Reply With QuoteDodacu jos dva
- Mit o crnogorskoj zavisnosti od Srbije (ovo ce se narocito svidjeti suverenistima)
- Mit o crnogorskoj samodovoljnosti
Zaboravio sam jos da kazem da su, po meni, svi ovi mitovi medjusobno povezani i da podhranjuju jedan drugi
Banned
Crnogorski mitovi - uticaj na sadasnjost i buducnost
Cesto se od nasih politicara, koji zele zvucati savremeno i napredno, moze cuti: "ne treba da robujemo mitovima, treba da idemo u buducnost". Dalje, obicno se kao najveci (ponekad i jedini) mit pominje onaj kosovski (koji u stvari i jeste nastao u Crnoj Gori), pa u tom kontekstu imamo pricu kako je Crna Gora zatocenik srpske mitologije, konzervativizma, klerikalizma...itd itd.
Ali sta mislite, da li nase drustvo gaji i druge mitove, mozda cak i opasnije gledano dugorocno, a ne samo u kontekstu predstojeceg referenduma?
Ja cu nabrojiti samo neke, za koje mislim da su opasni:
1) Mit o sopstvenom znacaju
2) Mit o casti i postenju
3) Mit o crnogorskoj nezavisnosti od otomanskog carstva i razlozima relativne autonomije u periodu 1499-1787
4) Mit o nepogrijesivosti vlasti
...
Kasnije vise o ovome
Banned
Dodacu jos dva
- Mit o crnogorskoj zavisnosti od Srbije (ovo ce se narocito svidjeti suverenistima
- Mit o crnogorskoj samodovoljnosti
Zaboravio sam jos da kazem da su, po meni, svi ovi mitovi medjusobno povezani i da podhranjuju jedan drugi
New Member
Mitovi su potrebni za opstanak svakom narodu, pa tako i Crnogorskom.
Naravno, dobro je dok oni ostaju samo u sluzbi davanja inicijalne kapisle da se bude bolji, brzi, uspesniji od ostalih, ali ne na recima vec na delima.
Mali narodi su podlozniji fenomenu mita upravo iz potrebe da se osecaju makar jednako bitnim u svetskom poretku.
Na politicarima, intelektualcima i svakojakoj eliti koja ima uticaja na formiranje javnog mjenja je da mitologiju dozira pravilno.
Nazalost, nasim politicarima to nije odlika, vec i dalje koriste mitove kao (nekada i jedino) sredstvo za skupljenje politickih poena kod glasackog tela.
U vremenu koje kontrolisu samo ekonomski tajkuni to moze da bude i te kako pogubno, jer se narod vrlo brzo nadje u stanju totalne depresije, ne prepoznavajuci u cemu se u stvari ogleda njegova stvarna nemoc da se izbori sa stvarnoscu.
Da, mitologija moze da bude pogubna, pogotovo za male narode.
"rekla je pricaj mi o sreci, reko sam ne mogu stojeci..."
Banned
Potpisujem od A do ShOriginally Posted by morf
Member
1) Mit svih Balkanskih naroda....cudi se jedan moj drug kako to da ljudi u Chicagu ne znaju gdje je Crna Gora :mrgreen:Cesto se od nasih politicara, koji zele zvucati savremeno i napredno, moze cuti: "ne treba da robujemo mitovima, treba da idemo u buducnost". Dalje, obicno se kao najveci (ponekad i jedini) mit pominje onaj kosovski (koji u stvari i jeste nastao u Crnoj Gori), pa u tom kontekstu imamo pricu kako je Crna Gora zatocenik srpske mitologije, konzervativizma, klerikalizma...itd itd.
Ali sta mislite, da li nase drustvo gaji i druge mitove, mozda cak i opasnije gledano dugorocno, a ne samo u kontekstu predstojeceg referenduma?
Ja cu nabrojiti samo neke, za koje mislim da su opasni:
1) Mit o sopstvenom znacaju
2) Mit o casti i postenju
3) Mit o crnogorskoj nezavisnosti od otomanskog carstva i razlozima relativne autonomije u periodu 1499-1787
4) Mit o nepogrijesivosti vlasti
...
