Originally Posted by
Sentenza
dje je buducnost crne gore ovdje...
Kada su na teren istrčali fudbaleri SCG, u plavim dresovima koje su uzeli ne pitajući nikoga tokom ostavinske rasprave bivše SFRJ, preuzetoj himni bivše zajedničke domovine Hej Sloveni zviždali su 12. oktobra u Beogradu bez nostalgije i navijači BiH i SCG. Uprkos tome, a sudeći po političarima iz Srbije, Hej Sloveni će, zahvaljujući jednom golu u mreži BiH, možda preživeti do fudbalskog mundijala i nadživeti rezultate crnogorskog referenduma.
Na svetskom prvenstvu u junu igraće reprezentacija SCG, slažu se Vojislav Koštunica, stranački mu funkcioner Dragan Šormaz, Ivica Dačić iz Miloševićeve SPS i Aleksandar Vučić iz Šešeljevih radikala. Boris Tadić prikriveno, a njegov stranački potpredsednik Dušan Petrović otvoreno to priželjkuju. Za srpskog ministra Velimira Ilića je posle loptaškog dobitka od 1:0 "crnogorski referendum čisto gubljenje vremena".
Vlast i opozicija u istom antireferendumskom bloku. Zvezdan Terzić, predsednik Fudbalskog saveza Srbije kaže da je ono što se videlo 12. oktobra na tribinama stadiona koji se zove Marakana - po nesvesnoj identifikaciji sa poprištem tuđe slave u Rio de Žaneiru - "Srbija".
Čula se i videla Miloševićeva Srbija. Zviždalo se Ujedinjenim nacijama i njenim belim golubovima; isti čiča u gunju sa šajkačom izbačen u kasno leto iz sportskog centra u Podgorici i sa istim transparentom za koji je uskraćena podgorička publika bio je na Marakani.
Na ćiriličnom staračkom transparentu piše: "SCG - Srbija - Draža - četiri ocila"; zatim "Srpska is not Bosnia"; "Bijeljina je Srbija, nikad BiH", "Idi sama ko te jebe, može Srpska i bez tebe, federacijo, federacijo"; "Ferhadija nek se gradi, rušiće je Srbi mladi"; "Ubij, ubij Turčina" i "Nož, žica, Srebrenica". Otpevan je uobičajeni četnički repertoar lakih nota, a pored fudbalera poimence se skandiralo haškom odmetniku Ratku Mladiću. Zastava sa natpisom "Hvala ti, Ratko" vijorila se sve vreme utakmice na južnoj tribini, pored 50 kontrolnih kamera i neviđenog broja policajaca.
"Srbija, Srbija, orilo se po nemačkim ulicama, pobede nad Litvanijom i BiH samo su nagoveštaj srpskog uragana koji će se idućeg leta nadviti nad Nemačkom", izveštavaju iz Srpskog kulturno-umetničkog društva Oro u Frankfurtu.
U reprezentaciji SCG igraju Koroman, rođen na Palama, "sa srcem kao Romanija", ali i Duljaj, Kežman i Nađ. Igraju i reprezentativci iz Crne Gore. Ilija Petković, selektor fudbalske reprezentacije SCG prozvan kao "Napoleon iz Knina" i "Sveti Ilija", kaže posle utakmice da su najveće vrline igrača SCG "humanitarizam bez granica. Ko daje drugima i Bog njemu daje. Moralo im se vratiti na ovaj način". On, koji se vratio iz pečalbe po Evropi i Kini, a sina poslao svojim stopama, ponosan je na one koji misle da je "patriotizam ponikao u fudbalskoj bašti". I Mateja Kežman koji je dao patriotski zgoditak, pečalbuje u madridskom Atletiku. Pre toga je za milione eura zaigrao za Holandiju, pa Veliku Britaniju: "Prvo želim da se zahvalim bogu što smo ovde gde smo. Mnogo volim Srbiju. Kada je moja zemlja u pitanju, zbog nje gubim glavu", veli. Navijači boga i Srbije, apostoli zlatom natovarenog magarca.
Takvi su bili i novinski komentari: "Ma kakvi Englezi, Nemci i njihov kult reprezentacije. Niko nam ništa ne može kada se Srbi slože" (Večernje novosti). "Igrali su za naciju i oni su ponos Srbije" piše (Blic), u paničnoj potrazi za nacionalnimherojima nakon blamaže košarkaša, dosadašnjeg "ponosa nacije".
"Marakana se pretvorila u egzaltirano grotlo, a plavi su poleteli jedan drugom u zagrljaj. Srbija je eksplodirala. Zabole nas za Karlu i za Hag! Igrači su uz zvuke Marša na Drinu počeli proslavu". (NIN). "Srpski član Predsedništva BiH Borislav Paravac je navijao za one za koje je oduvek navijao - reprezentaciju SiCG. Utakmici je prisustvovao i predsedavajući Saveta ministara BiH Adnan Terzić, koji je, naravno, bodrio reprezentaciju BiH" (Kurir).
"U boj krenite junaci", platila je u oktobru oglas u svim dnevnicima TV Pink, stopama Željka Ražnatovića Arkana, vođe navijača i aktera haške optužnice, koji je "delije" podveo "tigrovima", a transparent "Nož, žica, Srebrenica" se od novembra 2002. i utakmice banjalučkog Borca sa sarajevskim "Željom" u "glavnom gradu RS" preselio u Srbiju.
Navijači su sistematski huškani na Bosance, tako da je rat počeo i prije prvog sudijskog zvižduka. Od 11 povređenih na beogradskom frontu, na fudbalskoj utakmici SCG - BiH, deset su gosti. Prihod sa utakmice je 300.000 evra, a šteta na stadionu je 50.000 evra. Navijači iz BiH, pojačani navijačima iz Sandžaka, napravili su najveću štetu ikada zabeleženu, tvrdi uprava stadiona, dok su, kako je video list Srpski nacional, "Srbi pobedili Bošnjake na terenu i na tribinama". Pevajući kako se srpska truba sa Kosova čuje, posle utakmice su desetine hiljada slavljenika popasli zelenilo na Trgu Republike. Uništile su sugrađanima, turistima i beogradskoj vlasti 6.000 sadnica cveća i više od 100 žardinjera.
Podsjetimo, kao kontrast: za Helene sport je bio igra, konkurencija, tržišna utakmica. Homer ne govori o pobedi, nego o uspehu, dometu, dosegu. Agonom (nadmetanje, takmičenje, megdan u viteštvu), Grci su sebe razlikovali od varvara. Etika "agona" je htenje da se bude bolji od drugih, da se bude aristos, plemenit.
Utakmica Hajduk - Crvena zvezda u Splitu je počela i završila rezultatom 0:0 dana 4. maja 1980. u 15 sati i četiri minute, a slike 22 fudbalera koji leže na travi zagrcnuti plačem obišle su svet. Vođa je otišao, ostala je teritorija. Titovi nasljednici, nejake vođe, su se pomamile. Borba je oko teritorija.
U maju 2002. u Beogradu je na smrt pretučen građanin Živorad Šišković, koji je pokušao da odbrani mladog Kineza od razularenih rasista Partizana, srećnih zbog pobede njihovog kluba. Navijači poseduju teritoriju, na tom mestu ima mesta samo za njih.
Dana 13. maja 1990. u Zagrebu je gostovala Crvena zvezda i "rat je počeo u Maksimiru". "Bad blue boys" i Arkanove "delije" ponovo su se posle godinu dana gledali po slavonskim i krajiškim rovovima. Podno zapadne maksimirske tribine je "oltar hrvatskim vitezovima" koji su izginuli u Domovinskom ratu. Navijački vitezovi pokazali su veliku upotrebnu vrednost.
U novembru je deseta godišnjica Dejtonskog sporazuma kojim je svet okončao rat Miloševićeve Jugoslavije protiv Bosne i Hrvatske. Srbija, kao što smo videli na Marakani, još ratuje.
Bookmarks