Soy Cuba/ Я Куба/I am Cuba/ Ja sam Kuba

[cvrchak]

Soy Cuba/ Я Куба/I am Cuba/ Ja sam Kuba

Ima li ista na svijetu ljepse za filmofile i rezisere, ljude koji imaju umjetnickog dara da uzivaju u remek-djelima kinematografije, nego posvetiti dan projekciji filma ’Soy Cuba/ Я Куба/ Ja sam Kuba.’ Zalosno je ne prevesti ga i ‘I Am Cuba’, sto ce u daljem postu biti objasnjeno.

‘Soy Cuba/Я Куба', sovjetsko-kubanska koprodukacija, je film u reziji Mихаилa Калатозовa (zasluzuje da mu se ime napise na ruskom jeziku), iz 1964-te godine. Film jeste komunisticka propaganda, kich propaganda, iliti, najbolje receno, agitprop, medjutim, ono sto istice i svrstava ovaj celuloid u domen vrhunske kinematopgrafije su kadrovi koji oduzimaju dah. Obozavaoci Ajzenstajna i Tarkovskog, kao i dugih kadrova Velsa, moraju ostati opcinjeni ljepotama koje nam pruza kamerman Сергей Урусевский (opet, s pravom, na ruskom), a kod nas u prevodu Sergej Jurushevski.

Scenario su napisali Евгений Евтушенко (sovjetksi pjesnik, pisac i pisac scenarija) i Enrike Pineda Barnet (kubanski pisac scenarija). Djelo se smatra propagandnim jer jedino predstavlja Amerikance, Jenkije (Yankees), kao ‘white trash’, ljude koji kubanske zene iskoristavaju kao prostitutke. Takodje, Ameri, novonastali vlasnici zemljista pod imenom United Fruits, zlostavljaju seljake na framama secerne repe. Nezaboravne su i scene pijanih mornara u zlostavljanju zena. U toku filma su prikazani i nezaustavljivi revolucionarni studenti koji uz pjesmu silaze niz stepenice Univerziteta ( uticaj Ajzenstajna) gdje je Fulgensio Batista, vodja Batista, prikazan cak i u obliku ubice bez skrupula u ulozi naredbodavca policije. U cetvrtoj , krajnoj prici je prikazan seljak sa planine Sierra Maestra. Miran covijek, nakon ljute diskusije sa borcem gerile, u kojoj tvrdi da mu je samo mir vazan, ostroi osudjujuci nosenje oruzja u postizanju ciljeva, nakon bombardovanja, kada mu sin umire, odlucuje da se prikljuci gerili.

Na projekciji filma u ovom mom malom bioskopu, jednom od najvjerovatnije najljepshih malih bioskopa u cijelom UK-u, vlasnik je doveo kao gosta i rezisera dokumentarca ’ Soy Cuba, sibirski mamut’ (2005), cije su mi rijeci ostale u usima:

‘Da, jeste propaganda, ali ako bismo pravili anti-propagandni materijal onda bi to opet bila propaganda.’

Sjetimo se samo americkih filmova iz tog doba, sa neprikosnovenim ruskim spijunima. Nista pozitivno se nije moglo vidjeti u vezi Rusa, zar ne? Dakle, hladni rat je vec poceo i njegove konsekvence su vidljive u filmu.

Naracija i dijalozi u filmu su mi svidjeli, mada, moram priznati, u svim kritikama se naglasava da na njih ne treba obratiti paznju jer sami kadrovi govore o vrhuncu kinematografije u filmu. Priznajem, naracija i dijalozi su vrlo poeticnii, mozda za nekoga i pateticni, ali sto sad.

Film je u crno-bijeloj tehnici. Prvi, pocetni kadar, sniman kamerom prikacenom na helikopteru, prikazuje ruralni obalni predio Kube. More je prikazano tamno, kao mastilo, a palme na kopnu kao bijela pera. Kopija je bila losa tako da nijesam mogla u potpunosti uzivati u blagotemima Kalatozova. Ali, i pored toga ostala sam zabezeknuta ljepotom pejzaza. Nakon nekoliko minuta prikazan je prekid koji nas odvodi do ekskluzivnog hotela, gdje se na terasi (na krovu) odvija zurka. Divna tijela Kubanki u kupacim kostimima krecu se pred kamerom koja se, u trenutku kada konobarica sipa pice, spusta niz cetiri sprata do bazena gdje vidimo tijela koja uranjaju u vodu. Njihova tijela pod vodom prati kamera, koja je opremljena podmornickim teleskopom. Objektiv je premazan uljem da voda ne bi zamaglila pogled. Infracrveno svijetlo je korisceno. Sve se ovo odvija u samo jednom, neprekinutom, kadru. Zaaista fascinantno!

Onda nas reziser vodi u siromastinu. U kucu djevojke Marije koju iz nocnog kluba odvodi Amerikanac radi seksa. U jutarnjim casovima Yankee pobjedonosno ostavlja novac na jastuku i trazi da otkupi njen dragocijeni krst koji ona uvijek nosi na lancu oko vrata. Djevojka odbija, a u tom trenutku ulazi njen momak, sablaznjen scenom koju vidi.

Nakon toga ide druga prica. Seljak koji spaljuje svoje zemljiste zasadjeno secernom repom , nakon sto mu novi vlasnik, Amerikanac, kaze da to vise njemu ne pripada vec United Fruits. Kadar traje dugo i, zbilja, budi osjecanja gledaoca. Kasnije je Tarkovski, genije spajanja duhovnog i filozofskog, upotrijebio ovu tehniku u svom filmu ’Sacrifice’( zrtva).

Kadar, u kome je prikazan ubijeni student je nesto sto u cijelom filmu izaziva , bukvalno, vjerujte mi, pravu vizuelnu ekstaziju. Sto rekoh na pocetku, pravi uzivalac filmske umjetnosti je, i duhovno i fizicki angazovan tokom prikazaivanja ovog kadra. Reziser i kamerman prikazuju dugu posmrtnu povorku ulicama Havane; kamera prati povorku sa sandukom, zatim se polako dize uz zidove zgrade, 4 sprata, okrece se pod uglom, ide kroz prozor gdje vidimo radnike koji prave kubanske cigare. Sve se ovo desava spontano, ne brzo, a ni sporo. Radnici, za stolovima, uz muziku, ustaju i sire zastave Kube na terasi zgrade, nakon cega nas kamera vraca opet na ulicu, prvo sa visine pa sve blize i blize povorci, da bi je, opet, pratili uzduz.. Rijeci nemam kakav je utisak na mene ostavila ova scena. Ma, rasirenih usta sam je gledala. I to sve u jednom, neprekidnom, kadru.

Dakle, za sve one koji uzivaju u filmskoj umjetnosti na ’pravi nacin’ ovo je film koji se ’MORA’ pogledati.

Zasto sam rekla da se film mora prevesti i ’I AM CUBA’?. Nesretni film nije ni ugledao svjetlo dana nakon snimanja. Kubancima se nije svidio jer nije vjerodostojno prikazao kubansko drustvo, a Rusima jer je bio vise naklonjen pred- Kastrovoj ’burzoaziji’. Dakle, film je preko 30 godina camio u podrumima. Nakon raspada SSSR-a, 1992-ge se pojavio na Telluride Film Festival. Prijatelj Martina Scorsese-a je upoznao rezisera sa ovim otkricem. Martin Scorsese i Francis Ford Coppola su ga izvukli iz bunkera i predstavili Zapadu kao remek-djelo svjetske kinematografije. I jeste!!!

Da nije ko od vas gledao?

[moon safari]

nijesam cuo za ovaj film, ali cu ga potraziti (ili skinuti ako e-mazga dozvoli), djeluje bas zanimljivo.
kad smo kod dugih kadrova, jesi li gledala nesto od bele tarra ili sokurovljev russian ark (citav film snimljen u jednom kadru, u ermitazu, neka vrsta pokretne predstave)? ili jean vigo - l'atlante?

[cvrchak]

Stari,

Nijesam ni ja imala pojma o ovom filmu. Jednostavno, otvorih biskopski program kad na repertoaru za mart bjese 'Soy Cuba' sa propratnim tekstom, sto me je i navelo da cackam po internetu. U svim kritikama je predstavljen kao 'masterpiece'. Na zalost, kao sto rekoh, print nije bio bas najbolji, a i traka je pukla pred sami kraj filma, te 'osta'smo' uskraceni za cijelih minut- dva. Ali, dobro...film je savrsenstvo.

Sokurov 'Ruski kovceg' sam gledala (otvorih prije dvije godine topik o njemu) i prosto sam ostala zapanjena gledajuci ono cudo filmske kinematografije. Sve u jednom kadru. Cijelih 90 minuta. Kamerman je sjajan. U extra-features na DVD kaze da je mislio da ce se onesvijestiti pred kraj.

I, naravno, ocekivala sam 'nekoliko' Oskara, kad, pashka mi, nije cak bio ni nominovan. Ah, zveka! Sto veli moj partner, 'ajde, nijesi ozbiljna. Ne ocekujes, valjda, da Amerikanci taj film razumiju'.

Bela Tarr? Ubo si me u Ahilovu petu. Iako ga je Susan Sontag uvrstila medju deset najboljih rezisera (devedesetih godina, cini mi se), nijedan njegov film nijesam gledala. Znam, sramota.

Vigo-ov film sam gledala i zaista mi se svidio.

[moon safari]

evo ga nadjoh na mazgici mojoj miloj i stavih da se skida.
nisam ni ja nista gledao od tarra. imam odnedavno 2 njegova filma, ali u zadnje vrijeme niti biram filmove koje cu (tj, cemo) gledati niti imam previse vremena.
ostadoh ti duzan odgovor na pitanje sa drugog topica u vezi kopiranja DVDja, pa ga evo ovdje. sve sto ti treba je program DVD shrink. nije bas najstabilniji (nekad moras da restartujes kompjuter prije nego sto uspjesno ucita disk), ali obavlja rabotu. ides na open disk, izaberes ga, sacekas minut-2 da ucita, pa na backup i nakon 20-ak minuta imas film spreman za snimanje na standardni DVD od 4.7 GB.