Kasnije vise o ovome
2)"Mit"....nazalost malo sta je od tog divnog "mita" ostalo u danasnjoj Crnoj Gori
3) Ovo nije mit ...razlozi za tu nezavisnost su brojni, ali "mita" nema...
4) ne znam odakle ti ovaj...
"Ma$ane, napravi prelom u svom mozgu! "
Banned
da obrazlozim ovaj 3ci, 4ti mislim da je ocigledan.3) Ovo nije mit ...razlozi za tu nezavisnost su brojni, ali "mita" nema...
4) ne znam odakle ti ovaj...
ipak su turci u tom periodu dovoljno cesto stizali do cetinja, i vise puta palili cetinjski manastir, da bi se tvrdilo da je crna gora bila potpuno samostalna. vjerovatno crnogorci svoju autonomiju u tom periodu duguju tome sto teritorija 4 nahije nije bilka ekonomski isplativa za vece naseljavanje i trajnije zadrzavanje na njoj, dok je bila savrsena za hajducke i uskocke upade, kao i bavljenje stocarstvom i trgovinom.
Last edited by Hombre; 30-04-06 at 21:04.
Member
CG je bila daleko od nekakve "potpune samostalnosti".
A i ta nazovimo to tako - autonomija -uz sve ostale okolnosti, poput nepristupačnosti terena, i gospodarske neprivlačnosti - velikim je dijelom postojala prosto iz razloga iz kojih je postojala i prvih vijek/vijek i po turske okupacije, i kod drugih "Vlaha". Vlaški adet, filurija i sl.
Postojali su knezovi koji su predstavljali narod (bratstva, plemena... ovisno od situacije) pred Osmanlijama.
Čak su i za popisa, koji su bili za Carstvo jako važni - knezovi odlazili u gradove i tamo državnim službenicima iznosili podatke o muškim glavama, tj. broju stanovnika i sl. - mjesto da su recimo Turci dolazili nama pa popisivali.
Znači, daleko najveći dio vremena naši ljudi nijesu imali kontakte sa predstavnicima osmanlijske vlasti. Tu su funkciju vršili lokalni stanovnici a ne Turci. Znači široka autonomija je postojala. Ali prvih vijek i po nije bila toliko stvar neke CG nepobjedivosti, već prvenstveno običaja koji su vladali, a koje su Turci preuzeli svojim dolaskom na naše prostore. (Dobrim dijelom iz srpskog srednjevjekovnog prava).
I nije samo teritorija 4 nahije ekonomski neisplativa... već se to može reći i za druge dijelove CG. Blizina Mletakah je igrala veliku ulogu u svemu tome. Oni su nas među ostalim i "pokretali" često, i bunili protiv Osmanlija kad im je pasalo.
Last edited by The Severed Garden; 30-04-06 at 22:10.
Banned
u potpunosti se slazem sa tvojim postom, stim sto bih ovdje dodao, da se hrabrost, ratnicke vjestine itd, crnogorcima ne mogu osporiti. ali daleko od toga da je to bio odlucujuci faktor, a to je upravo ono sto je predmet mita
Forum Addict
Nijesu placali danak i te kaznene ekspedicije su bile uglavnom zbog toga. Mada su istini za volju neke vojvode zivjele bolje nego turske spahije i ponekad i taj danak platili.
Banned
Ma jeste, Bosna je bila pristupacna, ravnica u najboljem opisu? ma..
