Page 6 of 6 FirstFirst ... 23456
Results 126 to 141 of 141

Thread: Kuda ide naše školstvo?

  1. #126
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    7,892
    Thanks Thanks Given 
    80
    Thanks Thanks Received 
    129
    Thanked in
    53 Posts
    Rep Power
    500480

    Default

    Quote Originally Posted by Viscount View Post
    A tako smo poletno krenuli u reformu osnovnog obrazovanja. Bez ikakve analize postojećeg stanja i bez utvrđivanja problema. I zavšili sa plagiranim programima iz Hrvatske - koji uzgredbudirečeno nikad nisu ni usvojeni niti testirani tamo.

    Problemi u našem školstvu su nebrojeni. Prosto ne znam odakle da počnem:

    1) partijsko zapošljavanje: po pravilu, već više od deset godina ne možeš da se zaposliš u školi ako nisi član DPS-a ili sve češće SD-a. Surova istina, čast izuzecima. Oni koji vrijede i koji bi možda željeli da rade u školi ne mogu da dobiju priliku ukoliko nemaju vezu ili neće da se ponize tako što bi pristupili nekoj od ovih partija. I onda odlaze u druge profesije ili, još gore, u druge države. I onda preŚednik dođe i kaže da se 'poziv mora učiniti atraktivnim kako bi se obrazovanjem bavili najbolji'. Koliko to boli!

    2) ocjenjivanje: danas se obrazovanje svodi na jurenje ocjena, jer ti ta ocjena na kraju umnogome definiše životni put i karijeru. Čini se da gotovo više niko ne uči da bi nešto znao, već uči da bi se kasnije probio ili pohvalio. Nastavnici su pod velikim pritiskom, kako roditelja tako i uprave. Prvi žele da njihovo dijete ima samo najbolje ocjene (iako često to ne zaslužuje), dok drugi hoće da su njihove škole 'najprve', da se o njima piše i priča. Tu naravno dolazi do raznih koruptivnih radnji, pa i prijetnji. Moje mišljenje je da će školstvo jedino moći naprijed ukoliko se reformiše sistem vrednovanja znanja - počev od ukidanja diplome Luča pa do uvođenja opisnih ocjena, naročito u nižim razredima. U tome bi posebnu ulogu trebalo da ima postojeća eksterna polumatura.

    3) pristup nastavi: koliko primjećujem, velika većina nastavnika u školama i dalje primjenjuje stari načn izučavanja gradiva, koji se svodi na puko memorisanje činjenica, što se ogleda kroz nastavne planove, stil predavanja (poput diktiranja) i ocjenjivanje. S druge strane, kritičko mišljenje, koje treba da bude osnova obrazovanja, najčešće se ne podstiče, a nerijetko se i suzbija. Inovacije, kao što su čas u prirodi (za kojim smo svi mi kao đeca žudjeli - ispostaviće se, s razlogom), upotreba savremenih tehnologija, digitalno opismenjavanje, praktična primjena znanja, način komunikacije prilagođen sadašnjem vremenu, postoje tek ponegdje.

    4) zastarjeli programi: školski kurikulumi ne idu u korak sa savremenim trendovima, pa i dalje imamo sadržaje koji su se na isti način izučavali prije 20 godina. Nauka toliko brzo napreduje da nova saznanja, oblasti i teme iskaču gotovo svakodnevno, pa samim time programi zahtijevaju kontinuirano osavremenjavanje. S druge strane, gradivoje i dalje preobimno, a umjesto da slobodno vrijeme koriste za igru, djeca se šalju na privatne časove na kojima ponavalju isto gradivo kao i u školi. Ima vrlo malo izbornih predmeta, dok nastavnici imaju vrlo malo slobode u izboru nastavnih sadržaja.

    I još mnogo toga, što je već ili će biti rečeno na ovoj temi.
    Vecina ovoga sto govoris je tacno, ali ima i izuzetaka, pa kratka analiza i moje misljenje koji sam kratko radio u srednjoj skoli, a doma jedan od roditelja je dugi niz godina radio kaoprosvjetni radnik u srednjoj skoli.

    1. Ppratijsko zaposljavanje postoji, pritisci nad radnicima takodje. Najvise izrazeno za odredjene grupe fakulteta i skola. U zavisnosti od tipa srednje skole, grada i struke profesora/ucitelja posao se moze naci i bez partijskog zaposljavanja. Konkretno, neko ko zavrsi DIF, geografiju, istoriju i slicne falultete sa zivotnom zeljom da radi u skoli, dobro se zahebao. Pristisci (politicki) nad radnicima se, uobicajeno, odnose na dobijanje ugovora za stalno, dobijanje veceg fonda casova i slicno.

    2. Volio bih vidjeti statistiku zadnjih 30 godina - koliko je djece ponovilo razred. Vjerujem da je razlika ogromna sto ili znaci da je kvalitet nastave opao ili olaksan, ucenici postali inteligntniji ili se profesori forsiraju za ocjene. Moje iskustvo govori da je ovo zadnje u pitanju.
    Having a parachute greatly increases your chance of surviving a long fall.

    Have a parachute.

  2. #127
    Join Date
    Feb 2020
    Posts
    37
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    7
    Thanked in
    4 Posts
    Rep Power
    0

    Default

    Najveci problem sa skolstvom je nerealno ocjenjivanje. Zasto bi neko po automatizmu dobijao 5 iz fizickog ili likovnog ako mu dobro ide matematika i fizika ?


    Tehnicki je neizvodljivo da neko dijete ima bukvalno sve petice iz tako razlicitih oblasti. To je onda genije.
    U praksi se desava da dijete bukvalno ne moze uraditi kolut naprijed ali mu upisuju peticu jer iz matematike ima peticu. Ili ne umije nacrtati cica glisu ali mora pet iz likovnog da mu se ne kvari prosjek.


    Ko god ima gram mozga ne moze uzeti za ozbiljno ocjene i uspjehe iz nasih skola. Ali sve nam je tako pa i skolstvo. Nerazvijena smo zemlja. Seljacka zemlja i narod koja je bila u najstrasnijem ropstvu toliko vjekova odvojena od civilizacije.

  3. #128
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    41,337
    Thanks Thanks Given 
    422
    Thanks Thanks Received 
    252
    Thanked in
    121 Posts
    Rep Power
    1044648

    Default

    mene je u šestom osnovne majka prebacila u školu u drugom gradu da putujem po 25 km u jednom pravcu svaki dan zato što nije mogla da istrpi što mi je na polugođu bila zaključena četvorka iz likovnog(iako je realno i to bio poklon)

    vrijeme sankcija, 3 autobusa dnevno za koje se nije ni znalo kad idu jer je često falilo goriva, stopiranje na semaforu i druženje sa qrvama i ciganima koji peru šajbne...ali eto učio se život
    She is only here to annoy herself!

  4. The Following User Says Thank You to NSX For This Useful Post:


  5. #129
    Join Date
    May 2007
    Location
    Lustica
    Posts
    16,738
    Thanks Thanks Given 
    166
    Thanks Thanks Received 
    615
    Thanked in
    133 Posts
    Rep Power
    751130

