Grad Nikšić - opšta tema

[NetworkMaster]

Ostaće upamćen i po zalaganju da Crna Gora postane bescarinska zona (sedamdesetih godina prošlog vijeka!), revolucionarnom prijedlogu da se izvozi voda, ali i po angažovanju crnogorske građevinske operative u inostranstvu...

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Mylene]

Večeras u Pozorištu, 20:00h, ulaz slobodan.

[Mylene]

https://www.vijesti.me/kultura/73345...cima-i-ljubavi

Kristine Radović...
22.11.2024., Pozorište, 20:00h, ulaz slobodan.

[retype_htc]

Boem




Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bluemoon]

Jeste.

[NetworkMaster]

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

[Bluemoon]

Ah ti,pisci.

Kažu da je pisanje slično fotografisanju, samo što se ne fotografiše osoba već misli. On je dugo pravio fotografije kroz objektiv fotoaparata i stvarao svoju crno-bijelu dugu, kako je nazvao svoju prvu izložbu, a onda je uporedo zakoračio u crno-bijeli svijet pisanja gdje je crna slova stavljao na bijeli papir i tako stvorio kratke šarenolike priče duginih boja koje je sam nazvao - crtice iz života.

Njegovo ime je Nebojša Radović. Odrastao je u nikšićkim “dvorištima moći”, tu odmah iza zgrade Vračara u jednom lijepom vremenu gdje su se provodili sati “ispred zgrade”, gdje su se, kako sam Nebojša napisa: “provlačili kroz lavirint gusto zbijenih kuća, šupa i garaža, lutali okolo, sakupljali paučinu i istraživali, družili se, igrali, smijali, jeli jedni kod drugih.’’

:::::::::::::::::::::::::::::

Kada je nastupila korona, latio se olovke i pisanja. Kaže da je svojim desnim kažiprstom sa iskrivljenim noktom iskucao pet knjiga i priznaje da ga ima u svakoj riječi, slovu i zarezu. Za koji dan biće promocija njegove četvrte knjige “Baobab”, dok je peta knjiga “Ušur” već spremna za štampu. Tvrdi da u svakom nazivu ima puno simbolike. Riječ ušur je arapskog porijekla i koristila se u vremena kad se mljelo žito na vodenici, pa je vodeničar uzimao umjesto novca ušur ili ujam, odnosno deseti dio od ukupne količine.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::

“Pisanje je jedan vid terapije, bijega od okruženja koji pritiska, to me oslobađa… prvo sam počeo da pišem jer sam želio da se osjećam fino, recimo napišem priču i smijem se, drugu napišem i plačem dok je čitam, a onda se nad nekom zamislim i primjetio sam da to isto tako utiče i na ljude koji ih čitaju. Pronađe se neko, možda ne u čitavoj priči nego samo u dijelu ili slici koju opisujem. Volim kratku formu jer mogu da se čitaju svuda u kafiću, u parku, autobusu, uz kafu,čaj… nema nikakvog vraćanja i pamćenja gdje si stao. Često pišem priče koje su autobiografske, ali i priče ljudi koji su meni bliski.. pogodi me nečija sudbina.”

https://onogost.me/niksicani/pisac-k...grafise-misli/

[Bluemoon]

Umjesto što se bavim na forum nekim kvazi/prof/književnosti i njihovim marifetlucima evo jedno fino čeljade.

Priča mu je nevjerovatna - nadam se da će imati još promocija.

[no-mercy]

Kupio sam ove dvije prve njegove, Trun i ne znam kako bijase prva, moramo ispostovati sugradjanina.

Sent from my SM-S918B using Tapatalk

[Bluemoon]

Ja nažalost neću moći večeras ali eto drago mi je kad ide neko sa foruma.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

[Bluemoon]

@no/mercy jesi bio?

Objavio je ovaj govor uđoh na fejs zbog njega.

Nešto kao govor
Pucaju petarde, miriše decembar..
U jednoj od najludjih godina ikad, ljudi se trude da ostanu dosljedni, i da, i ono malo razumnog što posjeduju potroše kako i dolikuje “gospodji prestupnoj”.
Čak nas ni korona nije mogla dozvati pameti, ni ratovi sopstvene proizvodnje, ni planetarno najveće inflacije da shvatimo suštinu ljudskog bivstva. Ali, miopija je bolest današnjice. Pogledi sežu najviše pedalj-dva, do svjetlećih ploča i šarenih tanjira. Za dalje nema potrebe.
U ovom čudnom vremenu gdje čovjek žuri i jede, trči i priča, hoda a čita, gdje su normalni u manjini i gdje ovih dugih sve više ima, istovremeno je i teško i lako pronaċi svoj mir, ogradititi ga i sačuvati.
Ne razmišljajući puno, olako se odričemo svih onih klasičnih stvari prihvatajući nove. Bacaju se knjige, ploče, slike.. Buvljaci polako postaju muzeji. I tako, dok jedni bacaju, drugi skupljaju, a treći kupuju.
Nisam za to da ne mrdamo, ali nisam ni da žmureći hrlimo u nepoznato i odbacujemo sve ono što je vjekovima trajalo.
Evo recimo knjiga.
I pored sve tehnologije, elektronskih biblioteka, raznih formata, pomagala, klasična knjiga je uspjela da preživi. Sedam hiljada godina traje to pisanje po papiru.
Fotografija isto.
Iako puno mladja, preživjela je sve i svašta. I opet, odštampana ostaje najljepša i najmoćnija.
I knjiga i slika ne trebaju ništa osim vatre.
I možda čaše vina sa voljenom osobom.

I kaže mi neko iz Nikšića ma neki fotograf nije on nikakav književnik nikakve nagrade nema piskara tu nešto ali nije ka i navodi neka imena pa njihova djela reko da nije ka oni baš je jednostavan a to mi danas najviše treba da pročitam misli običnog čovjeka.

[retype_htc]

Vrijeme kada su Niksicem upravljala gospoda, a ne olos i sljam izdajnicki kao danas.

Sjećanje na najomiljenijeg predsjednika grada pod Trebjesom: Velja ljubav Bata i Nikšića

https://www.vijesti.me/vijesti/drust...bata-i-niksica


Sent from my iPhone using Tapatalk

[BorisM]

Kapa dolje vremenima davnim, ali pravi izdajnici i ološ lopovska je zadnjih 30g vodila i uništila Nk izuzev časnog Labuda pokoj mu duši


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Mylene]

Mi, ljudi od krvi i mesa, radije živimo u rodnom kraju, ma kako da je sumoran i siv, nego u nekoj drugoj zemlji, koliko god da je divna. Nigdje nije lijepo kao u zavičaju.




https://www.vijesti.me/vijesti/drust...kih-carobnjaka