Forum Resident
DEKLARACIJA O NEZAVISNOJ CRNOJ GORI USVOJENA JE U PRIJESTONICI IVANA CRNOJEVICA I SVETOG PETRA CETINJSKOG (I DIO)
MITING UDRUZENE OPOZICIJE ZA NEZAVISNU CRNU GORU NA CETINJU 1. FEBRUARA 1992. GODINE
Cetinje, 1. februara 1992. godine. Velicanstveni miting udruzene crnogorske opozicije s programskim geslom i akcionim ciljem »ZA NEZAVISNU CRNU GORU«. U prijestonici velikana Ivana Crnojevica i Svetog Petra Cetinjskog i brojnih drugih slavnih crnogorskih vladara, u gradu podno Lovcena i Orlova Krsa, pored Njegoseve Biljarde i Dvora kralja Nikole i drevnog Cetinjskog manastira vladike Danila (kojeg je drzao tada pod okupacijom Amfilohije Radovic sa svojom militantnom klerikalnom vojskom), po ledu i strahovitoj studeni, vjetru koji izaziva jake promrzline, zimi koja prodire do samih kostiju ljudi, okupilo se, uprkos vremenskoj tmusi i strahovladi rezima, oko deset hiljada hrabrih i dostojnih crnogorskih patriota i slobodara, svih nacija i vjera, s nesalomivom teznjom da jasno kazu povijesno NE velikosrpskoj ratnoj ideologiji i politici i da neustrasivo poruce da je Crna Gora vjecna i neunistiva. Desava se tada na Cetinju upravo ono kako je Njegos davno opjevao: »Provedri mi vise Gore Crne / odgnaj od nje munje i gromove / i smuseni oblak gradonosni«. Oblaci tmurni nad gradom podno Lovcena su se tada nadvili, ali, kao u nekoj bajkovitoj prici, zaista, realno, tokom trajanja tog istorijskog crnogorskog skupa, provedrilo je tada iznad Cetinja i nad Crnom Gorom. I vremenski i ljudski, gradjanski. Ko je bio toga dana na Cetinju moze se sjetiti i znati da su tmurni oblaci koji su bili pokrili grad poceli da se razilaze i da provedravaju nebo u vrijeme kad je trajao miting za nezavisnu Crnu Goru tog 1. februara 1992. godine. Simbolicki, bio je to zimski vjesnik buduceg crnogorskog zelenog i slobodnog proljeca. Ne, nije ovo patetika, ili romansirana prica i publicisticka koreografija jednog od sudionika tih zbivanja; nije ovo skripturalna dramaturgija, jos manje literarna hiperbola ili glorifikacija nase skorije proslosti, ovo je, zaista, bilo ovako kako govorim istinito, a o tome mogu, sasvim precizno, reci da je stvarno bilo tako ucesnici tog znacajnog dogadjaja, u svojim svjedocenjima, a da bi pobijedili prirodni ljudski zov zaborava pomazu nam u tome sacuvani video zapisi sa tog istorijskog skupa i izvjestaji reportera ili autorski tekstovi iz tog vremena, koji su objavljeni u stampi toga doba. Bio je to miting udruzene crnogorske opozicije, ciji je domacin bio najjaca tadasnja suverenisticka partija LSCG, miting koji je okupio sve nacije i vjere u Crnoj Gori pod zajednicki barjak casti i dostojanstva. Bio je to, bar ja tako mislim, najbolji crnogorski indipendisticki miting, u najtezim okolnostima. Sve je na tome skupu za pravo, cast, slobodu i nezavisnost Crne Gore bilo impozantno i nezaboravno. Od velicine i masovnosti skupa, preko nadahnutih govornika, crnogorske drzavotvorne energije i ikonografije do trijumfa volje i zudnje za slobodom. Bio je to ujedno i miting izvinjenja Hrvatskoj za ucinjenu agresiju od strane JNA i crnogorskih rezervista i dobrovoljaca, koji su osvajali jug Hrvatske, palili i rusili po Konavlima i dubrovackoj regiji i granatirali Dubrovnik. Bio je to skup za nezavisnu Crnu Goru, ciji je nezvanicni moto glasio »DUBROVNICE OPROSTI«, a sto je u stvari naslov jedne sjajne pjesme prognanog i velikog crnogorskog knjizevnika Jevrema Brkovica, koja je imala, u tadasnjim traumaticnim i horornim okolnostima, kada je Crna Gora bila utamnicena u velikosrpskom zatvoru, izuzetno veliki znacaj ne samo na poetskom, nego nadasve i na politickom planu, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Pjesma Jevrema Brkovica »Dubrovnice oprosti« pokazala je da su tada postojale dvije Crne Gore: jedna izmanipulisana i indoktrinirana agresorskim ratnim agitpropom i masinerijom, koja je vandalski atakovala na Dubrovnik, i ona druga, samosvjesna Crna Gora, koja je umjela da se stidi zbog sramnog bombardovanja Dubrovnika i razaranja Konavala i juga Hrvatske. Sa tog mitinga za suverenu i nezavisnu Crnu Goru na Cetinju u eho domace i medjunarodne javnosti, kroz nezvanicno geslo skupa »DUBROVNICE OPROSTI« ILI »OPROSTI NAM DUBROVNICE«, poslana je, sasvim jasna, antiratna poruka i osjecaj kajanja i grize savjesti pokazanih od strane onih nevinih sto su za postupke onih odgovornih i vinih sto su i koji su agresijom na Dubrovnik uprljali obraz Crne Gore u jednom, kako je lakonski precizno rekao Jevrem Brkovic, »PRLJAVOM RATU«. Brojni cetinjski, odnosno, crnogorski momci zapjelali su tada »Oprosti nam Dubrovnice«. Bio je to odvazni, prkosni i hrabri cin izvinjenja ucesnika tog skupa, ali ne zbog svojih postupaka, koji su bili casni, nego zbog rdjavih postupaka drugih. Na Cetinju se tada pjevalo »Sa Lovcena vila klice, oprosti nam Dubrovnice, to su bili sve cetnici, Momirovi placenici« (autor tih stihova bio je crnogorski patriota i suverenista iz Cetinja Marko Popovic). Brojni cetinjski i crnogorski momci vise puta su uzdignutih ruku na tome skupu to gromoglasno zapjevali, a to je tada u Crnoj Gori od strane struktura vlasti i dominantne drustveve svijesti dozivljavano kao jeres, za koju se odgovaralo pred zloglasnim sudom inkvizicije u srednjem vijeku. Bio je to glas pobune protiv rusitelja Dubrovnika i osude ne svih onih koji su bili primorani na mobilizaciju, nego prevashodno onih koji su svjesno, namjerno i planski projektovali i topnistvom zarili i palili po Konavlima i jugu Hrvatske. Zapravo tom pjesmom je poruceno onima koji su zaista cinjeli nedjela po Konavlima i na dubrovackom ratistu da to nijesu ni heroji, ni ratnici, nego cetnici, a to znaci, sto je i napisao Jevrem Brkovic u jednom hrabrom pismu, zbog kojeg su ga primorali na egzil, da »TO NIJESU CRNOGORCI«. Tada je Crna Gora bila u smrtonosnom zagrljaju srpske anakonde. Bila je taoc velikosrpske ratne industrije i osvajacke ideologije i politike. Dominantna drusteva svijest u Crnoj Gori udara je u velikosrpske ratne bubnjeve i govorila jezikom mrznje i artiljerije. Manjinska Crna Gora je bila tada suverenisticki i pacifisticki obojena i opredijeljena. Za onaj vecinski dio Crne Gore koji je aktivno ucestvovao u agresiji na jug Hrvatske i koji je to podrzavao, groteskno i militantno promovisuci srpski klerofasizam, te koji je odricao pravo na postojanje Crne Gore i nacionalni identitet Crnogoraca i drugih manjinskih naroda u njoj, Jevrem Brkovic je u svojoj pjesmi »USKRSNI ZEMLJO DUKLJANSKA«, izvanredno, ovim stihovima, objasnio njihovu ulogu: »NESRECNI LJUDI, ZLOTVORI UMA, CASTI/ RANISE DUBROVACKO MODRILO/ SVE CE NJIHOVO U NEPOMEN URASTI/ KAO DA IH NIKAD NIJE NI BILO/«.
Zivo se sjecam briljantnosti mitinga za nezavisnu Crnu Goru 1. februara 1992. godine na Cetinju. Kao da je juce bilo. Bili su to trenuci za nezaborav, za istoriju. Na tome skupu pisala se podviznicki i lucidnim djelima moderna istorija Crne Gore. Pisale su se zlatne stranice knjige o radjanju jedne nove Crne Gore, oslobodjene okova, koprena, mitova, lazi i prevare. Bio je to skup za bukvar savremene politicke, drzavotvorne, demokratske borbe za ljudski i gradjanski lik Crne Gore. Oko deset hiljada gradjana iz Cetinja, Bara, Podgorice, Niksica, Kotora, Budve, Danilovgrada, Kolasina, Mojkovca, Bijelog Polja, Plava, Ulcinja, Herceg Novog, Tivta, Malesije i drugih crnogorskih gradova, oblasti i mjesta skupilo se bilo na Cetinju da pokazu ljubav prema Crnoj Gori i vjeru u postojanje Crne Gore. Na skupu su masovno dosli Barani, preko 500 ih je bilo, predvodjeni crnogorskim liberalima i nezavisnim reformisanim komunistima Mica Orlandica. Nista u tome naumu crnogorske indipendiste nije moglo zaustaviti: ni sila rezima, ni zastrasivanja, prijetnje, ucjene, progoni i hajke, ni policijska maltretiranja i kontrole, ni medijska blokada i satanizacija. Svemu tome odoljeli su i pokazali prometejski da baklja za pravo, za zivot Crne Gore slobodno gori i da je niko i nista ugasiti ne moze. Na tome skupu zajedno ruku pod ruku privrzeni domovini Crnoj Gori bili su okupljeni Crnogorci, Muslimani, Albanci, Hrvati i svi drugi kojima je u srcu i svijesti bila Crna Gora. Na tome skupu bili su prisutni i vec prekaljeni borci za Crnu Goru, okupljeni oko Odbora za vracenje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i oni hrabri cetinjski, odnosno, crnogorski momci, koji su se istakli prilikom proslavljanja Crnogorske Badnje veceri 1991 i 1992. godine na Cetinju. Bili su tu prisutni i znacajni crnogorski, opoziciono nastojeni intelektualci, koji su preferirali nezavisnu Crnu Goru, univerziteski profesori, nezavisni novinari, pisci, publicisti i drugi poslenici javne rijeci.
Miting »ZA NEZAVISNU CRNU GORU« su organizovali liberali, reformisti, crnogorski opozicionari, okupljeni u LSCG Slavka Perovica, Nezavisnoj organizaciji komunista Mica Orlandica, Socijalistickoj partiji Crne Gore Ljubise Stankovica, Partiji socijalista Zarka Rakcevica, Savezu reformista crnogorskog primorja Malise Marovica, Jugoslovenskoj narodnoj stranci Rada Bojovica, Demokratskoj koaliciji Djerdja Djokaja. Zapravo, to je bio miting partija koje su na izborima 1990. godine ucestovale u izbornoj koaliciji Saveza reformskih snaga za Crnu Goru ex premijera SFRJ Anta Markovica. Domacin skupa bio je LSCG i to je potvrdjeno na taj nacin sto je skup otvorio Miodrag Vukmanovic a zakljucio Slavko Perovic, i jedan i drugi programskim govorima.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Forum Resident
DEKLARACIJA O NEZAVISNOJ CRNOJ GORI USVOJENA JE U PRIJESTONICI IVANA CRNOJEVICA I SVETOG PETRA CETINJSKOG (II nastavak)
Taj velicanstveni crnogorski miting za nezavisnu Crnu Goru na Cetinju objektivno i posteno su u medijskom smislu ovjekovjecili u Crnoj Gori samo »Monitor« i »Liberal«. Ostala stampa ili to nije uradila, ili je to prikazala u iskrivljenom i pogresnom smislu. Nedjeljnik »Monitor« pod urednistvom prof. dr Miodraga Perovica tom skupu daje maksimalnu paznju i publicitet. Na kolornoj naslovnici objavljena je velika slika sa tog skupa, na kojoj se vidi masovno okupljeni narod i iz mase jarbolno, vertikalno istaknuta stara crnogorska zastava. »Monitor« (broj 68, od 7. februara 1992. godine) je taj skup na naslovnici predstavio kao »BJEKSTVO IZ KRNJE JUGOSLAVIJE«. A umjesto uvodnika na dvije pune stranice »Monitor« je objavio sjajan programski govor Miodraga-Miska Vukmanovica, potpredsjednika LSCG, publiciste i suspendovanog novinara RTCG, pod naslovom »Ne ponoviti greske«, koji je bio uvodnicar mitinga udruzene opozicije odrzanog na Cetinju 1. februara 1992. godine. »Monitor« je objavio kao izvjestaj sa tog skupa i tekst pod naslovom »DOK JE LOVCENA NAD NAMA...« potpisan od strane Nenada Ribica (u pitanju je vjerovatno pseudonim nekog od njegovih novinara) sa nekoliko fantasticnih ilustracija, fotosa, koje je sa tog cetinjskog mitinga snimio Vesko Jokic. U istom broju »Monitor« objavljuje i odlicni intervju generala Jova Kapicica, jednog od besjednika na pomenutom cetinjskom mitingu za nezavisnu Crnu Goru.
