Quote Originally Posted by Viscount View Post
A tako smo poletno krenuli u reformu osnovnog obrazovanja. Bez ikakve analize postojećeg stanja i bez utvrđivanja problema. I zavšili sa plagiranim programima iz Hrvatske - koji uzgredbudirečeno nikad nisu ni usvojeni niti testirani tamo.

Problemi u našem školstvu su nebrojeni. Prosto ne znam odakle da počnem:

1) partijsko zapošljavanje: po pravilu, već više od deset godina ne možeš da se zaposliš u školi ako nisi član DPS-a ili sve češće SD-a. Surova istina, čast izuzecima. Oni koji vrijede i koji bi možda željeli da rade u školi ne mogu da dobiju priliku ukoliko nemaju vezu ili neće da se ponize tako što bi pristupili nekoj od ovih partija. I onda odlaze u druge profesije ili, još gore, u druge države. I onda preŚednik dođe i kaže da se 'poziv mora učiniti atraktivnim kako bi se obrazovanjem bavili najbolji'. Koliko to boli!

2) ocjenjivanje: danas se obrazovanje svodi na jurenje ocjena, jer ti ta ocjena na kraju umnogome definiše životni put i karijeru. Čini se da gotovo više niko ne uči da bi nešto znao, već uči da bi se kasnije probio ili pohvalio. Nastavnici su pod velikim pritiskom, kako roditelja tako i uprave. Prvi žele da njihovo dijete ima samo najbolje ocjene (iako često to ne zaslužuje), dok drugi hoće da su njihove škole 'najprve', da se o njima piše i priča. Tu naravno dolazi do raznih koruptivnih radnji, pa i prijetnji. Moje mišljenje je da će školstvo jedino moći naprijed ukoliko se reformiše sistem vrednovanja znanja - počev od ukidanja diplome Luča pa do uvođenja opisnih ocjena, naročito u nižim razredima. U tome bi posebnu ulogu trebalo da ima postojeća eksterna polumatura.

3) pristup nastavi: koliko primjećujem, velika većina nastavnika u školama i dalje primjenjuje stari načn izučavanja gradiva, koji se svodi na puko memorisanje činjenica, što se ogleda kroz nastavne planove, stil predavanja (poput diktiranja) i ocjenjivanje. S druge strane, kritičko mišljenje, koje treba da bude osnova obrazovanja, najčešće se ne podstiče, a nerijetko se i suzbija. Inovacije, kao što su čas u prirodi (za kojim smo svi mi kao đeca žudjeli - ispostaviće se, s razlogom), upotreba savremenih tehnologija, digitalno opismenjavanje, praktična primjena znanja, način komunikacije prilagođen sadašnjem vremenu, postoje tek ponegdje.

4) zastarjeli programi: školski kurikulumi ne idu u korak sa savremenim trendovima, pa i dalje imamo sadržaje koji su se na isti način izučavali prije 20 godina. Nauka toliko brzo napreduje da nova saznanja, oblasti i teme iskaču gotovo svakodnevno, pa samim time programi zahtijevaju kontinuirano osavremenjavanje. S druge strane, gradivoje i dalje preobimno, a umjesto da slobodno vrijeme koriste za igru, djeca se šalju na privatne časove na kojima ponavalju isto gradivo kao i u školi. Ima vrlo malo izbornih predmeta, dok nastavnici imaju vrlo malo slobode u izboru nastavnih sadržaja.

I još mnogo toga, što je već ili će biti rečeno na ovoj temi.
Vecina ovoga sto govoris je tacno, ali ima i izuzetaka, pa kratka analiza i moje misljenje koji sam kratko radio u srednjoj skoli, a doma jedan od roditelja je dugi niz godina radio kaoprosvjetni radnik u srednjoj skoli.

1. Ppratijsko zaposljavanje postoji, pritisci nad radnicima takodje. Najvise izrazeno za odredjene grupe fakulteta i skola. U zavisnosti od tipa srednje skole, grada i struke profesora/ucitelja posao se moze naci i bez partijskog zaposljavanja. Konkretno, neko ko zavrsi DIF, geografiju, istoriju i slicne falultete sa zivotnom zeljom da radi u skoli, dobro se zahebao. Pristisci (politicki) nad radnicima se, uobicajeno, odnose na dobijanje ugovora za stalno, dobijanje veceg fonda casova i slicno.

2. Volio bih vidjeti statistiku zadnjih 30 godina - koliko je djece ponovilo razred. Vjerujem da je razlika ogromna sto ili znaci da je kvalitet nastave opao ili olaksan, ucenici postali inteligntniji ili se profesori forsiraju za ocjene. Moje iskustvo govori da je ovo zadnje u pitanju.