Ne gubim vrijeme na taj nacin.
Podijelite dio svoje intime? Da li to radite samo kad ste u bedaku ili imate redovne rituale? Koliko posjećujete vjerske objekte?
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Ne gubim vrijeme na taj nacin.
If anything goes wrong, Desmond Hume will be my constant
Pomolim se na neki svoj način kad osjetim potrebu,i ako sam Oče naš nekako kao dijete naučila napamet.
Vjerske objekte posjetim ponekad,ako sanjam umrlog podjem do obližnje crkve da zapalim svijeću.
Vjernik sam ali nisam fanatik,i negdje sam pročitala jedan meni lično lijepi citat koji glasi "žena bez vjere je kao žena bez duše".
"Tiha voda brijeg roni..."
Lakše mi je da govorim ISTINU, jer mi je svakako važnije da živim u miru sa sobom, nego li sa tobom!
Samo se molim kad mi nesto treba.
Tu es mon héro!
Zavisi od toga ko u što vjeruje, jer pod izgovorom da ljudi vjeruju u Boga najčešće stoji hedonizam i sebičluk koji "molitve" okreću u suprotnom pravcu od Boga.
Govoriću o biblijskom Bogu......ljudi često nekim dugim molitvama i ritualima žele da umire svoju grižu savjest, i na taj način kao da traže izvor snage ne u Božijoj moći, već u sebi. Da sad ne dužim....ali Bog zna svaku našu pomisao koja je bila i koja je moguća u budućnosti jer savršeno poznaje "srca" svih nas(i onih koji vjeruju i onih koji ne) .
Zato je najvažnija stvar u molitvi da budemo načisto sami sa sobom, što mi želimo i da li se to suprotstavlja našoj savjesti(ukoliko je živa još uvijek ) ,i naravno to bi trebalo da budu kratke i sažete molitve, jer Bogu nije potrebno da detaljišete i FILOZOFIRATE pa bi vrlo lako mogli da dođete u situaciju kako ustvari želite da izmanipulišete Boga, zarad vaših iskrenih emocija.
I još da dodam .....naša osjećanja koja BI TREBALO da budu od koristi, najčešće nam predstavljaju lažnu sliku, o tome što su prave pobude naših želja. Jer ljudi prilično često misle da je Bog na njihovoj strani samo zato što su oni UBIJEĐENI (jer tako osjećaju) da su upravu. Što znači da Bog nije tu da poput čarobnog štapića ispunjava naše želje, već smo mi tu da živimo pravedno pa će samim tim i On unaprijed znati što vam treba......a obećao je da će i dati .
Molitva, meditacija, aktivna imaginacija, razgovor sa sobom... Jedno te isto.
Naprotiv. Nije dovoljno biti kratak i koncizan. To ne vodi ničemu. Stagnacija. U "molitvi" ili nazovite kojim imenom želite radi se o slikama i predstavama koje su povezane sa tim. Takođe nije dovoljni biti pasivan posmatrač u toj slici/predstavi već se truditi da imate proaktivnu ulogu. Začudićete se koliko rezultati molitve tako postavljene mogu biti kritički usmjereni prema vama. Objekat posmatranja se mjenja usled posmatranja od strane subjekta ali to nije nepoznato ni u fizici. Da li razgovaramo sa sobom ili sa bogom tada? Da li je Bog u ama ili je negdje vani? Zar je bitno dok god se mjenjamo na bolje kad se posmatramo?
Parafraziraću ponovo: "Niko se neće popeti na nebo koje traži dok ga ne blagoslovi onaj koji si lazi sa neba koje se ne traži"
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
kao neko prije mene, i ja danas imam neki svoj intimni način molitve, ne bih ga znao opisat, iako sam ranije praktikovao i da se pomolim, npr uveče prije odlaska na spavanje, medjutim, vremenom mi je to postala rutina, koju sam doživljavao jednako kao kad idem zube da operem, i to sam prekinuo, jer smatram da za sami čin molitve treba iskrenost i posvećenost. u crkvu ne idem često, ali odem kad osjetim potrebu, poštujem one koji vjeruju i one koji iskreno ne vjeruju, ne poštujem ovakve koji se cinički odnose prema svemu, pa i molitvu nazivaju gubljenjem vremena.
Po-mo-zi bo-Že!