Na trgu kralja Nikole ispred starog Dvorca dinastije Petrovic 1. februara 1992. godine narod je bio masovno vise od sat prije oficijelnog pocetka skupa. Crnogorske zastave i amblemi vijore se Cetinjem i ispred Dvora i odjekuju pjesme posvecene domovini Crnoj Gori. Prisutna je i zastava na kojoj se nalazi Crna Gora u svojim granicama okruzena zvjeznicama Evropske zajednice na plavoj podlozi. Upadljivi su transparenti »Crna Gora je vjecna« i »Ne damo te Crna Goro«. Brojni su i transparenti protiv velikosrpske politike i beogradskog vozda i pojednih njegovih podgorickih eksponenata i lakeja, u prvom redu protiv Branka Kostica poput »Branko kockica«, »Crnogorci ne jedu svoje korijene«, »Ne damo Crnu Goru za Kosticev srez«, »Bratski vas molimo sjasite«. Pjevaju se pjesme protiv Branka Kostica humornog karaktera sa naglaseno ironicnim tonom. Na skupu se vidi i transparent uperen protiv tadasnjeg ratnohuskackog i sa zurnalistickog aspekta nedostojnog pisanja zvanicnog vladajuceg lista »Pobjede« koji je glasio: »Pobjeda crnogorski poraz«. Miting je otpoceo intoniranjem tada nezvanicne crnogorske himne »Oj svijetla majska zoro, majko nasa Crna Goro«. Potom su se na bini redjali govornici: Miodrag Vukmanovic (Liberalni savez Crne Gore), Zarko Rakcevic (Partija socijalista Crne Gore), Zarija Lekic (Nezavisna organizacija komunista Crne Gore), Novak Klisic (Socijalisticka partija Crne Gore), Malisa Marovic (Savez reformista crnogorskog primorja), Rade Bojovic (Jugoslovenska narodna stranka), Cedomir Pejovic (Socijal-demokratska stranka Crne Gore). Svi govornici bili su nadahnuti i uvjerljivi, praceni freneticnim aplauzima prisutnog naroda, koji je klicao probudjenoj Crnoj Gori. Konferansije skupa bio je Miodrag Ilickovic. Potom je govorio glumac i novinar Mihailo Radojicic. Na bini su bili i stari revolucionari, braca Jovo i Vlado Kapicici. General i narodni heroj Jovo Kapicic odrzao je odlican govor, pracen pjesmom »Kapicicu generale, iz Crne si Gore male«. Potom je govorio Albanac Djerdj Djokaj iz Demokratske koalicije, zalozivsi se jasno i otvoreno za nezavisnu Crnu Goru, zbog cega je pobrao iskrene i duge aplauze prisutnih. Na kraju mitinga govorio je lider LSCG Slavko Perovic, pracen dugotrajnim aplauzima i uzbudljivim freneticnim skandiranjem prisustnih suverenista, a narocito liberala. Govor Slavka Perovica bio je fantastican, a zavrsio ga je porukom koja je dugo potom bila moto crnogorskih liberala: »Postojace Crna Gora dok je Lovcena nad nama, dok je mora kod Bara i Kotora, dok je sunca i dok je Grahovca«. Miting ulazi u zavrsnu fazu. Cita se Deklaracija o suverenoj Crnoj Gori, koju su potpisali sefovi partija okupljenih na tome mitingu, a ciji je tekst, koliko se sjecam i znam pisao poznati crnogorski intelektualac prof. dr Radovan Radonjic, koji je jedno znacajno vrijeme vazio i kao jedan od vodecih ideologa LSCG i koji je bio nekoliko godina kolumnista »Liberala«, glasila LSCG. DEKLARACIJU O NEZAVISNOJ I SUVERENOJ CRNOJ GORI okupljeni narod je prihvatio odusevljeno i usvojio aklamacijom.
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Posting Permissions
Bookmarks