Originally Posted by
Gagarin
Jedna od zanimljivosti socijalističkog urbanizma bila je u tome da su u Podgorici, a i većini drugih mjestama bolje situirani, makar obrazovaniji, živjeli u stanovima. Uglavnom, stanovi su se dobijali na način što su se pravile rang liste gdje je jedan od važnijih kriterijuma bila odgovornost prilikom obavljanja posla, što je bio socijalistički eufemizam za mjesto u kolektivu gdje si pozicioniran. I što si visočije, dobiješ više bodova. Kao niže rangirani mogao si to da prepeglaš brojem članova domaćinstva na način što bi napravio petoro đece i eventualno useka babu sa sela, što se i kontrolisalo (ima jedna scena o tome u staroj seriji Vruć vetar). A obično bi dobio malo para od firme i neki kredit i krenuo da zidaš.
Elem, prigradska naselja nastajala su uglavnom tako što su kuće zidali oni koji nisu mogli dobiti stan. Posledično, nije se moglo računati na neke visoke ekološke standrade i stambenu kulturu navedenih. Uz, digni par spratova kad se djeca vjenčaju da nastave život na ovom komunu, uglavnom su kuće bile bez fasada, a ponekad dijelom i bez malterisane spoljašnosti. Izloacija, demit... Dobro je to...
Takođe, imajući u vidu da su kuće pravili "blue collar" za vikend su se često bavili svojim zanatima iz fabrike, ali u privatnoj režiji. Mogli ste računati da lijepa buđenja umilnim zvukovima cirkulara, strugova, kovanjem profila za ograde itd... da bi dale svoj doprinos domaćinstvu, nije bila rijetkost da domaćice drže nešto od "živog", koje je mirisalo onako kako je to priroda uredila.
Već sam pisao da, koliko god čovjek bio snob i zvučao odvratno, djeca iz ovih krajeva uglavnom su bili lošiji đaci. Učio sam u M. Gorki gdje su učila djeca iz Gornje i Donje Gorice i rijetkost je bila da oni budu među boljim đacima u razredu. Jednostavno, dijete se vaspitava primjerom, i imate gomilu istraživanja i kod nas i vani o tome koliko je veća vjerovatnoća da dijete iz porodice visokobrazovanih završi faklutet.
Ne znam koliko se ovo u međuvremenu izmjenilo izuzev što sam primjetio da su se naselja "progustila" odnosno da je unutar njih sada još više kuća i da nalažu neko đubre što smrdi. Trotoar, rasvjeta i atmosferska kanalizacija su rijetkost, izuzev u "glavnim ulicama" naselja i to u poslednjih 10 godina. Koliko je kuća na kanalizaciju,a koliko na septičke jame sazna se kada je komšiji žao da plati *****ru ljeti da isprazni septičku. Ili kada dođe do čuvenih "prelivanja".
I na kraju ono što je tačno, jeste da je kuća za bogate, jer košta održavanje, veći porez jer je vrednija nekretnina itd. Takođe, trebaju makar dvoje kola i da jedno u kući bude vozač, ili da imaš vozača.
Kod nas u naseljima ne žive ljudi koji to mogu priuštiti Nekako mi se ne čini primamljivim imati kuću u Podgoricu.
vazda se sjetim dijaloga sa ocem jednog druga:
- Voliš li ti kosu, čekić, kliješta, motiku, žicu i sl...?
- Pa ne baš.
- A umiješ li sa time?
- Pa ne baš.
- A sjedi ti u stan, što ti ja zla oću.
Čovjek ima skoro 70 i cio život živi u kući, a pričali smo o tome da li je za porodicu bolja kuća ili stan.
Bookmarks