(╯°□°)╯ ︵ ┻━┻
Molitva i meditacija su dvije TOTALNO različite stvari.....ali neću da skrećem sa teme.
Što se tiče molitve....neka svako radi onako kako on misli da treba.
"Da li razgovaramo sa sobom ili sa bogom tada? Da li je Bog u ama ili je negdje vani? Zar je bitno dok god se mjenjamo na bolje kad se posmatramo" .....molitva nije razgovor sam sa sobom(znamo ko razgovara sam sa sobom ), vrlo je bitno da su molitve upućene PRAVOM BOGU, a ne "bilo kakvom", a to zavisi od toga da li je naš život u skladu sa Biblijom ili nije. U ovom slučaju taj objekat posmatranja su riječi i obećanja Onoga .....jer je to sve što treba da vidimo
.
Vjeruj mi pjevao sam veoma dugo u crkvenom horu. Pokupio neke stvari od sveštenih ljudi gdje ima i mudrih, a i onih koji to baš i nisu. Mogu da ti kažem da je molitva sve sem biflanja suvih želja. To je meditacija svojstvena zapadnom čovjeku. Meditacija je molitva svojstvena duhu istoka. Molitva je put i istraživanje sebe. Ja to kao što si vidio više posmatram kao psihološki proces jer nisam vidio dokaz o postojanju Boga kavim ga ljudi konvencionalno doživljavaju. Ne vjerujem u te bajke. Ako nešto ne vidim to znači i da ga nema na mjestu koje naše oči mogu dosegnuti sa ili bez pomagala. Možda da potražimo na nekom drugom mjestu? To puko nabrajanje želja je imitacija postupka koja može, a i ne mora kroz dovoljan put ponavljanja dovede do nekih rezultata. Veoma rijetko dovede do nečega ali sa onima koji nisu spremni da rade i istražuju dogma/religija je gotov proizvod. Iskreno, gotovu hranu pa neka je i za mozak baš i ne preferiram.
Nemoj pogrešno da shvatiš da osuđujem jer ne znam šta je u tuđim glavama i srcima ali svako bira svoj put, a po meni zvanične religije treba u širokom luku izbjegavati. Ili reformisati. I za to glasam.
Last edited by Caesar; 11-02-14 at 13:23.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Da li ljudi koji se mole misle da će njihov bog promjeniti svoj "božanski plan" da bi im udovoljio ?
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Ove oko mene sto vidim da se mole(katolici) tesko da bi mogli pregurati dane bez toga. Molitve I vjera u boga im drzi glavu iznad vode I misao u neko bolje sjutra I tako im je lakse sami sa sobom da zive, jer dolaze iz nekih djelova svijeta okle je sve naopako. CG je EU za takve.
Sa druge strane, ima I ovih drugih(muslimana) koji se mole zato sto je to prosto tako, dijete se od rodjenja odgaja u muslimanskoj porodici I vjera mu je takoreci usadjenja od prvih dana, tako da je prosto nezamislivo da se uopste dovodi u pitanje postojanje Alaha.
Imam neku pretpostavku zašto ih ne posjećuješ al bih da mi ipak napišeš zašto?
"Tiha voda brijeg roni..."
Pazi Rakune....jes da si ateista ali tvoj način razmišljanja je BISTRIJI od mnogih vjernika koji se čak ni ne pitaju da li oni mogu da traže nešto za sebe, a ni ne misleći da li bismo mi drugi trebali da zbog toga "TRPIMO".
Jedan maLji djelić sekunde koji tvoja svijest nije sposobna ni da registruje, za Boga može značiti čitavu vječnost. Tačno je da Bog nije tu da bi nam ispunjavao želje, ali je takođe obećao da ako bismo mi ispunili sve što je u našoj moći da bismo opet bili u skladu sa zakonom, On bi preuzeo na sebe odgovornost za ono što nije u našoj moći da učinimo. A to bi otprilike značilo da bi nam pomogao da idemo u skladu sa Njegovim planom.
Ali mnogi vjernici ne razmišljaju na taj način, već idu toliko daleko da se mole Bogu da njihov tim ....recimo, u fudbalu pobijedi protivnika....ejjjj!
Jer stavljam suštinu vjere iznad forme. Praktikovanje religioznih običaja ili odlazak u vjerski objekat me neće učinti boljom osobom, većim vjernikom, ili me osloboditi nekih loših stanja (kod nekoga može pružiti kratkoročni efekat). Naproptiv, učiniće me robom isprazne tradicije - forme i udaljiti od suštine. A suština je život po Hristovoj riječi.. Crkve, i većina crkvenih lica, kao i rijeka poslušnih sljedbenika žive i propagiraju neke druge vrijednosti, i na taj način kaljaju već vijekovima djelo onog koga zovemo Spasiteljem.
Apostol Pavle još kaže: "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te ne pripadate samo sebi?"
The more things change, the more they stay the same.
Naravno da poznajem, igrali smo klikera kada sam bio mali i mogu ti reći da pojma nema
Samo ponavljam vašu tvrdnju
Ja sam davno rekao da sam ja vaš bog koji je sišao na zemlju da testira vjeru ljudi(po vašoj "logici" ne možeš znati da nisam)
Možda se rukovodim onom kineskom "budi blizak sa prijateljima, a sa neprijateljima još bliži"
Postoji i mala mogućnost da sam nekim slučajem pametnica koja čita sve što mu padne pod ruku.
Sent from my GT-I9100G using Tapatalk
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Mogu da se složim.Odlazak u crkvu nas ne čini boljim i većim,i zaludna je sva ta rutina molitvi,posta,pričesti,ispovijedanja ako ti sam za sebe nemaš tu neku čistu djetinju vjeru i zakone u sebi s kojim posmatraš stvari oko sebe i radiš tokom čitavog života na tome da razlikuješ dobro od zla.Takodje se slažem da ima crkvenjaka koji nisu pristupili svom pozivu valjano mada znam da ima skromnih i dobrih,recimo ne volim kad vidim novac razbacan i ne volim ako se mora poljubiti ruka sveštenog lica.Nisam nikad ostavila ni jednu kovanicu pa neka mi to uzme ko za grijeh,ja se ne molim ni ikonama i ako sam krštena na Svetu Petku,a prije ću ikonu da poljubim no znojavu ruku sveštenika kao jednom u Dajbabskoj crkvi kad mi se poturila i tako poturena smučila za vazda.Neka mi neko kaže ko je izmislio taj ritual i znači li ako je ne volim ljubit da ja imam malo poštovanja?I zašto mnogi sveštenici hoće nekim stavom da unesu strah,odišu strogoćom nekom i kad kažu i kad ne kažu ništa.Sad se sjetih one vidovite babe Vange kad je rekla jednom: "Ti se malo porazmisli sa sobom,ti si vladika,moraš bit mekši od pamuka a od šećera sladji." No odužih gdje najmanje volim da dužim al hoću da kažem da ima stvari koje mi se ne dopadaju,dok sa druge strane crkva se ne mora posmatrati kroz to što nam se ne dopada.Mislim da ona ipak odiše nečim blagim,umirujućom tišinom gdje se osjetimo bliže Bogu,bar je kod mene taj slučaj i ako ne stavljamo sve te forme iznad suštine vjere onda i nije tako strašno posjetiti je ponekad.
Last edited by Artemis; 12-02-14 at 23:28.
"Tiha voda brijeg roni..."
Novac ipak dati nekome ko je zaista u potrebi.
Ljubljenje ruke, raznih predmeta i moljenje istima da bi se postigao neki efekat na duhovnom planu je apsurd. Čin ljubljenja ruke prvenstveno se odnosi na traženja blagoslova, a danas je užasno zloupotrebljeno pa izgleda kao klanjanje popu.i ne volim ako se mora poljubiti ruka sveštenog lica.Nisam nikad ostavila ni jednu kovanicu pa neka mi to uzme ko za grijeh,ja se ne molim ni ikonama
Ako je posjeta u svrhu duhovnog ispunjenja i potrage za Bogom, ko sam ja da zamjeram. No, istina je da su takvi slučajevi u manjini. Prevladava stav - idem - jer valja se.Mislim da ona ipak odiše nečim blagim,umirujućom tišinom gdje se osjetimo bliže Bogu,bar je kod mene taj slučaj i ako ne stavljamo sve te forme iznad suštine vjere onda i nije tako strašno posjetiti je ponekad.
Last edited by starwalker; 13-02-14 at 01:51.
The more things change, the more they stay the same.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks