kada dođe pravi trenutak situaciju će pokušati preokrenuti i Rusiju izbaciti iz igre, a tada bi Moskvi moglo pofaliti prijateljskih igrača na terenu.

------------------------------------------

Šta mislite?