    Default

    Quote Originally Posted by tigrovo_oko View Post
    Mišljenja sam da fizička kazna ne vodi ničemu što se vaspitanja tiče, ali jes ventil roditelju/profesoru koji je izbačen iz svog centra.
    Kao što je država sistem, tako je i porodica jedan sistem, školstvo drugi itd... i manje više svi pokušavaju da funkcionišu kroz program straha, koji je u svojoj suštini zapravo totalna diskonekcija pojedinca.
    Djeca do 5/6 godina starosti su ipak na najvišem nivou konekcije, a starija još uvijek pamte šta je to, dok su odrasle osobe bilo da imaju porodicu ili ne/zaposleni/školstvo/zdravstvo itd totalno diskonektovani, pokušavaju nešto u svom životu, ne znaju ni šta, ni zašto to rade - i kad im dođe "mali podsjetnik u vidu djeteta" iliti ogledalo - ispostavi se da su odrasli ti koji imaju temper tantrum a ne djeca.
    To nije lijepo za viđeti, i dosta roditelja će vam priznati da jeste do njih ali - obaveze. I tako kao i roditelji, i profesori imaju raspored ujutru kako sebi organizuju dan da sve što treba obave - i svi idu s nadom da ih što manje stvari poremeti u tome. Međutim, ono kako se nosite sa preprekama u toku dana je primjer iz koga djeca uče i što neđe ostavlja žig, pa bilo da ste roditelj ili profesor.

    Imam bratanića koji je sa 7 godina izjavio da mu je dosadno u školi. Svaki predmet. Dobije i jedinicu i dvojku, i nauči za peticu, ali uopšte nema osjećanja povodom stanja u dnevniku. Mama i tata uče s njim, nerviraju se, kažnjavaju ovako onako - ali stanje je i dalje isto.
    Poistovećivanje sa ocjenama nije zdravo, nagrađivanje dobrih ocjena nije zdravo, i što se mene tiče, potpuno je u pravu kad je kul po pitanju toga imao jedinicu ili peticu. On zna ko je.
    I onda tako pričate sa djetetom od 9 godina, pokušavate da otkrijete šta ga "radi", i shvatite da je zapravo manuelac, da voli da kuva, da dodiruje predmete, da bude kreativan - i onda ruku na srce mora se priznati da se prostora za taj tip djece u školi više ne daje. Škola je već decenijama sistem za vizuelce i auditivce, ali ne i za kinestetičare. Štaviše, sistem nije zainteresovan ni da otkrije/testira kakvo je dijete pretežno tip - pa da se u skladu sa tim afinitetima formiraju odeljenja i pristup nastavi.

    Nažalost, za to nije zainteresovana ni velika većina roditelja, jer obaveze - no niko nikog puškom nije ćerao da ima dijete, dvoje, troje...

    Uglavnom, uslovljavanje na svakom koraku, i nisam mišljenja da tu djecu čeka opak susret sa realnošću i stvarnim svijetom - čeka ih susret sa svijetom koji smo im mi pokazali sopstvenim primjerom sa programima koje su od nas pokupili.

    Da li će sjutra odlučiti da zamijene načine funkcionisanja, programe sa kojima operišu ili će ići utabanim stazama - stvar pojedinca i njegove želje za konekcijom.
    Svaka cast za ovo. Skandinavija, konkretno Finska nudi djeci sistem izrazavanja bez previse ocjenjivanja... I nije dzabe finska godinama proglasavana drzavom sa najboljim obrazovnim sistemom.

    Ali finska je 300 godina ispred nas. Mi svake nekolilo godina sprovodimo nekakve kao reforme jer ministar mora nesto da radi...

    Greote je u nase skole upisat djecu. A privatne su skupe, a i nema ih nesto...

    Sent from my Mi 9T using Tapatalk

  6. #130
    Join Date
    Oct 2007
    Posts
    5,980
    Thanks Thanks Given 
    48
    Thanks Thanks Received 
    23
    Thanked in
    20 Posts
    Rep Power
    144057

    Default


  7. #131
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    27,042
    Thanks Thanks Given 
    1,228
    Thanks Thanks Received 
    153
    Thanked in
    94 Posts
    Rep Power
    939931

    Default

    Naše školstvo nikad nije bilo zainteresovano da se posveti afinitetima đece pojedinačno...ruku na srce, ne treba zanemariti opšte obrazovanje ali program koje se danas u školstvu računa kao opšte obrazovanje ništa ne valja...đeca završavaju srednje škole sa toliko malo opšteg znanja da je to sramota....to su te naše luče...sticajem okolnosti u jednom jako dugom nizu godina sam prisustvovala predstavljanju i nagrađivanju lučonoša u osnovnim školama i recimo, prije dvadesetak godina u cijeloj školi ste imali nekoliko njih...kako je vrijeme odmicalo, proporcionalno broju luča je raslo i sve lošije obrazovanje naše omladine...danas imate odjeljenja gdje bukvalno sva djeca imaju odličan uspjeh... ne znam što je ljudima stalo da djeca budu odlična nezasluženo, nikad mi to neće biti jasno...ali, pošto kod nas caruje i nepotizam i mito, korupcija, idolopoklonstvo, a bogme ima i straha ponekad itd itd onda nema čuđenja...nastavnici su došli u situaciju da rezonuju "što bih se ja ođe maltretirao kad će se psle đetetu osjena popraviti, ili će doć moćni tata ili mama da prijete" ...onda đeca, koja su toliko danas razmažena da ne priznaju i poznaju autoritete...u moje vrijeme smo se krili u gradu kad profesor naiđe, ako je kasno, da nas ne vidi... o bacanju cigarete kad profesor naiđe da ne pričam, đe da profesor vidi da pušiš....danas je sve drugačije...roditelji, mi smo drugačiji i prema djeci često vrlo štetan odnos imamo, nesvjesno, a to se posle odražava i na školstvo i sve...i nastavici su roditelji...ne znam kud plovi ovaj brod
    Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
    ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!

  8. #132
    Join Date
    May 2009
    Location
    a place both wonderful and strange
    Posts
    18,800
    Thanks Thanks Given 
    248
    Thanks Thanks Received 
    616
    Thanked in
    289 Posts
    Rep Power
    1620324

    Default

    Quote Originally Posted by zvoncica View Post
    ...onda đeca, koja su toliko danas razmažena da ne priznaju i poznaju autoritete...
    Gledajući situaciju u mom okruženju (prijatelji, poznanici..slučajni ljudi) sve mi se manje sviđa ideja roditeljstva... da budem skroz iskren.. čak mi se čini jezivom. Ta današnja djeca su mala čudovišta.. kao da stižu programirana da sve mora biti podređeno njima, njihovim željama i zamišljenoj stvarnosti. Predškolski uzrast ne ferma roditelja 2%, a roditelj odjednom shvata da je nemoćan jer je drušvo nametnulo stav da se vaspitanjem, smjernicama ponašanja ograničava sloboda i svaraju uslovi za traume i loše soc. odnose.

    I onda takva djeca dođu u već rasuti školski sistem i nastave se oblikovati po iskrivljenom šablonu. Kad roditelj nije autoritet, nastavnik će biti još manje.
    The more things change, the more they stay the same.

  9. The Following 2 Users Say Thank You to starwalker For This Useful Post:


  10. #133
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    4,368
    Thanks Thanks Given 
    44
    Thanks Thanks Received 
    92
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    137349

    Default

    ^ @starwalker

    Kao roditelj jednog šestogodišnjeg đeteta koje ide u OS Štampar Makarije, moram ti reći da nije sve tako crno kao što si predstavio. Cak i ja kao roditelj sam imao slično mišljenje dok nisam upoznao veći broj druge djece. Ne mogu ti opisati kako sam pozitivno iznenađen ponašanjem neke djece, koliko je to puno ljubavi, to ne zna za pokvarenost, bas bas divna djeca. Koliko se paze međusobno, kako dijele i malo kad imaju.
    Neposlusne djece ne da je bilo prije 30 godina kad sam ja bio dijete nego i prije 60 i 90 i ko zna koliko.
    Većina ljudi kaže "današnja đeca su grozna, divlja, i sl.."
    Čuo sam puno puta i "ova današnja đeca ne umiju da se igraju kao mi". Normalno da ne umiju kad nemaju đe. Naselje u kojem sam ja odrastao 90ih je imalo ukupno 5 auta i bilo je na desetine hiljada kvadrata livada, žbunja, kroz koje smo bezbrižno skitali. Danas auta ima bar deset puta više (ne pretjerujem sa brojem) a od livada je možda ostalo ~1000 kvadrata ostalo sve zagradeno jer su rusi kupili i trebali da prave ihaha kompleks, ali su srećom po naselje bankrotirali.

