Page 25 of 27 FirstFirst ... 1521222324252627 LastLast
Results 601 to 625 of 658

Thread: Jugonostalgija

  1. #601
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,177
    Thanks Thanks Given 
    1,274
    Thanks Thanks Received 
    4,279
    Thanked in
    1,995 Posts

    Default

    The more things change, the more they stay the same.

  2. #602
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default

    https://www.cdm.me/svijet/planeta/pr...ila-u-svijetu/

    Sent from my HTC U12+ using Tapatalk

  3. #603
    Join Date
    Aug 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    2,361
    Thanks Thanks Given 
    346
    Thanks Thanks Received 
    342
    Thanked in
    110 Posts

    Default

    Par fotki od juče
    Click image for larger version. 

Name:	PICT_20180807_091042.jpg 
Views:	179 
Size:	3.0 KB 
ID:	158748Click image for larger version. 

Name:	PICT_20180807_091010.jpg 
Views:	160 
Size:	3.5 KB 
ID:	158749

    Sent from my TA-1033 using Tapatalk
    MONTENEGRO 🇲🇪
    PodgoricaTravelGuide

    🚗RenaultClio3
    📷SonyA6400

  4. #604
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,177
    Thanks Thanks Given 
    1,274
    Thanks Thanks Received 
    4,279
    Thanked in
    1,995 Posts

    Default

    The more things change, the more they stay the same.

  5. #605
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    -Mi smo s crvenim pasošem mogli putovati kamo god smo htjeli.
    -Pa kamo ste išli?
    -Nikamo, samo nekad u Italiju po hlače.


    -Titina milicija bila je tako stroga da si mogao u bilo kojem mjestu bez straha spavati u parku.
    -Koliko si puta spavao?
    -Nijednom.


    Možeš ti i s hrvatskom putovnicom ići kamo god hoćeš. Tko ti brani sad se zaputiti u Papuansku Novu Gvineju? S putovnicom je sve sasvim u redu. Stvar je u novcima, a ne u putovnici. Za putovati treba para, što velika većina ljudi nema, a ni prije nije imala. Većina ljudi i tada i sada jedva je izlazila iz svog dvorišta. Čak sam čvrsto uvjeren kako se danas puno više putuje nego onda. Onda je bilo nezamislivo otići dalje od Njemačke, a sada se ne tako malo Hrvata na Instagramu pohvali fotografijom iz Bangkoka, Dubaija, New Yorka ili s Maldiva. Ako je netko onda kanio posjetiti rođake u Americi ili Australiji, cijelo selo bi skupljalo pare za avionsku kartu. Sada većina ljudi koja putuje sama može zaraditi za ići čisto turistički u daleke zemlje.


    Ja se uopće ne bojim spavati na otvorenom. Spavao sam na putu ili u parku u Rijeci, Kotoru, na Cetinju i na velikom broju hrvatskih otoka. Savršeno sigurno, ne može biti sigurnije. Nije moglo biti nimalo bolje prije, jer je i ovako sigurnost praktično savršena.

  6. #606
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    20,655
    Thanks Thanks Given 
    96
    Thanks Thanks Received 
    113
    Thanked in
    91 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Samotnjak View Post
    -Mi smo s crvenim pasošem mogli putovati kamo god smo htjeli.
    -Pa kamo ste išli?
    -Nikamo, samo nekad u Italiju po hlače.


    -Titina milicija bila je tako stroga da si mogao u bilo kojem mjestu bez straha spavati u parku.
    -Koliko si puta spavao?
    -Nijednom.


    Možeš ti i s hrvatskom putovnicom ići kamo god hoćeš. Tko ti brani sad se zaputiti u Papuansku Novu Gvineju? S putovnicom je sve sasvim u redu. Stvar je u novcima, a ne u putovnici. Za putovati treba para, što velika većina ljudi nema, a ni prije nije imala. Većina ljudi i tada i sada jedva je izlazila iz svog dvorišta. Čak sam čvrsto uvjeren kako se danas puno više putuje nego onda. Onda je bilo nezamislivo otići dalje od Njemačke, a sada se ne tako malo Hrvata na Instagramu pohvali fotografijom iz Bangkoka, Dubaija, New Yorka ili s Maldiva. Ako je netko onda kanio posjetiti rođake u Americi ili Australiji, cijelo selo bi skupljalo pare za avionsku kartu. Sada većina ljudi koja putuje sama može zaraditi za ići čisto turistički u daleke zemlje.


