Pozivanje Medojevića na poslanički imunitet je, prema mišljenju Apelacionog suda, neosnovano.
“Naime, čl. 86 st. 2 Ustava predviđeno je da poslanik ne može biti pozvan na krivičnu i drugu odgovornost ili pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije. Međutim, kako i po nalaženju ovoga suda, navedena ustavna odredba garantuje samo onaj imunitet koji štiti poslanika u slučaju davanja mišljenja, odnosno davanja vrijednosnih stavova, to je pravilno tumačenje prvostepenog suda da u konkrentom slučaju nema mjesta za primjenu instituta poslaničkog imnutieta”, navode oni.
Prilikom saopštavanja pomenutih tvrdnji, ističe se u rješenju Apelacionog suda, Medojević nije izrazio svoje mišljenje kao poslanik.
“Već je bez zakonskog razloga, odbio da saopšti odlučnu činjenicu koja mu je poznata, čime je suštinski odbio da svjedoči bez zakonskog razloga za to. Osim toga, za ukazati je da navedena ustavna odredba, odnosno institut- poslanički imunitet, štiti poslanike od odgovornosti za davanje mišljenja (ili glasanja u vršenju svoje poslaničke funkcije), ali ne i od odbijanja da saopšti važne činjenice vazane za krivični postupak, odnosno od odbijanja da svjedoči, pa samim tim ni od procesnih kazni koje se mogu izreći svjedoku, u skladu sa zakonom. Iz navednog proizilazi da ne postoji imunitet za izjave učinjene van Skupštine jer izraženo mišljenje ili glasanje treba da je izvršeno u vršenju svog poslaničkog poziva i u samoj Skupštini. Dakle, imunitet se odnosi samo na izjave učinjene u pozivnom- zakonodavnom radu poslanika, odnosno imunitet se odnosi samo na izjave date od momenta otvaranja pa do zaključenja sjednice Skupštine, a ne odnosi se na izjave- tvrdnje učinjene prije i poslije sjednice Skupštine, odnosno ne vezano za sam rad Skupštine”, naglašava se u obrazloženju.
Poslato sa STF-L09 uz pomoć Tapatoka
Crna Gora, gnjezdo sokolova,
ko te kleo – jaki Bog ga smeo,
Tko zlobio – crn mu obraz bio
Bookmarks