To je jako lako razjasniti, Bog je izuzetno zanimljiv koncept.
U tom konceptu postoji dosta mentalne gimnastike, neupitan je i istorijski značaj religije, a tu je i proučavanje koje se tiče memetike, sociologije, dinamike društva koje sve proističu iz osnovnih definicija monoteističkog Boga.
S druge strane ja jesam ateista prema monoteističkom bogu (koji je nemoguć sam po sebi), međutim kao što sam negdje napisao postoje koncepti božanstava prema kojima sam empirijski agnostik i koji su sasvim pogodni za dokazivanje ili opovrgavanje. Recimo deistički tvorac/tvorci je jedan jako zanimljiv koncept koji je moguće eksperimentalno dokazati ili opovrgnuti.
Što se tiče svega ostalog pogotovu ovoga što si gore naveo iz mog posta, jasno se vidi da se radi o mentalnoj gimnastici koja je predata javnom forumu za komentarisanje, opovrgavanje, prihvatanje, blaćenje itd.
Ma brilijantan si. Ja "pobrkao lončiće", a kopirao ti pasuse iz tvoje "svete" knjige u kojima se više nego jasno kaže da su ljudi gledali tvog boga(jednog od njih) u oči.
Možeš li da nas ateiste žedne znanja uputiš koja je to knjiga ili nekakvi spisi koji "prevode" Bibliju.
PS.
Ne samo da je Stari Zavjet Hebrejski tekst( Tora ), a Jevreji za razliku od hr išćana jesu monoteisti i Isus kao sin Božiji je za njih blasfemija koliko i za muslimane.
Takođe u knizi postajanja piše da je Mojsije pričao "licem u lice, kao da prijateljem" sa Jehovom. ZNAČI DIREKTNO SA BOGOM BEZ IKAKVIH POSREDNIKA TIPA "SVETOG DUHA " I SINA
Egzodus 33:11
Tako bi JAHVE razgovarao s Mojsijem licem u lice , kao što čovjek govori s prijateljem
Sent from my Lenovo P780_ROW using Tapatalk
Last edited by Rakun; 22-04-14 at 22:53.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Ne vjerujem u smislu da nešto prihvatam zdravo za gotovo ili bez zadovoljavajućih dokaza koji prolaze neki logički sljed.
Da bih nešto prihvatio kao istinito moram imati zadovoljavajuće dokaze ispred mene. Da bi dokaz bio zadovoljavajući mora biti pribavljen nekim od metoda koji su u upotrebi u naučnom pristupu (posmatranjem, eksperimentom ili matematičkim modeliranjem).
U slučaju da za neku tvrdnju nema dokaza onda sagledavam prvo logičan sljed tvrdnje. Ako ta tvrdnja ne prati logičan sljed (odnosno postoje kontradikcije ili paradoksi) automatski je odbacujem kao netačnu. U slučaju da tvrdnja prođe logičan sljed onda uzimam ideju u obzir i ostavljam otvorena vrata za moguće dokaze koji će je potvrditi ili opovrgnuti.
U principu i kratno, ne vjerujem u ništa, ili znam ili ne znam, a ako nisam siguran onda provijeravam, ispitujem i tražim zadovoljavajuće dokaze.
Last edited by funestis; 23-04-14 at 01:03.
Čovjekova osnovna potreba je da vjeruje. Pritom ne mislim na Boga, nego da vjeruje u bolje sjutra, srećan ishod nekog događaja, vjeruje partnerki, vjera ga čini srećnim. Gola istina ga nikada ne može učiniti srećnim. A poenta života je - da smo srećni. Znači, vjera je čovjeku potrebna, njegov je izbor u šta će vjerovati.
Da se i ja nadovežem na pitanje.
Ja vjerujem da postoji život na drugim planetama, kako "prost" tako i napredan. Ali se i pored toga što je i matematika i logika pa čak i biologija na mojoj strani ne mirim sa "vjerovanjem" i ne pričam okolo " E.T. POSTOJI" već želim da znam
Last edited by Rakun; 23-04-14 at 01:20.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Last edited by Lucas; 23-04-14 at 01:19.
Tebi je vijera (vjerovatno) potrebna, ali ne svim ljudima. Ja sam jedan kome vijera ne treba.
Ja sam sasvam zadovoljan sa svojim životom do sada, a za budućnost čemo vidjeti kada ta budućnost dođe, nema se smisla uzbuđivati oko toga što će biti sjutra kada je i onako jako teško predvidjeti. Treba samo poduzeti ono što je u svojoj mogućnosti u planiranju, ostalo je slučaj i dinamika.
Meni nada niti vijera nisu potrebni da živim, čak što više smatram ih štetnima (barem u mom primjeru) jer stvaraju lažnu sliku stanja iz kojeg se mogu donjeti pogrešni zaključci koji ultimativno uvijek donose neku štetu koja se mogla izbjeći samo upotrebom zdravog razuma ili trezvenog razmišljanja.
Što se tiče osnovnih ljudskih potreba one su: hrana i voda, mjesto boravka i neko s kim može komunicirati (između ostalog i o vijeri).
Gola istina me možda ne može učiniti previše srećnim ali makar znam na čemu sam i radije se suočavam sa njom nego da se zavaravam lažnim maštanjima.
Sreća je relativan pojam, nekad je čovijek zadovoljan, a nekad nije, sve ovisi o onome što radi i drugi rade oko njega, nema to mnogo veze sa vijerom nego više sa percepcijom okoline.
Ja zaista poštujem stvar izbora i ne namećem svoje stavove, pogotovu ne oko vjerovanja.
