Kako je lijepo vracat se kroz grad kuci sa bracom i sestrama ludacima poslije ovakve utakmice.
Kako je lijepo sto se kuci vise nece slusat tatine price kako je on svjedocio dominaciji u YU ligi i igranju Evrolige, no ce morat put pod noge pa sa mnom u Moracu.
Kako je lijepo kad vidis da sinovi Buducnosti, Dzoni i Gorda, donesose Podgorici ovo sto je dugo cekala i docekala.
I za kraj, kako je lijepo navijat za svoj klub i svoj grad.
Bookmarks