Rituali

[gaul]

Bio kao mlađi primitivac sasvim slučajno u crkvenom horu i ništa pod jaki Bog ja tu nisam kapirao, a pravio se kao ja tu nešto kapiram.

Ovo je jako interesantno

Meni je crkveni hor toliko smiješna rabota. U nekoliko navrata sam slušao naki hor , naravno crkveni - uh, stomak me vazda zaboli od smijeha

Nego ovo ''slučajno'' - nema toga, ništa nije slučajno. Slučajnost je samo simptom neznanja.

Sad dolazimo do detekcije nekog predznanja koje nam daje određene inpute da proces spoznaje došao do jedne tačke kada već pada taj izbor.

I opet moram pokazati neslaganje sa tobom

Nisi bio primitivac - samo si u jednoj tački svog duhovnog kretanja se susreo ili obreo u toj fantastičnoj zemlji.
Moje mišljenje jeste da je to stvar izbora, možda bi sa pravom ovo rekao za sebe, kada bi makar posumnjao da nije sve to tako kako ti se prezentira , pregazio istu tu sumnju i pravio zadšku. Ta situacija proizvodi neke konfliktne psihičke situacije. Međutim ti si nastavio svoje putovanje - za ostatak ekipe koji je ostao ti si ''pao'' pod šejtanski šapat i sugestije - ili tako nešto


Sam si divno rekao da primitivac je rezultat regresije, nikako nije jedan stadijum ili etapa u duhovnom razvoju ličnosti. I ako se možda možeš indetifikovati , tada i u tom vremenu sa nečim što ima veoma sličan proces.

Šta se to krucijalno otkrilo?

Počinje se od jedne sitnice, čovjek zaista spozna da nije (ili makar posumnja) Bog, ali ne može ni negirati da nije ili da ne može biti...

Koliko je ovo daleko od jednog dogmaša? - koji je u uvjerenju da je ovo njegova primarna misao i sama bit njegovog postojanja, koji ritualno dokazujeokolini da je tako.
Ali takođe on zna šta je Bog u namjeri učiniti i šta će nagraditi , koncept koji im daje za pravo bačaju anateme, ubijaju, pljačkaju u njegovo ime.
Bukvalno oni znaju šta Bog i kako misli...veliko je to znanje

Sa druge strane si i totalno u pravu. Kad se čovjek konceptualno nađe u toj poziciji da razmišlja na isti način može ustvrditi da je jedan od njih.

Ko je taj ''primitivac'' sada u našim životima ? - u kolikom je srodstvu sa nama samima.

Postavlja se pitanje , da je moguć susret šta bi uradio?

Mene je jednom fascinirala replika Morgana Freemana iz filma -Bjekstvo iz Šošenka, kada govori o zločinu koji je počinio kao mladić i kaže - volio bih da sretnem tog mladića, imao bih što šta da mu objasnim - tek nakon toga je dobio pomilovanje.


Što ih čini zaista toliko različitim, da su gotovo posebne ličnosti?


I ovo u vezi libida - da li ta energija teče linearno,vremenom hvatamo i eho prošlosti ili teče u oba+++ smjera od našeg početka ?

[Caesar]

I ovo u vezi libida - da li ta energija teče linearno,vremenom hvatamo i eho prošlosti ili teče u oba+++ smjera od našeg početka ?

Libido kod normalnih ljudi sredinom života ima prirodnu težnju ka nesvjesnom. Dakle introversija. Želja za ponovnim rađanjem vodi nas nazad u nesvjesno kod strašnih Majki. Kad Mefistofeles kaže Faustu parafraziram- ideš kod strašnih majki gdje ćeš naći tronožac. Put koji ako ga poželimo je jako opasan jer možemo ostati tamo zarobljeni baš kao i mladi Tezej u podzemnom svijetu (bio je sa još jednim junakom al se ne mogu sjetiti) dok ga Herkul po legendi nije spasio. Ako libido uspije da se vrati natrag u svjesno to se zove novo rođenje tj. carstvo nebesko. Interesantno je da je nesvjesno karakteriše arhetip Majke, a vraćanje u majku prirodna želja djeteta ali kod odraslog muškarca želju za ponovnim rođenjem, a onda i znači incest. Zato je u mnogim religijama to izbjegavano kao tabu pa umjesto majke imaš Crkvu i krst. U hrišćanstvu, evo pošto su mnogi pitali, kako je to Otac i Sin jedno, znači upravo ulaženje i izlaženje libida iz nesvjesnog. Ulazi kao otac izlazi kao novorođeni sin. Imaš u alhemiji za to simbol obnavljajućeg kralja. Šta je duh? Duh je transcedentna funkcija koja to omogućava. U mnogim starim jezicima duh znači i vjetar/povjetarac. Kako je po egipatskoj legenti ptica zatrudnila od povjetarca... kako je djeva marija (majka) zatrudnila uz pomoć duha svetoga? hrišćansto je zadržalo aspekt dobre majke ali nagovještaj strašne majke se izgubio kroz simbol crkve i krsta. Spajanje Hrista sa Krstom, svjesnog sa nesvjesnim, strašan i bolan sudar svijetova i ponovno rađanje vaskrsnuće. Tri puta se ovo pojavljuje. Djeva Marija i začeće, razapinjanje Hrista i vaskrsnuće , Hrist je ženik, a crkva njegova mlada.

Trojstvo zaista postoji ali tek sa četvrtim postaje jedno i sveto. U hrišćanstvu imamo samo dobar aspekat tog četvrtog ali ne i onaj mračni. To nedostaje da bi sve ferceralo kako treba. Rituali su tu bili da nam ovo približe ali po meni put više ne ide kroz upravljanje nesvjesnim već upravo kroz svjesno i razumsko shvatanje stvari.

[gaul]

Libido kod normalnih ljudi sredinom života ima prirodnu težnju ka nesvjesnom.

Normalan ? - po stadnardima kolektiva, ili naprosto neka fiktivna figura kako bi trebao biti

Šta je duh? Duh je transcedentna funkcija koja to omogućava.

Teško

Duh (Sveti) u arhetipskoj kontrukciji simbolički bi prezentirao upravo libido. On je sve (doduše u nekim iznimnim situacijama i jeste) osim transcednetalnog elementa, on je majka svih ''zala'' , pokretač, inicijator svih ''prokletstava'' koje dumanjem lomimo glavu.

Ponekad je jednostavno možda lakše ponoviti greške - mnogi to upravo i čine.

Religija (univerzalno) se izrodila u jedan manje-više politički aparat. U jednom momentu počela se konfigurisati zemaljska i duhovna vlast i njihovi uticaji na narodne mase. Svima se to dopalo - posebno kad imamo lidera koji zna bolje, ostvari svoje fantazije da je dostigao zvanje koje zavrijeđuje naklon ostatka plemena.

Trojstvo zaista postoji ali tek sa četvrtim postaje jedno i sveto.

Smislenom destrukcije kreirala se dogma koja u samoj biti je gotovo savršeni program indoktrinacije narodnih masa. Na neki način samoodbrambeni mehanizam određenog društva uslijed ugroženosti upravo kreira grupu, postiže se konvencija. Ona kao takva svaku promjenu doživljava kao ultimativnu destrukciju i tu se već prozvodi visoko-kvalitetno topovsko meso.

U grupi dolazi do deindividualizacije ličnosti i ona sama podliježe grupnim establiranim zakonima. Istraživanjem kolektivnog nesvjesnog utvrđeni su određeni univerzalni psihički obrasci .

Da bi se išta postiglo na nivou svijesti potrebna je usmjerenost. Religioznim ritualima po principu kauzalne prisile pokreće se volja u tim slučajevima se dešava da osoba izgubi ličnost, moć da donosi sopstvene odluke na osnovu sopstvenih mjerila, spoznaje - regresija, highway ka primitivizaciji.

Na osnovu opet obrazaca da primitivac nagrađuje uvijek učinak nikada ličnost.
Što je po meni jako interesantno. Tu imamo nemogućnost kontinuiranog procesa razmišljanja i da se donio neki određeni zaključak.

Zato realni zločinci za određene konfesije su heroji. Oni mu odaju priznanje za učinak i on sam dobija karakter numinozne figure.
Kao takav, lako ga je i poturiti kao imago dei.

Često sam postavljao pitanja nekim dogmašima - šta upravo misle o recimo samoubicama-mučenicima, raznimr atnim 'herojima' koji su ujedno kriminalci, zločinci, koljači i silovatelji...

Svjesno (lično) osjećaju da je to pogrešno, osjećaju tu demonsku dinamičnost , ali uvijek postoji ''ali...'' Racionalno opravdanje.
E sada dolazimo na drugi aspekt primitivca koji za duhovne oblike traži činjenice i dokaze.

Koja je to samo dimenzija apsurda ?!

Upravo se tu poturaju činjenični dokazi - da je to osveta, da su oni neprijatelji (mnogo bitno - ma koliko naivno izgledalo demonizovanje oponenta ) , da oni žele uništiti njihov način života... - tako da na osnovu ovih 'dokaza' prislino se može ugušiti onaj šapat koji nam govori da grupa čini zlo.
Još ako dodamo činjenicu da to šejtani šapuću

Šta je čovjek koji nije ostvario kontakt sa svojim nesvjesnim?

Ukratko - PSIHOPATA!

Zločin sa patološkom podlogom svoje razloge počinioc pronalazi u iskrivljenom shvatanju realnosti. Ne postoji razina razmišljanja o poslijedicama ili nekim razlozima koji se mogu smatrati ''normalnim''...

Svjesno se ide u produciranje takvih ljudi, zarad ostvarivanje političke moći, a kao politički faktor onda imaju moć - stiču se privilegije, novac je tu mnogo manje bitan od one koja je surova moć vladanja.

Rituali tu igraju veoma veliku ulogu. Ponavljanjem stvara se prisila usmjeravanja volje.

Trojstvo zaista postoji ali tek sa četvrtim postaje jedno i sveto. U hrišćanstvu imamo samo dobar aspekat tog četvrtog ali ne i onaj mračni. To nedostaje da bi sve ferceralo kako treba. .

Kvaterrnitet je simbolički veoma iscrpno predstavljen...

Imamo i mračni aspekt, nego ima li dovoljno heroja ?

Cezare, u skladu sa nikom.


edit...

Pročitah da se oformila najzad atheism TV.

Pa uzdravlje ga trošili

U najavi veoma iscrpno i obećavajući program koji neće se baviti Bogom, duhovima i vanzemaljcima .... hahahahahahaha

[1ucid]

duh, dusa - nesto sto svi imamo i znamo da postoji iako je nema, ono je suprotno materijalnom, vise abstraktno, ovo je neka cini mi se logicna i normalna definicija duha.

[Artemis]

Misliš imamo duh, dušu(osjećamo) i ako to ne možemo okom vidjet ili oku pokazat.Mislim ako imamo onda ga imamo sve dok ga osjećamo.Ne mož' bit' da ga nema.

[1ucid]

Mislim ako imamo onda ga imamo sve dok ga osjećamo.

aaaa pazi joj pricu..

[Artemis]

Što je?

[gaul]

Koliko simboli mogu izazvati ritualnu gestu ? - da li su simboli usko povezani sa običajima i ritualima, kao jedan vid ekspresije psihe.

Svevideće oko, jedan od najarhaičnih simbola, predstavlja znanje u nekom smislu i informaciju (prvo bješe logos), koja je u bitii segment znanja.

Šta se dešava kada nesvjesno počne da preuzima kontrolu?

Kako se doživljava manifest simbola, generalno mogu li rituali imati i karakter simbola?