    Ja se uopće ne bojim spavati na otvorenom. Spavao sam na putu ili u parku u Rijeci, Kotoru, na Cetinju i na velikom broju hrvatskih otoka. Savršeno sigurno, ne može biti sigurnije. Nije moglo biti nimalo bolje prije, jer je i ovako sigurnost praktično savršena.
    Jedno su Hrvati, a Crnogorci, Srbi, Bosanci(bošnjaci) i Makedonci nešto sasvim drugo

    Sent from my Mi A2 using Tapatalk
    "Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi

  7. #607
    Join Date
    Nov 2014
    Location
    Novi Sad
    Posts
    2,101
    Thanks Thanks Given 
    12
    Thanks Thanks Received 
    114
    Thanked in
    43 Posts

    Default

    Sto se tice para, putovanja, standarda, apsolutno sve je u tome koliko se neko licno snadje. Neko prebira po kontejnerima a neko putuje do Sejsela, sad sta je sve zavisilo do toga da neko dodje do te tacke u zivotu da jede tudje otpatke dok se drugi voda po rajskim ostrvima, u to ne bih da zalazim. Licno, iz svoje okoline i posto sam imao itekako iskustva sa drzavnim institucijama i njihovim radom, od politike (SNS) dosta toga previse zavisi i nemoguce je npr. zaposliti se u organu drzavne uprave ako nisi clan stranke. A i tu bi se zaposlio za nekih 300 evra sto je crkavica u odnosu na novosadski standard. A da ne pominjem tek sve moguce i nemoguce veze i poznanstva koje naravno takodje idu skoro iskljucivo po politickoj liniji i onda nije nikakvo cudo sto toliko ljudi odlazi u Austriju i Nemacku pa i ako treba da peru dupe nemackim babama i ciste WC-ove. Licno su mi poznata dva primera odlaska u inostranstvo, ova jedna ne znam da li je otisla, nisam vise sa njom u kontaktu. Ko moze ziveti sa platom od 30.000 dinara (oko 250 evra) i jos da izdrzava dete od toga? Ali ako je verovati politicarima prosecna plata je skoro 500 evra, samo su zaboravili da kazu da su oni i oni koje su uhlebili na nekim izmisljenim poslovima najzasluzniji za taj prosek. Pored politike, odnosno SNS-a (u kojem je jako tesko probiti se zato sto imaju 750.000 clanova i uvek mogu naci poslusnijeg nesrecnika od tebe) i inostranstva (u kojem opet nije lako uspeti, narocito ako nikoga tamo poznajes i nema se neki zagarantovani posao i smestaj) mozda i jedini nacin za neki pristojan zivot je pokretanje sopstvenog biznisa, trgovina je jedna od retkih prilika gde se moze uspeti i to ne govorim napamet. U velikoj sredini uvek ima vise opcija ali nijedan uspeh nije lak i prethode mu godine i godine napornog truda. Mada je jos gore potpuno se oslanjati na tudju milost i nemilost.
    Last edited by Severnjak; 04-11-18 at 14:18.

  8. #608
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,177
    Thanks Thanks Given 
    1,274
    Thanks Thanks Received 
    4,279
    Thanked in
    1,995 Posts

    Default

    Prije moje ere, ali svejedno nostalgično





    Šta se danas slično nudi na kioscima?
    The more things change, the more they stay the same.

