Mensečini da mi je baba bila u Vučedolskoj. Još jedan detalj. Štrik za veš đe jedan kraj na terasi, nekad na prozoru, a drugi na obližnjem drvetu, sa sve čekrkom da se pomjeri. Pa kad igramo lopte i zvijukne blatnjavi fudbal u oprane i raširene čaršafe. Aoooo, kletvi komšinica, galame domaćina...
Pa onda kod babe da se žale što se uvijek završavalo sa "Važno je da tvoj unuk nikad nije kriv". Pa ko bi zaboravio tu demokratiju.
Hvatanje neke vrste insekata koji se zovu zunzari po groblju i pod Trebjesu. Pa ih staviš u bocu đe bruje kao ludi.
Krčma Lovac kod Koke đe se za to vrijeme ozbiljno kockalo na karte, a Koka nam davala vazda sok džabe (Hrvatska ulica se tada zvala).
Ajde dosta, vjerovatno ima topic za ovo
Koliko je ljepša ova priča od bolesnih izbora...
Jeste, ali to je isto dvoriste. Zaboravih i da pomenem Borisa Ljeskovica iz DST-a i on je u Marka Miljanova.
Iz Vucedolske je Filip Vujanovic (da se vratimo na temu ). Hrvatska se prezvala u cuvenu Manastirsku.
Oprostice nam ovaj offtopic, tako mi se nesto javlja
Last edited by H1ghLand3R; 18-02-21 at 17:42.
Treba Cikotić da vas pogura pa da vam se otvori pisak o kvartu kod parka. Kakve ste mi vi lokalpatriote... ccccc... Momci, momci... ne valja vam to
Da relaksiramo temu malo, ode sve u PM.
Послато са Redmi Note 9 Pro помоћу Тапатока
A dobro ne pricam ja o dvoristu, nego o izgledu zgrada, imas oen nekolike na pocetak Karadjordjeve dje otpada fasada, samo se ceka nekom na glavu kad ce panut :-D.
A to za gradnju desetke se slazem, taman je ime mozda dobila po broju godina gradnje :-D
Mada se pricalo da ono zemljiste pod nju tone.
Forever young, i want to be forever young
Jbt dje je podmornica, je li jos tamo? Sjajan je onaj kvart, sjecam se vremena kad je bila prodavnica u prostoru dje je bilo Katuniste. Posle otvorise auto djelove na cosku, i toga se sjecam...
I fortuna hahahah...
Prebacite ovu prepisku na temu o Niksicu.
Sent from my SM-A515F using Tapatalk
"The best argument against Democracy is a five-minute conversation with the average voter."
Dragi Nikšićani,
sa jednog drugog topica ostah dužan priču o jednoj vašoj bivšoj sugrađanki čija je priča završila i na filmu a koja se zvala Natalija Koka Đukanović.
Elem, Koka se tokom rata zaljubila u Đovanija, italijanskog kaplara. Kada se isti vratio u Italiju i završio se rat vele ljudi da se sudilo Koki zbog ljubavi. Sudovi su bili narodni i odlučivalo se ko je najglasniji. Koki nije baš bilo komotno u najmanju ruku. Vele da je spasila njena mladost ali i legendrana rečenica u odbrani : "Drugovi partizani, pičqa nije politika" đe su svi crkli od smijeha i pustili je.
Rečenica je ušla u legendu, pominjana dosta puta, a Koka posle rata držala krčmu Lovac u Hrvatskoj ulici, koja je 90-tih naravno preimenovana u manastirsku.
U Kokinoj krčmi igrao se i najozbiljniji poker u Nikšiću, nikada nije bilo incidenata, možda i zbog Kokinog lijepog glasa kojim je znala zapjevati.
nas djecu je slala za ponešto ili bi došli sami i ogrebali se za Coctu koja je nama bila pojam jer smo uglavnom nuđeni crvenim i žutim sokom na razbijanje. I to najčešće crvenim "domaćim od drenjina" kojeg smo baš mrzjeli a danas je preskup na pijacu
Prođoše neke godine, Koka je imala i muža u NK, ostala posle udovica... Imala i djecu. Ostao je i Đovani udovac i posle nekoliko decenija došao i Nikšić i zaprosio Koku. Koka je posle živjela u Italiji i prilično se isprsila kada je trebala humanitarna pomoć za Crnu Goru tokom 90-tih.
Kokin život je bio jedan od motiva korišten za film Tri karte za Holivud.
Imate i ovdje ponešto uključujući i sliku dotične.
https://www.novineniksica.me/zenski-boem-i-bekrija/
Čudi me da ovo nije u neko opšto znanje.. Još kad sam prvi put gledao Tri karte za Holivud, rekli su mi da je rađen po stvarnim likovima/događajima..
Ali sve u svemu, ovakve priče i ne treba zaboravljati jer su kulturno nasleđe
but if you wanna find hell with me, i can show you what it's like, till you're bleeding
Opjevasmo juce kvart kod parka i manastira. Napisah zvoncici da odje prebaci.
Cega smo se igrali kad smo bili malo
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ada URA neće dat. DF je uštopovan. Milača je umjeren. Sub85 rules.
e pa čisto da se zna i meni je baba zivjela u zgradi na kruznom toku...naredna zgrada je bila pošta, samo što je moja mama odrasla u stanu na suprotnom ćošku...sjećam se da je tu bila neka prodavnica kad sam bila dijete...inače govorim o nekim sedamdesetim godinama i obozavala sam Niksic, šinobusom smo stalno išli i mnogo sam dana provela igrajući se u parku koji sam sa terase gledala bukvalno...i moja drugarica najbolja je imala tetku u glavnoj ulici, mozda tri kuce od naše zgradei često smo zajedno boravile u NK...e fala vi sto me podsjetiste
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Par godina 1994-1995 motao sam se bosanskim gudurama radeći za UNHCR. Najbliža lokacija gdje je uvijek bilo tople vode bio je Nikšić, gdje su moji nadređeni kojima sam bio vozač, a i prevodilac znali da prespavaju i istuširaju se u Onogoštu.
Obično bih strkao do Podgorice kako bih sa nestvarnom kintom za moje vršnjake glumio ratnog profitera u Bloku V i Debeloj Berti, vozeći Nissan Patrol sa oznakom UN i trošeći kintu .
Nekada bih ostao u Nikšiću gdje se espreso mogao popiti u Galeriji i u malom kafeu u Robnoj kući. Tako sam jednom prilikom sjedio ispred RK u rano proljeće kad se začu neko pucanje. Bili su to trombonjeri, a za njima mažoretke, Praznik mimoze gostovao u Nikšiću. Krenuli su paradu glavnom ulicom i baš kod Robne kuće sačekali ih divljaci i sa neke gomile očišćenog snijega napravili grudve i tako izgađali povorku da su se razbježali.
Jedan Englez je rekao "da se vratimo u Bosnu, jesu tamo zapaljene kuće, ali su nekako normalniji".
Inače, nije specifičnost samo za Nikšić, u tom vremenu sam vrlo bio oprezan gdje sjesti sa njima, jer nigdje nisu bila omiljena tri lika koji ćakulaju na engleskom.
Da, i frizerka u Onogoštu, koja se iz Londona udala u Nikšić, gdje smo se šišali kad začupimo po Bosni, koja mi je objašnjavala što se radi tokom šišanja od 30 funti u Londonu. "Isto što i ovdje samo malo sporije"
Par puta sam do Podgorice prebacio neke baš lijepe cure. Popio bih i piće sa njima. I sjetio se njih kad sam prvi put čuo Džibonijevu Mi svjetlimo: "Biti tako ljepa, a živjet na ovom mjestu, to je više zajeb nego dar..."
Zamislite kad se zakači kreten i ne možeš ga otkačiti. Ili se zeznula pa flertovala sa kretenom. Nije to samo karakteristično za NK, ali eto par puta se u Nikšiću baš krvavo završilo. Sjetio sam se toga ne baš davno al da ne mračim.
Da ne bude skroz crn post sjetimo se da je pored kapele u onoj maloj zgradi bila u podrumu napravljena kafana sa vratima prema trotoaru. Zvala se ON, što su čitali kao "Ostatku napredak".
I iz 90-tih prvi Kup SRJ u košarci u Nikšiću i ludačko finale Budućnost - Partizan 126-115.
Ne zamjerite za par malo ružnijih crtica iz Nikšića i to je život.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks