Osjećaj za filing

[The Severed Garden]

Palo mi je napamet da napišem par stvari, nadahnuto nekim biserima koje ekipa po forumu prosipa.

Ponekad razmišljam o nezadovoljstvu ljudi, tu kod mene u Hrvatskoj. Male plate, loše zdravstvo, rasprodaje se državno bogatstvo, pljačka se narod – i ostale tranzicijske žalopojke već standardne za naš Balkan.
Iako je zasigurno dio problema u tome što jednostavno postoje pohlepni, bolesni, zlonamjerni ljudi, i slično tome; koji ne brinu previše za to što prosto obezvrijeđuju vlastiti narod i zemlju; mislim da se ipak – bar donekle – ignorišu neki pre-logični, i očiti elementi. Ta ignorancija, je u biti donekle i razumljiva; ali samo donekle, jer ljudi bi trebali biti sposobni da ipak realno sagledaju stvari; bez obzira na to kolike patriote i «domoljube» (po hrvatski) izigravali.
Kako ja stvari vidim, ljudi prosto ne žele da ukapiraju, da je jedan od razloga zašto danas žive onako kako žive (prilično loše, iako je i to iz perspektive CG relativno poželjan standard), i zašto im je većina državne imovine rasprodana – prosto taj da je Hrvatska kupila svoju nezavisnost.
To je mnogima teško «skopčati», jer si misle kako je njihova zemlja imala pravo na samostalnost, i kako nema logike u tome da neko plaća za nešto što je ionako «njegovo». Da? Ozbiljno? A ko kaže da je to nešto «njegovo», a ne «njihovo»; ili «naše», ili «moje». Ko to?
Ljudi ne shvataju da se njih ne pita.

Kako je to Makijaveli jednom rekao:
“Kao što od nesposobnog i neiskusnog sudije ne možemo očekivati pravedne presude, tako se ne može očekivati da narod koji je pun zabluda i neznanja bude, osim u rijetkim slučajevima, razuman ili pametan kada bira ili nešto odlučuje.”

Pa ne može balvan bez veze s vezom, i bez obrazovanja, sebi umišljati kako on nešto tu odlučuje. Koliko god to zvučalo bezdušno, ali tako je. Ne toliko zato što “mora” biti tako, već zato jer ljudi očito, makar i nesvjesno - takvu situaciju sami prizivaju i stvaraju; ako nikako drugačije, a ono svojim ponašanjem.

Koliko sami znaju i mogu biti prevrtljiva bića, a i glupa, svjedoče neki vrlo banalni primjeri. Recimo, bila je jedna emisija prije dosta vremena, na televiziji (HTV). I bio je jedan lingvista, koji inače zastupa poziciju da su hrvatski i srpski jezik, u biti jedan te isti, samo s nekim minornim razlikama. On prosto, sasvim opravdano, govori o jezičnoj politici vlasti, i o tome da treba razlikovati istu, od lingvistike kao takve.
Iako je imao i neke “tvrdoglave” sagovornike, naveo je jedan dosta ilustrativan primjer. Radio je istraživanje par godina prije rata (’88., ili’89.), na uzorku od par hiljada ljudi ja mislim. Na pitanje jesu li hrvatski i srpski isti jezik, ili dva različita; većina je (velika većina), naravno, odgovorila da se radi o istom jeziku.
Jasno, kad se sada radi takva anketa, odgovor je posve drugačiji. I sad… jel’ to pitanje lingvistike? Ne, jer ne mijenja jedna nauka svoje “mišljenje” kako se Tuđman ili Slobo sjete. Već je to stvar jezične politike. Naravno, tu treba obratiti pozornost na ono “politika”, dok je “jezična” tek ukras u cijeloj toj frazi.
Mislim, ovo su samo primjeri koliko ljudi mogu biti debilni. Ne pita te neko – imaš li ti pravo svoj jezik zvatio svojim imenom… već nešto drugo. Kako možeš biti toliki “stvor” - da u poneđeljak 2+2 po tvom “računu” bude 4, a već u srijedu da 2+2 budu 122, samo zato jer je broj 4 već “obilježio” neki Srbo, pa nećemo onda š njim posla da imamo.

Kad jedna skupina ljudi, ili narod, na tako banalnim stvarima pokazuju nesposobnost racionalnog prosuđivanja, onda zaista nema govora o zdravom društvu.
Jasno mi je da nije ništa drugačije po drugim balkanskim tvorevinama i spodobama koje se usuđuju nositi ime “države”.

No, da se vratim na početak… znači, vjerovali to Hrvati ili ne ( a nebitno je dal’ vjeruju, jer to nije stvar vjere, već činjenica koje se mogu iščitati iz realnosti u kojoj se živi) – Hrvatska je prosto kupila svoju nezavisnost. Bez obzira bilo to “pravedno” ili ne. Izgleda da neki ne mogu shvatiti da kategorije pravednosti i empatije u svijetu politike ne postoje. Da ih ima, već bi odavno Englezi i Francuzi skapavali od gladi i živjeli po pećinama; jer bi sve svoje novce isplatili kao odštete Afrikancima i Azijatima, za sve one vijekove tortura i pljački.
Znači, samostalnost je kupljena; a loša privatizacija, koliko god bilo i zbiljskih pljački iz čistog bezobrazluka i pohlepe – u dobroj je mjeri bila samo paravan, i pokušaj da se prikaže vlastita kao-nesposobnost u vođenju države – dok se u biti jednostavno radilo o organizovanoj pljački, koja je imala svoju svrhu, koju ionako narod ne treba da prepozna. Nije na narodu da misli. Stoka je tu da pase, i da daje meso i mlijeko. Balkanski stočari bi trebali da budu prvi koji će to da shvate. Ali nekako im zapinje.

Sjećam se kad sam davno s nekim ljudima pričao o otvaranju predstavništava nekih stranih firmi, tu kod nas po Balkanu. Dio njih je već tu bio prisutan, ali pošto su nastale nove države i sistemi, trebalo je sve nanovo regostrovati i pokretati.
Palo mi je na pamet, koliki je zapravo biznis - stvaranje novih država i sistema. Kakav je to mehanizam, koji neki glomazni sistemi zapravo primjenjuju na nama, da bi vršili neku vrstu samo-obnove, reciklaže, i slično. Zamislite sva zastupstva, sve firme i biznise, sve registracije potrebne za to, sve ugovore – i pare koje oni nose. Evo, samo da je ta dimenzija u pitanju, a ona je zapravo tek sićušni djelić te priče. To je takva lova, da je to nezamislivo. Kolike su firme po-otvarale nove centre, zastupstva; po-dobivale nove dozvole, i slična sranja, kad su se stvarale naše nove balkanske državice. Koja je to lova i za jedne i za druge. Koliki je to biznis. Ma da mi je sad milja dolara, otišao bih u Moldovu, i pokupovao u toj vukojebini sve moguće koncesije, predstavništva za strane firme, i ostala čuda od registracija, prva na korištenje imena, i slično. Do 2020. godine, bio bih najmljađi moldovski
multi-milijarder
Ako se te stvari gledaju iz naše, lokalne perspektive – mi smo jadnici, žrtve, bijeda koju se pljačka. Ali ako se to promatra malo hladnokrvnije, i sa distance – to je jednostavno jedan džinovski evropski, tj. i svijetski organizam, koji se reciklira i samo-obnavlja gutajući - pa povraćajući - pa opet gutajući, nas jadnike i papke.
Ovo naravno ne govorim zato da bismo se pomirili sa sudbinom da smo pušioničari i vječni gubitnici (iako zasad to očito jesmo) – već prosto zato što se bez uočavanja i spoznaje stanja u kojem jesi, teško može desiti promijena i napredak.
Kada bi mase debilčeka po “lijepoj našoj” ukapirale da se neke stvari ne dešavaju zato jer masoni mrze Hrvate, ili zato jer su oni katolici i “odabrani narod” koje drugi zbog toga jednostavno ne mogu da smisle; već zato jer su dovoljno glupi da se njima manipuliše ka mladim majmunima - i prosto zato što su tu… našli su se tu.
Kako oni mafijaši kažu: “… It’ s just business, nothing personal”.

Mislim da je nama Balkancima jednostavno teško povjerovati da te manipulacije, i suptilnije ili grublje pljačke kojima smo podvrgnuti, nijesu stvar neke naše “posebnosti” (svaka budala bi da je posebna na neki način, a pogotovo vlaški čobani s Balkana) - već prosto činjenice da smo tu, da smo dovoljno pogodni za manipulaciju, i da se ima šta opljačkati, tj. iznositi iz države.
Bilo kako bilo, Hrvate se uvjerilo da im je država potrebna pod svaku cijenu, što sve skupa - po meni - i nije puna istina.
Cijelu je igru naravno navodio i usmjeravao “big brader”, sa svojom svjesnom ili nesvjesnom ekspozitorom na Balkanu – u vidu čika Slobe, Franje; a i drugih, poput onog stvora Šešelja.

Sad je nezavisnost tu, i naravno, treba je dobro platiti. Istim onima koji su ti je omogućili – a koji su ujedno isti oni koji su i doprinjeli stvaranju takve situacije u Jugi - da postane nepodnošljiva, i da postane potrebno da do njenog raspada i dođe.
I tako se krug balkanske debilane zatvara, tj. neprekidno vrti.
Ne da bi nas zabavljao, koliko da bi zabavljao druge - i donosio im profit.


Jesu li ljudi spremni na sve što nas očekuje... poput rasprodaja državne imovine, strateških firmi, uopšte – prodaje svih atributa nezavisnosti koje jedna država ima - i to čim ju stekne (iako smo se i u tome izgleda već uhodali).
Naravno, možemo filozofirati da je to dijelom i zato da bi Milo mogao ostati na vlasti, pa zato on rasprodaje na sumnjive načine – da bi donekle "umirio" “gladni” zapad, i sebe održao “na površini”.
Naravno, biće da su to nebuloze. Prosto zato jer je taj isti zapad bio i prije Mila, a biće i poslije njega – a ne obratno. U toj cijeloj priči, i Milo, a i većina ostalih kreatura koje se političarima nazivaju, su samo statisti (iako je privid drugačiji)… a mi smo odebiljela i hipnotizovana publika.
I to kakva… podsjeća me to pomalo na onu jadnu publiku u moskovskom kazalištu, koja se pogušila od onih plinova šta su im specijalci pobacali; da bi “uspavali” teroriste. Baš su ih “uspavali”.

Hoće li tako i neki jadni i blesavi Crnogorac - kojeg pumpaju pričama o evropskoj budućnosti i prosperitetu u “nezavisnoj” CG (a dovoljno je zanesen da u to vjeruje) - plakati gledajući TV, promatrajući u šta se sve ona pretvara, i razmišljajući o rasapu države i totalnom kupleraju koji postaje (iako smo i ođe đe jesmo daleko odmaglili i u tome)… hoće li i on razbijati glavu – “zašto… sada kad imamo “svoju” CG.. zašto? kako?...” etc...
Interesuje me, iako i ne želim zapravo znati, jer mi je toga već preko kurca i u zemlji u kojoj jesam.

[The Severed Garden]

Uvijek stara fora… i uvijek nova budala.

Mora biti jasno, bez obzira na sve… bez obzira na nepravde koje su nam nanijete u daljoj ili bližoj prošlosti… da nema Božije pravde među zapadnjačkom stokom. A nažalost, mi smo preglupi da se sami snađemo i shvatimo, jer nam je stepen obrazovanosti - mizerija svih mizerija. Očito je da smo premali, a da bismo slobodu dobili sami. Sve je prodaja dupeta jačemu zarad “đentlmenskog” dogovora o potpori. A nama Balkancima nikad nije polazilo od ruke da dupe – ako ga već
prodajemo – (bar radi svoje đece) prodamo po što većoj cijeni.

Mjesto da ga prodajemo, ne znam… recimo Švedima, Rusima (ali sa ispravnom računicom, a ne ovako), Tajvancima, ili kome god – ko bio ponudio bar neku pristojnu protu-uslugu; mi ga (tj. naša “voljena” vlast) nijesmo sposobni prodati bar približno onoj cijeni koju bismo mogli dobiti da znamo i umijemo računati, već se (uglavnom iz hitne potrebe don Mila i ekipe debila) trguje sa– “Idrizi &Co.”, i lobijima najgorih lopurdi koje je ovaj planet vidio. Pa ako već trguješ s lopurdom, daj bar da je lopurda sa stilom, a ne “pekarski sindikat” Iljirije. A ako se već trguje i š njima, šta se bar ne pokuša “iscijediti” neka beneficija za onaj naš crnogorski jad šta crkava u Arbaniji - i sve ga je manje, jer ga je matica zaboravila; dok Gzima i ekipu libo racku.
Taj Đuksi je stvarno stvor svoje vrste. Da se još neko nije našao da ga raščereči i baci ribama u Skadarsko Blato – to mi je samo pokazatelj koliko je Crna Gora potonula. Nije da je Peđa nešto bolji, ali idemo redom…

Sve u svemu braćo, sranja nam tek predstoje. Šteta, ali stvarno smo u kurcu.

