Par godina 1994-1995 motao sam se bosanskim gudurama radeći za UNHCR. Najbliža lokacija gdje je uvijek bilo tople vode bio je Nikšić, gdje su moji nadređeni kojima sam bio vozač, a i prevodilac znali da prespavaju i istuširaju se u Onogoštu.
Obično bih strkao do Podgorice kako bih sa nestvarnom kintom za moje vršnjake glumio ratnog profitera u Bloku V i Debeloj Berti, vozeći Nissan Patrol sa oznakom UN i trošeći kintu
.
Nekada bih ostao u Nikšiću gdje se espreso mogao popiti u Galeriji i u malom kafeu u Robnoj kući. Tako sam jednom prilikom sjedio ispred RK u rano proljeće kad se začu neko pucanje. Bili su to trombonjeri, a za njima mažoretke, Praznik mimoze gostovao u Nikšiću. Krenuli su paradu glavnom ulicom i baš kod Robne kuće sačekali ih divljaci i sa neke gomile očišćenog snijega napravili grudve i tako izgađali povorku da su se razbježali.
Jedan Englez je rekao "da se vratimo u Bosnu, jesu tamo zapaljene kuće, ali su nekako normalniji".
Inače, nije specifičnost samo za Nikšić, u tom vremenu sam vrlo bio oprezan gdje sjesti sa njima, jer nigdje nisu bila omiljena tri lika koji ćakulaju na engleskom.
Da, i frizerka u Onogoštu, koja se iz Londona udala u Nikšić, gdje smo se šišali kad začupimo po Bosni, koja mi je objašnjavala što se radi tokom šišanja od 30 funti u Londonu. "Isto što i ovdje samo malo sporije"
Par puta sam do Podgorice prebacio neke baš lijepe cure. Popio bih i piće sa njima. I sjetio se njih kad sam prvi put čuo Džibonijevu Mi svjetlimo: "Biti tako ljepa, a živjet na ovom mjestu, to je više zajeb nego dar..."
Zamislite kad se zakači kreten i ne možeš ga otkačiti. Ili se zeznula pa flertovala sa kretenom. Nije to samo karakteristično za NK, ali eto par puta se u Nikšiću baš krvavo završilo. Sjetio sam se toga ne baš davno al da ne mračim.
Da ne bude skroz crn post sjetimo se da je pored kapele u onoj maloj zgradi bila u podrumu napravljena kafana sa vratima prema trotoaru. Zvala se ON, što su čitali kao "Ostatku napredak".
I iz 90-tih prvi Kup SRJ u košarci u Nikšiću i ludačko finale Budućnost - Partizan 126-115.
Ne zamjerite za par malo ružnijih crtica iz Nikšića i to je život.
Originally Posted by Gagarin
Par godina 1994-1995 motao sam se bosanskim gudurama radeći za UNHCR. Najbliža lokacija gdje je uvijek bilo tople vode bio je Nikšić, gdje su moji nadređeni kojima sam bio vozač, a i prevodilac znali da prespavaju i istuširaju se u Onogoštu.
Reply With Quote
Bookmarks