Originally Posted by guest
NEKO DRUGI
19.5.2018 10:03
Pravi li Đukanović paralelnu vladu
Da bi nesmetano gomilao bogatstva, Đukanović će morati još brutalnije da se obračunava sa političkim protivnicima, vidljivim i manje vidljivim, unutrašnjim i spoljnjim. Ovaj užas sa Oliverom je najava opasnih vremena
50PREGLEDA
0KOMENTARA
ĐukanovićFOTO: REUTERS
Share
Ovo bi mogao biti Đukanovićev najmračniji mandat. Finalna završnica. On se vratio na državnu funkciju da bi dovršio projekat totalnog preuzimanja zemlje, njenih najvrednijih resursa, jer to familiju ispunjava. Male i velike hidroelektrane, solarna energija, EPCG, zemlja uz obalu, rudna bogatstva, procenat od stranih investitora...
Đukanović je i prije inauguracije krenuo da pravi paralelnu vladu. Prema našim informacijama, u zgradi na Bulevaru Svetog Petra po novoosnovanim sekretarijatima zapošljava desetine ljudi, iako je zakon o predsjedniku tek u nacrtu. Tim se zakonom na mala vrata uvodi polupredsjednički sistem. Đukanović hoće da, kao Vučić, umjesto premijera ima namjesnika. A oba su tu školu naučili od Miloševića.
Kao i u prethodnim epizodama sa Šturanovićem i Lukšićem, Đukanoviću je bilo potrebno nešto duže od godinu da se odmori od državnih funkcija, u stvari da mu zasmeta Vlada Duška Markovića, koja je umjesto razvojnih prioriteta ili, bolje, porodičnih projekata šefa DPS-a, ponekad znala i da oslušne šta poručuje Evropska unija, MMF i Svjetska banka.
Prisjetimo se: Vladi je Đukanović zamjerio što je odustala od prodaje Luke Bar i to partneru Pejovićevog Uniproma; što nije krenula u cementiranje Buljarice; što je prekrižila gradnju Drugog bloka termoelektrane Pljevlja... Zbog neprincipijelne podrške Vladi oko Luke, Đukanović je izvršio kadrovske smjene u Baru i nagovijestio da će na sličan način osvježiti kadrove i u drugim sredinama. Marković je postajao sve sumnjiviji i u patriotskim glasilima.
Da stvari ne idu u dobrom pravcu, Đukanović se, dakle, uvjerio prošle jeseni kada mu pozicija šefa stranke nije više omogućavala da progura baš sve odluke oko projekata koje je naumio. Nakon toga je pokušao da preuzme premijersku fotelju. Probao je da ubijedi Markovića da uđe u predsjedničku utrku i da mu oslobodi stolicu u Vladi.
Kad mu ni to nije pošlo za rukom, kandidovao se za predsjednika, uprkos ranijem obećanju da će se povući sa državnih funkcija da ne bi predstavljao „prepreku daljem jačanju institucija i demokratizaciji zemlje”.
Ovaj sukob unutar DPS-a se još ne ispoljava na površini. Pitanje je da li će eskalirati, iako situacija na terenu podsjeća na devedesete, kada su takođe na ulicama ginuli vojnici suprotstavljenih kriminalnih vrhova DPS-a. Ako dođe do otvorenog sukoba, ni jedan ni drugi klan nijesu bez šansi.
Marković je ozbiljniji takmac Đukanoviću od prethodnika. Kao dugogodišnji šef bezbjednosnih službi mnogo bolje od Lukšića i Šturanovića poznaje tajne moći. Zna ko je švercovao, ko naređivao likvidacije, ali i kojim su putem išli novci familije.
Milo Đukanović bi mogao konačno izgubiti podršku Zapada, koji mu je gledao kroz prste pred ove izbore zbog priče o navodnoj ruskoj okupaciji Crne Gore, na kojoj DPS igra od 2016. Zapad već vidi da je iza scene Đukanović pripremio teren, to jest stare spoljnopolitičke saveze, koji mu u nedostatku totalne zapadne podrške mogu pomoći u održanju mračnog poretka korupcije i nepotizma. Ko su ti saveznici, pogodio je Aleksa Bečić kada je podsjetio da su izbornu pobjedu Đukanoviću prvo čestitali Milorad Dodik, Aleksandar Vučić i Vladimir Putin.
Pucanj u nogu novinarke Olivere Lakić pokrenuo je, kao nikad dosad, reakcije od Brisela do Vašingtona. Nema zapadnog medija koji nije podsjetio kako Đukanović opresivno vlada korumpiranom zemljom. Izjava komesara Hana u redakciji Vijesti da bi se mogla pokrenuti klauzula balansa konačno je pomutila idiličnu priču o EU i njenom najboljem đaku.
Teško je zamisliti da će Đukanovića pokolebati poruke Brisela i Vašingtona. On ulazi u posljednju fazu zavođenja totalne vlasti. Saveznike će bez kompleksa tražiti, ako bude nužde, i u Beogradu i u Moskvi. I među najrigodnijim evropskim desničarima.
Svojevremeno je slično postupio Gruevski u Makedoniji, što ga je koštalo gubitka vlasti. Đukanović, međutim, misli da je nepobjediv. I da mu se može sve.
Kojim god da se savezima okrene, jedno je jasno: da bi nesmetano gomilao bogatstva, moraće još brutalnije da se obračuna sa političkim protivnicima, onim vidljivim i manje vidljivim, onim unutrašnjim i spoljnjim. Ovaj užas sa Oliverom je najava opasnih vremena.
Bookmarks