  9. #609
    Join Date
    Dec 2012
    Posts
    16,780
    Thanks Thanks Given 
    3,018
    Thanks Thanks Received 
    4,376
    Thanked in
    2,264 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Severnjak View Post
    Sto se tice para, putovanja, standarda, apsolutno sve je u tome koliko se neko licno snadje. Neko prebira po kontejnerima a neko putuje do Sejsela, sad sta je sve zavisilo do toga da neko dodje do te tacke u zivotu da jede tudje otpatke dok se drugi voda po rajskim ostrvima, u to ne bih da zalazim. Licno, iz svoje okoline i posto sam imao itekako iskustva sa drzavnim institucijama i njihovim radom, od politike (SNS) dosta toga previse zavisi i nemoguce je npr. zaposliti se u organu drzavne uprave ako nisi clan stranke. A i tu bi se zaposlio za nekih 300 evra sto je crkavica u odnosu na novosadski standard. A da ne pominjem tek sve moguce i nemoguce veze i poznanstva koje naravno takodje idu skoro iskljucivo po politickoj liniji i onda nije nikakvo cudo sto toliko ljudi odlazi u Austriju i Nemacku pa i ako treba da peru dupe nemackim babama i ciste WC-ove. Licno su mi poznata dva primera odlaska u inostranstvo, ova jedna ne znam da li je otisla, nisam vise sa njom u kontaktu. Ko moze ziveti sa platom od 30.000 dinara (oko 250 evra) i jos da izdrzava dete od toga? Ali ako je verovati politicarima prosecna plata je skoro 500 evra, samo su zaboravili da kazu da su oni i oni koje su uhlebili na nekim izmisljenim poslovima najzasluzniji za taj prosek. Pored politike, odnosno SNS-a (u kojem je jako tesko probiti se zato sto imaju 750.000 clanova i uvek mogu naci poslusnijeg nesrecnika od tebe) i inostranstva (u kojem opet nije lako uspeti, narocito ako nikoga tamo poznajes i nema se neki zagarantovani posao i smestaj) mozda i jedini nacin za neki pristojan zivot je pokretanje sopstvenog biznisa, trgovina je jedna od retkih prilika gde se moze uspeti i to ne govorim napamet. U velikoj sredini uvek ima vise opcija ali nijedan uspeh nije lak i prethode mu godine i godine napornog truda. Mada je jos gore potpuno se oslanjati na tudju milost i nemilost.
    To za zapošljavanje po partijskoj i podobnoj liniji važi za cijeli region. Hrvatske stranke su gurale uglavnom prosustaške elemente iz unutrašnjosti, podobne polupismene karikature koje su politički poslušne i za partiju bi život dale. Slično je dakle svuđe, posebno u CG đe možeš zaboraviti na prosperitet u državnom aparatu ako nisi član DPS-a. Bošnjaci su svoje šlihtanje režimu i glasove koje im donose debelo naplatili silnim funkcijama, masovnim dolaskom rožajaca i bjelopoljaca u PG itd itd. BiH isto. To su sve itekako smišljene bile aktivnosti spoljnjeg elementa kada su razbili SFRJ.

  10. #610
    Join Date
    Jul 2008
    Location
    G-spot
    Posts
    20,655
    Thanks Thanks Given 
    96
    Thanks Thanks Received 
    113
    Thanked in
    91 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Director View Post
    To su sve itekako smišljene bile aktivnosti spoljnjeg elementa kada su razbili SFRJ.
    Istog onog spoljnjeg elementa koji je tražio da se napravi federacija koju je jedino tvoj Slobo odbio ?

    Sent from my Mi A2 using Tapatalk
    "Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi

  11. #611
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    13
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Istina, smisljen od srpskih struktura...

  12. #612
    Join Date
    Sep 2005
    Location
    nk
    Posts
    22,542
    Thanks Thanks Given 
    7,409
    Thanks Thanks Received 
    4,494
    Thanked in
    1,747 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by nessuno View Post
    Istina, smisljen od srpskih struktura...
    Tačno tako... Nikad im nikakav “spoljni” neprijatelj nije trebao... Uvijek su to najbolje obavljali unutar kuće...


    Sent from my iPad using Tapatalk
    #fakenews

  13. #613
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    Imate li?


  14. #614
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Herceg Novi
    Posts
    16,041
    Thanks Thanks Given 
    2,191
    Thanks Thanks Received 
    2,348
    Thanked in
    1,213 Posts

    Default

    Hhahahah imam i šerpe neke u sa ovim logom Baba je u njih cvijeće posadila.
    Ali ova roštijera sa slike mi sada više ne može stati u novu rernu, dugačka

  15. #615
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Vojvotk|nja od Fund|ne
    Posts
    20,926
    Thanks Thanks Given 
    1,011
    Thanks Thanks Received 
    1,852
    Thanked in
    704 Posts

    Default



    Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk
    Sell the Vatican, Feed the World!

  16. #616
    Join Date
    Feb 2017
    Posts
    365
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    10
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    https://www.b92.net/info/vesti/index...nav_id=1491374


    Prekjučer je u Skoplju preminuo Milan Pančevski, posljednji glavni tajnik Saveza komunista Jugoslavije. Tako više nema niti jednog živog čovjeka koji je obnašao tu dužnost, a od smrti Mitje Ribičiča 2013. niti jednog živog nekadašnjeg predsjednika jugoslavenske vlade. Od nekadašnjih predsjednika SFRJ, još su živa četvorica. Raif Dizdarević, Borisav Jović, Stjepan Mesić i Branko Kostić.

  17. #617
    Join Date
    Aug 2011
    Location
    Pale
    Posts
    2,846
    Thanks Thanks Given 
    143
    Thanks Thanks Received 
    55
    Thanked in
    47 Posts

    Default

    Jugonostalgija ili žal za bratstvom i jedistvom,bliskošču sa drugim narodima i ljubavi iz drugih naroda.Ne razumijem narode koji su toliko bili bliski danas a sutra u ratu za" svoju veru".Možda su htjeli nešto da naplate od drugog naroda kao Orić,Arkan i sl.

  18. #618
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Yugopapir

    http://www.yugopapir.com/2016/02/uro...ih-crtaca.html
    Uroš Tošković, jedan od najvećih crtača današnjice: Za pametne su ljude svi bogovi odavno mrtvi...
    Ne trpim druge ljude, ali ipak, ponekad, iz poštovanja, moram da se prisiljavam da razgovaram sa njima. Osjećam se jezivo uništen kad sam sa drugima. Tek u samoći postajem svoj gospodar. Dok drugi, naprotiv, kad izađu iz gomile osjećaju se izgubljenima i nezaštićenima

    Januar 1983: Živa legenda našeg modernog slikarstva, jedan od najvećih crtača današnjice, tip mimo svih tipova, govori o svom neobičnom i paradoksalnom životu, o Pikasu, jugoslovenskim slikarima, prostitutkama, samoubistvu, Stevi Raičkoviću, Sartru, Dadu Đuriću, Crvenom krstu, Aleksandru Popoviću zvanom Žak Zaks, mladim ženama, mladom siru i - usamljenosti.
    *****
    Uroš Tošković priprema u Titogradu izložbu svojih slika i crteža.
    Isluženi ratnici praznog pogleda, krezube i obnevidele starice čije su stvari izbačene na pločnik, istrošene prostitutke koje drežde na kiši, zloguke ptičurine slomljenih krila ...
    Uroš Tošković otkriva nam svoj neobični svet koji nije lep: to je svet u kojem se ljudska bića muče i propadaju, u kojem doživljavaju poraze i razočaranja; svet smrti i grozote; svet patnji i poniženja; svet plača i nezadovoljstva; njegovi vojnici i prostitutke kao da nemaju nikakve nade za sutra; živeći u patnji oni nam poručuju da je naše postojanje na zemlji sumorno i tragično.
    Dakle, nakon dugog izbivanja i lutanja kojekuda po svetu, ponovo je među nama "strašni Tošković", živa legenda Beograda pedesetih godina, čovek koji je "pljunuo na realizam", jedan od najvećih crtača današnjice kako rekoše Amerikanci.
    Bogovi su mrtvi
    U restoranu hotela "Crna Gora" ovaj slikar ispija čašu obične vode bez limuna i čudi se:
    - Šest dana nijesu mijenjali posteljinu! Kad sam jutros upozorio sobaricu da donese čiste čaršave u moju sobu, ona me s visine pogledala i odbrusila:
    "Miči mi se, avetinjo, ja sam poštena žena!"
    No, mali incident sa sobaricom nije jedino iznenađenje koje je ovde doživeo:
    - Sinoć, prilazi za moj sto jedan mlad čovjek, prljav od rada, proćelav, mršav, nijednoga svoga zuba nemaše, usijanih očiju i sa nekom vrstom straha, pita:
    "Izvinite, da li ste vi Uroš Tošković?"
    Pošto potvrdih, mladić promuca:
    "Opkladio sam se sa svojim drugovima, oni su tvrdili da ne smijem da vam priđem ..."
    U sebi sam se iskreno začudio: zar su mladima još potrebni bogovi!
    • I vi ste u mladosti imali svoje bogove?
    - Sjećam se kako sam nekada sa strahopoštovanjem pratio svaki pokret starog Lubarde, dok je nama, skoro djeci, pričao o svojim putovanjima u Moskvu i slikama u moskovskom metrou. Ili kada sam na Monparnasu, prepoznavši ga, zaustavio Pabla Pikasa.
    Upitao sam: Izvinite, da li ste vi Pablo Pikaso? Mali, ćelavi Pikaso, zdepast kao radnik na meksičkoj plantaži, usporio je korak:
    "Jeste, jeste, ja sam Pikaso, a šta vam treba mladi gospodine?" - rekao je, misleći da tražim neku ulicu, a možda i milostinju.
    Sićušni starčić, pogrbljen, glava mala kao čioda, ali očiju živih kao revolver, no sve u svemu, što bi rekli naši Crnogorci - obični jado.
    To je bio moj prvi susret s njim, i kao da me razočarao.
    Nikada više nijesam poželio da budem njegov đak. Tek toliko da bih prikrio svoju nelagodnost, zamolio sam ga za autogram na mom crvenom indeksu tek donešenom iz Beograda.
    • !?
    - Htio sam da kažem: ne postoje svetinje. Za pametne ljude svi bogovi su već odavno mrtvi.
    Robovi novca
    Vratili ste se posle skoro dvadeset godina provedenih u Parizu. Kako je bilo?
    - U početku bješe jezivo. Nagladovao sam se i nasamovao kao nijedan. Da ne bih umro od gladi, odlazio sam u Luvr i vodio kipove na pišanje. Za svaku skulpturu koja bi pišala dobijao sam po deset santima.
    Kupao sam mrtvace, pisao pjesme, čuvao garaže, nosio terete, spavao ispod mostova i družio se sa samim sobom.
    • Verovatno ste se stideli svog balkanskog porekla?
    - Zaista, ja sam za njih bio stranac sa Balkana, sa teškim akcentom, došao iz Crne Gore, gdje ljudi vrše sodomiju nad životinjama, nad mečkama i kozama, iako mislim da su Francuzi pomalo pretjerivali ...