    Ljudi, nije problem u djeci, djete je ogledalo roditelja! Djete ponašanjem oponaša svoje bližnje i upija ono što oni rade. U svakom djetetu ćeš vidjeti njegovo okruženje. Uopšte ne treba da te strah roditeljstva, samo ako imas vremena da se posvetis. Jer dijete ne zahtjeva pažnju 2-3 sata nego 24/7.

    Sent using Tapatalk

  11. The Following User Says Thank You to darijan For This Useful Post:


  12. #134
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Montenegro, Podgorica, Centar
    Posts
    10,028
    Thanks Thanks Given 
    278
    Thanks Thanks Received 
    218
    Thanked in
    115 Posts
    Rep Power
    896044

    Default

    Huh, ne znam da li su djeca predinstalirana ili, nazalost, roditelji fail-uju...
    Ja se posljednjih 11 godina, kroz 3 iskustva, adaptiram, uzivam, ponekad frustriram ali zaista najvise sam neizmjerno srecan iako je sve jedna velika neizvjesnost...
    Vjerovatno cu i sam uvidjeti da sam grijesio u nekim situacijama ali ne ulaze mi u glavu roditelji, iz mog najuzeg okruzenja, koji ne zele ni da cuju bilo cije misljenje, cini im se da sve rade naj naj, a onda im se obije o glavu... Pocev od bitnih stvari za zdravlje djeteta, pa onda i do vaspitanja...
    Djeca cesto budu prepustena sama sebi, roditelji ne paze sto pricaju red njima, sto djeca gledaju na tv-u (i podjednako bitno sto se gleda u njihivom prisustvu), koliko vremena provode na mobilnim uredjajima i koje sadrzaje gledaju, kakve igrice igraju...
    Da se razumijemo, jako je izazovno bitk roditelj u danasnjem set-up-u. Ako nijeste IT pismeni na jednom visem nivou, djeca ce vas prestici jako brzo i tema informacionih tehnologija, koja je njima jako bitna, ce vam biti tabu tema...
    Jako je bitno dati im pravi primjer, na sto vise polja. Da ne gledaju djeca roditelje kako drndaju telefone po cio dan. Igrati se sa djecom. Meni nista milije nema no kad se s njima izglibam, preznojim, smrznem lezeci na podu praveci svasta nesto od cega god nam padne pod ruke, iskoristimo svaki sekund da budemo van kuce (gepek auta je u haosu od asesoara)...
    Skolu namjerno ne pominjem jer govorim o uzrastu prije skolez, dje i kada se postavljaju temelji...
    Za sve one koji razmisljaju da postanu roditelji, nemojte se ustrucavati da se u tome okusate ako zaists i iskreno zelite. Siguran sam da cete i pored osjecaja nesigurnosti i jezivosti, usaditi u djecu orave vrijednosti i onda uzivati u malim (a i velikim) momentima koji zivot cine vrijednim zivljenja...
    --------------->
    <---------------
    Odavde dovde...

  13. #135
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    5,111
    Thanks Thanks Given 
    50
    Thanks Thanks Received 
    226
    Thanked in
    127 Posts
    Rep Power
    1202508

    Default



    Iza svake razmaženosti stoji potreba koja nije zadovoljena. Vrlo je vjerovatno da se (obaveze) ne stigne ili iz ne znanja ne umije prepoznati/razlikovati potreba od želja, i taj krug se nastavlja kroz generacije.

    Ne postoji savršen pristup roditeljstvu, svako ima svoj, ali upravo "mala čudovišta" prezentuju najvjerniju sliku kakvi smo u tome. Pa i kad niste roditelj, u zavisnosti od vaše energije "malo čudovište" će vam pokazati da li mu odgovarate energetski ili ne. Ne treba to doživljavati lično već kao zanimljivost. A zanimljivo jeste da, upravo kada postaneš roditelj, ne odgajaš jedno dijete već dvoje. Nije neophodno da budeš roditelj da bi odgajao dijete u sebi, ali je izazov ipak svakodnevni kad jesi. Ko drži do toga, vremenom shvati da disciplina/autoritet/strah (correction) nisu putevi kojim žele da idu kao roditelj, već konekcija sa sobom i svojim inner self-om, da bi se imala bolja konekcija sa djetetom koje raste pored nas.

    Velika većina roditelja kada priča sa djecom o njihovim "problemima", nastupa s pričom - imamo situaciju/problem i ajmo da se dogovorimo da je riješimo na ovaj način jer.... - a načini su obično uslovljavanje. Djeca to prepoznaju i ja aplaudiram svakom koje se i dalje koprca i odupire uslovljavanju i strahu. Pristup rješenju mora biti drugačiji, a roditeljska kreativnost u tom pravcu je jako slaba. Djeca vole maštovitost i kreativnost, i na nivou komunikacije ona je važna. A roditelju ista dobro dođe kao ventil uz koji će lakše savladati neki izazov.

  14. #136
    Join Date
    May 2009
    Posts
    963
    Thanks Thanks Given 
    6
    Thanks Thanks Received 
    19
    Thanked in
    7 Posts
    Rep Power
    12434

    Default

    ima nase školstvo propusta dosta da napomenem prvo od ministarstva i njihovih reformi copy paste , nametnutih obaveza profesorima od upisavanja statusa ko su djeci roditelji cime se bavi,raznih glupavih izvjestaja,statistika...zavezanih ruku da ne mogu da budu pedagog djeci da ih nauce nesto mimo knjige.. da viknu na djaka! slanja kod skolskog psihologa??? do toga da se primaju svakakvi profesori ucitelji mladi ali imaju fakultet neki pa mogu da predaju.... ti novaci tako da ih nazovem nemaju pristup djetetu, ne mogu da mu se posvete da vide u cemu je problem ,da ga zainteresuju da zavoli knjigu lekciju, kada rijesi problem neki... da ga nauce da crta cica glisu, razne oblike ... kako da nacrta profil...



    Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

  15. #137
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Zimovrel
    Posts
    19,934
    Thanks Thanks Given 
    88
    Thanks Thanks Received 
    659
    Thanked in
    299 Posts
    Rep Power
    999747

    Default

    Ne znam kuda ide naše školstvo ali mogu na svom primjeru da objasnim kako nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi mogu da utiču na razvoj ličnosti ako na vrijeme prepoznaju talenat ili antitalenat kod učenika.

    Par nastavnika su možda (pored mojih roditelja ) kreirala i utrla put za mene lično :


    1. Nastavnica istorije koja mi je ujedno i bila razredna u osnovnoj koja je toliko voljela taj predmet da nas je sve zainteresovala da slušamo i učimo. Ovo je starija nastavnica poslije toga je otišla u penziju, ali tada vidiš da dijete od 10-12 godina počinje da gleda dokumentarce istorijske , da čita neke drugačije knjige i da uživa da sluša o ličnostima, bitkama, istraživačima. Ona je nama to tako prenijela da Sam se ja lično zaljubio u društvene nauke i da sam skontao da to volim i da mi se sviđa. Vodila nas je na takmičenja, seminare itd. I otvorila nam kao djeci u jednoj maloj prigradskoj školi vidike koje nikad ne bismo imali.

    2 i 3 U srednjoj školi imali smo profesoricu Srpskog jezika koja je radila na našoj kreativnosti - nema veze ako nijesi pročitao lektiru, citacemo po par strana na času pa ćemo pričati o tome. Za pismene zadatke znala je da nam da slobodnu temu i pusti nas da sami pišemo - pa poslije najbolje sa suzama u očima čita. Zajedno je sa profesoricom sociologije držala i debate a profesorica biologije sa direktorom gomilu nekih NVO projekata u koje je uključila sve zainteresovane. Preko tih NVO za vrijeme srednje škole bio sam u preko 10 zemalja, imali smo i projekat biznisa koji nas je kroz 2 godine pripremio da pravo iz srednje škole ako želimo otvorimo svoj biznis. Naučili su nas osnovama biznisa i preduzetništva kao i činjenici da ne postoji poraz već samo nova iskustva koja će nas učiniti jacim. Naučili su nas da se ne stidimo i ne bojimo da kažemo šta mislimo i da svoje mišljenje branimo. Naravno za one koji su bili zainteresovani.


    Ovo je doduše bilo prije 16-17-18-20 godina. Sad je sve mnogo drugačije... Stari su otišli u penziju a mladi se partijski zapošljavaju i uglavnom ih ne zanima da neko znanje prenesu - uglavnom jer znanja nemaju

    Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
    Last edited by Gandalf_White; 16-02-20 at 08:25.
    One Ring to Rule them all...

  16. #138
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    32,740
    Thanks Thanks Given 
    585
    Thanks Thanks Received 
    620
    Thanked in
    334 Posts
    Rep Power
    1713295

    Default

    izolovani primjeri. i prije je kao i sad bilo onih koje ne zanima da prenesu znanje, onih koji su glumili hitlera, a nisu te nicemu naucili, pa i profesora sa kupljenom diplomom.
    ogroman je otrovni oblak interneta iznad crne gore

  17. #139
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    4,368
    Thanks Thanks Given 
    44
    Thanks Thanks Received 
    92
    Thanked in
    55 Posts
    Rep Power
    137349

    Default

    Quote Originally Posted by kauboj24 View Post
    nametnutih obaveza profesorima od upisavanja statusa ko su djeci roditelji cime se bavi
    Ne znam kad i đe si išao u školu ali ja sam u osnovnu išao od 93-01 u HN i dobro se sjećam da je mojim roditeljima pisalo metalostrugar / fizioterapeut.
    Da ne pričam o tome da su tada nastavnici bili pijani, da su se pojedinci izivljavali, udarali lenjirom, gađali kredom, tada slali đake po kvote... Nije ovo sada ništa gore nego tada...

    Sent using Tapatalk

  18. #140
    Join Date
    Dec 2013
    Posts
    675
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    18
    Thanked in
    14 Posts
    Rep Power
    35463

    Default

    Mislim da idemo u pravom smjeru da je sve kako treba što je čudno što je ovoliko lučonoša pa generacije su evoluirale logično je da ima sve više pametnih sposobnih snalažljivijih i logično je da će biti više luča to je jedan prirodan proces pa zar nisu ta deca od roditelja koji sve znaju nelogično bi bilo da ona ne znaju ono što roditelji znaju jel znači samo logika ništa više ići logikom i ne pišite ove kilometarske postove nepotrebno je samo napišite logično ta riječ sve objašnjava

  19. #141
    Join Date
    Feb 2006
    Posts
    1,448
    Thanks Thanks Given 
    5
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post
    Rep Power
    9627

    Default

    Pa je li moguce? Onda ova nagrada zbilja nikakvog smisla nema... Zašto jos postoji zna li se? Da bi se majke falile?

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Znamo li za naše?
    By Hari Krisna in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 7
    Last Post: 10-08-11, 11:22
  2. Visoko školstvo u CG
    By autodijagnostika in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 41
    Last Post: 29-04-11, 04:49
  3. Gradovi naše lijepe
    By cpu in forum Vizuelne umjetnosti
    Replies: 12
    Last Post: 21-02-09, 10:03
  4. Underwater ljuče naše.....
    By kastigulja in forum Rođendani, svadbe, ostalo... :)
    Replies: 23
    Last Post: 23-08-06, 04:08
  5. Naše komšije....
    By Fabia_Elegance! in forum Automobilizam arhiva
    Replies: 4
    Last Post: 29-12-05, 22:57

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •