Originally Posted by
Nash Taylor
Možda ne bi bilo loše da svi „skalamo“ malo i spustimo loptu.Back to realnost. Cijele prošle sezone Džile je ponavljao kao mantru, govoreći o timu koji vodi – ovaj tim je limitiran po mnogo čemu. I nije to bila izjava za vađenje i traženje alibija, to je činjenica. Ok, osvojila se ABA, na trud, na želju, na mišiće, ali treba biti pošten pa priznati da nas je i sreća debelo pogledala. Ne samo u finalu, već i u polufinalu, pogotovo.
Mnogi danas upoređuju prošlu sezonu, npr. Gordića, sa tekućom. Igra momak puno lošije nego prošle godine, fakat. No, hajde da probamo da se sjetimo koju je to sezonu Gorda, ma u kojem timu, odigrao kao prošlu? Svaki igrač u karijeri odigra sezonu života, preko svojih limita. Takva sezona se više ne ponavlja, to je prosto tako, jer i igrači su ljudi, ne možeš ih programirati, podmazati, napuniti mu baterije i očekivati da stalno igra perfektno. Ja mislim da je dobar dio igrača prošlu sezonu odigrao na granici svojih maksimalnih mogućnosti.
Vratimo se onom limitu o kome je govorio Džikić. Uzmimo Zorana Nikolića kao primjer. Da, kažu da centri sporije sazrijevaju, da još ima vremena da Zoran napreduje i poboljša svoju igru i to je tačno. Ali, taj napredak, bojim se, neće biti ništa spektakularno. Jer, pribilžne starosti kao Zoran su npr. Apić iz FMP-a, koji trpa li, trpa. O Gogi iz Mege da i ne govorimo. Limit, jbg. Možeš zamjeriti nekome ko neće, ali ne i onome ko definitivno ne može bolje.
Ono gdje bi se zamjerke i te kako mogle uputiti je odnos starosjedioci – novopridošli. Svako od ovih domaćih valjda mašta da zaigra u nekom još većem i jačem klubu. Misle li, kada bi tamo otišli, da bi nekoga boljelo uvo što su oni bili dio generacije koja je osvojila ABA ligu? Big deal. Bili bi novajlije koji bi morali da se dokazuju i samo radom kupe povjerenje trenera, saigrača i publike. Ono što sigurno ne bi željeli je da se ma i na tren osjete izopšteni od tamošnjih starosjedelaca. Što ne želiš sebi ne čini ni drugome.
Na kraju, Džikić. Bez ikakve želje da ga branim, pokušavam samo da realno sagledam stvari. Niti je on prošle sezone bio najbolji trener na svijetu, niti je ove naprasno postao košarkaška neznalica. Oni limiti o kojima je govorio i te kako važe i za njega. Kao i za sve igrače, kao i za upravu, ovo je i za njega nova situacija. Da li se snalazi bolje ili lošije neka cijene drugi, ono što po meni nije upitno – ne postoji nikakav predumišljaj niti zla namjera. On je sigurno ovom timu želio i želi najbolje.
Jedno znam – parola DŽIKIĆU, ODLAZI! – ne vodi ka svijetlu na kraju tunela.
Bookmarks