Jasno je da je projekat više namijenjen građevinarima nego kupcima. Ipak, treba imati u vidu šta je alternativa tim ljudima. Alternativa je kupovati iste te stanove sa 5% plus euribor ili, eventualno, 6% fiksnom kamatnom stopom. I to pod uslovom da rade kod poslodavaca iz "A" kategorije. U "A" su, obično, epcg, cbcg, telekom i slične kompanije. Ovi ostali mogu da se nose. Osim toga, mislim da se ovim programom podrazumijeva da je hipoteka za kredit nekretnina koja se kupuje. Generalno je hipoteka ljudima mnogo veći kamen spoticanja od čuvenh 50% plate, i u komercijalnim uslovima se podrazumijeva da neko ima da stavi hipoteku koja od 1.25 do 2 puta vrednija od iznosa kredita. Odakle tako nešto ljudima koji žive kao podstanari?
Osim navedenog, do prije samo godinu i po dana Zetagradnja je prodavala takve iste stanove na Koniku po 1100€ u izgradnji, a najpovoljnije kamatne stope su bile 6% plus euribor ili 8% fiksna, uz još nepovoljnije odnose vrijednosti hipoteke i iznosa kredita. Na to treba dodati i da su sami uslovi projekta povoljniji od onih koji su važili u prvom projektu. Da podsjetimo, u prethodnom projektu ograničenje primanja bilo je 500€ za samce, odnosno 700 za bračni par. Nije bilo kvota za mlade bračne parove, koliko mi se čini. Učešće je bilo 20%, a uslov je bio i da ne postoji nikakvo drugo dugovanje prema bankama. Na to dodajmo da je kamata bila 5%, a da su cijene stanova bile mnogo više nego danas jer se tek bio završio bum nekretnina. Cijene su bile od 1200€ po kvadratu pa naviše, a subvencionirala se kamata, kao i danas, za cijenu do 900€ po kvadratu. Sada je učešće 5%, kamata 4%, dozvoljena primanja 620€ za samca, odnosno 900€ za par, a za svako dijete se ima pravo na još 300€. Cijene stanova su maksimalno do 1200€ po kvadratu, a Zetagradnja, uz sve bezobrazno povećanje cijena, 110€ po kvadratu jeftinije daje stanove u odnosu na prije godinu, godinu i po.
Što se tiče socijalnih stanova, mislim da se pogrešno taj termin upotrebljava. Socijalno stanovanje bi trebalo da se obezbijedi za one koji nemaju apsolutno nikakve šanse da kupe stan. Naravno, socijalni stanovi se daju samo na korišćenje dok je korisnik živ ili dok ispunjava uslove za socijalno stanovanje. Poslije iseljenja ili smrti tog socijalnog korisnika, drugi se useljava. Ne daje se socijalni stan u trajno vlasništvo. Uostalom, bili Baća i Tomo gadovi ili ne (a jesu), valjda ima i drugih ponuđača, sa nižom cijenom, ali i sa nižim kvalitetom izgradnje i sa gorim lokacijama. Nešto mi nije žao socijalne slučajeve koji pate što ne mogu da žive u City kvart.
Kako god da se okrene, uslovi u projektu su osjetno bolji od komercijalnih uslova, a svakako je bolje plaćat ratu za stan nego kiriju u skoro istom iznosu.
Koliko god da su banke i građevinari gadovi, ljudi nemaju izbora. Oni mogu samo da se udruže i da se niko ne prijavi za kupovinu i da i dalje čekaju da “slobodno tržište” naćera građevinare da spuste cijene stanova na realan nivo. No im nešto nije itanje.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Bookmarks