Ako nesto zelis nadjes nacin, ako ne zelis uvijek nadjes razlog..
Zdravo drugari. layful:
Živi mi se nešto ne čujete pa bi mogli da obnovimo po koju,kažu da će se kiša napadat ovih dana...:neutral:
Pitanje nek bude za sve.
Kad prepoznate strahove u vezi neke budućnosti sa boljom polovinom ili da jednostavno stanete sa dvije noge na dr stranu
zašto se čini lakšim "pobjeći" no dati trud da se oni prevazidju?
Ako ste nekad u tim okolnostima otišli,tj dali sebi razloge da odete i kad je moglo da bude iz toga nešto kvalitetno,
pamtite li to kao dobar životni potez?
Postoje inače neke vrlo ekstremne situacije koje se daju razumjeti,ali u nekim da kažem normalnijim bi trebali da se zamislimo...
"Tiha voda brijeg roni..."
Ako nesto zelis nadjes nacin, ako ne zelis uvijek nadjes razlog..
Meni se nekad čini da čovjek sam sebe slaže.
Послато са GT-I9070
"Tiha voda brijeg roni..."
ja sam prepoznao prskavanje cg u buducnosti i utekao da radim vanka, racuna li se to ?
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Računa,ako djevojku nisi prebacio preko ramena da upotpuniš taj raj od ove prskalice odje.
Послато са GT-I9070
"Tiha voda brijeg roni..."
Uvjek se pitam, da li smo dovoljno pametni da razdvojimo dobro od lošeg, ili ono što vrijedi, od onog što nije vrijedno truda.
Držim se one - I to će proći...bilo dobro ili loše.
Jednostavno, sve se dešava upravo onako kako treba, i kako smo izabrali, jer sami smo se doveli do te tačke. Mišljenja sam da nisu izbori loši, nego smo se mi osjećali loše u datom trenutku, i napravili takav izbor. Čim sazrimo u procesu, čarolija jednostavno nestaje i isplivava ono što nas na kraju i razdvaja. Ostaje samo da li će taj razlaz biti uz topli zagrljaj, utemeljen lijepim željama i prijateljskim mahanjem (što govori da je veza bila dobar životni potez), ili će se od razlaza praviti teatar, bacati drvlje i kamenje dok publika poziva na bis... što, opet, ima pouku i definitivno ide nama u prilog, jer naučismo nešto.
Obrni, okreni... sve ima pouku i iz svega možeš izvući najbolje, samo ako želiš.
Last edited by Noir; 17-10-15 at 12:24.
Ako si jaka osoba nosis se sa svojim izborima tj. posljedicama a da ne mislis sta bi bilo da je bilo... a ako si slaba onda je potpuno svejedno- naci ces razloga da krivis druge i sebe (a uglavnom druge) za svoje stanje citavoga zivota. Covjek je jedino bice koje moze da sintetise svoju srecu, dakle sta god da odaberes, ukoliko to vise ne mozes vratiti, uvjericess sebe da je bolje tako i da si srecan ipak jer... To je nas odbrambeni mehanizam.
Smatram da je skoro svaka osoba bar jednom u životu proživjela neki teški raskid, i da svako od nas ima tu unutrašnju snagu samo što u nekom trenutku tog bola ona bude u sjeni, dok se situacija ne stabilizuje i vrijeme ne odradi svoje. Nismo isprogramirani roboti bez emocija, pa je i to nekako normalno. Čovjek ne može biti cio život samo jak, pa nekad će i pasti na koljena, zaplakati, opsovati, pa se iznova uspraviti još jači, kada ponovo otkrije svoju unutrašnju snagu. To je život i to su životne okolnosti sa kojima se susrećemo.
Onda kada nemamo sumnje da je donešena ispravna odluka, pronalazimo mir i nastavljamo dalje , ali ukoliko sumnjamo u ispravnost odluke dobijamo nemir, neprespavane noći sve dok ne otkrijemo razlog na kojem se to temelji.
Smatram da veza treba da bude zasnovana na jednom čvrstom temelju, ali kada to počne da se urušava, teško je iznova izgraziti taj temelj. Čovjek samo treba biti mudar da prepozna kada je vrijeme da ode.
Last edited by Břgíńjĺ; 17-10-15 at 20:37.
Pametan covjek nauci iz jednog iskustva da i patnji mozes stati na put. Kad prvi put pogrijesis osjecanja su jaca jer imas neizvjesnost kako ce biti sjutra a drugog, treceg puta znas da se moze ubrzati proces. Poenta: s iskustvom je lakse. Mnogi prepoznaju vrijeme kad treba otici ali lakse reci nego uraditi. Nekad je glavna dvojba hoces li laksi zivot ili ljepsi jer to nije isto.
Zašto imam konstantnu potrebu da seciram postove i pitam šta ste mislili reći?
Ne slažem se da je odlazak najlakši izbor. Mislim da je ta opcija najteža, ali i najhrabrija u nekim slučajevima. Mislim da nije u pitanju ljepši život, nego kvalitetniji.
Kako kažeš da ne mora biti ili-ili. Pa zar se odlaskom nisi odlučila za jedno u odnosu na drugo?
I šta znači ovo?
Kada volimo nekoga uvijek očekujemo da ukoliko u sebi nosi neke loše karakterne crte da će se promijeniti zbog ljubavi. Međutim, to je zabluda u kojoj jako česte sebe dovodimo.
Ukoliko su kricijalni životni pogledi različiti, i ne postoji mogućnost da se te razlike premoste (stvori kompromis), onda jedan od partnera se uvijek nalazi u inferiornom položaju, a drugi zauzima superiorniji jer uvijek biva onako kako želi. Jedan od partnera trpi i postaje nesrećan sa nadom da će drugi partner to uvidjeti i promijeniti, ali to se neće desiti.
Odlaskom, osoba stvara sebi lakši život (bez kontinuiranih svađa, stesa zbog neslaganja na krucijalnim životim pogledima) a uz to i potencionalno ljepši koji može stvoriti pored drugog partnera.
Iz tih razloga nekad ne postoji ILI - ILI već odlaskom dobijamo sve.
...a onda tog drugog volimo dok ne shvatiomo (opet) da neke karakterne crte ostaju nepromjenljive...i tako od jednog do drugog tražeći lakši način i bolji život? Ja sebe ne vidim u toj priči.
Upravo zato sam tražila objašnjenje. Uvijek imamo izbor. Uvijek smo pred izborom...biramo partnera, pa onda nakon startne euforije, otkrivamo one karakterne crte koje nam ne odgovaraju, pa nakon uzaludnog truda da ih promijenimo, biramo odlazak u odnosu na borbu da kanališemo neke momente koji nam nisu niz dlaku...stalno biramo. Dovodimo sebe u poziciju da stojimo između dva ili i izaberemo ono što nama u tom trenu čini lakše, bolje, ljepše.
Pitam se, šta očekujemo od veze?
Ja, konkretno, znam šta očekujem, i neću da dovodim sebe u situaciju da biram svakog kvartala
Možda da malo utičemo na svoju ličnost...da vidimo šta mi u stvari očekujemo od života, partnera, društva...da saslušamo druge i konačno priznamo da nismo idealni, samo se nismo našli sa jednako nesavršenim kao što smo mi sami.
^a nekad to od čovjeka stvori napast.
koji je to izbor (odlazak) lak? pošto ne vjerujem da bi se tema posvetila nečemu i nekome ko ti nije bitan.
nothing comes from violence and nothing ever could
Pričala sam o krucijalnim životnim razlikama, i nepremostivim razlikama koje ne mogu da stvore osnov za kompromis.
Za druge probleme, bi bilo žalostno ne boriti se za ljubav i stvoriti kompromis.
Niko od nas nije svašen, svi mi sa sobom nosimo i vriline i mane, ali dva nesavršena bića mogu funkcionisati savršeno, kada se stvori osnov, tj. sa istim pogledima na budućnost,slaganjima u onim krucijalnim životnim pogledima kao i sitemima vrijednosti. Kad postoji čvrst temelj sve se može sagraditi.
pa nemoj onda ono posle onog, opusti se :-D
nothing comes from violence and nothing ever could
a ne sjekiram ti se ja kad je ono u pitanju
Nije lako, ali je jako rođaci.
Za Noir: Kada postoje problemi u vezi ili neslaganja zbog kojih se mislis da li da odes (u potraznju za laksim, neproblematicnim, jednostavnijim odnosom) ili da ostanes u vezi sa osobom koju pored svega toga i volis (ljepsi izbor po meni).
Ja sam borac po prirodi i ne odustajem lako ni od cega zato biram izbor suocavanja i prihvatanja razlika, problema itd. ukoliko postoji ljubav- iako, priznajem, osjetim nekad sjetu za tim "lagodnijim" zivotom ( sto mislim da je samo u nasim glavama). Ovo je pitanje prirode koju posjedujes: ako si osoba koja hoce sve na tacni u zivotu tako se ponasas i u odnosu a ako si osoba koja vjeruje da radom mozes postici mnogo ostajes da probas. E sad, i druga polovina mora ucestvovati jer nije jednostrani trud dovoljan u partnerskim a i bilo kojim ljudskim odnosima.
Last edited by HenriKinaski; 18-10-15 at 06:59.
Da, otisla sam, bez ikakvih sukoba. Da, bilo mi je tesko. Da, to je bila odlicna odluka!
Realno posmatrajuci stvari, svaka veza ima svoje slabe tacke ili kako ti kazes "strahove u vezi buducnosti" - nebitno kako cemo ih zvati. Dvoje ljudi, ukoliko zele da ta veza napreduje, rade na prevazilazenju tih strahova i medjusobnom uskladjivanju. Medjutim, to nije uvijek moguce i to kaze neko ko je po karakteru izuzetno borbena osoba, za koju ne postoje prepreke ukoliko nesto zeli za sebe. Iz licnog iskustva, naucila sam da u emotivnom odnosima ne smije nista da se forsira, nema tu prevelike borbe i u odredjenim situacijama je potrebno znati dici ruke i samo otici. To nije ni malo kukavicki, vec je nasuprot tome izuzetno hrabro ostaviti nesto i nekog na koga ste se navikli, ko cini dio vaseg malog svijeta i ko vam pruza emotivnu sigurnost. Znam da ovo zvuci previse racionalno, ali mislim da je vrlo mali procenat ljudi spreman da gradi svoj novi svijet, i da zbog toga pristaje na previse kompromisa (ovo ne znaci da ne mislim da treba praviti kompromise u vezi!) koji vremenom ubijaju sustinu jednog emotivnog odnosa.
Pamtim li odlazak kao dobar zivotni potez? Da! Ali, prije svega, tu vezu pamtim kao odlican zivotni potez koji je napravio upgrade verziju AltaMaree . E sada, sto se tice odlaska, jako je tesko prelomiti, i sada ce da zvuci otrcano, ali zaista nakon te odluke otvorila su mi se mnoga vrata i moj zivot, generalno, se izmijenio za otprilike 90 stepeni, u pozitivnom smjeru. To je ona prica, izadjes iz sopstvene zone komfora, stavis sebe u nove situacije, privuces nove prilike i voilŕ .
Non sum uni angulo natus: patria mea totus hic mundus est.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks