Dragi prijatelji, hvala na interesovanju.
Ne pišem jer sve što je trebalo napisati napisano je. Vrlo jasno i onda kada je trebalo da bude od koristi zdravomislećim ljudima. Ko je shvatio, shvatio je. Ko nije uspio do sada, a ovih dana je 3 godine od Majdana - nikada i neće.
Ukrajinom se nisam bavio (i temu otvorio) zbog viška slobodnog vremena ili naglo probuđenog interesovanja za spoljnopolitičke teme. Oni s boljim pamćenjem će se sjetiti da prije, a ni nakon početka dešavanja u Ukrajini jedva da sam kada i došao na pdf "politika generalno" đe su, rekao bih, uvijek dominirale spoljnopolitičke teme. Ne...Političkim procesima se (vjerovali ili ne) bavim još od ranih mladalačkih dana. Zato mi nije trebalo puno da shvatim da u Kijevu gledam početak globalno važnog događaja i istorijskog procesa koji je po značaju ravan padu Berlinskog zida.
Od događaja u Ukrajini imamo na sceni početak specijalnog rata između SAD i njihovih saveznika (koji brane postojeći svjetski poredak) s jedne i Rusije (kao izazivača) s druge strane. Obzirom da živimo u nuklearnoj eri gdje bi totalni rat znači nuklearni holokaust, obije strane su primorane koristiti nevojna sredstva u vojno-političke svrhe. Neka međuvarijanta (o kojoj sam puno pisao proteklih godina) bio bi dogovor o sukobu isključivo konvencionalnim oružjima/oruđima. Međutim, osim što su sve strane svjesne da je nuklearnih sila previše da bi se u slučaju spirale vojnih sukoba baš za svaku moglo garantovati da u nekom trenutku neće posegnuti za nuklearnim oružjem, tu je i okolnost da nijedna evropska zemlja nije bila vojno spremna na rat.
To SAD žele sada da promijene. Tj strategija je da se pruži predtekst (ili ako hoćete izgovor) evropskim zemljama da njihovo javno mnjenje, a u sred trajuće ekonomske krize, bez otpora prihvati naglo i značajno povećanje troškova za naoruža(va)nje. Dok razmažene evropske zemlje tjeraju na put da brinu o svojoj bezbjednosti nova američka administracija pokušaće i da otvori put procesu okončanja ovog rata sa Rusijom jer Tramp i ljudi oko njega (bez obzira što ja o njima mislio) ispravno zaključuju da se Amerikanci nepotrebno iscrpljuju u Evropi i da za to vrijeme Kina drastično remeti njihove interese u Aziji i Africi. To ne znači da će oni otići iz Evrope ili je tek tako prepustiti evropskim saveznicima. Ne. Njihov cilj je ili natjerati Evropljane da osiguraju svoje krilo ili će ubuduće zaštitu Amerike skupo platiti ne pitajući se više u vezi bezbjednosnih pitanja ni ovoliko koliko su to da sada bili u poziciji. Ukratko - ili će odrasti ili će dobiti tutora.
Dakle, zanimanje za Ukrajinu nije bilo toliko iz afiniteta prema ovoj divnoj zemlji i tim nesretnim građanima koji trpe zbog tog sukoba, već zbog toga što sam momentalno shvatio da je to zlo krenulo i da će zakucati na naša vrata relativno brzo. Prosto iako se radi o entitetima neuporedivih brojeva samo slijepac nije shvatio da je Crna Gora "mala Ukrajina" i da svako poređenje s Ukrajinom ne samo da može biti smisleno, već je i poučno za one koji vode državnu politiku. Na nesreću intelektulna elita u CG koja je ovo bila u poziciji da shvati na vrijeme mogla se brojati na prstima. Tragedija je da se državna vlast u ovom pitanju isključivo rukovodila konstantno okasnjelim stavovima Brisela i ranije američke administracije, vjerujući da su za novu opasnost primjenjiva stara rješenja. Da zlo bude veće ne samo da se CG nije pripremala već je državna vlast sistematski slabila državni aparat, dozvolila jačanje pete kolone i podsticala nastanak društvenog ambijenta u kom je izvođenje aktivnosti po priručniku "Donbas" ili "Krim" postalo sasvim moguće.
Danas smo od momenta priče o mogućem građanskom ratu u Ukrajini (iz februara 2014.) došli do faze kada se govori otvoreno i bez dužeg uvoda - o mogućem građanskom ratu u Crnoj Gori.
Ipak, ima nešto što je vrlo zanimljivo. Rekordan broj posjeta koji je ostvarila ova tema, vjerujem, nije samo iz razloga puke radoznalosti običnih crnogorskih građana...Kao da su negdje i u ovom društvu ljudi (svjesno ili instinktivno) uočavali zlokobne podudarnosti i nevjerovatno lako se identifikovali sa stranama u sukobu zavisno od ličnog identiteta koji baštine...
Dakle, baviti se Ukrajinom u momentu kada je HANIBAL ANTE PORTAS je groteskno...
Velikom ukrajinskom narodu želim da izdrži. Svoju slobodu je do sada platio sa preko 10000 žrtava i višestruko više invalida. Raseljeno je preko 2 miliona ljudi. Ali Ukrajina više nije vijest. Jer ukrajinski narod je svo vrijeme sam,..ostavljen između čekića i nakovnja, Njega se, da im može kako biti, niko u evropskim prijestolnicama ne bi najradije prisjećao. Najradije bi evropska jalova kvazielita nekako uredila da Ukrajinci prosto - nestanu. Jer Ukrajinci su danas nečista savjest prije svega upravo te Evrope i prije svega nesretne i nedorasle Angele Merkel. Najprecjenjenijeg evropskog lidera ikada. Žene koja je već na putu da postane grobar evropske ideje i civilizacije...
Na sreću i na žalost - Ukrajina će i dalje puniti stupce. Međutim bojim se da ćemo mi uskoro imati vlastitih briga. Toliko...
Слава Україні! Героям слава!
Bookmarks