Page 3 of 7 FirstFirst 1234567 LastLast
Results 51 to 75 of 163

Thread: Turkmenistan,Tadzikistan,Avganistan

  1. #51
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by the_sorrow View Post
    Je li tacno da im je zbog toga sto su im zene nedostupne, homoseksualizam uobicajena pojava i da ne kriju to mnogo?
    Zaista neznam , iz medija znam da su ubistva homosekualaca prisutna .
    Nije tacno da su zene nepristupacne , odnosno po nasim shvatanjima jesu . Ali vecina brakova je unaprijed dogovoreno , a kasnije u slucaju smrti zene cesti su, opet dogovoreni brakovi sa djevojcicama . Zakonski limit je 16god ali se uglavnom ne postuje .

    Tako osjetljive i privatne teme ostaju unutar kuce ili plemena . Skoro nemoguce je najvecim novinarskim kucama to istraziti a kamoli nekom prestravljenom putniku poput nas .

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app

  2. #52
    Join Date
    Jan 2008
    Location
    wherever whores go
    Posts
    3,308
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Procitah to prije par godina u pismima koje je pisao Branko Golubović Golub (frontmen grupe Goblini) koji je radio na nekoj mirovnoj misiji tamo još prije 10-15 god. Izdao je i knjigu koju nikad ne uspjedoh da nađem...

    ima ovdje nešto od toga

    http://opusteno.rs/knjizevni-kutak-f...ana-t7775.html
    Kreč, kolica i mešalica.

  3. #53
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    procitao sam to pre prvog odlaska .
    mogao sam zbog struke da odem u mirovnu misiju (nije vojna)

  4. #54
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Vracamo se gladni u hotel . Za divno cudo setali smo nekoko sati bez ikakvih problema . Siromastvo je vidljivo na svakom koraku . Ali i opsti haos od ljudi , vozila svih vrsti . Pravilo je da pravila u saobracaju nema . Srecom ili ne brzine su takve da ne moze biti tezih povreda .
    Pijaca je zivopisna zaista . Nesto standova sklepanih ostalo na zemlji . Meso . Mlijeko , sir , povrce i voce poznato i nepoznato . Cilimi , tepisi , rucni radovi . Cenkanje . Strogo zene sa zenama . Uglavnom zene prodaju . A da i dosta ribe . Nama nepoznatim nazalost
    Taj dio Avganistana je bogat vodom .
    Kanalizacija tece ulicama , djeca se sasvim normalno igraju u njoj .
    Brza hranana njihov nacin je nesto kao tezga , sto ili dva . Desetak stolica . Sjedi se . Pije se uglavnom caj . Glasno se razgovara . Svi puse ali bas svi . Mjesavina hasa i duvana u svim mogucim i nemogucim omjerima i varijantima .
    Zadnji put smo jeli jos prije granice . Vrijeme je za povratak u hotel .
    Uh sad treba ,vec sam pisao u vezu kupovine hrane , castim ovog u hotelu i eto me nazad za pet minuta . Deset dolara dvije pune kese hrane iz restorana sa svim serpama . Za njih i nisam pitao jesam li ih kupio ili ne , valjda jesam .
    Vlaznim maramicama brisemo ruke i jedemo tako slatko . Ne razmisljamo o svim bakterijama , amebama , kanalitaciji pored i slicno .
    Aoh lakse se dise . Jos da obavimo i ono sto izbjegavamo . Taolet . Pitam recepcionera , vjerovatno i vlasnika i jedinog radnika . Samo mi rukom pokazuje iza . U pm gdje iza . Ajmo nema druge . Zena iza mene . Neke supe , drva za kuvanje . Neki otpad .ali nista sto bi moglo liciti na taolet . Srecom vjerovatno neki gost prodje pored nas i udje u supu . Cuje se sta radi . Aha tu je .da li nije predvidjeno za zene ili smo mi zestoko fulali obavismo mi to u supi . I po onom sto je na zemlji nismo bili jedini . Zaista sam kad pomislim na zajednicki taolet imao misljenje da je to bar dve kabine i bar cesma i tus .
    Umjesto cesme vlazne maramice umjesto tusa zacepite nos . Vjerovatno tako zanosno mirisemo .
    Mozda je i tako bolje od nasih mirisa ne osjecamo mirise posteljine .
    A ovo je najbogatiji , najsredjeniji dio Avganistana .
    Ujutro pocinje onaj pravi autentican Avganistan poznat sa tv-a . Ovo mu dodje kao neko privikavanje .
    Postaje nam jasno zasto niko ovo ne radi sto mi . Samostalno ga nijedan par nije prosao turisticki . Mislim bez pratnje , obezbedjenja , citavih ekipa podrske .
    Mi smo sami .
    Sve sto imamo su te garancije dobijene preko neta za bezbjednost i nista vise .
    Nijedna osiguravajuca kuca ni nasa ni inostrana ne prodaje zdravstveno osiguranje za tamo .
    Novca a medicinsku evakuaciju nemamo , iza nas ne stoji drzava koja bi platila otkup ako nas otmu . Cak nam ni porodice neznaju gdje smo . Svaka i najmanja nezgoda u najboljem slucaju znaci smrt , o goroj varijanti da ni ne pomisljamo .
    Otmice , ili trovanja ?

  5. #55
    Join Date
    Aug 2011
    Posts
    2,085
    Thanks Thanks Given 
    161
    Thanks Thanks Received 
    253
    Thanked in
    146 Posts

    Default

    O covjece kakva avantura.

    Samo se pazi i da zdravo stignete kuci.

  6. #56
    Join Date
    Oct 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    2,432
    Thanks Thanks Given 
    94
    Thanks Thanks Received 
    149
    Thanked in
    84 Posts

    Default

    Uh prijatelju, svaka čast za ovo.
    "K'o mi, kad zovemo velikim čovjeka sitne duše,
    a ko zna koliko je tihih što divovi u njima čuče."

  7. #57
    Join Date
    Aug 2009
    Location
    Podgorica
    Posts
    16,440
    Thanks Thanks Given 
    5,234
    Thanks Thanks Received 
    3,744
    Thanked in
    1,493 Posts

    Default

    Malo je reci da zelim da procitam sve, nedje bi volio pitopis da ga sa merakom procitam ili ako budes na okupljanje kluba putnika da cujem uzivo. Svaka ti cast, meni kad je posao izletio u johanesburg ufrcio sam se, no zato se i jedem i dan danas


    Sent from my iPhone using Cafe Del Montenegro

  8. #58
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Sa prvom zorom vec smo na noge . Pokasavo koliko toliko znoj i prljavstinu ocistiti da krenemo cisti i orni u novi dan . Pozdravljam se sa vlasnikom i utonome u hais koji vec vlada na ulici . Kod bolnice cekamo bus . Prvobitni plan je bio da idemo za Kabul ali nocas smo ga promjenili .
    Odlucili smo prvo otici za Mazari Sarif pa onda cak i za njihove prilike lokalnim putevina za Bamyan .

    Ovog puta mnogo lakse pronalazimo bus . Cak je dosta i bolji od predhodnog . Ta divno cudo nema zivotinja unutra . Vruce jeste ali ok , podnosljivo .
    Cim smo izasli iz grada saobracaja vise da i nema . Put je solidan . Pririda je bas lijepa . Sjever je bogat vodom , kontinetalni monsuska klima pa zelenila bas ima .
    Uz nekoliko skretanja do sela za nelih pet sati stigosmo .
    Mnogo ljepsi grad od Kunduza . Nije toliko prljav .
    Smjestamo se u najblizi hotel . Solidan je . Soba je cistija . Postoljina i ne ali ne moze sve biti po mjeri . I skuplji je . U Kunduzu je bila soba ta dvoje dolar i po ovdje je cetiri .
    Inace to je bila vjerovatno skola ili kasarna , dug hodnik i na krajevima taoleti . Ovog puta je lakse ispred zenskog taoleta umjesto baba sere mi pratnja sjetimo i cekamo svoje zene . Naravno prvo sto se uradi je da se ponude ostali duvanom . Tusa nema ali i ovo je napredak .
    Vec je proslo podne vrijeme je da obidjemo grad .
    U stvari u njega se dolazi na klanjanje u dzamiju gdje je sahranjen cetrvti imam . Zaista je lijepa . Vrlo uredno odrzavana . Ne ulazimo u samu dzamiju jer jezicka barijera nas sprecava da saznam8 da li kao nemuslimani smijemo unutra .
    Lutamo obako besciljno po gradu . Mnogo malih radnjica , zanatlija , kupujem par sitnica kao suvenire .
    Predvece se vracamo u hotel , ista sema za klopu . Inace to nam je jedina hrana od sinoc .
    Hrana i voda glavnu uzrici smrtnosti djece u Avganistanu . Kako djeluje na nas mozete misliti . Bez obzira sto smo primili sve vakcine . Popili tonu ljekova preventivo trovanja su vrlo lako moguca . Flasirana vida nije svugdje dostupna da se kupi a ne mozemo nositi nikako on8liko koliko popijemo (u juznom dijelu i sest sedam litara dnevno ).. zato kupujemo caj . Tu smo sigurni da je prokuvana voda . Sa njim peremo i voce . A hranu biram onu koju mislim da je duze kuvana ili przena .

    Ujutro novi bus , ovoga puta sa ovcama i svim zivim unutra , prozora nema . Mirisi su prelijepi i. Idemo za Bamyian . Putevi su lokalni sto ce reci da ih na mnogim mjestima i nema .
    Svako malo stajemo .
    Iza jedne krivine par njih sa kalasnjikovima zaustavlju bus . Vici i izbacuju nas sve napolje . Naravno kao jedine nelokalce prvima traze dokumenta . Gledaju pasose , nesto rekose i nastavise dalje . Ajd mene i vide al kako vide zenu nije mi bas jasno . Lokalce nimalo njezno pretresaju , sto me je bas iznenadilo i zene . Trajalo je nekih pola sata . Nastavljamo , svi smo na broju .
    Pejzaz se nevjerovatno brzo mijenja od bas puno zelenila idemo u visoke suve krajeve . Negdje bez iceg zelenog .
    Bamyan je postao nazalost poznat kada su talibani 40metara visoke statue bude stare oar niljada godina podigli u vazduh .
    Da bi vam docarao daljinu , to je kao da smo umjesto Budva-Beograd isli Budva , Pula . Ljubljana , Beograd .
    Ima da se vidi dosta istoriekih gradjevina kledsnih u stijenama iznad rijeka i jezera . Ono sto je zanimljivo da ni travcice nema iznad vode . Prvi put to vidim .
    Sam gradic je mali jako ali se koriste taxi za obilazak lokaliteta . I prvi put vidimo turiste . Jesu Avganistanci ali su dosli u razgledanje . I naravno cijene su vise , i hotela i svega ostalog .
    Ali zacdesetak dolaraimamo sobu sa taoletim i tusem . I restoran postoji . Poseban za zene poseban za muskarce . Oni malo skuplji hoteli imaju nesto kao posebne odaje (na aerodromu u Duvaiu to imate).

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app

  9. #59
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Cudno je u ovoj i ovakvoj zemlji vidjeti turiste . Nije to neki broj . U par hotela mozda stotinjak ljudi . Od toga par pola su ona cuvena americka paravojska .
    Zato i nismo u istom hotelu .
    Lijepo je vidjeti tus posle toliko dana ali casovnik otkucava a ono sto zelim vidjeti je poprilicno "pobacano" po okrugu .
    Dogovaramo se u hotelu i za dvadeset dolara imamo taxi ili bar tako nesto na raspolaganju citav dan .
    Ne mogu vam opisati osjecaja kada vidite unisteno nesto sto je prezivjelo tolike stotine godina ali nije moglo prezivjeti ovu americku zgadiju , talibani , mudzahedini . Isil sve su to njihova djeca . Nadam se da ce i amerika (namjerno malim slovom) umirati i kao nacija i kao drzava dugo i bolno . I nazalost ni tada neceim biri ni djelic zla naplacen .
    Prosli smo dobrih 300km zaista je vredelo . Lik je bio i vozac i vodic i vidi se da su mnogo otvoreniji . Doduse zeni se nije nijednom obratio .
    Vracanje u hotel , vecera u odvojene restorane . I najzad tus , tus kako to gordo zvuci .

    Ujutro mi u lokalni bus sa lokalcima , ovi drugi u svoja dva busa sa nekoliko vozila ispred i nekoliko vozila iza . Svo obezbjedjenje drzu puske na gotovs . . Neznam zasto ali se osjecam da smo bezbjedniji sa raspalim busom punih lokalaca .

    Tek je podne , put dobar . Nismo nigdje silazili sa njega . Pet sest kontrola smo prosli . Kako se priblizavamo Kabulu pocinje i saobracaj i svakih kilometar dva novi punk , novo cimanje , nova kontrola . Kada su poceli uniformisani da nas zaustavljaju znali smo da smo blizu .
    Predeo se vec potpuno promjenio . Nema vise zelenila niti suma . Vrucina biva sve nepodnosljivija . Zbog kontrila ulazak se razvukao na skoro dva sata , i jos bar toliko kaf smo usli . Guzva guzva guzva . Sve je u upotrebi . Sve sto se kotrlja , ide , gura , vuce , sve se koristi u saobracaju . Postoji samo jedno pravilo a to je da pravila nema . Srecon ni povredjenih jer neznam kako ih moze biti kad idete par km na sat .

    Pre tacno godinu dana smo bili nekoliko dana u Kabulu . Boravili smo u hotelu Serena . Hotel kojeg se nebi nijedan svedski grad zastidio . Ali kad prodjete njegovih nekoliko prstena obezbjedjenja (nekoliko puta bio meta bombasa samoubica) vise nemate osjecaj gdje ste . U bazenu se kupaju zene u bikinijima , sampanjac i najbolja vina teku u potocima .
    To ovog puta nismo htjeli i zato citav put je tako isplaniran kao da ga putuje Avganistanac sa zenom .

    Oops prvi hotel nema mjesta , drugi , treci , deseti , auh nisam racunao bas na to . Iz principa necu u ove bolje .
    E definitivno je svijet mali . Najzad nadjosno sobu u hotelu u blizini restorana Zagreb . Prosli put smo proslu pored njega . Restoran je inace za one visoke .
    Sto pjeske sto taxijem smo potrosili skoro cetri sata na trazenje . Javni prevoz ne postoji . Taxi kao taxi , ako se uzdate u taximetar nikako necete proci . Dogovor o cijeni pre ulaska . Ali bar mi iz Budve imamo iskustva sa taxistima lopovima .

    Smjestaj je najgori do sada . Ali daleko najgori .
    Sta je tu je ta noc dve posluzuce . Vrucina vec pocinje zestoko da smeta . Prasine koje ima kao neznam gdje se lijepi za tijelo .
    Majku mu mi umiremo a oni potpuno normalno funkcionisu . Umorni smo tako da idemo na spavanje bez vecere .
    Spavamo lose , vrucina je bas nepodnosljiva . Nikako da svane . Svu flasiranu vodu smo popili tako da je to prvo zaduzenje za ujutro . Guzva ne prestaje ni nocu , ali oko cetiri bas krece . Uh rano brate nije ni svanulo . Cekamo da svane i odosmo na bazar . Prosle godine smo posjetili , zelenu zonu , predsednicku palatu . Nacionalni muzez i naravno lokomotivu i jedinu prugu u drzavi , citavim pedesetak metara . Ove godine citam da su na granici sa Tadzikistanom pustili za teretni saobracaj desetak kilomeara pruge .

    Setamo bazarom ,ono sto se kaze od igle do lokomotive . Citav niz tezgi sa svjezim mesom . Uglavnom ovcijim . Ajoj na ovakve vrucine mozete zamisliti rojeve muva na njima . Ali ne vidim da to kupcima smeta . Rijetki su muskarci koji idu sa zenom. Uglavnom po nekoliko zena iz porodice ide zajedno . Imam takvu neodoljivu zelju da se bas zagledam u one mrezice sto pokrivaju oci . Zelju imam ali hrabrosti nemam .

    Odjednom zemlja se zatrese od siline eksplozije . Prvi mah svi gledaju gdje je , nije na pijaci , po slobodnoj procjeni kilometar dva udaljeno po vatri i dimu .svi se vracaju svom poslu .

    Eh ja to moram vidjeti . Ideno prema dimu kao orjentiru . Niko se nesto ne cima posebno . Ok , jure kola hitne , vatrogasci , vojska . I najgore jure medjunarodne snage .
    Od njih bjezite kao od djavola , blindirana vozila , prst na obaracu , i najveca brzina . Ne staju ni zbog cega , cak ni ako je neki od njih pogodjen . Vec za njega salju pojacanje . Prosle godine u Sereni smo saznali da jedine saobracajke sa mrtvim oni izazivaju i naravno bez obaveze da stanu .
    Vec smo na nekoliko stotina metara udaljeni , dim cijepa nozdrve ali i pored toga se osjeca miris izgorenom mesa , ljudskog nazalost .
    Djelovi tijela su svugdje . Prizor koliko je mucan toliko je nadrealan zbog ljudi koji su tu i koji nastavljaju sa svojim uobicajenim poslovima kao da se nista ne desava

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app
    Last edited by brodomaketar; 08-08-16 at 22:36.

  10. #60
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Psujem sebe , psujem svoju bolest zbog koje ne mogu da radim . Zavidim ovima u kolima hitne (oni koji me licno znaju sa posla znaju koliko volim hitnu i krvavu akciju kada minuti zaista odlucuju ) .

    Nazalost , ili na srecu ovdje sam samo posmatrac . Uzgred vidim koliko doktori i tehnicari spretno i brzo rade . Ocigledno da imaju iskustva , da su spremni za ovakve stvari . Kasnije sam saznao da se radi preko sto mrtvih . Preko cetrsto povredjenih . Zamislite logistiku da se toliko njih zbrine .

    Citavo vrijeme gazimo izmedju otkinutih ruku ,nogu ,djeloca tijela , uzgred pazaci da nam neki dio tijeka , mozak ili sta vec padne na glavu sa raznih sklepanih tezgi ili sa krovova .

    Daleko najjaca slika na nas je ispred neke tezge za imrovizovanim stolom sjede njih nekoliko , piju caj , naravno puse i pricaju . Oko njih jure kola ,policija vosjka , vatrogasci l hitna . Sve oko njih je pokriveno djelovima tijela . Oni su toliko oguglali da im je ovo toliko normalno . Neznamo sta da mislimo . Ovo sam fotkao , jednostavno sam morao rizikujuci to sto sam bez njihovog znanja .

    Uklapajuci se u ponosanje tipicnog Avganistanskog para i mi nastavljamo dalje kao da se nista nije desilo .
    Jos uvjek je relativno rano i odlucujemo se da ostatak dana provedemo na brdu iznad Kabula . U rijetkim mirnim periodima zivota to im jeomiljeno izletiste . Lako pronalazimo taxi , manje lako se dogovaramo za cijenu . Navikli su da stranci placaju i ne pitaju .
    Uz saobracaj to poprilicno traje iako je svega nekoliko kilometara .
    Ima cak i lokalaca , i naravno prodavaca svega i svacega , magle najvise .
    Skoro cijeli Kabul se vidi . Pokusavam vidjeti ista zeleno u njemu ali to ide tesko . Cak i takozvana zeleba zona gdje su smjestene ambasade i medjunarodne organitacije ne moze se pohvaliti zelenilom .
    Nevetovatno i odavde imate isti utisak . Grada u kohem vlada guzva , prljavstina i prasina .

    Vracamo se u hotel , po ustaljenoj semu uzimam veceru , kupujem baksu flasirane vode od ulicnog prodavca .
    Jos jedna neprosoavana noc . Smrdi soba , smrdi hotel , smrdi posteljina , smrdimo vjerovatno i mi . Uz znoj znoj i znoj dobitna kombinacija za spavanje .

    Ujutro nas ocekuje dug cjelodnevni put , upozorili su nas moguce i dvodnevni za Kandahar .
    Napustamo koliko toliko siguran dio Avganista i idemo u carstvo talibana .
    Nesto sto bi trebala biti gkavna bus stanica vise lici na jedan ogromni prljavi parking bez icega ostalog .
    Prvi put vidimo relativno nove buseve , nazalost nisi nasi .
    Nama vec po pravilu ide nesto sto uz mnogo maste se zove autobus . A da zaboravio sam da napomenem da su to uglavnom manju busevi . Oni oko 30sjedista , nesto kao minibus kod nas .
    Vozaceva strana sofersajbe i dva prozora su citava .
    Imaju razumjevanja za nas , vide da sam stranac, i pustaju nas da udjemo prvi . To u principu znaci da smo dobilo gdje da sjednemo . Pi nekoj slobidnoj procjenu u busu je dvesta zivih dusa , sto ljudi i jos toliko zivotinja .
    Krecemo , ma nismo ni sto metara prosli kontrola .
    Uh svakih par stotina metara opet i opet . Kako se udaljavamo tako su cesce kontrole neuniformisanih . U daljini cujemo eksploziju . Par dana kasnije saznajemo porec hotela za strance bombas samoubica, desetak mrtvih .
    Vise od tri sata traje izlazak .
    A predio pred nama je vec potpuno slucan pustinji ili mjesecevoj povrsini sa novim putem , poklon Japana , koji kao zmija se gubi u daljini .
    U busu je 55stepeni , mozak kljuca . Dijelimo se sa dusom .
    Imam osjecaj da prasina postaje tecna u vazduhu , da je mogu oblikovati .
    Mirisi toliko ljudi , stoke , zivine , loja , vrelog vazduha koji prolazi kroz bus . Najpribliznije ovome je da sjedite na deponiju na suncu obuceni od glave do pete . Nemojte pomisliti da krivim njih , vjerovatno . Ma ne vjerovatno nego sigurno i nas dvoje svojim "drazesnim mirisima"doprinosimo tome .

    Vise nema nazad . Ovo je talibanska teritorija . Nema vise kontrola zvanicne policije i vojske .
    Ispred nas je polupustinja , polja maka , talibani .

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app

  11. #61
    Join Date
    Feb 2011
    Posts
    4,984
    Thanks Thanks Given 
    17
    Thanks Thanks Received 
    366
    Thanked in
    213 Posts

    Default

    Ima li kakvih fotki? Koje ludilo jbm ti..

  12. #62
    Join Date
    Dec 2004
    Posts
    4,040
    Thanks Thanks Given 
    625
    Thanks Thanks Received 
    444
    Thanked in
    221 Posts

    Default

    Ma ne trebaju fotke, ja čitam u jednom dahu... Samo nastavi
    Mother, should I trust the government? (No Fu*king Way!)

  13. #63
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Kotrlja se bus , zagor , meketanje , kvocanje . Prava kakafonije zvukova . Ono sto nam se ucinjelo kao strasba mana biva prednost . Kako su samo dva stakla zdrava od prozora ulazi vezduh . Jeste vreo i prasnjav ali bar imate subjektivan osjecaj da lakse disete .
    Kontrole su svakih par kilometara . Nekad samo ovlas pogledaju kroz bus nekad gledaju papire , ponekad nekog pretresu . Vidim niko se ne tangira .

    Skrecemo sa glavnog puta na zemljani . A da , necu da ostanem nedorecen . Postoje bus linije koje idu od grada do grada . Recimp Kabul -Kandahar sto je cirka 600km . Sem u par gradova koji su usputno ne svraci nigdje . Stize se mnogo brze , pretpostavljam i udobnije . Takvih linije je nekoliko dnevno . Mi namjerno biramo duze linije , zelimo sto vise vidjeti . Avganistan je ruralna zemlja i ako taj dio ne vidite kao da nistw ni bili . Sa ovim linijama rijetko ko ide od pocotka do kraja .

    Do nas sjedi lokalac , godine im je tesko odrediti . Grube crte lica , grube ruke . Tezak rad uz klimu koja ima strasna kolebanja i vjetar jednostavno ostavi traga . Neznam kako da se obucem i maskiram ruke me otkrivaju . Prica samnom , sta cu pricam i ja sa njim . Prica on pastu jezikom pricam ja srpsko crnogorskp bosansko hrvatskim jezikom . Niti ja njega razumijem niti on mene . Pokazuje mi shvatam to familiju koja putuje sa njim . Nekih 15-20 ih , pricam ja njemu da sa zenom putujem , odakle smo . Casti duvanom ili sta je vec unutra , ja uzvracam sa nekim sto smo uzeli jos u Kunduzu .
    Nekako prolazi vrijeme . Smenjuju se polja maka sa mjesecevom povrsinom . Prolazimo kroz mala sela . Svega par kuca . Srecemo i djecu koha vode uglavnom ovce . Ali travu ne vidimo , nju vidimo u daljinu na vecoj visini . Visene osjecamo smrad , valjda se navikli . Pada sumrak a mi nismo ni pola puta presli . Nocu se rijtetko vozi zbog bezbjednosti ,kao da je i danju ima al ajd.
    Shvatam da me ovaj poziva da svratimo do njegove porodice i da nas upozna sa glavom kuce kako bi mi rekli . Nevjerovatno kako se dvoje ljudi sporazuiju i shvate o cemi pricaju a da nijednu rijec ne razumiju .
    Ne smijem pitati zenu jer da to vide smatrali bi za strasnom uvredom da se zena pita .
    Prihvatam . Kaze nesto vozacu . Shvatam da je u prvom sledecem selu pauza i da se krece ujutro . Zivjela obicna olovka i papir . Kad nesto ne razumijem dam da mi se napise .polazak u pet ujutro .

    Ulazimo u selo nesto je vece . Ima stotinak kuca sigurno . Bus ulazi u jednu sporednu ulicici i posle par stotina metara staje . Tu cemo biti gosti . Izlazimo . Sad kao vec poznanici ja izlazim sa muskarcima a zena sa zenama .

    Prolazimo kroz tesku kapiju , ograda je od zidanog kamena i potpuno zaklanja pogled u dvoriste . U dvoristu je vise prizemnih kuca ili objekata jer u nekimacse cuju zivotinje , u nekima je vjerovatno sijeno ili sta vec .
    Ulazim u glavnu kucu , zena je u drugoj kuci sa zenama . Ozuvam se naravno . Ceka nas glava porodice . Ja se zbunio , pruzam ruku da se pozdravin on nesto kao naklon . Uh oblise me sto znojeva . Ali shvatismo se .
    Ulazimo u veliku sobu . U uglu je veliki zidani spored , vidim da vatra gori . Cilimu i to bas lijepi su na vjerovatno zemljanom podu . U centru sobe je niski dugu stocic . Okolo su nesto kao duseci ali nisu , nisu ni jastuci . Uglavnom na tome se sjedi . Sve to vidim iz malog hodnicica pre sobe . Koliko se mi pozdravismo evo djecaci lavorima da nam operu noge . Da se ne seginjemo i mucimo . Ajoj pomijesana osjecanja .
    Ulazimo i posle glavnog sjedamo za sto . Srecom u Kunduzu sam kupio nekoliko tabakera , rucno ih rade pred vama . Graviraju njihive simbole i slicno . To im poklanjam . Neznam obicaj ali mali znak paznje ne moze biti zgoreg .
    Naravno prvo se nudi duvan(koji to nije) , ne pusim ali u takvom drustvu se ne odbija . Ubija ko maljem u glavu . I a u ovome mozda duvana , u tragovima . Mladji muskarci i djecaci donise lavore da nam operu ruke , da oni nama operu ruke uh . Stize i caj , nesto kao kisjelo mlijeko , neki sir . Sve ima izraziti jak ukus , nenaviknuta su nasa nepca na takve ukuse .iznose neko jelo , ne mogu da prepoznam sta je . Povrce vjerovatno spremljeno na loju , nije lose . I donose bamije , one su bile vas odlicne iako su bez mesa . Da pokusam da priblizim kako se jede . Hrana se donosi u velikoj serpi , rukama nam sipaju u tanjire . Jede se iskljucivo rukama tj iskljucivo desnom rukom . Stizu i kolaci . Najpribliznije je nasim priganicama prelivene serbetom . Tek su spremljene . To je vjerovatno zbog nas . To sve traje i trajw uz obaveznu pus pauzi . Pricamo o porodicama i oruzju , nozeve obozavaju , i naravno svi imaju po kalasnjikov . Tamo bez njega ste kao goli .Shcatam da ima osam sinova , ovaj sto nas je pozvao je najstariji i uskoro ce on preuzeti kucu . Svi su ozenjeni . Cerke ne spominje , ili ih nije imao sto je malo vjerovatno ili su udate pa se ne racunaju . Ako sam dobro razumjeo svaki ima izmedju pet i ismoro djece . U susjednu kucu je brat gkave kuce koji ima sest sinova i sve sto ide uz to . Pa vidite koliko je to usta za nahraniti.

    Podrszumjeva se da cemo prenociti kod njih .
    Sve to bez struje bez vode . . U stvari struju imaju po nekad . Svaki drugi treci dan po par sati . Za vodu udu u planinu , po nekoj mojoj procjeni desetak kilometara .
    Pre spavanja se tusiramo , posle nekoliko dana . Tusiranje je u dvoristi pored flavne kuce malo ogradjeno . Djecaci nam sipaju vodu . To je ono tusiranje sa nekoliko litara vode , nemam srca vise kada znam odakle je donose .
    Spava se u zajednickoj sobi , mislim muskarci . Kako funkcionuse musko zensko spavanje neznam ali obzirom na broj djece ocigledno bez greske .

    Zena je isto prosla kao ja od pranja nogu , ruku , pusenja , posluzenja , tusiranja , spavanja . Jedino sto jao sve zene svijeta su pricale o nakitu , mirazu joji vec sada spremaju , najinteresantije je bilo (mojoj zeni ) kada su joj pokazivala kako se sredjuju za muza . To je i sminka i neko lijepo rublje , njihovo i nase lijepo i sexicse razlikuje . Frizura . Za muza su sredjene bolje nego nase za najveci izlazak .

    Ujutro budjenje , toplo posluzenje . Nesto najpribliznije bureku sa sirom ali nije ni burek ni pita .
    Spremaju nam i za put .
    Isred kapije prvi put vidim zenu od sinoc . .tacno u pet evo ga bus vec pun , ocigledno da se sinoc pre uzlaska dogovorio sa vozacem da dodje po nas . Izasli su svi da nas isprate . Ugrubo sigurno njih stotinak l shvatam da smo im ucinjeli veliku cast sto smo im bili gosti . Daju nam neke poklone rucne radove , noz rucne izrade ...

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app

  14. #64
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro, Podgorica, Centar
    Posts
    13,456
    Thanks Thanks Given 
    3,812
    Thanks Thanks Received 
    3,059
    Thanked in
    1,298 Posts

    Default

    Nvjerovatno, ja takodje citam ovih dana, bolje reci gutam ovo sto napises. Zaista se iskreno divim odvaznosti i avanturistickom duhu i gospodje ti i tebe (namjerno sam gospodju stavio prvu, kad je vec tamo danima "druga")... Volim da putujem i da skrenem sa uobicajenih putanja ali ovo tvoje je nevjerovatno... Zaista se divim nagonu koji te je odveo tamo i koji cini da spoznajes nesto nevjerovatno za vrijeme u kojem zivimo najdirektnije... Iscekujem fotografije...
    --------------->
    <---------------
    Odavde dovde...

  15. #65
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,866
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Ovo mi djeluje kao neki roman da citam, stranice iz dnevnika.. kao da nije stvarno nego da se desilo prije nekoliko hiljadagodina sa nekim praljudima u zemlji koja ne postoji.

    Sent from my SM-A510F using Cafe Del Montenegro mobile app

  16. #66
    Join Date
    Jan 2010
    Posts
    2,227
    Thanks Thanks Given 
    6
    Thanks Thanks Received 
    41
    Thanked in
    29 Posts

    Default

    druze, dobro bi bilo vidjeti tvoju mapu putovanja

  17. #67
    Join Date
    Jan 2014
    Posts
    1,825
    Thanks Thanks Given 
    110
    Thanks Thanks Received 
    412
    Thanked in
    147 Posts

    Default

    Mene, kad citam ovo nekako baci van stvarnosti - kao da sam tamo i to poslije ispusenih par tih cigara

    Al' sam se definitivno navuko pa svako malo svratim da vidim ima li nova prica.

    Respect brate za sve.

  18. #68
    Join Date
    Mar 2008
    Location
    Lost at sea
    Posts
    12,847
    Thanks Thanks Given 
    52
    Thanks Thanks Received 
    175
    Thanked in
    36 Posts

    Default

    Genijalno, kao sto kaze Mojsije, kao da citam knjigu, i dok citam i ja sve prolazim kroz to, imam slike pred ocima.

  19. #69
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Zimovrel
    Posts
    21,573
    Thanks Thanks Given 
    206
    Thanks Thanks Received 
    1,943
    Thanked in
    786 Posts

    Default

    Refreshujem forum po 30 puta na dan samo da vidim ima li sta novije

    Neke postove po 3 puta citam, svaka cast i hvala

    Sent from my Lenovo P70-A using Cafe Del Montenegro mobile app
    One Ring to Rule them all...

  20. #70
    Join Date
    Sep 2009
    Posts
    3,724
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    389
    Thanked in
    249 Posts

    Default

    Kako se priblizavamo Kandaharu tako su kontrole sve cesce i sve grublje . Sad vec uvjek moramo svi izaci iz busa . Naravno meni prvo traze papire ma gdje stao . I zenine naravno . Sad vec traze vjencani list . Valjda zato sto je potpuno pokrivena . Doduse vidjeli smo u Kabulu da poptuno pokrivene prolaze carinu . Valjda muz ili brat garantuje . Nikako da saznam kako to zaista funkcionise .

    Priroda je aostrakna , red mjeseceve povrsine red ogromnih polja maka , razmisljam kako li se navodnjava .
    Odjednom pucanj i kocenje , naglo kocenje . Bar sad znamo da bus ima dobre kocnice .
    Nova kontrola . Desetak njih . Svi tesko naoruzani . Izlazimo napolje . Vicu , udaraju da pozurimo . Dobih dobru cusku po ledjima kundakom .
    Stojimo mirno , vicu na nas , vidim svima frka . Meni srce vuse nije ni u peti . Pobjeglo je i iz nje . U glavi mi se smenjuju slike uzasa , prebijanja , mucenja , silovanja , izgladnjivanja , kako odrubljuju glavu . Kako nas zive spaljuju . Sve mi to prolazi kroz glavu .
    Ovog puta nisu nam prvima trazili papire m stigise do nas , pogledase , uzese i odose . Vec nas vidim u narandzastoj odori . Kad odjednom izvedose iz reda dvojicu . Pocese tako krvnicki da ih biju . Rujama nogama kundacima . Jednog sve udarajuci ubacise u bus . Drugoga ne prestaju da tuku . Ovi sto su orvog ubacili u bus vratise nam papire cak uz smjesak . Ulazimo svi u bus sem onaj jadnik koga jos tuku .
    Gas i odosmo . U daljini iza nas cujemo pucnje . Ne zelim da razmisljam komecsu namjenjeni .
    Svi ste culi izraz "usr..,, od straha u gace" e da je ovo jos malo trajalo i ja bi bukvalno .
    Uh sto nam je ovo sve trebalo , a tek idemo u najopasniji dio

    Sent from my SM-T311 using Cafe Del Montenegro mobile app

  21. #71
    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    11,452
    Thanks Thanks Given 
    1,907
    Thanks Thanks Received 
    5,151
    Thanked in
    1,776 Posts

    Default

    Naježih se čitav...

  22. #72
    Join Date
    Aug 2016
    Posts
    195
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    What a time to be alive...

    Respect!

  23. #73
    Join Date
    Mar 2008
    Location
    Lost at sea
    Posts
    12,847
    Thanks Thanks Given 
    52
    Thanks Thanks Received 
    175
    Thanked in
    36 Posts

    Default

    Pakao...

  24. #74
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro, Podgorica, Centar
    Posts
    13,456
    Thanks Thanks Given 
    3,812
    Thanks Thanks Received 
    3,059
    Thanked in
    1,298 Posts

    Default

    Ja se nadam da necete imati nikakvih neprijatnosti i da necete biti svjedoci nikakvim dodatnim neprijatnostima jer bi bas pokvarile ovaj nadrealni osjecaj koji dijelis sa nama...
    --------------->
    <---------------
    Odavde dovde...

  25. #75
    Join Date
    Oct 2009
    Location
    Podgorica
    Posts
    2,293
    Thanks Thanks Given 
    394
    Thanks Thanks Received 
    89
    Thanked in
    43 Posts

    Default

    Mnogo dobro. Nastavi samo nastavi

    Sent from my LG-H815 using Tapatalk
    I did it for me. I liked it. I was good at it. I felt alive. - Walter White

Page 3 of 7 FirstFirst 1234567 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Pakistan ? Avganistan ?
    By brodomaketar in forum Putovanja
    Replies: 11
    Last Post: 04-08-15, 18:34
  2. Avganistan - Srce Crne Gore
    By cpu in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 138
    Last Post: 04-01-11, 18:03
  3. Silovanje u braku (Avganistan)?
    By Kliker17 in forum Sex i erotika
    Replies: 28
    Last Post: 12-08-09, 22:28
  4. Crnogorski vojnici u Irak i Avganistan?
    By Ego_and_his_own in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 72
    Last Post: 29-02-08, 04:23

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •