In memoriam: Kirk Douglas
Chovjek koji je nadilazio ono sto se u najboljem moze reci o glumcima i glumackom pozivu uopste u tolikoj mjeri da je vise licio na velikana, nego na "glumca".
Toliko da i onaj koji ne zna nista o njegovom zivotu, koliko je bio cijenjen i postovan i od ljudi koji nisu imali nista s holivudskim/filmskim miljeom, tek povrsnim posmatranjem uvidja snagu i karakter, greatness rijechju.
Lichno se izborio i omogucio Kjubriku da snimi Paths of Glory, antologiju antiratnog filma. No kao da je to malo u istom otjelotvorio je pukovnika Daxa na nachin da se dato bez ikakvog hiperbolisanja moze nazvati esencijom aristotelovske katarze.
Ili manje fancy rijechima, -Posle Paths of Glory gledalac je bolji covjek i zarko se trudi da bude makar izdaleka nalik pukovniku. Bez ikakve sumnje, ovaj efekat nije samo Kjubrikova zasluga vec i pokojnog Kirka u najvecoj mogucoj mjeri.
Paths of Glory (1957)
_______________________________________
Bookmarks