Biti sa Srbijom, i još ovakvom – za to stvarno treba imati “bad luck”… ali stvarno.
No biti “samostalan”, i to još na način, na koji nam to sprema chef Milo le Debilo - po “big brader” recepturi… ne znam. To je jednako bijedno.
Jednostavno… i jedno drugo su – obzirom na okolnosti – tužan izbor pred koji smo stavljeni… (da se mi ipak (ka u onom vicu) pobacamo s Lovćena – pa šta bude? )

Prvo se priča o “građanskoj državi”, a onda se trabunja o parlamentu s nacionalnim strankama (?). Pa kakva je to kretenarija?
Lupeta se o evropskoj budućnosti, kao da se sjutra tamo ulazi. Čak i da to neko ponudi odmah nakon referenduma – samo bi idiot (sa certifikatom) to prihvatio.
Prosto bi nam pojelo bilo kakve šanse da ikada imamo nešto što se ekonomijom može zvati. (Iako, ruku na srce - ekonomije i ovako gotovo da i nemamo.)
Proturaju se takve splačine, da mi je drago što nemam TV CG preko satelita, jer bih se već odavno bacio sa Velebita u more od jada. (Iako bih povremeno pogledao bar oni Top Volley – naravno, ne radi voleja, već radi onije topića )
Ne znam… gledam sve to ođe đe jesam, i već je sve viđeno. I nemam snage ni želje opet to sve gledati ponovo. A biće baš tako. Ista glumatanja, ista sranja, isto sve. Samo jasno… donekle u razlikama kod nijansi – čisto toliko “da se Vlasi ne dosjete”.

Koliko god to bezumno i glupo moglo zvučati, zapravo si mislim da bi bilo zanimljivo kad bi stvari mogle ostati ovakve, zaglavljene u vremenu. Ipak postoji neka euforija… naivno, prostodušno, i pomalo balavo očekivanje čuda i čudesa kad se vrne nezavisnost. Neka naivna vizija kako će sve biti drugačije. Daleko od toga da tvrdim da je sad super.Ali da će biti drugačije kad postanemo samostalni – hoće – na gore. Bar za duže vrijeme.

Imam neki čudni osjećaj za filing, da mi se sprema “de ja vu”. I to onaj koji nikako ne bi bilo poželjno proći opet.

Daj Bože da se varam. (Amin).

[milovan]

E hebiga, moze svako ovaj zivot da tumachi na svoj sopstveni nachin.
Mene su roditelji i braca stizali iz Podgorice prije 25 godina, autobusom, vozom, avionom, bili smo u JEVROPU.

Od kada nas Jevropejci pocheshe uvodit u Jevropu, sklonih ovih desetoro na vakat i vrijeme u kraljevinu Dansku, ovi drugi se mogu hebat, nema im puta u Jevropu, DEMOKRATE spushtile rampe, neka VAS hebu domaci DESPOTI.

A da se DRZAVA kupuje na Jevropski stochni pazar, to vidi svaka budala, mogu da biram, da me UPREGNU KA MAGARCA i da vuchem Dansku ili da chuvam koze u mojoj VUKOJEBINI i busam se u runjata prsa junachka, zasuchem sablju i oslobadjam bracu porobljenu kod brace prko granice, a oni dodju da svoju bracu oslobode, one koje smo slali kao topovsko meso na Dubrovachko ratishte, da biju MUPAVCE I SKAKAVCE.

[glodur]

...kako im ne dosadi ova provaljena fora da se maskiraju u "razočarane" građane Rvatske koja neumitno "propada" sporadi svoje neovisnosti i tužno lamentiraju nad zlehudom sudbinom Crne Gore ... potamo se udbaši ... (3,14) ...