    Pokušavao sam da se adaptiram, da malo ličim na nekojega Parižanina, stidio sam se što imam divlji pogled, stidio sam se čak i svojega lika, nastojao da crtam kao Pikaso, kao Maks Ernst itd.
    Trgao sam se nad samim ponorom, preplašen, shvatajući da sam na putu da izgubim samoga sebe.
    • Postali ste opet onaj stari Tošković?
    - Taj period krize je kratko trajao, možda mjesec dana u životu, i ponovo sam se vratio sebi, jer sam vidio da me štiti neka moja sopstvena snaga koja ne liči na druge, a zbog koje su me drugi osuđivali.
    Ponovo sam odlazio u Notr Dam i crtao Mariju Magdalenu kao raspuštenicu, čije su noge razgolićene, i čija crnina između nogu pohotom lebdi negdje do nebesa.
    Klošare pored Sene, kojima je, nekad davno, pripadao i Žorž Brasans, ponovo sam crtao kao svečeve. Kao i u Beogradu: opet sam pisao pjesme, gubio ih, gladovao, i u svemu tome prikupljao nekakvu snagu.
    Spavanje ispod mostova, gladovanje i strah, učinili su i pomogli mi više nego ono kad sam bio stipendista francuske vlade, spavao na dušecima, nosio šešir, bijele pantalone, uglađen, ali kao za neko prokletstvo nijesam mogao da mrdnem u slikarstvu!
    Sa drugim našim slikarima u Parizu nije takav slučaj. Oni su svi uspeli, postali su slavni, i mi se njima dičimo?
    - Naši pariški slikari, svi odreda, nijesu mogli da opstanu bez novca i bez zaštite galerista. Oni su najamnici, robovi novca i galerista. Zato su se i divili:
    "Znamo jednoga koji živi bez galerije, to je Tošković!"
    Sam Dado čudio se mojem načinu života, samotnom i bez ičije zaštite.
    Jer, moje je mišljenje, svi ti štićenici, tokom vremena, dođu do zenita i ne mogu dalje. A iskušenici i robijaši svojega duha, kad dođe trenutak, kao tane ili kao tane ili kao barut - oni više ne pitaju za dozvolu.
    Zamotan u dronjke
    Negde sam pročitao, a to se vidi i po vašim crtežima i slikama, da ste u svoje vreme bili zaokupljeni idejama egzistencijalizma?
    - Exister znači postojati. Iznenadio sam se kad je uglađeni i fini Žan Pol Sartr, predratni profesor s platom, najedanput postao branitelj onih koji su ustali protiv vonja u društvu i raspadanja. To je krajnost!
    Inače, vrlo dobro se sjećam, te daleke pedeset druge-treće godine, kada smo umirali od gladi, kada smo posuđivali jednu istu košulju da bismo izašli na sastanak sa djevojkama, kada smo ja i Dado jeli iz iste šerpe neku smrdljivu supu, kada mi je on brojao svaki zalogaj i govorio:
    "Ti mi uze dva zrna pasulja više, majku li ti tvoju!"
    ... da i ne govorim o jezivim beogradskim košavama, o ciči, o snijegu, kako smo gladovali, zima je bila, išao sam bez košulje, bez džempera, zamotan u neke dronjke i novine, u cipelama koje sam iskopao na đubrištu, ne zbog fotografisanja nego zbog opstanka...
    I kad više ne mogu, posrćem, izgladnio, jadan, bijedan, očiju krvavih od nespavanja, sa blokom u ruci kojega nijesam ispuštao, služio mi je kao uzglavlje i kao pokrivač, oni me izbacuju iz Skadarlije, tjeraju me jer sam nepristojno obučen...
    Hoću da idem u Crveni krst, da molim za malo robice, ali tamo mi traže dozvolu za zapošljavanje, a nijesam je imao jer sam bio izbačen sa Akademije ...
    Jednostavno, preko noći, posprdno objavljuju: egzistencijalisti u Beogradu i na Sen Žermenu ...
    A danas, svi ti okolo, koji su nam se rugali, koji su imali lijepe, nove, ispeglane pantalone, i mašnu, i košulju po posljednjoj modi boje badema, danas me oni pozivaju na ručak, a tada su me ostavljali da umrem kao pas!
    I svi su se stidjeli da budu u društvu sa mnom, nijesu htjeli ni do kraja ulice da prošetaju, da ih drugi
    ne bi vidjeli s kim idu ...
    Exister znači postojati. Eto, to je ta riječ!
    Akademici i prostitutke
    ........
    Last edited by Raquel; 07-02-19 at 01:40.

  19. #619
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Ljudi se i danas sećaju vremena kada ste vi i Dado Đurić, divlji i bradati, pešice banuli u Beograd i preporodili ga?
    - Meni su te uspomene i te kako dragocjene. One su mi pomogle da istrajem u najtežim trenucima, da prevaziđem samoga sebe. Tada se u "Ruskom caru", današnjem restoranu "Zagreb", okupljala elita beogradskih beskućnika i klošara, vagabunda i besposličara, prinčeva poezije i mudraca, današnjih akademika, koji su, uz neumorne besjede, dokazivali da su baš oni duhovni vođi novoga društva.
    Prostitutke su bile skromnije: nikada se nijesu miješale u stvari drugih, samodisciplinovano su radile svoj posao na trotoaru ispred kafane, i to do kasno u noć.
    Sjećam se, kao da je juče bilo, kako je jedna od njih vazda ostajala kratkih rukava; mala i džgoljava, iznurena i zgrčena, jednom riječju nikakva, uporno je sa svojom tašnom čekala posljednjeg klijenta koji se nije pojavljivao, iako je ponoć uveliko bila prevalila.
    Neki prodavač lozova, Ličanin ili Crnogorac, pozamašan i ljudina, invalid, glasno bi prozborio, kao u kakvom pozorišnom komadu:
    "E, kome bi se digao na ovu, da mu oca očina *****!"
    Kafana se zatvarala, čistačice su već bile po ćoškovima.
    Ja i pjesnik tišine Stevan Raičković posljednji smo se udaljavali u kišnu noć, dok je ona uporna dama, i dalje stajala na pločniku, možda i povrijeđena zbog nehumanosti ljudi ...
    Mrčulja, nije ni znala da je humanost kao u Priči o Crnogorcu, kad su mu rekli:
    "Ala si ti postao humanista: žena ti jaše na magarca, a ti ideš pješke iza nje!"
    "Pa, jeste tako, ali ovaj put je pun mina".Dado - čudo od deteta
    • Kako je prestalo vaše druženje s Dadom?
    - Kada je trebalo otići u Pariz, Dado je mudro sračunao da je ipak bolje obrijati bradu i vezati kravatu. Jedne večeri, u nekoj gužvi kod Kinemateke, vidim: Dado ćuti, stavio kravatu, obrijao se.
    Naučili su ga da bude lijep i uredan, da bi dobio pasoš.
    Kasnije, pričali su mi, kada je došao u Pariz i vidio Notr Dam, klekao je, poljubio zemlju i rekao:
    "Ja sam ovdje rođen!"
    I taj Dado meni jednom reče:
    "Ja hoću totalno da zaboravim Jugoslaviju, da se odvojim od nje".
    Razmišljao sam: to je možda mudrost, sposobnost za adaptiranje.
    Kad ste prvi put videli Dada? Kako je počelo vaše druženje?
    - Nijesam ja vidio njega, nego on mene. Polagali smo prijemni ispit na Cetinju, u umjetničkoj školi, gdje su profesori bili Lubarda i Milunović.
    Oni su rekli:
    "Sad će doći jedan mali, čudo od djeteta, da crta, ali ako mu ne kupimo pola kila trešanja - neće dolaziti!"
    I stvarno, pojavio se skoro dječačić, nacrtao za nekoliko minuta i otišao. Oni su rekli:
    "Njegov ujak je Mirko Kujačić, on ima puno boja i pinjela."
    Iskreno rečeno, ja sam mu na tome mnogo zavidio.
    Kasnije su neki pisali da ste vas dvojica, po dolasku na studije, "zapalili Beograd"?
    - Ljudi u Beogradu se i dan-danas sjećaju toga, a pisali su Čelebonović i ostali. Istorija Beograda, istorija slikarstva XX vijeka, ne mogu bez nas.
    Tačno je, mi smo zapalili Beograd, mi smo na neki način pljunuli na socijalizam.
    Uvek usamljen
    • Kažu da ste bili krajnje samosvojna i neobuzdana ličnost?
    - Čudno je to, kad imaš svoj stav, kad si jedan protiv svih, a na ivici si samoubistva, niko neće da te ubije, a ti nemaš kuražnosti, tražiš izlaz ...
    Kad imaš svoj stav, to se vidi u tvojem koraku, u licu, u svakom gestu, to bode oči. Klao sam tada pogledom i duhom, i svi su govorili:
    "Ide strašni Tošković!"
    Tjerali su me iz svih kafana, soba, pozorišta, a ja sam samo crtao da ne bih izvršio samoubistvo, i to bjesomučno i bez prestanka sam crtao, a oni su šaputali:
    "Zar ovaj još nije izvršio samoubistvo, kako je nevaspitan, kako može da crta dok drugi slušaju muziku!"
    Izgleda, moralo je tako da bude.
    Ali zato sam sada otišao u drugu krajnost; uživam u finim jelima: pečurke na žaru, kolenica uz kost, kutjevsko vino, mladi sir, mlada žena i dvoje djece. Nema većeg tirjanina od bivšeg roba!
    Kažu mi konobari da ste već godinu dana u ovom hotelu, ali da ste uvek sami, ni sa kim se ne družite?
    - Ne trpim druge ljude, ali ipak, ponekad, iz poštovanja, moram da se prisiljavam da razgovaram sa njima. Osjećam se jezivo uništen kad sam sa drugima. Tek u samoći postajem svoj gospodar. Dok drugi, naprotiv, kad izađu iz gomile osjećaju se izgubljenima i nezaštićenima.
    Zar nikad ne poželite da s prijateljima popijete po neku, da proćaskate?
    - Svako druženje je kukavičluk i zavaravanje, a samoća je hrabrost i bogatstvo. Čak i kad sam sa svojom djecom, ja se osjećam totalno sam.
    Zaista, nikada i nigdje nijesam uspio da se adaptiram.
    To objašnjavam time što sam, u stvari, uobražen, što smatram da mi niko nije ravan. Zato i razumijem poneku šalu drugih, kad viknu zamnom:
    "Zdravo, đe si genije!"
    No, nemojte misliti da je u samoći lakše!
    • Vidim, ne pušite, ne pijete, nemate društva ...
    - Nikada ne pijem. Otkad sam se vratio u Jugoslaviju volim da uzmem jedan do dva viskija dnevno. Tako, uz jelo, a i za krv je dobro.
    Jer, vi znate, ja sam u novembru napunio pedeset godina. A to je već pola života!

    Razgovarao: Branko Vuković, obrada: Yugopapir (Duga, januar 1983.)

  20. #620
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Bokesko Carstvo
    Posts
    13,701
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Director View Post
    To za zapošljavanje po partijskoj i podobnoj liniji važi za cijeli region. Hrvatske stranke su gurale uglavnom prosustaške elemente iz unutrašnjosti, podobne polupismene karikature koje su politički poslušne i za partiju bi život dale. Slično je dakle svuđe, posebno u CG đe možeš zaboraviti na prosperitet u državnom aparatu ako nisi član DPS-a. Bošnjaci su svoje šlihtanje režimu i glasove koje im donose debelo naplatili silnim funkcijama, masovnim dolaskom rožajaca i bjelopoljaca u PG itd itd. BiH isto. To su sve itekako smišljene bile aktivnosti spoljnjeg elementa kada su razbili SFRJ.
    apsolutno istinito,negativan komentar na ovo sto si napisao,moze dati samo neki zaludjenjak sa nicim u glavu....

  21. #621
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Bokesko Carstvo
    Posts
    13,701
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Raquel,extra,svaka cast.potpisujem.

  22. #622
    Join Date
    Jun 2013
    Posts
    4,987
    Thanks Thanks Given 
    1,132
    Thanks Thanks Received 
    1,463
    Thanked in
    629 Posts

    Default

    Made in Yu

    Sent from my HTC U12+ using Tapatalk

  23. #623
    Join Date
    Apr 2010
    Location
    Guanghzou, China
    Posts
    2,078
    Thanks Thanks Given 
    340
    Thanks Thanks Received 
    282
    Thanked in
    130 Posts

    Default



    Sve do detalja objašnjeno, i svaka sitnica obješnjena i na fortografiji.

    Nema ovih stvari danas.
    This time next year we'll be millionaires

  24. #624
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Bokesko Carstvo
    Posts
    13,701
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Beli vuk View Post
    Jugonostalgija ili žal za bratstvom i jedistvom,bliskošču sa drugim narodima i ljubavi iz drugih naroda.Ne razumijem narode koji su toliko bili bliski danas a sutra u ratu za" svoju veru".Možda su htjeli nešto da naplate od drugog naroda kao Orić,Arkan i sl.
    kakvi su to i narodi,kojima su vodje i heroji bili ta pomenuta dvojica......

  25. #625
    Join Date
    Mar 2010
    Location
    Dark side of the Moon (81000)
    Posts
    4,803
    Thanks Thanks Given 
    1,647
    Thanks Thanks Received 
    2,039
    Thanked in
    835 Posts

    Default




    Jel ko ovo imao? Satima sam ovo rastavi-sastavi. E moje srece kad se rotor prvi put zavrtio
    "Vidiš li: svet pun sebe grca -
    Očiju punih, prazna srca."

Page 25 of 27 FirstFirst ... 1521222324252627 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •