Zaboravljena istorijska lekcija chasti i hrabrosti....

[Sidewinder]

OSMIJEH NA STRELIŠTU. Kad dželatima zadrhti ruka. Priča o pečalbaru Savu Tomeljinom iz Grope. Od Argentine preko Kosova do Nikšića i Zagarača. Uskoro spomen knjiga o porodici Ljuba Čupića


Čovjek koji se smijao smrti
Ljubo Čupić

Bez njega se ne može zamisliti nijedna istorijska čitanka. Nijedna priča o otporu naroda. Nijedna balada o smrti radi života. Njegova fotografija sa strelišta je obišla svijet. Njegovom osmijehu su se divile generacije. Bez tog osmijeha udžbenici istorije bi nam bili siromašniji, mnogi ne bi znali kako se prkosi smrti i kako se neprijatelju treba nasmijati u lice...
Riječ je o legendarnom Čedomiru - Ljubu Čupiću. Narodnom heroju. Čovjeku koji se otvoreno smijao smrti i osmijehom pobijedio svoje ubice. O njemu je dosad napisano mnogo tekstova, mnogo stihova "strijeljan je u maju 1942. godine u Nikšiću, nakon divljačkog mučenja u zatvoru. Kao komandant i komesar čete imao je junačko držanje. Otvoreno je prkosio i ismijavao četnike i nacionaliste, kao obične sluge okupatora", stoji između ostalog u Zborniku "Narodni heroji Jugoslavije". U njemu se još može naći kako je na strijeljanju bodrio drugove, klicao partiji i smijao se smrti u lice. Kako su dželati oborili i oči i puščane cijevi pred njegovim osmijehom. Slične podatke nalazimo i u spomen - knjizi "Pali borci NOB - danilovgradskog kraja". Rođen je 1913. godine. Porijeklom je iz Zagarača. Potiče iz radničke porodice, koja je jedno vrijeme živjela u Americi. Nakon povratka iz Amerike porodica mu živi u Nikšiću, gdje je završio gimnaziju. Još kao gimnazijalac pripadao je skojevskoj organizaciji. Studirao je pravo u Beogradu i uključio se u napredni studentski pokret, pa je 1940. godine postao član KPJ.
Nakon kapitulacije, aprila 1941. godine, vratio se u Nikšić, gdje se uključio u pripreme za oružani ustanak. Prije julskog ustanka, sa jednim brojem komunista, izašao je iz grada. Postao je borac čete "Đuro Đaković", formirane od boraca koji su izašli iz Nikšića. Isticao se u borbama koje je ta jedinica vodila u okolini Nikšića, a to je došlo naročito do izražaja nakon formiranja udarnih bataljona (početkom marta 1942. godine).
U aprilu 1942. godine, u borbi na Kablenoj glavici kod Nikšića, pao je u ruke četnicima. U zatvoru je bio divljački mučen. Kao komunista i komesar čete imao je junačko druženje. Prkosio je okupatoru i njihovim slugama. Rodbini poručuje da ne pokušava da za njega traži milost kod okupatora i domaćih izdajnika. Kvislinzi u Nikšiću organizovali su javni proces grupi boraca i komunista. Na ovom procesu Ljubo je otvoreno podvrgao poruzi vijećnike tog sramnog suda. Njegove riječi su odzvanjale kao optužbe pa su organizatori procesa, na brzu ruku, donijeli odluku o smrtnim presudama. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh. Maja 1942. godine izveden je na strelište ispod Trebjese kod Nikšića. I na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista i rodoljuba. Klicao je: "Živjela slavna komunistička partija!" i kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode. Ostao je upečatljiv njegov svijetli lik, a okupatori i izdajice su ga se i mrtvog plašili. Za narodnog heroja proglašen je jula 1953. godine.
Tako je Ljubo Čupić daleke 1942. godine strijeljan, ali - nikad ubijen. Vezanih ruku i otete slobode otišao je u legendu. Sa osmijehom pred smaknućem, kao pred vjenčanjem, kako veli pjesnik. Osmijeh legendarnog heroja nikad nije zaboravljen. U njegovoj Gropi u Donjem Zagaraču i danas sve podsjeća na njega. I spomen plaketa Udruženja boraca NOR-a Zagarač - Bandići, ustanovljena povodom 65-te godišnjice ustanka naroda Crne Gore i kuća u kojoj je živjela njegova porodica i nadahnute priče mještana o Ljubovoj porodici - ocu Savu, majci Stani, braći i sestrama. Slično je i u Nikšiću gdje Zavičajni muzej godinama čuva priču o heroju, o njegovom prstenu sa crnim kamenom, u Podgorici gdje je nedavno donesena odluka da jedna ulica u naselju Zagorič dobije ime Ljuba Čupića.
Kad je sredinom oktobra prošle godine "Pobjeda" ovom događaju posvetila jednu reportažu, nijesmo ni slutili kakvo ćemo interesovanje izazvati kod čitalaca. Zahvaljujući njoj, došli smo i do Ljubove fotografije iz studentskih dana koja dosad nije objavljivana, ali i do mnogih podataka iz života heroja koji je "ljubio zvijezde". Naši čitaoci su nam, između ostalog, javili da se velika Ljubova fotografija danas može naći i u Muzeju rata u Japanu, da se narod u Cetinju za vrijeme okupacije ispred neprijateljskih cijevi klanjao pred herojevim osmijehom u izlogu jednog hotela... Ovo je osmijeh od koga se može mnogo naučiti i dostojan je samo Ilijade i grčkih junaka, napisao nam je Srećko Rakićević, student iz Novog Sada. Ostali su tražili više podataka o Ljubovom životu i njegovoj porodici. O njegovoj Gropi, Zagaraču, Nikšiću, studentskim danima... bilo je naravno i onih koji su se interesovali zašto se u nekim istorijskim dokumentima, pa i na spomeniku strijeljanim u Donjem Zagaraču, pored Ljubovog imena može naći prezime Ćupić, a ne Čupić. Ili još preciznije, zašto njegovi i najbliži rođaci nose prezime Ćupić?
O ovim i mnogim drugim temama, razgovarali smo ovih dana sa Nikolom Ćupićem, penzionerom iz Podgorice, čijem ocu Radovanu je Ljubo bio brat od strica. Ili mnogo preciznije: moj đed Mitar i Ljubov otac Savo Tomeljin su bila braća, priča Nikola. Mitar je imao samo sina Radovana, a Savo desetoro djece. On i njegova supruga Stana, inače od Burića iz Zagrade iznad Danilovgrada su imali sinove - Draga, Ljuba, Veljka, Ratka, Vukana, Martina i Momčila, odnosno kćerke - Danicu, Darinku i Martu. Malo se zna, nastavlja naš sagovornik, da su svi oni rođeni u Argentini, odnosno da su ovamo došli kad je izbio Prvi svjetski rat. Put ih je naprije odveo na Kosovo, a zatim u Nikšić. Treba reći i to da od loze Sava Tomeljinog, po muškoj i ženskoj strani ima samo nekoliko nastavaka - dva Dragova sina, Ratkova kćerka sa dva sina, a zatim Martinov sin koji danas takođe živi u Beogradu... No i pored toga moja porodica je ponosna na časnog Sava Tomeljinog i njegovu porodicu, kaže Nikola. I na njihov životni put. Jer oni su, svako na svoj način, obilježili jedno vrijeme. Zato će naša porodica uraditi sve što je u njenoj moći da uskoro izađe spomen knjiga o Ljubu Čupiću, njegovoj braći i sestrama. Biće to priča i o danima pečalbarstva njegovog oca, ali i o danima borbe za slobodu. Riječju, priča o životu. Sjećanje na dobrog Draga Savovog i njegov život u Argentini i na Novom Beogradu, na Danicu koja je radila u SIP-u, na Ratka diplomatu iz Rio de Žaneira. On je, kaže Nikola, najčešće dolazio u Gropu i moji Srđan i Sreten danas održavaju prisne veze sa njegovim unucima. Krv nije voda. U pomenutoj knjizi, kaže Nikola, dalje će se naći i podaci i fotografije o dr Vukanu Čupiću, profesoru sa Medicinskog fakulteta u Beogradu, dugogodišnjem direktoru beogradskog Instituta za majku i dijete, poznatog naučnika i svjetskog stručnjaka, predstavnika one Jugoslavije u svjetskim zdravstvenim krugovima, pa i u Ujedinjenim nacijama. Naći će se u njoj i priča o Marti, supruzi Krsta Popivode (ima sina), zatim Darinki, Momčilu, pravniku u nekadašnjem SMUP-u. Jednom riječju, biće to knjiga i bola i ponosa, kaže Nikola Ćupić. I nimalo slučajno, jer u knjizi će biti riječi i o sudbini Ljubovog brata Martina, koji je "pošao u četnike da bi spasio brata Ljuba iz zatvora" kako se i dan danas može čuti u Gropi i Zagaraču. A što se tiče dileme - Ćupić ili Čupić, ona može biti povod za neku drugu priču. Za ovu je mnogo važnije da je Ljubo Čupić, apsolvent prava na strelištu u Nikšiću daleke 1942. svojim osmijehom kojim je prkosio neprijatelju, zauvijek ušao u istorijske čitanke i spomen udžbenike. I svuda, gdje se govori i piše o herojstvu. Zato nikad neće biti zaboravljen. Njegovom osmijehu diviće se generacije i generacije.

Svjedoci govore: Tomo Kovačević: Prkos pred puščanom cijevi

Legendarnog Ljuba Čupića su strijeljali nikšićki četnici. Očevidac Ljubovog odlaska u legendu bio je i sedamdesetogodišnji Tomo Kovačević široj javnosti poznatiji kao najstariji crnogorski pilot.
Ja sam tih dana bio skojevac, priča Tomo. Od poznate revolucionarke Dare Kostić, svakodnevno sam dobijao zadatke da skojevsku organizaciju Nikšića obavještavam o raznim zbivanjima u radu, o kretanju Italijana, njihovim akcijama...Živio sam u Novosadskoj ulici, dobro se sjećam dana kada su Ljuba iz zatvora koji se nalazio u dvorištu jedne kafane svezanog vodili kroz grad. Sjećam se i toga dana, kada su ga odveli na strelište kod male crkve. Takođe sam prisustvovao i suđenju njemu i skojevki Joki Baletić. Sala Doma kulture u kojem je održano suđenje bila je dupke puna. Kada je Ljubu izrečena presuda - smrt strijeljanjem, šačica "ljotićevaca" u jednoj loži je zapljeskala. Ljubo se okrenuo sudu i prezrivo im dobacio - zaista prava presuda. Desetina odobrava, a stotine ćuti, rekao je. A na strijeljanje je pošao kao na svadbu, priča Tomo. Uspravan, ponosan i gord. U streljačkom stroju su bila petorica četnika. Sjećam se da mu je prišao sveštenik, inače izbjeglica iz Hercegovine i da je Ljubo nogom udario u njegov pehar. Sjećam se i kako je klicao partiji i Titu, na našem i engleskom jeziku i kako ga je četnički komandant nakon strijeljanja "ovjerio" metkom iz svog revolvera. Najtužnije je bilo kad su ga položili u već pripremljenu grobnicu. Vladala je jeziva tišina. Čuo se samo zveket oružja. Okupator nije uplašio narod. Naprotiv, za sve nas Ljubo je toga dana postao legenda. Takav je i dan danas.

[milicaaaaaaa]

ne mogu da vjerujem da neko ne zna ko je Ljubo Čupić :shock: ne mogu da vjeujem stvarno :hammer:
tebi Sidewinder, svaka čast na topicu i ovo jeste pravo mjesto za ovakav topic, jer je zaista tužno i pretužno što raznorazni ljudi koji posjećuju ovaj podforum ne znaju ko je ivaj čovjek ali zato znaju sve redom političare i njhove porodične biografije naizust.
da je ovo iole srećnija zemlja i narod znala bi da slavi i veliča ovog čovjeka zbog njegovih slavnih podviga i to ne vojničkih, to je manje više već viđeno, već zbog prkosa, inata, želje za istinom i slobodom, a to je oduvijek bila karakteristika ovog naroda.... taj čovjek je svojim stavom i osmijehom zaslužio da se oko njega stvori kult i da uđe u anale svjetske istorije... on za nas treba da ima iste simbole kao Che, ali ne, bitnije je da se kupi majica sa likom Che-a nego da se nauči ko je Ljubo Čupić :shock:
a pretužno je, pretužno, da neko ne zna ko je on

[milovan]

Narod koji zaboravi HEROJA ove velichine, zrtvu CHETNICHKE BALAFURDIJE,
ne zasluzuje pravo na POSTOJANJE.

Kod nas su Heroji Ljubiguzi i ulizice, koji svoju DRZAVU nose drugima u prciju.

[milovan]

Ajde da PORUCHIMO majice sa njegovim LIKOM,
ima li neko mogucnosti da to odradi.

[Nikollaki]

To ti ne bi bila losha ideja samo shto bi mora prvo dobit pristanak famelje njegove

[MNIP]

svakako polako osvicu njegove slike po bilbordima podgorice,pa ce vjerovatno bit i majica

[milicaaaaaaa]

hahaahaha po bilbordima? hhahahahahaha

[milovan]

E moj Ljubo,
za koga ti dade najljepshu Crnogorsku glavu, chetnicima koji su se ponovo digli na noge, i kako te zaboravishe SABORCI, chim dobishe sinakure po Biogradu.

Nijesmo mi vrijedni tvoje zrtve, nek ti je laka , crna Crnogorska zemlja, mozda ce stasat neki novi ljudi, koji ce imati 1% tvoje hrabrosti, da se odvoji zito od kukolja.

Nek ti je VJECHA SLAVA na nebu medju SVETIMA,
a na zemlji se slavio, medju LJUDIMA I JUNACIMA.

Ljeeelje, Ljeeelje, Ljeeeljeee mene za VAAAMAAA Crnogorci,
kad ovakve zrtve ZABORAVISTE.

[nixon]

Stomak me zabolio (ali iskreno ) kada sam vidio njegovu sliku na bilbordu ... kako je zloupotrijebljen i ispolitizovan od strane dps-a ,ovo im je najodvratniji i najneukusniji potez u istoriji ove sramne i pogubne stranke , eto ako sam se i dvoumio vise necu ,21. glasam NE vesku barovicu i ostalim slihtarama , tesko mi je s obzirom da sam godinama glasao lscg ,ali ovo vise nema veze sa drzavom vec sa bolesnom bandom !!!!!!!!!

[milovan]

Stomak me zabolio (ali iskreno ) kada sam vidio njegovu sliku na bilbordu ... kako je zloupotrijebljen i ispolitizovan od strane dps-a ,ovo im je najodvratniji i najneukusniji potez u istoriji ove sramne i pogubne stranke , eto ako sam se i dvoumio vise necu ,21. glasam NE vesku barovicu i ostalim slihtarama , tesko mi je s obzirom da sam godinama glasao lscg ,ali ovo vise nema veze sa drzavom vec sa bolesnom bandom !!!!!!!!!

Kad ovo reche,
Ne znam, shto je VECA sramota,
ZABORAV toliko decenija od CRNOGORACA, ili ZLOUPOTREBA lika i djela u politichke svrhe,
NJEGOVA ZRTVA JE IZNAD DNEVNE POLITIKE,
ZA VJECHNU SLAVU, jednog malog NARODA.

[milicaaaaaaa]

eto ako sam se i dvoumio vise necu ,21. glasam NE vesku barovicu i ostalim slihtarama , tesko mi je s obzirom da sam godinama glasao lscg ,ali ovo vise nema veze sa drzavom vec sa bolesnom bandom !!!!!!!!!

jes da ću malo skrenuti sa teme ali stvarno...
vala od ovih bivsih liberala što će sad da glasaju protiv samostalnosti Crne Gore dobijam ospice stvarno :hammer:
na ovom forumu sve sami bivši liberali, blago Slavku, nego nije kukavac znao da su liebrali nekad bili najjča partija po broju glasača
a tebe bi se i Ljubo stidio da je živ... :mrgreen:

[Mihailo...]

Nemojte mi reci da je DPS iskoristio ovu sliku kao kampanju za suverenu?
Kakva stoka...
Sramota...

[SteVuk]

Stvarno sramota !

Ljubu nek je vjecna slava i hvala.
Kazu da u ratu covjek pokaze svoje pravo lice, tu se ispoljuje najvece i zlo i dobro. Kod nas je na sve strane bilo i mnogo loseg i mnogo dobrog, a Ljubo je bio pravi primjer cojstva i junastva. Kao sto je veliki Njegos rekao: "U dobru je lako dobar bit, na muci se poznaju junaci !".

A sad, nije mi jasno zasto su pokojnog Ljuba stavili na bilbord, pa on se nije borio za nezavisnu Crnu Goru nego za komunisticku Jugoslaviju. Mislim da bi pravilniji (mada mozda podjednako ljigav) potez bio da su stavili nekog kao Krsta Popovica, mada su njega ubili komunisti pa ne znam kako se to slaze s njihovom "ideologijom".

Dosta je providno da su bas Ljuba stavili, ne zato sto je bio borac nezavisne Crne Gore (jer nije), nego samo zato sto je ubijen radi cetnika.

A nek meni neko objasni kako ovo nece povecati tenzije unutar Crne Gore i siriti "medjuetnicku" mrznju (ako je mozemo tako nazvati, jer smo braca s drugcijom politickom orijentacijom) ?
Nek mi neko objasni kako poruka ovog bilborda (i teksta) nije da su Srbi u Crnoj Gori zlocinci ?
Nek mi neko objasni kako ovo nije huskanje na sranja kroz koja smo prolazili cijeli prosli vijek ?

U pamet se Crnogorci !

[Mihailo...]

Hah, dobro zapazanje ...Zanima me sto pise na bilbordu?

Nema niko ovdje pameti, ove krvave godine su nam natopile mozak...

Cilj je dobiti po svaku cijenu, pa to sto ce se brat pokrviti sa bratom, komsija sa komsijom, koga to od nasih politicara zanima?

Svi odreda igraju na istorijsku kartu, a ako igdje ima "previse"
( da , previse) istorije, onda je to na ovom jadnom malom prostoru gdje su se ljudi klali vjekovima...

Pa sad treba malo podsjetit na nasu bogatu istoriju medjusobnog klanja, da se dobije koji procenat...

"Montenegro, Montenegro" , "Srbija, Srbija"... nek se deru magarci, ostaje sve na urlanju...ista religija, isti jezik, slicni obicaji...ista glupost.
Isto srranje , od kad je nas( i "njih" ).

[milovan]

E kako zakasniste sa tim pozivima, na bratsku ljubav 16 godina,
danas bi bilo 200 000 vishe zivih, 4-5 miliona manje unesrecenih.

Naknadna pamet, ma..... pod rep .

[Sidewinder]

E kako zakasniste sa tim pozivima, na bratsku ljubav 16 godina,
danas bi bilo 200 000 vishe zivih, 4-5 miliona manje unesrecenih.

Naknadna pamet, ma..... pod rep .

Mislis,potonja pamet sharovu pod rep

[Sidewinder]

Mozda jes neukusno mecat njega tu,ipak mi je milo sto je tu dje je,ipak su ga ipak nesojski ubili oni chiji potomci oce da zaboravimo ko smo i sto smo i chiji potomci se predstavljaju kao oslobodioci,humanisti...potomci onih kojih je strijeljano 0 u ratu od strane okupatora.Eto toliko....

Anyway nixon,za razliku od tebe,sa moje strane gledano cilj opravdava sredstvo u ovakvoj situaciji i pored sve nashe evidentne gadosti ka odredjenim personama i "pojavama"

[milovan]

Da smo poslije rata, osudili sve zlochine, sahranili sve zrtve i osudili sve dzelate i njihove shegrte od 41-45, mozda rata ne bi bilo 90ih.

Ali je josh veci grijeh, zapostavljanje ovakvog HEROJA kao Ljuba Chupica, dok smo slavili drugorazredne borce, koji su bili u pozadini, daleko od BORBI.

[Mihailo...]

E kako zakasniste sa tim pozivima, na bratsku ljubav 16 godina,
danas bi bilo 200 000 vishe zivih, 4-5 miliona manje unesrecenih.

Naknadna pamet, ma..... pod rep .

Tad sam imao tri godine...

Mislim da je moja odgovornost bila da jedem i rastem, a da ste vi matori trebali biti malo glasniji...

[cattaro]

jes da ću malo skrenuti sa teme ali stvarno...
vala od ovih bivsih liberala što će sad da glasaju protiv samostalnosti Crne Gore dobijam ospice stvarno :hammer:
na ovom forumu sve sami bivši liberali, blago Slavku, nego nije kukavac znao da su liebrali nekad bili najjča partija po broju glasača

Da, da, a mene stomak boli od bivshih liberala koji su sad' u vlast'. Neki i ministri Boga mi...

Dajte sliku bilborda, nemam pojma o chemu se radi.

[IGUMAN]

Definitivno najveca gadost koju sam vidio da su za kampanju (nebitno cije strane) uzeli lik Ljuba i jos mu oko ruku stavili zvjezdice ...Zalosnoo , tuzno, jadno . I nikako mi nije milo da vidim da se neko usudio da iskoristi njega za promociju svoje ideje ma kakva ona bila... A klapan koji je sebi dao za pravo da uradi tako nesto.......... Piiii

[MNIP]

MIHAILO RADOJIČIĆ OBJAŠNJAVA ZAŠTO JE POSTAVIO BILBORDE SA LIKOM NARODNOG HEROJA LJUBA ČUPIĆA

Buđenje crnogorskog prkosa


Podgorica - Idemo da se borimo za svoju državu pod uslovima koje nam je Evropa izdiktirala. Njen namet na balkanske uslove za put u EU moramo platiti svojom glavom jer glasovi dolaze iz glave cijela naroda. Spremni smo i na tu cijenu za svoj suverenitet.
Ovo je jedna od glavnih poruka koju je novinar i publicista Mihailo Radojičić htio da prenese isticanjem čuvene fotografije Ljuba Čupića, na kojoj se crnogorski narodni heroj, kao da je siguran da pred sobom gleda gubitnike, prkosno smije okupatorskim vojnicima nekoliko trenutaka prije nego je 1942. strijeljan u Nikšiću.
Na 15-ak bilborda, postavljenih u Podgorici i Nikšiću, Čupiću su ruke, osim lancem, vezane plavom koronom sa zvjezdicama koje simbolišu Evropsku uniju. Na crvenoj pozadini, u donjem desnom uglu je zaokružen famozni procenat od 55 odsto, a u gornjem je dvoglavi orao sa crnogorske zastave.
Radojičić je juče “Vijestima” rekao da se bilbordi ni u kom smislu ne mogu tumačiti kao podgrijavanje osjećaja protiv EU.
“Nažalost, Evropa tu i tamo posrne podržavajući one koji su čitavo ovo vrijeme bili protiv nje. Ovog puta je stala više na njihovu nego na našu stranu, iako smo mi, buduća suverana Crna Gora, na strani Evrope”, naglasio je Radojičić.
On napominje da je jedna od poruka plakata da Evropa nudi Crnoj Gori šansu da skine lance sa svojih ruku, a da je Ljubo Čupić, decenijama prije njenog ujedinjenja, poslao poruku pokorenoj Evropi da se ujedini protiv ondašnje imperije fašizma.
“Poslao je najdivniju poruku pokreta otpora Evropi, osmijeh njenoj budućnosti, slobodi i jedinstvu. Ova fotografija je svojevremeno u tom smislu obišla svijet, a sada se nalazi u mnogim muzejima Drugog svjetskog rata, čak i u SAD. Samo je, nažalost, ponekad zaboravljaju Crnogorci. Ljubo Čupić nam je poručio još onda da se može protestovati protiv nepravde bez ikakvog nasilja, samo osmijehom. On je preteča svih Če Gevara, i jedinstven je junak našeg doba”, naglasio je Radojičić objašnjavajući zašto je postavio bilborde.
On najavljuje da će biti postavljeno još najmanje 15 biloborda i sitilajtova, dizajniranih u DIS studiju iz Nikšića.
“Sve su potpomogli učinjeni Crnogorci koji ne ištu, već daju za svoju državu. Jedni su štampali o svom trošku plakat, drugi dali prostor za eksponiranje, treći ponudili TV programe. Sve ulazi u cijenu države, iako znam da neki na toj propagandi prave monopol da bi stekli za sebe”, rekao je Radojičić, najavljujući još 20 bilborda koje finansira preduzetnik iz Podgorice koji ne želi da mu se sada pominje ime.
“Vraćamo Ljuba Čupića o svom trošku i mišljenju, kao uzor i nadzor, bez ikakve veze sa bilo kakvim pokretima i koalicijama za Crnu Goru. Naš je. Boljeg uzora nemamo za ime i slobodu države”, poručio je Radojičić.


ND Vijesti

[JUSTICE]

Ponosan sam sto se moj djed borio rame uz rame sa ovakvim coekom od prvoga dana pa a i jos i od prije rata....suze su mi posle kada sam samo vidio atavar...cio zivotstojim predovom slikom i uvjek mi je davala snage i volje , uvjek mi je bila putokaz...isto kao i slika majora LAkovicanakon Skadarske bitke, njegov prkos bolu i operacija na zivo davaju istu poruku kao i Ljubov osmjeh ...davaju poruku svima onima kojima je draze tudje od svojega, svima onima koji zamucenih i zatrovanih umova pljuvaju po tekovinama vjekovnim...
Akademik prof.dr Drago Lekovic je nadavno izdao knjigu cetnickih dokumenata u kojem se hvale kako su ga uvatili i likvidirali i dali za primjer ostalima kako se ne valja buniti.
Pitam se protiv kogase na velja buniti, ako su se po nekim novim teorijama i Cetnici u CG borili protiv njemaca ( sto je notorna laz) ?
Nevjerovatno je, ja postujem sve svudje je bilo casnih ljudi ali fakat je da su CG Cetnici bili tipican primjer kvislinga, a moglo bi se recda je i sam Kvisling odNorveske bio tipican primjer Cetnika u CGto je potpuno isto ( ne ulzaim u to sta su i ko su bili Cetnici u Srbiji to me ne zanima, kad govorim govorim samo o CG) dakle skolski primer okupatorskih slugu i saradnika protiv kojega su samo par metaka opalili za vrijeme ustanka, nakon cega su samo jeli i pili prvo sa Zabarima a onda sa Germanima.
Ima puno, ustvari bezbroj interesantnih izvjestaja pisama cetnickih komandanata Baja Stanisica, Jakova Jovovica ( spijunirao kao za Englezea ustvari bio njemacki spijun) itd u pomenutoj knjizi, dakle cetnickih originala gdje pisu izvjastaje Drazi Mihailovicu i opisuju kako je jako dobra saradnja sa Talijanima, kako se rade stalno zajednicke akcije itd. a ima i izvjastaj dje su ogorceni sastavom svojih jedinica i kazu sami za sebe da su "razjarena banda a ne vojska" i da im je to najveca mana....
Srecom izgubise rat....da nas bi svi govorili njemacki dasu kojim slucajem oni prevagnuli ..a tesko su mogli prevagnuti jer su bili ogromna manjina u apsolutno svim djelovima CG sto je takodje dokaz da njihova ideologija a posebno ponasanje u 2sv ratu i saradnja sa okupatorom nesto sto nijenikada moglo dobiti podrsku naroda u CG.
zato mislim da svakoga ko velica Cetnicki pokret u CG TREBA TRETIRATI KAO FASISTU I NEKOGA KO VENERISE HITLERA...



Vjecna slava junaku i junacima poput ljuba Cupica, a vjecna sramota onima koji ga uhvatise u koji ga ubise...Cetnicima

[JUSTICE]

Bilbordi nemaju nikakve veze sa DPSom...vi ste bolijesni ljudi ...to je privatna inicijativa...ja sam htio da stampam majce jos prije 4,5 godina ... imam za to 100 svjedoka, ko me god poznaje zna da uvjek govorim o majcama Chea i Ljuba Cupica....2002 sam napravio 10 majci sa slikom majora Lakovica..a uzto nikakve veze sa DPSom nemam... Ljuvi ovo je kampanja za drzavu li protiv nje , SHVATITE TO!
Koristesvi ono sto osjecaju kao svoje! Suverenisti sigurno osjecaju Ljuba kao svog! ( veoma je mali brojonih koji se dive kolaboracionistima )
Niko ne brani SNSu da stavlja bilborde, ali ljudi koji podrzavaju zajednicu a posebno oni iz SNS i NS nemaju osjecaj za slobodu tj onu i onakvu kakvu je simbolizavao Cupic ilI Lakovic....njihove pretece politicke su bile zajedno sa talijanima toga dana kada je Ljubo strijeljan, oni ne gaje slobodarsku i partizansku tradiciju ...npr SNS i veliki dio unionista bi mogli da nacine bilborde sa Adolfom Ajchmanom
ili idealna varijanta je NPR bilbord njihove vizije evropskih integracija slika Pircio Biroli- Djurisic mlad major u Ostrogu dok sjeckaju jagnjetinu sa raznja...mogu na osnovu te slike na primjerda poruce svojim glasacima da su oni jos tada bili za Evropske Integracije ...to je sasvim legitimno....i mislim da im to pristoji jerse bore za istu stvar i bore se javno za rehabilitaciju mlad majora...znaci u opaketu ide Biroli, grof Cano, Musolini , Hitler i itd.

[Daytona]

Topic me podsjetio na jos jedan lik... nemojte mi zamjeriti,ali Anto Gvozdenovic takodje zauzima jedno od velicanstvenih mjesta u nasoj istoriji...tekst je konkretan, sa opisom 'mana' i vrlina.
Malo dalje u proslost...

BASTADURI CRNOGORSKE ISTORIJE:
DR ANTO GVOZDENOVIC, GENERAL TRI VOJSKE, LJEKAR, DIPLOMATA, GRADJANIN
SVIJETA, I PRIJE SVEGA CRNOGORAC

Vitez i Dzentlmen

Uvijek i svuda dr Anto Gvozdenovic je bio svjestan da ne predstavlja samo
sebe licno. U njemu je okolina postovala njegovu otadzbinu Crnu Goru, i bez
obzira na njegove licne vojnicke i naucne uspjehe, on je bio nosilac
visevjekovne slave Crne Gore

Medju najznamenitije ljude koje je odnjivila Crna Gora bez sumnje moze se
uvrstiti dr Anto Gvozdenovic, izuzetna licnost crnogorske istorije iz sredine
devetnaestog i pocetka dvadesetog vijeka. Za dosezanje tih visina trebalo je
mnogo dara i sposobnosti, mnogo hrabrosti i pregalastva, mnogo licnih zrtava
i vjere u pravilnost izbora i zivotnog puta. Licnost dr Anta Gvozdenovica
znacajna je posebno zato sto je svojim postupcima i svojim moralom,
najjezgrovitije izrazila moralne vrijednosti crnogorskog naroda, kome je Ante
pripadao bez ostatka. Nepokolebljivo je vjerovao da je predano sluzenje svom
narodu i otadzbini najveci domet covjekovih teznji. Neprekidno je stremio tom
cilju. NJegove zasluge, predanost i pozrtvovanost, a iznad svega licna
odvaznost, pribavile su mu sve pocasti, narocito u vrijeme kada je drzava
Crna Gora dozivjela tesku nesrecu (1918), i njegovo ime je s pravom ostalo
upisano medju imenima mnogih velikana Crne Gore. O licnosti i djelu ovog
bastadura crnogorske istorije, i gradjanina svijeta, koji se sa ponosom
uvijek i svuda osjecao i govorio Crnogorcem, razgovarali smo sa direktorom
Istorijskog muzeja Crne Gore na Cetinju, gospodinom Velimirom Vujacicom.
- U iscrpnoj i dokumentovanoj monografiji „Dr Anto Gvozdenovic, general u tri
vojske, Crnogorci u Rusko-japanskom ratu", dr DJuro Batricevic je detaljno
opisao zivotni put dr Anta Gvozdenovica, poznatog vojnog hirurga,
proslavljenog generala u Ruskoj vojsci zamjenika nacelnika saniteta Francuske
armije, djeneral - adjutanta kralja Nikole, prvog i posljednjeg crnogorskog
ambasadora u SAD-u, a poslije smrti kralja Nikole, mandatara i posljednjeg
predsjednika crnogorske vlade u emigraciji, covjeka koji je prosao burna
previranja svijeta od rodnog Vucijeg dola u Ceklicima, preko Kotora i Cetinja
do Moskve, Petrovgrada, Pariza, Varsave, Bliskog i Dalekog istoka, Srednje
Azije, Rima i Vasingtona, da bi se u poznim godinama ponovo vratio na Cetinje
i u rodne Ceklice, gdje je sahranjen 1935. godine, navodi Velimir Vujacic.
- Dr Anto Gvozdenovic, nastavlja Vujacic, je rodjen 1853. godine, u Vucijem
dolu u Ceklicima. Poslije zavrsetka Cetinjske bogoslovije, zauzimanjem knjaza
Nikole odlazi na studije medicine u Moskvi. Izuzetna licnost po mnogim svojim
osobinama, nadmocno inteligentan, Gvozdenovic osvaja svoje kolege i
profesore, koji ga biraju za predstavnika na studentskim kongresima u Berlinu
i Londonu. Po zavrsetku studija, dr Gvozdenovic stupa u Rusku armiju, i pod
komandom generala Skobeljeva ucestvuje u ekspediciji na Turkmestan.
Gvozdenoviceva licnost, njegove vrline, hrabrost i pozrtvovanost, skrecu
paznju generala Skobeljeva, koji ga poslije zavrsetka rata, kao licnog
prijatelja i saradnika, uvodi u najvise krugove ruskog drustva. Bili su to
diplomate sa svojim damama, dvorsko i nize plemstvo, oficirski Kor, ministri,
razni velikodostojnici... U ovim krugovima dr Gvozdenovic dobija priliku za
ispoljavanje svojih dzentlmentskih osobina i postoje ljubimac drustva. Uvijek
i svuda on je bio svjestan da ne predstavlja samo sebe licno, a okolina je u
njemu postovala njegovu otadzbinu, i bez obzira na njegove vojnicke i naucne
uspjehe, on je bio nosilac visevjekovne slave Crne Gore, naglasava Velimir
Vujacic.
Naravno, nastavlja on, da je lak, „ukusan" i neodoljivo otmen nacin kojim je
on tu slavu reprezentovao, bio izuzetno vazan, a ono sto je odlikovalo njega
samog, bio je cak i za njegove ucene profesore neobicno visok stepen
obrazovanja, koji je izazivao isto toliko cudjenja kao i postovanja.
Godine 1904. dr Gvozdenovic potvrdjuje ono sto je pokazao u turkmenstanskoj
ekspediciji: vitez i dzentlmen odlazi u Mandzuriju da od Japana brani
slovenski istok. U Rusko-japanskom ratu stice nove zasluge i priznanja: pored
visokog ruskog ordena sv. Stanislava sa macevima, dobija i cin armijskog
generala.
Osim u najotmenijem drustvu caristicke Rusije, dr Gvozdenovic je bio poznat i
na gotovo svim evropskim dvorovima. U tim krugovima uzivao je glas istinskog
dzentlmena sa najrafiniranijim manirima. Bio je to covjek visoke kulture, sa
znanjem velikog broja evropskih jezika, a inace, kroz civat svoj zivotni
vijek, kako je to sam govorio, pravi Crnogorac - Katunjanin. Rodjen u
klasicnom kamenu ispod Lovcena, nosio je obiljezja svoga kraja i podneblja.
Taj vidik se nikada nije suzio pred njegovim ocima. Dr Anto Gvozdenovic,
„Kulturni evropejac", bio je u stvari saliven od iste vrste celika kao sto su
to bili i njegovi preci.
U Crnu Goru se vracao kad god je mogao, i kad se za to ukazala potreba. Jos
1876. godine, kao nesvrseni student moskovskog Univerziteta, na vijest o ratu
s Turskom uputio se u Crnu Goru da ucestvuje u odbrani njene slobode. NJegov
doprinos u ovom ratu bio je nemjerljiv. Intelektualac i poliglota,
Gvozdenovic je dodijeljen kao prevodilac V. Stilmanu, cuvenom engleskom
publicisti, slikaru i novinaru, dopisniku londonskog „Tajmsa". Treba imati u
vidu, nastavlja dalje Velimir Vujacic, da je zvanicna Engleska, u skladu sa
svojom bosforskom politikom, u ovom ratu bila na strani Turske. Medjutim, iz
Stilmanovih izvjestaja, reportaza i knjiga, pisanih pod velikim uticajem Anta
Gvozdenovica, provijava odusevljenje Crnom Gorom, njenom istorijom i
opravdanom borbom za oslobodjenje. Stilmanovi tekstovi su u mnogome
doprinijeli da se javno mnjenje u Engleskoj okrene na stranu Crne Gore i
njenih napora za oslobodjenje potlacenih balkanskih naroda. Cak je i sam
Gledston, predsjednik engleske vlade, govorio u prilog Crne Gore, a lord
Alfred Tenison pise „Odu Crnoj Gori", jednu od najljepsih pjesama o ovoj
drzavi.