Sad kad budu organizovali 100 godina spske okupacije biće zvek.Padau sa vlasti!!!
Onda sljedi pišanje po Demokratama,a Rudović i Rakčević traže zdrave snage i pravi se proCGblok sa DPSom!
Eviva
Што да не обнавља? То је дио наше историје и културно историјски споменик...
Добри Перо је био зет Краља Николе. Да није ваљао не би му краљ дао шћер за жену...
Ја знам да је вама новоцрногорцима модерна и пожељна мржња према свему што је српско и православно али мораш да схватиш да још има људи који воле, умјесто да мрзе...
Иначе Карађорђевићи су црногорска династија једнако ко и Петровићи...
Као и Немањићи. Стефан Немања од оца Завиде је рођен у тадашњој Рибници а данашњој Подгорици...
Историје не почиње јуче од доласка ДПС на власт...
Last edited by Kawcek; 31-08-18 at 16:19.
Kad vec sve znas jos da nam kao "starocrnogorac" objasnis kako se covjek "zahvalio" drzavi i kralju Nikoli sto ga je udomila i sacuvala, kako se odnosio prema toj istoj sceri i kako je bratski zabio noz u ledja svima koji su ga za zivota zaduzili. Kad god se prica o bratskim odnosima vazda se treba sjetiti kralja Petra jer takvog "brata" majka rijetko radja.
Њихове размирице су дио династичких борби каквих имаш у историји свих народа . Перо је био добар за народ којим је владао, па га је тај народ прозвао Добрим .... За разлику од његовог сина Александра који није био дорастао својој историјској улози и положају. Једнако колико и његов ђед и браћа од ујака мало прије краја великога рата....
Народ којим је владао, га је обожавао јер је за разлику од својег сина био појам поштења, скромности и храбрости у то вријеме.
И ти би таквом чоеку срушио споменик само зато што је Србин? И ако нам је зет?
Tja...sukobima medju srpskim dinastijama su znali biti i suroviji.
Rod je rod, al kruna je kruna.
Politika, šta ćeš?
I djed Nikola je bio politički prevrtljiv.
Nije u redu ni što se Nikola baškario u Italiji, dok je Pero šimčio s vojskom preko Prokletija.
To Nikoli njegov narod pre svih nije oprostio.
Puštite dinanstije nego mi recite oće li se organizovati spašavanje ove Sare bucke Vidak iz zloglasnog zatvora Spuž, e će se zaboravit Mendela.
Управо тако. Обичан народ је развластио Петровиће у Црној Гори, јер је капитулацију потписану од стране свога краља доживео у то вријеме као невиђену срамоту и понижење , ударац на своју част и достојанство.
Данашњим генерацијама је несхватљиво да је у то вријеме сто хиљада пута било часније погинути у боју, ако треба и против сто пута јачег непријатеља него се предати и капитулирати.
Додатни ударац и срамота је било то што се србијанска војска није предала и капитулирала већ наставила да се бори и ако је реално била у катастрофално лошој ситуацији...
Нпр
BOJ NA VRTIJELJCI
-Kada je bilo najopasnije za Cetinje i za Katunska plemena, iznenada je umro vladika Rufim (smatralo se da su ga otrovali turski agenti). Nastalo je malo kolebanje; ali Katunski glavari nijesu malaksali. Nastavili su borbu uporno i žestoko. Prilaz Cetinju branili su stopu po stopu. Najkrvavija borba odigrala se na brdu Vrtijeljci kod Cetinja 26. septembra 1685. godine. Vrtijeljku je branio slavni harambasa Bajo Pivljanin (Nikolic). U toj strasnoj borbi poginuo je Bajo Pivljanin i svih 60 njegovih drugova. Svi su radije izabrali smrt nego odstupanje. Na Vrtijeljci je bilo i 400 mletackih vojnika; ali su oni svi izbjegli na mletacko zemljiste cim je pocela borba. U ovom boju učestvovalo je 3000 Crnogoraca i 23.000 Turaka nažalost Crna Gora je izgubila ovu bitku ali nanijela veliki gubitke Turcima. Prodor Sulejman-paše na Cetinje nije poljuljao borbeni moral i samopouzdanje Crnogoraca. Gotovo bi se moglo reći da je još više raspalio ratne strasti.
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Аустроугарска војска је 6. јануара покренула офанзиву на Ловћен. Два дана касније почела су дејства са ратних бродова из Тиватског залива и Јадранског мора.[49] Аустроугарска Трећа армија је упркос јаком отпору 11. јануара заузела Ловћен. Такво брзо аустроугарско напредовање је давало утисак слабог отпора и паника је захватила Црну Гору, што је рђаво одјекнуло на осталим фронтовима. Недостатак ратног материјала је појачало растројство и слабило уверење у успјех отпора. Црногорска Врховна команда је 11. јануара затражила примирје, али је аустроугарска страна захтијевала безусловну капитулацију и предају србијанске војске која се још увијек налазила у Црној Гори.[49][47] Краљ Никола је још једном поновио да је његова намјера да се води одсудна битка, али како до ње није никада дошло, појавиле су се сумње да он само спречава заједничко повлачење црногорске и србијанске војске.[47] Упркос жељама политичара да се приступи преговорима, неки војни заповједници, попут Јанка Вукотића, тражили су борбу или одступање према Албанији. Аустроугарске снаге су 13. јануара ушле у Цетиње и продором дуж приморја и код Подгорице одсјекле одступање црногорске војске према Албанији. Црногорска влада је 16. јануара пристала на безусловну капитулацију, али је одбила да преда србијанске војнике који су се још увијек налазили у Црној Гори.[50] Краљ Никола је 19. јануара, испоставиће се заувијек, напустио Црну Гору и избјегао у Бриндизи. У Црној Гори је остао принц Мирко.[51] Црногорска војска је капитулирала 25. јануара 1916. што је de facto био и крај постојања црногорске државе.
Краљ Никола је из Италије отпутовао за Француску, у Лион, а затим га је француска влада преселила у Бордо. Краљ Никола је у мају прешао у париско предграђе Неји, а црногорска влада се овамо преселила у августу 1916. Краљ и влада су у Француској наставили да представљају Црну Гору, али више нису имали своју војску, за разлику од србијанске владе.[51]Питање уједињења Србије и Црне Горе је погоршано како су обије владе сада биле у изгнанству.[51] Краљ Никола није одобравао скупљање добровољаца за србијанску војску међу црногорским исељеницима у Јужној Америци које је водио Шпиро Познановић у име србијанске владе.[52]Краљ Никола је покушао да консолидује своју моћ. Међутим, само је у Италији нашао довољно подршке за своје циљеве, која се противила успостављању југословенске државе. Француска је подржавала уједињење.[53] Положај краља се није поправио, а уједињење Црне Горе и Србије је постало главна тема међу црногорским емигрантима. Емигранти су били подијељени у све мањи број краљевих присталица и све ширу опозицију. Због тога је краљу постало све теже да образује стабилну владу. Због сукоба са неким члановима династије и на крају самим краљем, Лазар Мијушковић је поднио оставку, оптуживши краља да изазива проблеме које ће опструисати уједињење.[53] Владу је затим образовао Андрија Радовић, коме је успјело да поправи положај краља и владе. Међутим, управо је Радовић био главни заговорник става да је историјска улога Црне Горе завршена. Предложио је да се најстарији мушки чланови династија Петровић и Карађорђевић смјењују на пријестолу уједињене државе. Краљ је понављао да није против уједињења, али је одуговлачио да одговори на неколико захтјева свог премијера. Због тога је Радовић поднио оставку у јануару 1917. и замијењен је бригадиром Милом Матановићем. Матановић је у име цијеле владе упозорио краља да је крајње вријеме да поведе преговоре о уједињењу и да у народу може доћи до побуне због Николиног колебања. Краљ се оглушио о Матановићеве приједлоге, па је и он поднио оставку. Затим је краљ повјерио мандат Евгенију Поповићу, конзулу у Риму, који је уживао италијанску подршку. Краљ Никола је успио да обезбиједи оданост министара до краја рата, али он и његове политичке присталице су изгубили свако повјерење у народу
Last edited by Kawcek; 31-08-18 at 16:44.
”Umrla je stara Crna Gora
i bez nje se muče Crnogorci
i nikako da i oni pomru.
Pomrijeće, no će prije toga
sebe i nju mrtvu obrukati”
Stihovi dostojni Njegoša, tako ih je prije 20 godina pročitao tadašnji i sadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Je li mislio baš na ovih pet, ne znam. Znam samo da Matija Bećković drugačijih o Crnoj Gori nema, evo punih šest decenija.
Jedini srpski pjesnik koji piše na izvornom crnogorskom jeziku večeras treba da nastupi u Budvi. Tamo gdje je prije tridesetak godina započelo njegovo ideološko i lično prijateljstvo s vrhom crnogorske vlasti. To što njeni glasnogovornici više ne pominju Matijine njegoševske domete ne znači da su u prošlost svog vođe upućeni premalo. Nego da su preveliki poltroni.
Matija Bećković je “negator svega crnogorskog”, primijetila je vlast tek sad. Iako se on nije mijenjao svih ovih decenija. Nije ni ona, anticrnogorskije je nije bilo otkad je Crnogoraca. Za razliku od pjesnika, vlast nije tako samo govorila nego i djelala. Najtačnija mjera njenog crnogorstva upravo je Budva. Jedva živa, opelješena i upropaštena.
Ali, ne bi oni o sebi. Nego o novoj lokalnoj vlasti i starom gostu. Zato što dolazi, tako sad kažu, da naruši multietničku i multivjersku idilu. U kojoj jedni druge, baš kao kad je prvi put dolazio i baš zahvaljujući istoj vlasti, tako idilično nazivamo šiptarima, četnicima, turcima i ustašama.
x x x
“Prave podjele i šire mržnju, postavljajući na pijedestal one poput Matije Bećkovića”, poručuju domaćinima zaboravni lideri lokalnog depeesa. Iako je on na tom pijedestalu formalno od 1998. Neformalno, i deceniju ranije. Zahvaljujući, uz ostale, i lideru ne samo globalnog depeesa, nego i države, Milu Đukanoviću.
Stvarno, vjeruje li još ko, naročito poslije proglašenja posljednjeg “njegoševca”, kako je o najvišem crnogorskom priznanju ikad odlučivao neki žiri. Čiji su članovi birani tek pošto vlast odabere dobitnika.
x x x
“Gospodo iz Crnogorske, hoćete li prisustvovati događaju na kom Matija Bećković ima glavnu riječ”, riješili su da izvagaju crnogorstvo maloj lokalnoj stranci. Ne znam đe će njena gospoda biti večeras, ali se odlično sjećam da ova iz depeesa nije samo prisustvovala, nego i organizovala mnogo opasnije događaje. I sa pjesnikom dijelila glavnu riječ.
Nije uoči rata, i to kroz državne crnogorske novine, Bećković sam burdao kamenje s Njegoševog mauzoleja. Vlast je pozivala na mobu, a ostarjeli Dobrica Ćosić, nemoćan da fizički pomogne, učinio je to u kešu. Novcem koji je dobio uz Njegoševu nagradu 1990, dok je vlast ucijelo još bila pod vođstvom Slobodana Miloševića.
Matiju Bećkovića je osam godina kasnije nagradio onaj navodno demokratski i još navodnije procrnogorski dio, predvođen Milom Đukanovićem. Ništa se tu nije promijenilo ni poslije referenduma, zato što slobodnim ljudima država nije cilj, nego sredstvo.
x x x
“Vlast u Budvi udarila je u temelje države”! Jeste, ali ne ova, nego prethodna depeesovska. Zaludu liju krokodilske suze partijski vojnici, koje je izgleda ta vojska pretekla da ne završe školu. Inače bi znali da je temelj crnogorske države bio tradicionalni moral. Zahvaljujući njemu, Crna Gora je vjekovima opstajala. Sve dok joj nijesu obraz bačili pod noge, noseći umjesto alaj-barjaka gaće Tereze Kesovije.
A onda su, od Bukovice do Srebrenice, zgazili sve ljudsko, čineći zla koja crnogorska vojska nikad nije činila. Ubijali nejake đe su stigli, a tamo đe nijesu slali naftu da taj posao što brže obave braća po oružju.
Sad im taj crni obraz kreče žrtve, uz pomoć Socijaldemokrata. “Oni su nasljednici politike koja je pravila koncentracione logore i protjerivanja širom SFRJ”, nišanila je mlada partija u budvanski DF i Demokrate. I pogodila depees tamo đe ga najviše boli, u istinu od Morinja do Omarske. A što bi bilo s Crnom Gorom da anticrnogorci dođu na vlast? Ne znam, mogu samo da nagađam. Gledajući što je od nje preteklo pod ovima što se kunu u crnogorstvo. Ne s rukom na srcu, nego na obližnjem novčaniku.
x x x
“Mi stojimo na braniku državnih interesa uvijek kada primjetimo da neko udara u temelje Crne Gore”, zaklele su se uoči Bećkovićevog dolaska u Budvu i Socijaldemokrate. Žalosniji prizor poltronisanja depeesu nije viđen još otkako ga je posljednji put spašavala Pozitivna. Ali, ona je u tom odbrambenom boju zauzela samo jednu ambasadu. Socijaldemokrate, koliko vidim, postrojavaju vojsku na oba aerodroma.
Zato i nijesu stigli da objasne što bi to tako opasno u Budvi mogao reći pjesnik čije je djelo “svevremeni spomenik slobodnoj Crnoj Gori”, kako je to nadahnuto procijenio njen predsjednik Milo Đukanović.
Da je Crna Gora srpska? Pa, to on govori evo šest decenija. I pritom se poziva na Petroviće. Kao i trećina današnje Crne Gore. Treba li zbog toga sad da se odreknemo i Petrovića i domaćih Srba? I da gradimo “najbolje bratske odnose u istoriji” isključivo sa Srbima iz Srbije i Aleksandrom Vučićem? Koji je baš ovih dana ponovo dramio zbog razdvajanja od “srpske Crne Gore”. I to ne sa oniže pjesničke bine. Nego sa vrha države Srbije.
Samo što na njega Socijaldemokrate ne udaraju, idu mu na noge... Čudno? Pa i nije baš. Najvažniji snovi Aleksandra Vučića počeli su da se ostvaruju baš ispod nogu vođstva Socijaldemokrata tačno prije 30 godina ispred crnogorskog parlamenta. Ali, duga je to priča, čitaćete je uskoro u feljtonu Vijesti...
P.S. Dolazak Matije Bećkovića “podržavaju prirepci u vlasti, SDP, URA i Crnogorska”. Sve sami negativci iz budvanske uprave. A čiji su onda prirepak pozitivne socijaldemokrate? I kome oni uopšte mogu da poruče kako su “zarad mrvica u vlasti i nerealnih ličnih ambicija spremni da trguju državnim interesima”. Kad se vrate sa branika svojih interesa na aerodromima i još jednom pogledaju što su napisali - zaludu će lomiti ogledalo!
izvor: www.vijesti.me
Ratka odlična...
Možda bi i bilo, da uopšte ima kamera.
Siguran sam da nije kriva, tako piše u Kuriru.
Kao sto rekoh nedje prije da sva balkanska trvenja poticu od nevjerovatnih nepoznavanja istorije do jos nevjerovatnijih preuvelicavanja istorijskih fakata i izmisljanja istih. Danas u eri interneta gdje svako moze da pise i dodaje to je poprimilo gotovo komicni teatar apsurda. Elem od svih "istoricara" sa Balkana ovi srpski imaju jednu liniju kojom je najlakse dodavati sta god im padne na pamet a to je svi su Srbi, sve su srpske zemlje, nebo je srpsko, cak je i Bog Srbin...
Naravno nemam nista protiv "dobrog" Pera ako mu to i na spomenik metnu pa da stoji "dobri Pero Kara" a ispod Djordjevic. I u potpisu njegov voljeni narod kojega je toliko zaduzio
Ma bitno je da novokomponovani Montenegrini neverovatno poznaju istoriju.
Šta više, oni bolje poznaju istoriju od pre 100 godina, nego li ljudi koji su tad živeli. Ne samo istoriju, nego i sve aspekte tadašnje svakodnevnice.
Zato se smatraju legitimnim da proglase nelegitimnom Podgoričku skupštinu od pre 100 godina.
Eto, oni što su odluke donosili na skupštini 1918 godine su nelegitimni, a ovi danas su legitimni da promene te odluke (koje su ionako davno van snage).
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
...koja se ne slaže se sa istorijom okolnih država.
Vaistinu, što bi učili o bosanskim piramidama i autohtonim bogumilima islamske vere, današnjim Makedoncima kao potomcima onih antičkih, Albancima kao Ilirima i najstarijem narodu na Balkanu, Hrvatima iz Irana, Jasenovcu kao produktivnom sabirnom logoru...
Ili pak o ovoj savremenoj montenegrinskoj istoriji, koja savezničke vojske proglašava za okupatorske. Ne bi me čudilo da se uskoro austrougarska vojska proglasi za savezničku i oslobodilačku.
Jer već smo čuli razmišljanja iz eminentnih montenegrinskih krugova kako je Mojkovačka bitka bila nepotrebna žrtva. Ono, valjda nije bilo potrebe braniti granice svoje države jer austrougarska vojska je bila oslobodilačka.
Čak su i Budvu u stvari oslobodili Austrijanci, tako što su se povukli iz grada
To nije istorija koju bilo ko treba učiti. To je lakrdijaški revizionizam.
To ni svi Crnogorci ne prihvataju, kao što možemo videti.
Pa što bi Srbi ili bilo ko drugi prihvatio?
Last edited by Dača; 31-08-18 at 18:45.
Ja bih volio da nas Srbi opet oslobode od samih sebe.
Samo smo sebi najopasniji bili vazda, bogu fala da imamo dobronamjerne komšije.
”Umrla je stara Crna Gora
i bez nje se muče Crnogorci
i nikako da i oni pomru.
Pomrijeće, no će prije toga
sebe i nju mrtvu obrukati”
Kakvi stihovi ne vjerujem...
Znaci sumirano sve u par rijeci...
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
Znači, Kosovo i centralnu Srbiju pripojiti Crnoj Gori?
Jesmo li tu?
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
There are currently 8 users browsing this thread. (0 members and 8 guests)
Bookmarks