Originally Posted by
El Re
Vojvoda je jednostavno jedna tragična figura bez formata koja se spletom raznih okolnosti zadesila tu gdje jeste. On nesretnik nikada nije pripreman, niti može da nosi ulogu koja mu je namijenjena. Al oni koji su ga regrutovali prosto alternativu nijesu imali. uostalom on Rusima i nije potreban da bude nacionalni reformator u CG već samo da ZAPOČNE destabilizaciju. Ili haos ako vam je lakše shvatiti. On treba samo da pozove masu, a bilo koji pojedinac s margine društva i s malo adrenalina koji se nađe na ulici dovoljan je da opali prvi metak ili baci prvu bombu. Ostalo je sve nevažno i odvija se po sistemu grudve i lavine. Samo od sebe. Poput ubistva hrvatskog policajca Jovića na Plitvicama (početak rata u HR) ili ubistva svata u Sarajevu (početak rata u BiH).
Nešto drugo što si nakratko osvijetlio je mnogo zanimljivije. Kako je DPS doveo sebe u ovu situaciju?
Vidi, to je jedna interesno-kleptokratska struktura koja bi davno bila dio prošlosti ove zemlje da mudro nisu kreirali ambijent vječite opasnost da retrogradne i petokolonaške snage u opoziciji mogu doći na vlast. Držali su ih uvijek blizu pobjede al tako da opozicija nikada ne pređe 50% i nađe se ulozi da traži vlast.
U posljednje vrijeme tamo se osjeća atrofija i zamor jer DPS ništa nije radio na podmađivanju a ekonomska kriza, bestijalno uništavanje nacionalnih resursa, i mahnita rasprodaja bez ekonomske logike počeli su ispostavljati račun. Rezultat: nezadovoljnih je sve više.
No, sve bi se nekako riješilo, ko što se riješilo i 16 oktobra jer kad god bi brljali previše nevidljiva ruka velikog američkog brata bila je tu da sanira njihove greške i umiri bar dio opozicije na koji SAD imaju uticaj. No, sada se dogodio Tramp. Njegov dolazak u Bijelu kuću za njih je ravan košmaru.
Pazite, od 1996 i famoznog Đukanovićevog puta u Vašington nakon kog se vratio progledavši da je Milošević prevaziđen političar i krenuvši da se obračuna sa protivnicima u partiji, pa sve do Trampa - ova vlast i njen lider bili su na vezi sa Vašingtonom i u koordinaciji s njim rješavali sve probleme koje nisu bili dorasli sami. Čak i kada bi u nečemu solirali vodili su računa da ne izgube podršku Vašingtona.
Šta se dogodilo dolaskom Trampa? SAD u odnosu prema saveznicima i satelitima danas U JEDNOJ STVARI pomalo podsjećaju na SSSR i Gorbačova 1991. Naime, Tramp je jednostavno učinio nesigurnim svako savezništvo i partnerstvo koje Amerikanci imaju sa nacijama i državama po svijetu. Čak i najbliskiji savveznici poput Australije, Kanade, Japana i dr..više ne znaju do kada će SAD držati do partnerstva sa njima. Slično se događa i sa vlastima u CG. Naučeni su 20 god da budu na vezi sa Vašingtonom i sada odjednom kao da na drugoj strani žice nema nikog ko bi im izdao smjernice koju politiku da vode taj dan. I sada bezglavo tumaraju ko čovjek koji u punoj zrelosti treba da prohoda....
Odlicno si to rekao. I slazemo se u uočavanju prošlosti i analizi sadašnjosti. Ali, onda se trenutak koji znaci prekretnicu mora dogoditi i sve ovo do sada je samo odgagdjanje uz rast potencijala.
Ja sam mislio da ce Djukanovic imati dovoljno mudrosti i vizije da se na vrijeme skloni. Da ne dopusti da ode kao najgori diktatori. Mislim da je imao izlaznu opciju preko SDP-a i rasta ugleda Krivokapica koji je, vjerujem, bio spreman da ga zastiti od "osvete" ostatka opozicije. Da je to uradio, danas bi mogao da odmara u Dubaiu mnogo mirnije. Stalno su mi na umu rijeci iz parlamenta koje mu je Krivokapic uputio prilikom rasprave o povjerenju Vladi prosle godine. "Crnoj Gori treba ime Mila Djukanovica". I ja tako mislim - ne zbog Mila, nego zbog Crne Gore. I takav sam njegov politicki kraj prizeljkivao - izgubio vlast, ostvario se kao covjek i kao politicar, porodica sigurna i dobrostojeca, slobodan i postovan.
Sta mu treba ovo? Zar ne vidi dje nas vodi? Zar ne vidi dokle ce sebe dovesti? Ogroman dio drzavnog aparata je spreman da mu okrene ledja i njegova je sreca sto to opozicija jos nije skontala.
Kakvu buducnost vidis sa tako bezglavim Zapadom, i nama sto slijepo slijedimo bezglave? Hantigtonove projekcije se u mnogome ostvaruju, Zapad izjedaju zapadne vrijednosti... kojima pripadamo iako to kao negiramo. A iako negiramo - kao idemo tamo. A iako idemo - kao ne bismo.
Ma šta da stvorim, i ma kako voleo ono što stvorim – ubrzo moram da postanem protivnikom tome..
Bookmarks