Ali ne mogu da budem toliko... ne mogu da nađem pravu riječ... hladnokrvno osviješćen, i da sve temeljim samo na činjenici. Slažeš se da su se neke teorije i zakoni u nauci mjenjali vremenom i opovrgavali novim teorijama i zakonima. Šta ti garantuje da i sa postojećim neće biti tako? Nauka je napredoavala, ali je tek zagrebano po površini.
Nada svakom čovjeku mnogk znači. A kad se nadaš onda vjeruješ u nešto, neki dobar ishod. Ne postoji čvrst neoboriv dokaz da Bog ne postoji. Meni je to npr dovoljno.
Po ovome što si napisao pretpostavljam da shvataš nauku kao nešto monolitno i nepromjenjivo (odnosno, pretpostavljam da misliš da ja tako mislim).Slažeš se da su se neke teorije i zakoni u nauci mjenjali vremenom i opovrgavali novim teorijama i zakonima. Šta ti garantuje da i sa postojećim neće biti tako? Nauka je napredoavala, ali je tek zagrebano po površini.
Međutim nauka je sve nego monolitna, u nauci se sve mjenja, nekada iz sata u sat, kako novi dokazi dolaze naučne teorije se mjenjaju prema njima, odbacuju i stvaraju nove. Najveća većina naučnih teorija je relativno stabilna danas i za sada se samo dorađuju (iako nikad nije isključeno epohalno otkriće koje obara sve što znamo, to se događalo i nadam se opet će se dogoditi).
Ta dinamika nauke ne dolazi iz vijere već samo iz dokaza, novi dokazi pristižu, posmatranja, razrade itd. Dokazi mjenjaju nauku a ne vijera. Da naučnici vjeruju u neku naučnu teoriju ne bi je nikad mjenjali bez obzira na dokaze, slično sveštenicima koji ne mjenjaju dogme usprkos dokazima i kontradikcijama.
Pazi ja koristim metod nauke da spoznam i shvatim svijet oko sebe i ne uzimam ništa zdravo za gotovo, upravo taj metod omogućava nauci da napreduje, mjenja se i unaprijeđuje. Jednako tako i ja se konstantno mjenjam kako nova znanja prihvatam i uklapam ih u svoju sliku o svijetu.
Stvar je u tome da oni koji vjeruju u stvari je strah od promjene, uvijek se nadaju nečemu bez obzira koliko su neke stvari teške ili nemoguće iako bi bilo pametnije sagledati trezveno situaciju i pokušati sam uticati i izazvati željeni ishod.
Vijera u stvari stvara monolitne, hladne ljude, zamrznute u svom svijetu iz kojeg ih je strah izaći i pogledati svijet onakav kakav je, koji je u biti puno bolji i dinamičniji nego bilo što što ljudska mašta može zamisliti. Čak i najdublja ljudska vijera ima temelj negdje u nekom strahu od gubitka i želje da do toga ne dođe.
Međutim kada se čovijek konačno oslobodi i prihvati realnost (uključujući tu i gubitak) postane u stvari po prvi puta slobodan i svijestan cijelokupnosti prirode, sve dinamike i ljepote složenosti, bez restrikcija koje mu nameću pojedini sistemi vjerovanja koji u stvari više liče na nekakav društveni opsesivno kompulsivni poremećaj.
Činjenica je temelj takvog pristupa. Neki new-age hipi pokreti vole floskulu jedan sa svjetom.
Niko na ovom svijetu nije jedan sa svijetom kao oni koji ga najintimnije razumiju, a to su paradoksalno naučnici, ljudi koji imaju noge dobro stabilne na zemlji i pogled koji je uvijek racionalan i koji uvijek pitaju za dokaze.
Imam dovoljno "materijala" da mogu da ti pomjerim tlo pod nogama , a za koje si ubijeđen da te čvrsto nosi. Ali..........!?
Postoji jedna mudra izreka...."svaka istina ima svoje pravo vrijeme" .....jer u protivnom ako je izneseš u nevrijeme...gubi na sili
Jesi li čuo možda nekad za termin...."Duh proroštva" ?
E, taj isti Duh je nadahnuo proroke koji su pisali Bibliju, iiiiiii taj isti Duh nema ograničeno radno
Gdje se pominje taj duh proštva u Bibliji? I u kom kontekstu?
Ovaj topic je (imam osjećaj ) upravo namjenjen iznošenju materijala.
1. Da li u Bibliji stoji da se bog sastoji od tri dijela ? NE
2. Da li je to izmišljeno par stotina godina poslije nastanka hrišćanstva? JESTE
3. Da li hrišćani imaju osnova da vjeruju u trojstvo ? NEMAJU
4. Da li je u vašoj svetoj knjizi opisan susret vašeg Boga bez ikakvih posrednika tipa Duha Svetoga ili Isusa sa običnim smrtnicima ? JESTE
Bottom line
Islam je originalno Hrišćanstvo
Sent from my Lenovo P780_ROW using Tapatalk
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
A zašto se svi hvatate za taj termin "trojstvo"......a!? Spominje li se u Bibliji Bog Otac? Spominje li se Sveti Duh? Spominje li se Isus Hrist? I što ti želiš da piše u Bibliji......da ti stvorena bića opišu Boga je li? Hvatate se za terminologiju jer za činjenice i ne možete.
Nisi odgovorio na moje pitanje. Nisam pitao o prorocima nego da ponovim:
Biblijska terminologija je najvažnija u kontekstu Hrišćanstva, sve ostalo je samo suvišni dodatak koji ne znači ništa ako nije pomenut u Bibliji.Gdje se pominje taj duh proštva u Bibliji? I u kom kontekstu?
Međutim slušajući tebe i toga koliko se držiš Biblije rekao bih da si neka vrsta pagana s obzirom da najveći dio toga što govoriš ne stoji nigdje u toj knjizi.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks