Ja evo samo mjesec dana kako predajem, vec su me gadjali kontrolnim dje sam im dao jedinicu Bezobrazna su ova djecina danasnja masu, a reces li im nesta naebes ti vise nego sto bi oni.Plus od svih profesija, prosvjeta i generalno profesori imaju najgori marketing, prakticno sve sto kazu djeca roditeljima u skoli to je vazeca istina, rijetko ko krivi dijete za nesta sto ucine ili ne ucine vec uglavnom po profesorima/nastavnicima ospu paljbu.Vazda si ti kriv sto god da se desi.
lako je to reci... osim ako nijesi bukvalno mislila na puku samoodbranu, valjda nije do toga doslo…
Mr Twister, ne bih da te demoralisem, ali pokusavam da se sjetim svih profesora (muskaraca) koji su mi predavali… Osim profesora fizickog, koji su bili mahom bivsi sportisti i treneri, ostalim profesorima smo svim silama pokusavali da zagorcamo zivot…
Zbog toga mi je odbojna i sama pomisao na taj poziv…
Jako je tesko zavesti disciplinu, postaviti autoritet na casu i biti omiljen… a to omiljen- tanka je linija izmedju kul, opustenog, duhovitog profesora i budale…
Rad sa djecom je specifican i tezak, iako mnoge ljude, pa i mene odmah asocira na 4 mjeseca odmora i slobodne vikende…
djeca do 5og razreda- to su mala djeca, nerazumna, nezrela, razmazena i svojeglava… ukoliko ucitelj ima celicne zivce i roditeljski nagon, rad sa njima i ne mora da bude tako tezak…
od 5og do 9og, vjerovatno najgora kategorija- drma ih pubertet i kompleksi, zelja da budu prihvaceni i da budu face zbog cega stalno prave probleme- ali da li covjek zaista moze da se na njih ljuti, svi smo prosli kroz tu fazu…
i srednjoskolci, sa kojima je mozda najzahvalnije raditi, ali medju njima vazda ima zalutalih iz prethodne kategorije…
Evo ja radim sa ljudima i to posao koji zahtijeva odredjenu dozu ozbiljnosti i autoriteta, ali kad pomislim na rad sa djecom, brrrrrrrr, najezim se… trika nema da bih to radio, pa da je plata 5 puta veca…
Last edited by karamazov; 08-10-15 at 00:23.
U danasnje vrijeme je jako tesko izaci na kraj sa ucenicima, a, po meni, najvaznije je da li neko voli da radi sa djecom ili ne... Ako ne voli, nema sto u skolu zalaziti. Imao sam prilike da se upoznam osobe koje su radile/rade u skoli. Necu sada kvantifikovati ali bilo ih je koji su vise od djece cekali da izadju iz skole jer im je bilo smor. Pa kako neko takav moze da prenese znanje i da pruzi sve sto ima u ucionici. Da ne pominjem koliko njih ni planove ne pise vec kopira od kolega iz drugih skola godisnje i mjesecne planove koje nabave na ovaj ili na onaj nacin. Otvoreni dio programa da ne pominjem.
Najbitnija stavka u sistemu je nastavnik i to sa sobom nosi odgovornost. Moze se sve ugoditi i da je skola nova i uslovna, i da su udzbenici i programi najbolji ako nastavnik "shteka" sve to pada u vodu.
Je li im tesko-onima koji zele da pruze nesto, da iznesu svoj kriterijum, da ne ustuknunpod pritiscima-jeste, jako jako tesko.
Radio sam sa djecom, jedno kratko vrijeme predavao, a onda kroz neke "vannastavne" aktivnosti bio u prilici da radim sa djecom osnovnoskolskog uzrasta nekoliko godina. Za mene je to bilo poput terapije nakon posla od 9-17. Uzivao sam u svakom trenutku, mada sam iz struke profesora kojima karamazov nije zagorcavao zivot ali svejedno... Naravno, milion pitanja vreba na svakom koraku, pa sami krojite svoju sudbinu da li cete imati kredibilitet kod djece.
Ali jedna jos vaznija stavka da svo to vaspitanje i obrazovanje nadje neku osnovu na koju ce se primiti - roditelji. Nepojmljivo mnogo daju sebi za pravo. I sam sam roditelj i neke stvari koje sam imao prilike da osjetim u najblizem okruzenji ne mogu da pojmim. Bolesne ambicije koje se prenose na djecu i slicno. Forsirsnje uspjeha, ocjena, a pri tome ne sagledavanje na koliko toliko objektivan nacin sposobnosti sopstvenog djeteta. E sa tim treba nastavnik/profesor da se iznese, svakodnevno. Eto, u Ulcinju je covjek sebi dao za pravo da reaguje na takav nacin. Jedno je poriv koji se mozda u jednom trenutku osjeti ali postupak mora da se izkontrolise. Ja sam nedavno dobio zelju da direktoru skole (kao roditelj) udjem kolima u kancelariju (da sad ne objasnjavam sto i kako) pa sam se ipak odlucio da se moj postupak izdigne iznad te inicijalne energije ciji nalet sam osjetio...
Divim se do iznemoglosti svakom nastavniku/profesoru koji u danasnje vrijeme umije tu profesiju da sacuva od uticaja drustva i vremena u kojem zivimo...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Takodje ko prosvjetni radnik, moram reci da rad sa djecom u danasnje vrijeme ni malo nije lak. Prije svega djeca, nemaju kucnog vaspitanja, a da ne pricamo o drugim stvarima uvazavanja profesora, nastavnika i na kraju roditelja. Meni je jedan roditelj rekao "Ja mu ne mogu ništa"(srednja skola) Pa ja sam mu rekao gosp.sta onda vi ocekujete od mene i nas profesora? Samo je slego sa ramenima.
Tako nazalost sto se desilo ovom kolegi iz Ul,jos u osnovnoj skoli. Sramota.
Send From Sea Coast
najbolji djak svih srednjih skola u pg za uspjeh dobio veceru
hahahahahahaahahahaha
nothing comes from violence and nothing ever could
u srecne zemlje se stipendije dobijaju, a odje se sprdaju.
nothing comes from violence and nothing ever could
odje profesori dobijaju batine
Who let the dogs out
Poprilično smo mi odstupili od ovdašnjih narodnih mudrosti kao dijagnoza naših stanja... sada važi - nije važno koliko učiš, važno je čiji si!
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Majka mi predaje u jednoj od ovdašnjih srednjih škola.Ono što sam shvatio iz njene priče je da te đeca ne bendaju ako i pomisle da si slabiji od njih. Dakle, moraš biti psiholog i biti obrazovaniji, informisaniji, razboritiji, mudriji... Današnja djeca postavljaju visoke standarde dok profesori to ne prate u potpunosti. Misle profesori da se sve zaustavilo sa dobijanjem diplome. Ne velim ima i nakaradne đece ali mislim da svako ima slabu tačku. Po meni nije toliko bitan direktan koliko indirektan pristup djeci.Profesori moraju da rade na sebi i kroz to imaće mnogo veći uticaj na djecu nego kroz nekakve planove i programe.Pitanje koje se postavlja je da li je loše školstvo uzrok nakaradnog društva ili je obrnuto. Volim da mislim da je u pitanju ovo prvo. Mnogi će reći da smo imali samo takvo školstvo ali da jesmo zar bi bili ovdje gdje smo. Izgleda da je naše školstvo bilo dobro samo u segmentu znanja ali ne i vaspitanja. Tu je školstvo očigledno loše uvijek bilo. To je ono što često zaboravljamo da je profesor ujedno i vaspitač i onaj koji prenosi znanje. Da bi bio vaspitač moraš i sam biti vaspitan. Ovaj narod nije takav. Nemamo mi to. Nikad nismo ni imali.
Sent from my GSXR1000 @ 299
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Dijalog u srednjoj školi u odjeljenju đe sam ja učio. (živa je ovo istina).
Prof: Mnogo sam vi ja dvojaka ođe podjelio, mora da sam dobro bio pjan prošli čas. Moraću vas barem pola oborit na polaganje.
N.N. učenik: "I mi tebe od kola kabriolet napravit".
Prof: "E ZA TO ĆETE MI POPUŠIT K*RAC!!!".
U individualizam sve više ide...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Vlast prisluškuje studente tako što im postavlja bubice u uvo. Čuvajte se studenti, vi ste budućnost ove zemlje.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Slazem se prije svega da se profesori trebaju zastititi od samovolje i bezobrazluka ucenika. Govorim sada o osnovnoj i srednjoj skoli, na fakultetima to vec nije problem. Najbolji nacin da se to uradi je institucionalno, da se fino propisu drakonske kazne za bilo koji vid fizickog ili psihickog napada na profesore. Ne kazem da bi se na taj nacin sve rijesilo, ali da se barem nekako dovede u red.
Vidim da su jos od ranih razreda djeca prilicno samouvjerena i pricaju kako im profesori pricaju gluposti, zatim 'ovo mi je smor', 'ovo je prelako', 'ovaj me profesor mrzi' i tako to. U najmanju ruku je smijesno da dijete od 11-12 godina vec zna da mu je glupo sto profesor nesto predaje i cesto se smatraju intelektualno iznad njega. Naravno, to je pitanje skromnosti i kucnog vaspitanja, gdje dijete treba uciti da saslusa, da postuje starije i potavljena pravila, jer jedino tako se moze graditi dobro drustvo.
Ovo s druge strane pretpostavlja postojanje profesorskog kadra visokog moralnog i strucnog kvaliteta. Da li ih je malo, jeste, ali treba tu profesiju najprije zastiti, uciniti atraktivnijom, a zatim raditi na usavrsavanju kadra. Sve to opet pretpostavlja postojanje centralizovanog sistema na nivou drzave sa dobro razvijenom strategijom i strucnim ljudima. Ono sto mi posebno smeta u obrazovnom sistemu je kvalitet udzbenika, gdje je zaista ne uci sustina nego forma. Posebno iz prirodnih nauka, pa zato matematika, fizika i hemija ostaju bauk. Ovo je veliki problem svuda u svijetu. Veliki Richard Feynman je rekao kada je citao udzbenik iz matematike za srednju skolu da mu nista nije bilo jasno. Ponudio se da napise zajedno sa grupom ljudi nove udzbenike, ali odgovorne americke institucije rekose da nemaju dovoljno novca za stampu. Koliko toliko bi tu trebalo da pomogne profesor, koji i postoji da stvari objasni.
Ima se tu jos stosta reci, ali treba krenuti od pocetka, pa malim koracima naprijed.
problem je u tome sto danas sve zivo upisuje srednju pa i fakultet, treba fino obavezna 4 osnovne pa ko nece dalje da uci neka ide na zanat a ko hoce neka prihvati obaveze i neka cuti
gledam onu bulumentu iz trgovinske i masinske sto ce ono u skolu meni nije jasno
She is only here to annoy herself!
Po mom misljenu nije problem, neka upisuje ko oce. Problem je sto svako zavrsi. E tu treba dici kriterijume.
Problem je sto se vecina ucenika opredjeljuju za pogresne fakultete,odnosno za fakultete preko kojih je tesko naci posao.
Kazu u CG nema posla? Pa nema u odredjenim bransama,ali u nekima ima.
Nase skolsktvo je koncipirano jos u komunizmu shodno tadasnjoj privredi.Ali mi danas skoro da uopste nemamo privredu,pa slazem se sa NSX. Bolje upisivati zanate,na primjer kuvari,konobari,automehanicari,bravari itd.U tim bransama se moze zaraditi prostojna plata a i posla ima.Ne samo ovdje vec i u inostranstvu.
Kako koje fakultete zavrsi bas "svako".Mozda na nekim snj fakultetima jeste takav kriterijum,ali na iole ozbiljnijem fakultetu nije.
Koliko god da nam je skolstvo propalo,ja ne vidim toliko puno elektro,masinskih ili gradjevinskih inzenjera.Ne vidim puno matematicara,fizicara,hemicara,ljekara,farmakologa .Nema puno ni govornika ruskog,turskog ili francuskog jezika.
Moj drug ima apoteku i 2 godine trazi farmakologa.I jos ga nije nasao,a pun grad nezaposlenih.Plata 800 eura a uslovi na poslu fenomenalni.Drustvo nam je generalno mnogo neobrazovano,a zahtjevi od stanovnistva ogromni.Narocito mladjeg stanovnistva.
Tu je meni velika zablula. Vezivati se za odabir fakulteta posle kojeg ces imati posao. Kao prvo, nije sigurno da ces ga imati. Stanje se moze promijeniti vrlo brzo, a vezivati sebe najmanje 4 godine za nesto, samo zbog toga sto ces nakon toga MOZDA imati posao nije bas racionalno kako izgleda. Treba izabrati prema svojim afinitetima, ipak tu investiras sebe, odredjujes sebe.
Ali u sustini je nebitno hoce li ova drzava godisnje izbaciti 100 ili 30 sociologa. Posao u bransi ce ih naci najvise jedan ili dva ili nijedan.Isto se odnosi na razne menadzmente,diplomatije i statijaznam.I u komunizmu su bili niski kriterijumi na takvim fakultetima.
Nase drustvo je mnogo neobrazovano. Narod nije sklon ucenju. Vecinom se biraju "laki" fakuteti.Slusam srednjoskolce u razmisljanju i oni kazu "Ja cu upisati taj fakultet jer je prelak".Odusevljavaju se ako im dodje profesor koji ima nizak kriterijum jer ce manje uciti. Od deset klinaca koji prodju ulicom,samo jedan je dobar djak.Ostali svi se provlace,ne zanima ih ucenje i obrazovanje,kockaju se,vise po internetu,izlaze,bulje nesto u telefone. Neodgovorni ljudi prema sebi.
Onda se dodje u neke srednje godine i krece "lajanje na zvijezde' jer nema posla i male su plate.A posla koliko god hoces u pojedinim bransama,a plate vrhunske.Nasa zemlja ima problem jer imamo puno nekvalifikovane radne snage.Takvima je najbolje baviti se poljoprivredom ali to vecina ne zeli.
Starija populacija je mnogo realnija,dok mladji redom hoce velike plate ,a kada ih pitas sta znaju raditi oni slegnu ramenima.Ali briga njih sto su nekvalifikovani i sto nema posla u njihovoj bransi,oni i dalje zele velike plate.Vide brvno u oku drugoga a u svom oku ne vide.Od takvih mali broj uspije u nekoj trgovini i uslugama,ali vecina ne.
Last edited by Alley-oop; 27-02-16 at 14:30.
Svaka čast svakome ko diplomu osnovne, srednje, fakulteta ima, magistraturu, doktorat, posao, a ponajviše platu!
E taj što redovnu platu ima - njemu super svaka čast!
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Jedna za loše studente iz osamdesetih:
“O mama, opet sam pao znaš
O mama, nije srušen svijet
O mama, nemoj plakati
Probaću ponovo sve
O mama, život nije ringišpil
O mama, poneko i padne
O mama, pomisli na bolesne
O mama, pomisli na gladne
O mama, život ti je autobus
O mama, zavisi gdje sjedneš
Onima naprijed se povraća
Onima nazad se *ebe
O mama, neću biti profesor
O mama, srušen tvoj je san
O mama nisu važni rođaci
Važan sam ja valjda znaš.“
— Drugi način (Ponovno Na Putu, 1982.)
Danas ta pjesma potpuno drugačije ide...
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks