Nemam naslov.

[goozica]

To je to. To su mekani ljudi. Roditelji uce djecu pravdi, istini, casti, postenju i onda djeca smatraju da njih nesto sleduje po prirodi stvari jer bi to tako bilo pravedno. E pa jebiga, to nije tako. To je jos jedna tekovina tranzicije. Nasi roditelji su se podigli u onome komunistickom sistemu i tako su vaspitani, onda su oni nastavili nas da vaspitavaju tako ali je problem sto sve to danas vise ne vazi. I onda se mladi lome i stradaju, razapeti izmedju onoga sto su uceni i onoga kako bi zaista trebalo da se ponasaju. Ovakvi roditelji uce djecu da ce sve biti ok, da ona nemaju nista da brinu i ta djeca znaju samo za dobro. Na prvu vecu prepreku oni se useru do mojega jer se nikad nisu nasli u takvu situaciju i ne znaju sto da rade. Fata ih panika i razvijaju poremecaj straha. Jer nisu nauceni da grizu i da se bore. Nista te ne sleduje apriori, za sve moras sam da se izboris. I onda njima svako iskustvo izgleda 30x gore nego sto objektivno jeste, jer nisu imali dodira sa tim dotada. To vam je kao ona djeca sto zive u sterilnim uslovima i onda odapnu od najobicnije infekcijice jer nisu razvila imuni sistem.

pa oni su u tom vremenu živjeli kao kraljevi. priča većine roditelja za neke "propuste" u svom vremenu: a što smo znali mi što i kako će bit?!
pa jeste, ne treba razmišljati o sutra nego treba živjet za danas i samo danas, a sutra kako bude. treba li to njihovo vrijeme da bude opravdanje tipa "vama je teško, nama je bilo lakše" za ovo vrijeme? i sjedi ti tu, jer ovo vrijeme je s*ebalo vašu generaciju.

I tacno, kad pocne da cijeni sam sebe, onda ce na kritiku odgovoriti teznjom da ponisti kritiku, a u sadasnjem stanju ocaja i obamrlosti kad ga kritikujes on je vec pomiren sa tim i ti mu mos do ujutro o tome pricat, on je sebe otpisa i dzaba.

pazi priču:

- zamisli, greote, 3 godine je radio na produžavanje ugovora i tek je sad dobio ugovor na neodređeno!
ja: što veliš to?! kakva greota?! ti si sjedio/la doma dok je on primao platu 3 godine!

sa druge strane dobih iskolačene oči i muk. i tu se sva priča završila. i kako da se ne čudim.

[AltaMarea88]

Ne volim da dijelim savjete, pogotovo jer ne poznajem situaciju ni osobe koje su uspletene u pricu, ali ovdje mi je nesto zapalo za oko, a to je tvoja volja i zelja da pomognes osobi o kojoj govoris ovdje. Iskoristicu priliku da navedem svoju lekciju koju sam naucila (u ovim mojim mladim godinama ), a koja se tice upravo ove teme.

Ja sam neko ko voli da radi na sebi i trudim se da izvucem maksimum iz sebe, ali i iz ljudi koji me okruzuju a koje volim (porodica, momak, prijatelji...). To je nesto u meni, sto mi dodje prirodno da uradim kada vidim da neko ima neki problem, muci se ili zeli da nesto unaprijedi kod sebe. Pored toga, mene strasno iritira kada vidim da neko ima potencijala a svjesno odabere da ostane sirovina jer je lijen. E pa ja bih takve bila!!!

Jedna meni draga osoba je imala neke probleme, koje je samo sa mnom podijelila. Ja sam pokusala da mu pomognem, ustvari nisam ja nista znacajno uradila, samo sam ga saslusala i ohrabrila da mi isprica sta ga muci. Odatle je poceo njegov rad na sebi i na rjesavanju samog problema. Naravno, nista se od toga ne bi desilo da on nije imao ogromnu volju da prevazidje svoje probleme, i eto, samo mu je falio mali podsticaj da se pokrene i izadje iz one faze pasivnog posmatraca svog zivota. Lekcija br. 1: Mozes da pomognes i budes tu samo za nekoga ko zeli da mu se pomogne.

Proslo je neko vrijeme...on se zaista promijenio, i dan danas je bolja verzija sebe nego sto je bio prije neku godinu (prvenstveno zahvaljujuci njemu samom). Medjutim, u jednom trenutku mi je rekao da iako sam mu ja bila od pomoci, da sam mu ustvari stvorila drugi problem, a to je neki pritisak da mora uvijek da napreduje. Da da, tu je meni promakla jedna bitna stavka, a to je da nismo svi isti, i da ako kod mene mogu da prodju moje "hitlerovske" metode , kod drugih osoba mozda ne mogu jer je njima potreban drugaciji pristup. Lekcija br. 2: Taj neko kome zelis pomoci nije ti, i on sam mora pronaci rjesenje za svoje probleme.

Sve u svemu, mislim da je lijepo pomoci drugim ljudima, ali samo pod uslovom da oni zele tu pomoc i da su sami odlucili da se mijenjaju. U suprotnom, ne treba trositi svoju energiju jer ce mozda ta nasa pomoc na njih djelovati kontraproduktivno. U tom slucaju bolje se i udaljiti od takvih osoba dok se ne rijese svojih "demona".

Eto, toliko,
That's all folks.:bee:

[daconi]

To je mentalitet majkinog sina. Crnogorske majke unistise nase momke. Nemoj ti sine da se nerviras sad ce tebi majka da savije pite. Ti si pametni majkin sin, imas diplomu i ti si pravnik. Dicicemo jos 2 kredita jedan da ti kupimo auto a drugi da imamo da sipamo i da se prehranimo. Pa ce majka tvoja da ti nadje i zenu ima tu u komsiluk. Pazi ti njih oni mom sinu otkaz da daju, pogani jedna... A ne brini sine umrijece tajo i majka za jedno 15 godina pa ces i kucu da imas...

I onda se tip probudi jedan dan nema ni taja ni majke a on se ne pita i nespreman je za zivot....

I ti pitas kako moze. Pa moze fino jer ga pustaju, da ga malo stisnu vidio bi kako.

Ne pokušavam osporiti ovakve ili slične slučajeve ali mi je jedno zapalo za oko.
Ovo "ti si naš pravnik" i imaš diplomu.Šta to treba da predstavlja kada si ga stavio u ovom kontekstu?
Da su pravnici džabalebaroši ili da si ti pripadnik noblesa neke od uzvišenih visokoškolskih titula druge struke?
Da li misliŠ da su svi pravnici u ovoj poziciji, naravno da misliš jer generalizuješ?
Znaš li da ovim vrijeđeš i one ostale buduće i sadašnje pravnike koji žive za tu profesiju i koja će im biti sveta?
I pobogu momče neuko i usijano (izrazito blag biću) znaš li ti pobogu šta je u stvari pravni?

Naravno da većinu od ovoga ti i ne znaš.Jer šta može jedna neuka ali opet sveznajuća glava znati osim iz priča i rekla-kazala informacija.
Neka mi Bog oprosti jer ovoliko karaktera na stovrenje poput tebe potroših, ali možda se nakon ovoga nekada i zapitaš pa kažes sebi ŠTA JA U STVARI ZNAM, OSIM TOGA ŠTO NIŠTA NE ZNAM?

[Vlado]

Vazda bih bio onaj, koji je tu zato sto je imao nekog da ga ubaci.

Uvjeravam te da ne bi, ali bi u kancelariji 99% imao onog jednog koji jedini nije tu preko veze. Lako ga je prepoznat, najvise radi I najvise zna o poslu. Svi njega nesto pitaju, cesto I po 20 puta na dan istu stvar, a on im uvijek smireno odgovori I objasni + im se I osmjehne s vremena na vrijeme. Jer on moze da izgubi posao ako nesto ode po kur.cu, dok ostatak ne moze.

E to je muka, dobri moj.

Prastajte za OFF, ali mora sam. Inace kasiram na Fudbal iskljucivo.

[goozica]

Ne volim da dijelim savjete, pogotovo jer ne poznajem situaciju ni osobe koje su uspletene u pricu,

ne dajem ni ja savjete, mogu da iznesem svoje mišljenje bilo ono isto ili različito, a nekad i grubo. u tom slučaju bi progovorila i na g00zicu.

ali ovdje mi je nesto zapalo za oko, a to je tvoja volja i zelja da pomognes osobi o kojoj govoris ovdje.

sad bih rekla da si subjektivna po pitanju mene
ja joj pomoći ne mogu. niti se traži od mene, a volje nemam da prevaspitavam nekoga u zrelim godinama. niti se to može. izrazih čuđenje na način posmatranja stvari oko nas, ovog vremena, na kraju krajeva, na sami način života.

Ja sam neko ko voli da radi na sebi i trudim se da izvucem maksimum iz sebe, ali i iz ljudi koji me okruzuju a koje volim (porodica, momak, prijatelji...). To je nesto u meni, sto mi dodje prirodno da uradim kada vidim da neko ima neki problem, muci se ili zeli da nesto unaprijedi kod sebe. Pored toga, mene strasno iritira kada vidim da neko ima potencijala a svjesno odabere da ostane sirovina jer je lijen. E pa ja bih takve bila!!!

iritira i mene, u početku. a onda dođe ta ravnodušnost, jer kad nećeš sam, neće ti niko drugi.

Jedna meni draga osoba je imala neke probleme, koje je samo sa mnom podijelila. Ja sam pokusala da mu pomognem, ustvari nisam ja nista znacajno uradila, samo sam ga saslusala i ohrabrila da mi isprica sta ga muci. Odatle je poceo njegov rad na sebi i na rjesavanju samog problema. Naravno, nista se od toga ne bi desilo da on nije imao ogromnu volju da prevazidje svoje probleme, i eto, samo mu je falio mali podsticaj da se pokrene i izadje iz one faze pasivnog posmatraca svog zivota. Lekcija br. 1: Mozes da pomognes i budes tu samo za nekoga ko zeli da mu se pomogne.

istina. dođe momenat kad hoćeš da izbaciš sve iz sebe, da se povjeriš nekome prema kome osjećaš da možeš. jednom u životu, ali samo jednom, se ja po ovom pitanju zaebah, jer kad kreneš sa monologom, očekuješ da će to da se pretvori u dijalog i da ćeš da vodiš neki normalan razgovor. kad ono... trt. za mene je to bio udarac s obzirom da sam dosta zatvorena po tom pitanju, a s druge strane sam sunđer za sve kojima treba da se isprazne i ne, nije mi teško saslušati i ispričati se sa nekim. možda je to baš iz razloga što ja to nikad nisam dobila i zato što znam kakav je osjećaj kad neko jednostavno ne umije da ti "odgovori". posebno neko koga baš voliš. odavno sam naučila da ne očekujem ni od koga ništa...

Proslo je neko vrijeme...on se zaista promijenio, i dan danas je bolja verzija sebe nego sto je bio prije neku godinu (prvenstveno zahvaljujuci njemu samom). Medjutim, u jednom trenutku mi je rekao da iako sam mu ja bila od pomoci, da sam mu ustvari stvorila drugi problem, a to je neki pritisak da mora uvijek da napreduje. Da da, tu je meni promakla jedna bitna stavka, a to je da nismo svi isti, i da ako kod mene mogu da prodju moje "hitlerovske" metode , kod drugih osoba mozda ne mogu jer je njima potreban drugaciji pristup. Lekcija br. 2: Taj neko kome zelis pomoci nije ti, i on sam mora pronaci rjesenje za svoje probleme.

ja ne vidim ništa loše u tome. ne vidim težnju za napredovanjem kao problem. problem jedino može da mu napravi karakter i sposobnost da se nosi s pritiskom. samo treba uskladiti želje sa mogućnostima i biti realan.

Sve u svemu, mislim da je lijepo pomoci drugim ljudima, ali samo pod uslovom da oni zele tu pomoc i da su sami odlucili da se mijenjaju. U suprotnom, ne treba trositi svoju energiju jer ce mozda ta nasa pomoc na njih djelovati kontraproduktivno. U tom slucaju bolje se i udaljiti od takvih osoba dok se ne rijese svojih "demona".

Eto, toliko,
That's all folks.:bee:

ja sam uvijek tu da saslušam, podijelim informaciju, krečim, selim, kopam, nikakav problem
da se guram mi ne pada na pamet. u slučaju osobe zbog koje je i nastao ovaj topic, mislim da ona ne bi ni voljela da čuje sve što bih ja imala za reći. ili bi me pogledala istim onim pogledom zabezeknutosti ili čuđenja, ne znam ni ja više što je to bilo.

[goozica]

Ne pokušavam osporiti ovakve ili slične slučajeve ali mi je jedno zapalo za oko.
Ovo "ti si naš pravnik" i imaš diplomu.Šta to treba da predstavlja kada si ga stavio u ovom kontekstu?
Da su pravnici džabalebaroši ili da si ti pripadnik noblesa neke od uzvišenih visokoškolskih titula druge struke?
Da li misliŠ da su svi pravnici u ovoj poziciji, naravno da misliš jer generalizuješ?
Znaš li da ovim vrijeđeš i one ostale buduće i sadašnje pravnike koji žive za tu profesiju i koja će im biti sveta?
I pobogu momče neuko i usijano (izrazito blag biću) znaš li ti pobogu šta je u stvari pravni?

Naravno da većinu od ovoga ti i ne znaš.Jer šta može jedna neuka ali opet sveznajuća glava znati osim iz priča i rekla-kazala informacija.
Neka mi Bog oprosti jer ovoliko karaktera na stovrenje poput tebe potroših, ali možda se nakon ovoga nekada i zapitaš pa kažes sebi ŠTA JA U STVARI ZNAM, OSIM TOGA ŠTO NIŠTA NE ZNAM?

ja isto mislim da si ti pogrešno protumačio čoeka. nije da ga branim, očima ga ne mogu viđet, ali mislim da se nadovezao na priču s početka topica gdje sam napisala izjavu "ja imam diplomu, nađite mi posao" kao i gađanje sa desetkama. mislim da je "pravnik" naveo kao primjer, a imaš dosta primjera gdje ljudi nose diplomu kao da su boga za mooda uVatili. evo odma da ti kažem, ja na moju mogu da se pokakim, jer mi ona ne završava posao, ja ga završavam kroz praktični dio tako da, svi koji su nesposobni mogu da je okače o klin. a ovo je vrijeme takvo da nas je previše sa diplomama i da nema radnih mjesta u struci i još jedan razlog da se ista okači o klin. ili da jednostavno sjediš doma i kuneš sudbinu jer ti parče papira u današnje vrijeme više ništa ne znači. pa ti biraj, bajo moj.

Uvjeravam te da ne bi, ali bi u kancelariji 99% imao onog jednog koji jedini nije tu preko veze. Lako ga je prepoznat, najvise radi I najvise zna o poslu. Svi njega nesto pitaju, cesto I po 20 puta na dan istu stvar, a on im uvijek smireno odgovori I objasni + im se I osmjehne s vremena na vrijeme. Jer on moze da izgubi posao ako nesto ode po kur.cu, dok ostatak ne moze.

E to je muka, dobri moj.

Prastajte za OFF, ali mora sam. Inace kasiram na Fudbal iskljucivo.

znam ih dosta koji preko veze rade u državnim firmama i, ako imaju 2h efektivnog rada, ja ću sad odma da se ubijem.
i nikad se ne bih mijenjala za takav posao i takav rad. zbog takvih nam sistem u državi funkcioniše tako što se raspada.
i birala bih da budem baš ovaj koji najviše radi i koji je voljan pomoći drugima.

[daconi]

e ja moram da izbacim iz sebe situaciju i postavim par pitanja.

dešava se to da neko ostaje bez posla, jer se recimo "gasi" taj dio u struci. taj neko nikad u životu ništa nije radio van struke. i sad tu već nastaje "katastrofa", jer će da sjedi kući, za posao treba veza, a toga nema. radno iskustvo je tipa sad se radi, sad se sjedi kući, pa se radi i tako u krug godinama.
kad se sjedi kući, bože sačuvaj da bi se, ako već ne može u struci, radilo nešto drugo. jer, tu je ljubav prema profesiji, tu su nekakve desetke, tu je **** palac, da oprostite.

meni sad nije jasno:

kako neko može da sjedi doma, jede se u sebi, a sjedi skrštenih ruku?
kako neko može da kompezuje sve što roditelji doprinose magaretu odraslom sa osnovnim radom po kući?
kako neko ne može, makar iz poštovanja prema roditeljima, da kaže: radiću bilo što samo da se oni ne nerviraju i da se zanimam nečim?
kako neko može da bude ograničen i da gleda samo jedan pravac i da ne razmišlja šta može biti sutra?
kako neko može da, aj da kažem, životari kao da ne živi za sebe?


ne razumijem! često mi kažu da sam luda, pa praštajte.

E ovako ćemo sad, kad ste došli već na red gospođo ili gospođice šta li ste već.(u daljem tekstu ipak gđice)

Prvo, ukidanje kog radnog mjesta zaboga? "Recimo gasi" pa ili se gasi ili je sistematizacijom preraspoređen na drugo ili mu je tom sistematizacijom ukinuto mjesto gospođo draga.
Ajde recimo da je radno mjesto "ukinuto" kako sam već došao do toga nakon tumačenja vaših redaka.Zašto odmah po automatizmu ubacate vezu? Da li je veza neopohodan preduslov da se nakon izgubljenog posla pronađe drugo zaposlenje?
Sljedeće možda i najvažnije rekli ste da su tu "neke desetke". Pa da li je neko gospođice draga uložio svoje vrijeme, živce, napor fizički i psihički, odricanja i na kraju novac da bi mu sad tu neko rekao "ma ti si imao tamo neke desetke, što se žališ idi radi bilo šta"
Mislite li da je to logičan i normalan zaključak gospođice? Mislite li da nekon nakon svega toga treba raditi bilo šta i ne žaliti se?

Dalje ste rekli kako taj neko nakon svega navedenog (ukinuto radno mjesto) sjedi kući i ne traži dalje zaposlenje, pritom iscrpljujući svoje roditelje ekonomski i duševno.
Ne možete vi draga gospođice znati kako je nekom ako se ne postavite u njegovu kožu.Ne možeze znati jer se možda baš to lice svojski trudi da nađe dalje zaposlenje ali možda ne radeći "BILO ŠTA" zaboga kako ste vi to već naveli.Možda ne znate, ali ja ću evo biti dovoljno ljubazan da vas podučim, to da je gubljenje posla jedna od najstresnijih situacija za čovjek nakon gubitka najbližih.
Niko ne kaže da dijete treba živjeti na "grbaču roditelja" ali ako su vec u zajednici života (dobro ovo čitajte) zar ne bi trebalo da se međusobno pomažu.Zaboga, shvatite već, da niko od bijesa ili što mu se hoće ne sjedi kući i kuka kako nema zaposlenja već eto zato što ga jednostavno ne može naći.

Dolazimo do kraja.Kažete "neki drugi pravac" kako ne bi sjedio skrštenih ruku kući.Draga moja gospođice, pa zar neko ko je toliko uložio u svoje obrazovanje (pročitajte gore) i koji je opet iste ili gotovo slične napore i izdvajanja imao tokom svoje struke, treba sada da ide na prekvalifikaciju.
Koji drugi pravac zaboga? Šta i kako? Gdje kod koga? Na koji način moja vi?
Vrijeme koje će utrošiti na prekvalifikaciju a da li će uspjeti?
Novac koji će morati u to da utroši a da li će mu se na kraju isplatiti?
Psihikčki i fizički napor koji na kraju može biti uzaludan.

I kada bi sve to na kraju odlučio uraditi šta onda sa onim prethodnim? Šta? Sa njegovim obrazovanjem, radnim iskustvom i sposobnostima koje je stekao radeći u svojoj struci? Sada sve to treba baciti i tražiti novi pravac.

Evo jedan besplatan savjet, radi vašeg obraza i da se ne bi stidjeli pred drugima, molim vas, makar jednom razmislite šta pišete prije nego li postujete.
Hvala.

[Gandalf_White]

Ne pokušavam osporiti ovakve ili slične slučajeve ali mi je jedno zapalo za oko.
Ovo "ti si naš pravnik" i imaš diplomu.Šta to treba da predstavlja kada si ga stavio u ovom kontekstu?
Da su pravnici džabalebaroši ili da si ti pripadnik noblesa neke od uzvišenih visokoškolskih titula druge struke?
Da li misliŠ da su svi pravnici u ovoj poziciji, naravno da misliš jer generalizuješ?
Znaš li da ovim vrijeđeš i one ostale buduće i sadašnje pravnike koji žive za tu profesiju i koja će im biti sveta?
I pobogu momče neuko i usijano (izrazito blag biću) znaš li ti pobogu šta je u stvari pravni?

Naravno da većinu od ovoga ti i ne znaš.Jer šta može jedna neuka ali opet sveznajuća glava znati osim iz priča i rekla-kazala informacija.
Neka mi Bog oprosti jer ovoliko karaktera na stovrenje poput tebe potroših, ali možda se nakon ovoga nekada i zapitaš pa kažes sebi ŠTA JA U STVARI ZNAM, OSIM TOGA ŠTO NIŠTA NE ZNAM?

Nijesam mislio da uvrijedim ni jednu profesiju. Pravnike sam izabrao nasumicno, kao jedno od najbrojnijih zanimanja u CG. Posto su biroi rada puni pravnika i ekonomista, cak ni moja struka - politicke nauke - ne zaostaje.
Zelio sam da se osvrnem na problematiku kako djece tako i roditelja. Da upise fakultet za koji unaprijed zna da nece imati posao, zavrsi ga i onda nece da radi nista drugo jer blago majci sin joj je diplomirani pravnik, ekonomista, diplomata, profesor engleskog jezika O.o.

E to je bila poenta ovoga posta...

ja isto mislim da si ti pogrešno protumačio čoeka. nije da ga branim, očima ga ne mogu viđet

Za srce si me ujela... neveruem

]

Dolazimo do kraja.Kažete "neki drugi pravac" kako ne bi sjedio skrštenih ruku kući.Draga moja gospođice, pa zar neko ko je toliko uložio u svoje obrazovanje (pročitajte gore) i koji je opet iste ili gotovo slične napore i izdvajanja imao tokom svoje struke, treba sada da ide na prekvalifikaciju.
Koji drugi pravac zaboga? Šta i kako? Gdje kod koga? Na koji način moja vi?

Vidis... Ti si slican tom tipu.. Ja sam pravnik, nemam posla, ali necu da se prekvalifikujem. Krepacu od gladi, ali ja sam pravnik zaboga... Studirao sam... Zaboga... I hocu da budem samo pravnik ... Zaboga....

PUSTITE ME DA BUDEM PRAVNIK AAAAAAAAAA

[goozica]

ovako ćemo....

E ovako ćemo sad, kad ste došli već na red gospođo ili gospođice šta li ste već.(u daljem tekstu ipak gđice)

Prvo, ukidanje kog radnog mjesta zaboga? "Recimo gasi" pa ili se gasi ili je sistematizacijom preraspoređen na drugo ili mu je tom sistematizacijom ukinuto mjesto gospođo draga.
Ajde recimo da je radno mjesto "ukinuto" kako sam već došao do toga nakon tumačenja vaših redaka.Zašto odmah po automatizmu ubacate vezu? Da li je veza neopohodan preduslov da se nakon izgubljenog posla pronađe drugo zaposlenje?

poštovani, gospodine budući pravniče,

s obzirom da ova ista osoba godinama nije nalazila posao bez veze, došlo je vrijeme kad se našla ta čuvena veza i zaposlila se. s obzirom da se radi o struci gdje u državi ima viška radnika u toj struci, pravo je čudo da se i to moglo naći. i evo, sad odma da Vam kažem, gosp. budući pravniče, da je ovoj osobi direktno iz ministarstva rečeno koliko broj sa vezom čeka to radno mjesto.

Sljedeće možda i najvažnije rekli ste da su tu "neke desetke". Pa da li je neko gospođice draga uložio svoje vrijeme, živce, napor fizički i psihički, odricanja i na kraju novac da bi mu sad tu neko rekao "ma ti si imao tamo neke desetke, što se žališ idi radi bilo šta"
Mislite li da je to logičan i normalan zaključak gospođice? Mislite li da nekon nakon svega toga treba raditi bilo šta i ne žaliti se?

ne, gosp. budući pravniče, ne mislim. mislim da sav taj trud i sve te destke treba da poseru sav rad, novac, trud i razumijevanje roditelja koji su toliko godina uložili u studiranje da bi na kraju sami roditelji opet zavisili sami od sebe pa i njihovo dijete od njih. jer, zaboga, dijete je dijete, treba da se mazi i pazi pa i kad je odraslo i "spremno" da sve to isto pruži svom djetetu. znate, gospodine budući pravniče, koliko roditelja nema i neće dočekati da dobiju penziju? znate li koliko roditelja danas zavisi od ličnih primanja svoje djece?

Dalje ste rekli kako taj neko nakon svega navedenog (ukinuto radno mjesto) sjedi kući i ne traži dalje zaposlenje, pritom iscrpljujući svoje roditelje ekonomski i duševno.
Ne možete vi draga gospođice znati kako je nekom ako se ne postavite u njegovu kožu.Ne možeze znati jer se možda baš to lice svojski trudi da nađe dalje zaposlenje ali možda ne radeći "BILO ŠTA" zaboga kako ste vi to već naveli.Možda ne znate, ali ja ću evo biti dovoljno ljubazan da vas podučim, to da je gubljenje posla jedna od najstresnijih situacija za čovjek nakon gubitka najbližih.
Niko ne kaže da dijete treba živjeti na "grbaču roditelja" ali ako su vec u zajednici života (dobro ovo čitajte) zar ne bi trebalo da se međusobno pomažu.Zaboga, shvatite već, da niko od bijesa ili što mu se hoće ne sjedi kući i kuka kako nema zaposlenja već eto zato što ga jednostavno ne može naći.

gospodine budući pravniče, ja nemam 15 godina, iza sebe imam radnog iskustva dosta, nikad dovoljno i mogu Vam reći da znam kako je nemati posao, kako je imati posao, kako je raditi nešto što ne volite. pa onda, kako je biti na grbači roditelja i kako je kad mislite o tome kakko će vaši roditelji sutra ako vi ne uspijete.

Dolazimo do kraja.Kažete "neki drugi pravac" kako ne bi sjedio skrštenih ruku kući.Draga moja gospođice, pa zar neko ko je toliko uložio u svoje obrazovanje (pročitajte gore) i koji je opet iste ili gotovo slične napore i izdvajanja imao tokom svoje struke, treba sada da ide na prekvalifikaciju.
Koji drugi pravac zaboga? Šta i kako? Gdje kod koga? Na koji način moja vi?
Vrijeme koje će utrošiti na prekvalifikaciju a da li će uspjeti?
Novac koji će morati u to da utroši a da li će mu se na kraju isplatiti?
Psihikčki i fizički napor koji na kraju može biti uzaludan.

gospodine budući pravniče, dok se Vi sami pitate, a i pitate mene ova gore pitanja, da ih nazovem "šta bi bilo kad bi bilo" život prođe. naveli ste prekvalifikaciju, u slučaju da mislite na papirološku, a ne u praksi, niko nije rekao da treba da poništi papir, danas ljudi rade u drugoj struci u velikom broju. rade, jer im treba posao, treba im plata.

I kada bi sve to na kraju odlučio uraditi šta onda sa onim prethodnim? Šta? Sa njegovim obrazovanjem, radnim iskustvom i sposobnostima koje je stekao radeći u svojoj struci? Sada sve to treba baciti i tražiti novi pravac.

za prekvalifikaciju sam Vam već odgovorila.
treba sam za sebe da se bori, a ne da očekuje sve da mu se pruži na tacni, gospodine budući pravniče.

Evo jedan besplatan savjet, radi vašeg obraza i da se ne bi stidjeli pred drugima, molim vas, makar jednom razmislite šta pišete prije nego li postujete.
Hvala.

evo i Vama jedan, gospodine budući pravniče:

ako mislite sutra ovako subjektivno da nastupate u sudnici, u smislu svojih frustracija, bolje da batalite na vrijeme te studije.

edit: i još nešto, dok ja radim i plaćam doprinose, neko od toga prima tu jadnu penziju koju ulaže u višegodišnje studije nekoga bilmeza ili čak onog bilmeza koji uzima za kafu da sjedi po lokalima na jednu kafu čitavi dan, jer bože moj, što bi on radio.

[Vlado]

znam ih dosta koji preko veze rade u državnim firmama i, ako imaju 2h efektivnog rada, ja ću sad odma da se ubijem.
i nikad se ne bih mijenjala za takav posao i takav rad. zbog takvih nam sistem u državi funkcioniše tako što se raspada.
i birala bih da budem baš ovaj koji najviše radi i koji je voljan pomoći drugima.

Nije ni u privatnim firmama mnogo drugacija situacija, no to je neka druga tema. Opet idem u off.
Samo sam zaboravio da dodam da ovoga sto nema vezu mozete prepoznat I po tome sto ga tovare poslom svi redom, tako da pored svoga zavrsava I tudji. Obicno za platu oko 40% manju. Ali se vazda smije. I ne zali se. Nikad.

[pecaros]

Pošto ovdje nema naslova onda mogu da nešto kažem i o ovome trunju što mi zapade u oko.
Ne pokušavajte da stimulišete ljude tako da počnu govoriti o sebi u drugom licu(a kamoli u 3.). Ili da se gledaju u ogledalo i zbore "svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem" LOL! Na ovaj način su komunisti zaglupljivali ljude masovnom samohipnozom . Da bi bez problema gutali svakakve gluposti sa kojima su ih hranili da bi opet isti bili podobni(poslušni i bezopasni za vladajuću partiju) građani. Valjda je to vrijeme prošlo?!?!
Pustite ih da budu onakvi kakvi su. Jer i loš original je mnogo bolji od najbolje kopije.
Jadan je taj čovjek koji mora da autosugestijom ubjeđuje sebe da je nešto što ustvari nije .......ljudi ne prave razliku između fikcije i realnosti ejjjjjjjj!!!! I to sjutra treba da bude roditelj i da izvede na put dijete?

[Rakun]

ali pazi, to nije parazit koji od roditelja traži. društveni život - interesovanja bez, ljubavni takođe. a nije da nemate o čemu pričat. to melje ne zaklapa.
tata i majka nisu bogatuni pa da sad može sebi da se priušti ne znam ni ja što. rekla bih prije da je to neko kome je dovoljno da ima đe da spava, jede, kupa se. ne znam koliko me razumijete.
i kad radi, ne ide niđe sem na odmor neđe napolje jednom. bože sačuvaj da se izađe na kafu neđe. meni to nije jasno. smeće da se baci? do prodavnice? a-a.

neka se okrene hemiji

[Xerxes]

Valjda je to vrijeme prošlo?!?!

Prošlo i Došlo su antonimi... dok se to ne utvrdi, ovakve (i slične) rečenice (a naročito u goresmućkanom kontekstu) su klasičan nepromišljeni obrt s logičkom greškom.

[pecaros]

Prošlo i Došlo su antonimi... dok se to ne utvrdi, ovakve (i slične) rečenice (a naročito u goresmućkanom kontekstu) su klasičan nepromišljeni obrt s logičkom greškom.

Ma biće on bolji. Radim na tome svaki dan. Jedino ga ova logika malo zeza Ali može on to nekako izgurat. Ja vjerujem u sebe

[Here To Help]

Vidiš, dok ja visim na pdf. Politika i zalim sto nema nikakve sadržajne rasprave tamo, ovdje se, bogami, ima što čuti...

Pročitah ovo, kao jednu pripovijetku. Za svakog od vas, likova u njoj, pronašao sam u realnom životu ljude...ma kao precrtani.

Prvo, glavni lik, o kome ide priča, taj neambiciozni... Imao sam druga sličnog profila. Kažem, imao, jer je moj odnos sa njim i moje shvatanje tog profila ljudi išlo od Funestisovog, preko GooziChinog i završilo sa Gandalfovim. Mislim da je taj tip ipak najbolje objasnio kolega koji je rekao da su to o.k. ljudi, koji zapravo samo imaju drugačiji sistem vrijednosti, po kojem je u redu zadovoljiti se malim, a i to malo dobiti od drugog. Naša "frustracija" njima potiče iz prosudjivanja njih kroz naše vrijednosne algoritme, i iz činjenice da se, kao takvi - neambiciozni, neodgovorni, nepreduzimljivi, usudjuju da o nečem nešto znaju, pričaju, kritikuju (pa makar to bila kladionica, serije, dnevna politika i svjetske zavjere).

Dakle - treba ih pustiti, ne ulagati u njih svoje vrijeme i energiju, ne sjekirati se oko njih, ne padati na njihove žalopojke. Oni iz toga izvlače samo trenutnu korist i sa prezrenjem slušaju vaše savjete, doživljavaju vas arogantnim i prepotentnim. Što ih prije pustite, to bolje po vas i njih. To ne znači da ih trebate odstraniti iz života, mada najčešće bude tako. Kad se družite, pričajte o svojim uspjesima, željama, planovima... i prestaće da vam se javljaju.

[Here To Help]

Funestis - dobri junak ove pripovijetke. Plemićke krvi, ali nakon iskušenja shvatio šta je u životu zapravo pravo "plemstvo", i udahnuo život punim plućima. Po mom mišljenju, griješiš u tome što si, u najboljoj namjeri, pokušao da se poistovjetiš sa ovim GoozicHinim junakom. Jer ti si neko ko je...obrnuo pun krug, a ne neko kome, u tridesetim, roditelji daju za kafu i taksi.

Gandalf - najpoznatiji razbijač iluzija, mitova i zavjera sa foruma. Ali i ideala, sto moze biti pretjerano. Ne bih da budem ti. Koracam ka tome.

Ovoga pravnika buduceg moram da pomenem i operem. Nije da mi je falilo prepotentnosti i ideala kad sam bio tvojih godina, ali ti ćeš sebe da zezneš sa tim stavom. Biti ponosan na desetke sa našeg Pravnog fakulteta, znači sebe dobro obmanjivati i to je, bojim se, samo kompezacija za nedostatak kvalitetnog socijalnog života, šireg obrazovanja i sposobnosti da se misli van kutije, stonovele... Preporučijem ti: druži se, volontiraj, upoznaj ljude, radi, putuj, čitaj van struke... Širi se. Mani desetke kod Mujovića, Lukića, Cerovića... I sam znas kakvi su to autoriteti i sta uopste ocene kod njih znace. Bilo dje da dodješ, sa tim desetkama "nabedjen" da si kvalitetan, neces biti spreman da ucis i stičeš stvarno pravničko znanje.

[goozica]

Preporučijem ti: druži se, volontiraj, upoznaj ljude, radi, putuj, čitaj van struke... Širi se.

ovo svima nama treba i nikad ne treba stati

[FerVex]

Znači preuzeti inicijati i mrdnuti s mjesta? Ne odustajati i pored početnih neuspjeha? Biti uporan/na? Dobro.
Treba i te pokušaje finansirati, osloniti se na nekog? Ipak živimo u Crnoj Gori, đje je jedan neuspjeh obično bude i onaj zadnji.
Makar za neko vrijeme, ako ne trajno.

[1ucid]

guzice, nisi odavno ogovarala drugaricu, mogla bi malo a?