Ukrajina - sraz dva svijeta

[El Re]

Smatram da je odavno bilo zrelo za ovu temu. Sigurno još od prvih slika nasilja naMajdanu. Iako današnja situacija u Ukrajini (hvala blagom Bogu) dajekakvu-takvu nadu da će razum prevladati i da se sukob dva svijeta (u kojem suulozi podignuti do neslućenih granica) neće dozvoliti, tj., neće eskalirati,opet je malo vjerovatno da će Ukrajina baš tako (preko noći) sići saekrana i naslovnica svih svjetskih medija. Mnogo je izglednije da ćemo ounutrašnjim previranjima u Ukrajini još dugo slušati...
Ako je već tako, evo mjesta đe bi razgovarali o tome što se bude dešavalo, ukontekstu današnjih odnosa u Svijetu, pozicije Ukrajine, njene untrašnjesloženosti i njene zanimljive prošlosti...

Ali za početak, malo rekapitulacije posljednjih događanja...


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

B 92: 29.01 2014.
Kravčuk: Ukrajina na ivici rata
Izvor: Beta, AFP



Kijev -- Bivši predsjednik Ukrajine Leonid Kravčuk izjavio da se zemlja nalazi na "ivici građanskog rata" i pozvao poslanike da učine sve kako bi se našao izlaz iz krize.

"Čitav svijet je svjestan i Ukrajina je svjesna da se zemlja nalazi na ivici građanskog rata", rekao je Kravčuk, koji je bio predsjednik od 1991. do 1994, pozivajući poslanike da "naprave plan za rješenje sukoba".



"Ovo je revolucija. Ovo je dramatična situacija i mi moramo djelovati s najvećom odgovornošću", dodao je Kravčuk na skupštinskoj sjednici posvećenoj izlasku iz krize koja Ukrajinu potresa već dva mjeseca i tokom koje je u sukobima do sada život izgubilo najmanje troje ljudi.

Sjednici su prisustvovala i druga dva bivša ukrajinska predsednika, Leonid Kučma i Viktor Juščenko.
Juče, prvog dana ove vanredne sjednice, poslanici su glasali za ukidanje zakona kojim se ograničava pravo na demonstracije, usvojenih 16. januara.
Poslanici se danas moraju baviti još osjetljivijim pitanjem - amnestijom za demonstrante uhapšene tokom sukoba sa policijom.
Vladajuća Partija regiona zauzvrat zahtijeva prestanak okupacije centra Kijeva i sjedišta lokalnih administracija u polovini zemlje u kojim se nalaze naoružani demonstranti.

Nastavak dijaloga ukrajinskih vlasti i opozicije o izlasku iz krize potvrdio je i potpredsjednik vlade Sergej Arbuzov, rekavši da je "vlada spremna da obezbijedi uslove neophodne za nacionalnu stabilizaciju".
Arbuzov privremeno obavlja funkciju predsjednika vlade u ostavci posle jučerašnjeg povlačenja premijera Mikole Azarova.



Napetost na ulicama je manja poslije sukoba sa policijom proteklih dana, ali su aktivisti opozicije i dalje u centru Kijeva, uprkos tome što je temperatura niža od minus deset stepeni.

[El Re]

PA: 29. januar 2014.
Nova žrtva u Ukrajini, najavljeno osnivanje Nacionalne garde



Ukrajina je i dalje na ivici građanskog rata, a danas su pale nove žrtve oružanih sukoba, dok je opozicija istovremeno najavila osnivanje Nacionalne garde, prenosi B92.Jedan policajac je poginuo, a najmanje šest osoba je ranjeno u Kijevu prilikom oružanog sukoba oko prevlasti nad zgradom Ministarstva poljoprivrede. Kako prenose ruski mediji, policajac je preminuo od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem, tokom ukazivanja ljekarske pomoći.
U Vrhovnoj Radi se raspravlja o Zakonu o amnestiji koji bi trebalo da obuhvati oko 200 učesnika protesta koji su uhapšeni tokom demonstracija. Vlast je zatražila od opozicije da, kao uslov za usvajanje zakona, prekine demonstracije i raziđe se sa ulica i trgova, što je lider Slobode Oleg Tjagnibok odbio, rekavši da je to „neprihvatljio“. Parlament je usvojio predlog da kojim je predviđeno privremeno puštanje na slobodu lica čije je zdravstveno stanje ugroženo, što bi moglo da se odnosi i na bivšu premijerku Juliju Timošenko, koja služi višegodišnju kaznu zatvora.
Pred današnju vanrednu sjednicu parlamenta, lider opozicione partije UDAR Vitalij Kličko izjavio je da će predstavnici opozicije na zasijedanju Vrhovne Rade tražiti potpunu promjenu vlasti i vanredne predsjedničke izbore.
Proglas o formiranju Nacionalne garde u koju su dobrodošli svi koji polože zakletvu da će služiti ukrajinskoj naciji, dodatno je podigla tenzije i nagovijestila u kom smjeru bi mogao da se razvija konflikt. Još nije poznato ko rukovodi gardom, niti kakvi su njeni zadaci, ali u njen sastav su već stupili demonstranti sa Trga nezavisnosti u Kijevu, kozaci i članovi radikalnog pokreta Desni sektor.
Portparol premijera Ukrajine u ostavci Mikole Azarova, izjavio je da će potpredsjednik vlade Serhij Arbuzov privremeno preuzeti mjesto premijera, dok će ostali ministri u vladi ostati na svojim položajima dok ne bude formiran novi kabinet.









---------------------------------------------------------------------------------------------

Inače srpski mediji kasne sa informacijama (a o crnogorskima koji iščekuju i citiraju srpske da i ne govorim), jer se već započelo sa formiranjem Nacionalne garde i masovnom podjelom oružja. U prvih 2 sata (kako prenose italijanski i hrvatski mediji koji imaju izvještače na licu mjesta) za stupanje u redove Nacionalne garde prijavilo se preko 5000 ljudi...

[El Re]

29. januar 2014.

Preuzeto sa sajta: Advance.hr

U isto vrijeme nemiri koji su započeli u Kijevu šire se diljem zemlje - nakon zapada, sada nemiri već pogađaju i istočne gradove, u dijelu zemlje koja je tradicionalno "pro-ruski" orijentirana. Na meti su vladine zgrade i pokušava se provesti okupacija u mnogim gradovima - u više njih je i provedena. Tijekom jučerašnjeg dana stotine prosvjednika opkolile su zgradu gradske uprave u jugoistočnom gradu Zaporožje. Izbili su žestoki sukobi s interventnom policijom koja je, za sada, uspjela obraniti zgradu.

Na istoku i jugoistoku zemlje prosvjednici su se također okupili ispred vladinih zgrada u gradovima Odesa i Dnjepropetrovsk. Tijekom jučerašnjeg dana prosvjednici su uspjeli okupirati zgradu uprave u sjeveroistočnom gradu Sumi, na granici s Rusijom te su tamo proglasili "narodni parlament".

Prema zadnjim informacijama prosvjednici do sada imaju kontrolu nad vladinim i gradskim zgradama u 10-ak gradova.
Lideri opozicije poručuju kako prosvjedi neće prestati sve dok predsjednik Janukovič ne raspiše prijevremene predsjedničke izbore.




Karta: gradovi u kojima su do sada izbili nemiri
Na slijedećoj karti može se vidjeti kako centralne vlasti ubrzano gube kontrolu nad regionalnim sjedištima:
Karta (izvor AFP):
Plava boja - većina govori ukrajinski
Smeđa boja: većina govori ruski
Kose linije: regionalna sjedišta okupirana
Ravne linije: regionalna sjedišta pod opsadom

[El Re]

RIA Novosti (Rusija): 31.01.2014.
GUBE STRPLJENJE: Vojska pozvala Janjukovića da uvede red u Ukrajini


Iako je ukrajinski ministar odbrane Lebedev izjavio da se Oružane snage neće miješati u konfliktnu situaciju u zemlji vojnici Ministarstva odbrane Ukrajine pozvali su vrhovnog komandanta da donese neodložne mjere u vezi sa stabilizacijom situacije u zemlji.



KIJEV - Vojnici i radnici u Oružanim snagama (OS) Ukrajine pozvali su danas ukrajinskog predsjednika da preduzme neodložne mjere za stabilizaciju situacije u zemlji.
"Iznoseći svoju građansku poziciju, vojnici i radnici u OS koji služe i rade u aparatu Ministarstva odbrane Ukrajine pozvali su vrhovnog komandanta da u okviru pozitivnog zakonodavstva donese neodložne mjere u vezi sa stabilizacijom situacije u zemlji i postizanjem saglasnosti u društvu", saopštila je pres služba Ministarstva.

Kako je prenela ruska agencija RIA Novosti, u saopštenju je navedeno i da je nedopustivo nasilno zauzimanje državnih ustanova, stvaranje prepreka predstavnicima organa državne vlasti i lokalne samouprave da izvršavaju svoje obaveze.

Takođe, ukazuje se da dalja eskalacija sukoba u Ukrajini prijeti teritorijalnoj cjelovitosti države.

Ruska agencija podseća da je 27. januara ukrajinski ministar odbrane Pavel Lebedev izjavio da se OS Ukrajine neće miješati u konfliktnu situaciju u zemlji i da ne namjeravaju da učestvuju u njenom razrešavanju.

RIA Novosti iz Kijeva je prenijela i saopštenje sekretarijata za zdravstvo Kijevske gradske administracije da je od 30. novembra 2013. u kijevskim bolnicama pružena pomoć za više od 1.200 učesnika antivladinih protesta I da je u njima bila smještena 681 osoba.

Trenutno se na stacionarnom lečenju nalaze 63 učesnika demonstracija sa Trga nezavisnosti (Majdana nezaležnosti), a sekretarijat je demantovao jučerašnje vesti ukrajinskih medija da je još jedan učesnik akcija protesta preminuo.

Ukrajinska policija pokrenula je istragu o otmici opozicionog aktiviste Dmitra Bulatova koji tvrdi da je više od nedjelju dana držan u zatočeništvu i mučen, u nizu misterioznih napada na antivladine demonstrante tokom dvomjesečne političke krize.
Bulatov (35), član "Automaidana", grupe vozača koja se priključila protestima protiv predsednika Viktora Janukoviča, nestao je 22. januara. Bulatov je u četvrtak pronađen u blizini Kijeva. On tvrdi da su ga otmičari žestoko tukli, odsekli mu deo uha i isekli lice.
On tvrdi i da ne može da identifikuje otmičare, jer su ga sve vreme držali u mraku i da su ga posle više od nedelju dana ostavili u šumi.

Jedan od lidera opozicije Petro Porošenko uputio se u bolnicu u kojoj se Bulatov nalazi, preneo je AP.

Visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Ketrin Ešton uputila je danas oštar protest zbog nezakonitog hapšenja, mučenja i ubistava demonstranata u Ukrajini.
"Zgrožena sam zbog očiglednih znakova mučenja i okrutnog postupanja prema organizatoru demonstracija Dmitru Bulatovu, koji je juče pronađen živ nakon što je pre sedam dana nestao", napisala je Ešton u saopštenju za medije.

Ona je podsjetila da su neki učesnici demonstracija nakon nestanka pronađeni mrtvi i okrivila ukrajinske vlasti da stvaraju atmosferu straha i nasilja. Eštonova je prije dva dana bila u Ukrajini, gde je pokušala da pokrene dijalog između predstavnika opozicije i režima predsednika Janukoviča.

Ukrinform je prenio izjavu predstavnice američkog Stejt departmenta Džen Psaki da je američki državni sekretar Džon Keri razgovarao u četvrtak telefonom sa opozocionim liderima u Ukrajini i izrazio zabrinutost zbog informacija o nestajanju I ubistvima ljudi.
"SAD pozivaju vladu Ukrajine da formira komisiju za istragu tih incidenata i krivce pozove na odgovornost", rekao je Keri u razgovoru sa šest lidera opozicije u Ukrajini.

Keri ih je, istovremeno, pozvao da nastave pregovore sa vlastima, obećavajući podršku Zapada - SAD, EU, UN i OEBS, u traženju mirnog i političkog puta za rešavanje krize.

Ukrajinska novinska agencija prenela je i najavu Stejt departmenta da Kerijeva zamenica Viktorija Nuland planira početkom februara posetu Ukrajini u okviru evropske turneje, tokom koje će do 6. februara posetiti Nemačku, Grčku, Kipar, Češku i Ukrajinu.

O šansama za mogući napredak sa Ukrajinom govorio je i šef nemačke diplomatije Frank-Valter Štajnmajer, koji je, međutim, pozvao ukrajinsko rukovodstvo na ozbiljno ponašanje i ispunjavanje obećanja datih opoziciji.
"Delujte konačno ozbiljno i ispunite šta ste obećali opoziciji", rekao je Štajnmajer u četvrtak posle susreta sa generalnim sekretarom UN Ban Ki-munom u Berlinu, preneo je Ukrinform.

[El Re]

Advance.hr: 05. februar 2014
Janukovič odbacio mogućnost uporabe sile: "Možemo silom zauzeti sve kad hoćemo, ali nećemo jer to su ipak naši građani"
Janukovič nagovijestio prijevremene izbore,
EU i SAD razmatraju financiranje opozicije



Bliski politički suradnici ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča poručili su kako je rekao da neće upotrebljavati silu po pitanju prosvjednika na ulicama te kako je spreman na prijevremene izbore ukoliko se ne uspije postići kompromis s opozicijom.

Neki smatraju kako je Janukovič ohrabren novim anketama koje govore kako i dalje ima podršku 20% birača u poprilično fragmentiranoj ukrajinskoj političkoj sceni. Njegov glavni rival, Vitalij Kličko, ipak zaostaje za njim te ima potporu od 15%.

Prijevremeni izbori bili bi logičan korak u ovoj situaciji. Birači su itekako upoznati sa stajalištima obje strane te bi izbori zapravo bili svojevrsni referendum po pitanju koje je dovelo do velikih tenzija u zemlji.

Iz te perspektive razumljivo je kako Janukovič ne želi posezati za silom, štoviše, danas se može zaključiti kako je njegov potez usvajanja kontroverznih anti-prosvjednih zakona sredinom prošlog mjeseca bio potpuni promašaj. Ti zakoni su sada ukinuti, a Janukovič je očito naučio jako važnu lekciju - jer da nije uveo sporne zakone možda bi opozicija, u nedostatku "goriva", već i odustala od prosvjeda. Broj prosvjednika u centru Kijeva se do tog trenutka već znatno smanjio, a anti-prosvjedni zakoni opoziciji su došli "kao naručeni" te im pomogli da vrate ljude na ulice.

Imajući u vidu kako je, prema anketama, Janukovič i dalje u vodećoj poziciji, pitanje je bi li opozicija uopće pristala na prijevremene izbore ili bismo dobili situaciju koja se danas događa u Tajlandu gdje je opozicija prijevremene izbore jednostavno bojkotirala. To je također moguć scenarij, pogotovo ako smatraju da nisu u stanju osvojiti većinu.

Visoki predstavnik vladajuće stranke, Juri Miroščenko, razgovarao je jučer s Janukovičem te je kasno sinoć prenio medijima njegove poruke. Ističe kako Janukovič neće proglašavati izvanredno stanje niti koristiti trupe ili bilo kakav drugi oblik sile protiv prosvjednika u centru Kijeva, kao ni protiv onih koji drže pod okupacijom vladine zgrade.

Miroščenko je citirao predsjednika: "Imamo sve mogućnosti oslobađanja vladinih zgrada silom, pa i Maidana. No, ja to nikada neću učiniti, jer i oni su naši stanovnici". Miroščenko navodi kako se raspravljalo o potencijalnom proglašenju izvanrednog stanja, no ističe kako je predsjednik tada poručio: "Neće biti izvanrednog stanja".Izvori iz parlamenta ističu kako je Janukovič sugerirao da bi se predsjednički izbori mogli održati već ove godine, a i parlamentarni izbori - koji su inače zakazani tek za 2017. - mogli bi se održati ranije. "Predsjednik je istaknuo da ako se političari ne mogu dogovoriti, onda su prijevremeni izbori jedini demokratski put za rješavanje ove situacije", ističe Miroščenko.

"Vi ćete biti suočeni s prijevremenim izborima i ja ću biti suočen s prijevremenim izborima", rekao je Janukovič, prenosi Miroščenko.

Janukovič osobno nije javno govorio o ovim temama. U svom prvom jučerašnjem obraćanju nakon povratka s bolovanja kritizirao je nasilje. Prozvao je "ekstremizam, radikalizam i poticanje mržnje u društvu" ističući kako iza toga stoje "oni koji se bore za vlast". "Vandalizam kojem smo svjedočili za vrijeme okupacije vladinih zgrada, pozivi koje čujemo, oni nas upozoravaju na neke stare lekcije iz povijesti. Ne želimo da se takvo što više ikada ponovi", naglasio je ukrajinski predsjednik, očito se referirajući na infiltraciju fašističkih skupina koje su se ubacile u Majdan.

Jasno je kako ova situacija još nije ni približno gotova, sada se povlače šahovski proračunati potezi, a Janukovič je očito dobro iskoristio nekoliko dana bolovanja kako bi ujedno i koncipirao svoju strategiju. U isto vrijeme potpora Zapada za opoziciju sve je snažnija, za sada još uvijek samo na riječima, no već se spekulira - a opozicija to sve glasnije i traži - da bi ubuduće Zapad mogao početi i financijski podupirati anti-Janukovič oporbu.

Štoviše, EU ministrica vanjskih poslova, Catherine Ashton, koja danas stiže u Kijev, izjavila je kako SAD i EU razmatraju načine kako bi mogli početi financijski podupirati "stabilizaciju ukrajinskog političkog sistema". Ako ovo nije direktno uplitanje u unutarnja pitanja druge države, onda što jest? No, tu nema iznenađenja - EU i SAD će napraviti sve da ostvare pobjedu u "Ukrajinskoj krizi", ne samo zato što im je ona politički i ekonomski izuzetno važna, već da se i revanširaju Vladimiru Putinu za Siriju.

Poruke potpore prosvjednicima stižu od svih aktualnih i bivših američkih dužnosnika, tako se jučer oglasio putem Twittera i bivši američki predsjednik Bill Clinton, ističući: "Svaka čast Ukrajincima koji zahtijevaju pravu demokraciju. Pozivaju na dijalog i mirno rješenje kako bi ostvarili snažnu, ujedinjenu Ukrajinu. Oni to mogu!".

Formiranje takve tehnokratske vlade bi za Ukrajinu, gledano striktno iz financijske perspektive, bilo najisplativije, jer je i EU najavila kako je u takvom slučaju spremna financijski poduprijeti budžet. Iz Bruxellesa poručuju kako je i MMF spreman "pomoći", no Janukovič je MMF odbio iz više nego jasnih razloga - naime, financiranje MMF-a sa sobom donosi i striktne uvjete kao što su rezanje državnih subvencija što bi pak Janukoviču uništilo bilo kakve šanse za novim izborom jer bi snažno pogodilo njegovo biračko tijelo.

U ovakvoj situaciji političko predstavništvo samo je prednja fasada vladajuće klase - još je i bitnije što o svemu misli poslovna elita. Neki analitičari, prenosi Reuters, ističu kako ukrajinska poslovna elita ipak preferira ruske kredite, a ne EU i MMF uvjetovanu financijsku asistenciju

[El Re]

Iz/o prošlosti Ukrajine...

-------------------------------------------------------------------

PA: 05. februar 2014.
Priča o Malorusima i Malosrbima




Podstrek u društveno-političkom povezivanju Rusa i Ukrajinaca, odnosno rusifikaciji Ukrajinaca, davala je pravoslavna vjera, ali je i ona u svakodnevnoj praksi nailazila na vidljive razlike. Ukrajinci su, kroz vjekove trpjeli veliki pritisak "velikog brata", teško se boreći za vlastitu državu, kulturu i identitet. Zato su u aktuelnim događajima u Ukrajini mnogo veći ulozi nego što je ekonomija, cijena gasa ili finansijska pomoć. Po ko zna koji put u istoriji Ukrajina se bori za sebe samu, za pravo da živi slobodno, jer samo takva može doseći vremena kada je bila jedna od najcivilizovanijih i najkulturnijih zemalja evropskog kontinenta.
Piše: Slobodan JOVANOVIĆ

Kažu da je svaka srećna porodica srećna na svoj način, a da sve nesrećne liče jedna na drugu. Izgleda da je slično i sa narodima. Postoji u priličnoj mjeri sličnost između Crnogoraca i Ukrajinaca kad je u pitanju iskustvo sa “velikom braćom”, pa ne čudi ni bliskost CPC sa UAPC na čijem čelu je Filaret (Denisenko). Bliskost proizišla iz sličnog iskustva.Ukrajina je kolijevka istočnog hrišćanstva među Slovenima. Domovina blistave istočnoslovenske kulture, civilizacije i kulture kojima je prednjačila u vremenu evropskoga srednjeg vijeka
.

Porijeklo imena Kijevske Rusi: Istorija je Ukrajini i njenom narodu donijela razdoblja blistavih uspjeha u vremenu moćne srednjovjekovne države Kijevske Rusi, zatim tatarsku okupaciju u XIII stoljeću i državno rasulo, a potom duga stoljeća kolonijalne podložnosti moćnim susjednim državama: Tatarskom kaganatu ili Zlatnoj Hordi, Poljskoj kraljevini i Republici, Litvanskom vojvodstvu, Moskoviji, odnosno Ruskoj imperiji, Otomanskom sultanatu, Habsburškoj carevini i Austro-Ugarskoj monarhiji, Rumunskoj kraljevini, Sovjetskoj komunističkoj državi.Kroz to vrijeme ukrajinskom je narodu bila u cijelosti ili djelimično oduzeta ne samo politička sloboda već i istorija, samobitnost, konačno i etničko ime. Ukrajincima su čak promjenili nazive toponima kao da ne postoji ukrajinski jezik, pa se Kijiv zove Kijevom, Ljviv – Ljvovom, Harkiv – Harkovom, Dnjipro – Dnjeprom i tako dalje i tako dalje. Država pod nazivom "Kijevska Rusija" nije postojala pod tim imenom. Takav naziv upućuje na veliku državu koja se zove Rusija, nekada Ruska imperija, a danas Ruska Federacija. U sintagmi "Kijevska Rusija" nema mjesta za Ukrajinu, tu je ukrajinska istorija prećutana, prilagođena ruskim imperijalnim "istinama", falsifikovana, pa čak i oteta.



Uloga Petra Velikog

Korištenjem pojma "Kijevska Rusija", "staroruska država", odnosno "Stara Rusija", namjerno se izokreće ukrajinska istorija i prilagođava velikoruskoj političkoj interpretaciji. Iskorišćen je za takav postupak naziv koji su vizantijski pisci dali državi Kijivska Rus' – Rosija, a odbačeno je njeno izvorno ukrajinsko, odnosno staroukrajinsko ime. Kako je riječ o grčkom jeziku, ovaj se naziv prebacio i u latinski i kao takav ušao u evropsku istoriografiju.Moskovsko preuzimanje ukrajinskog etnonima traje još od cara Petra Velikoga. Ukrajinski etnonim je preuzet ne u izvornoj varijanti Rusiči, Ruteni ili Rusini, već u obliku koji su mu dali Vizantinci, a taj je bio Rosi, odnosno Rusi, koji je u jeziku moskovitskih Slovena (današnjem ruskom jeziku) dobio oblik u pridjevu "ruski (čolovjek)". Uz etnonim išlo je i oduzimanje naziva zemlje, pa je ime Rus' postala Rosija-Rusija. Kijivska Rus' kao matična će postati “Mala Rusija”, odnosno periferija “Velike Rusije” sa śedištem u Moskvi. U skladu sa tim žitelji Velike Rusije, do Petra I, zvani Moskoviti, postaju Rosi, odnosno Rusi, odnosno “Velikorusi”, a pravi Russi, odnosno Ukrajinci, postaju Malorusi, odnosno periferna istorija “velikog ruskog naroda”. Od tada je i službeno slavna istorija staroukrajinske države Kijevske Rusi postala temeljem istorije Moskovije, preimenovane u Rusiju, odnosno Rusku Imperiju.Nije moguće u jednom tekstu sabiti bogatu istoriju Ukrajinaca, srednjevjekovne države Kijevska Rus’, pa ću samo izdvojiti neke događaje koji mi se čine interesantni za suštinu ove naše priče, u dobroj mjeri podstaknute sudbinom Crnogoraca i crnogorske istorijske zaostavštine.



Državno i crkveno ustoličenje

Godine 1037, za vrijeme vladavine Jaroslava Mudrog, zbio se važan događaj za crkvenu, ali i državnu istoriju Ukrajine. Te godine je uspostavljena crkvena hijerarhija na čelu s kijevskim mitropolitom,Rusinom Ilarionom, dakle domaćim sinom, a ne Grkom kao do tada.Mitropolit Kijevske crkve bio je odgovoran Patrijarhu u Konstantinopolisu – Carigradu. Kijevska Rus’ za vrijeme vladanja Jaroslava je u kulturnom smislu izrazito prednjačila u odnosu na cijelu zapadnu Evropu. Godine 1223. nekada teritorijalno moćnu državu Kijevsku Rus’ doslovce je progutala moćna i nemilosrdna tataro-mongolska vojska koja je tada predstavljala najjaču svjetsku vojnu silu. Za vrijeme vladavine Jurija Ljviviča (1301.-1315.), istorijski dokumenti ukazuju da je Jurij bio proglašen za kralja (doc. Georgius Rex Rusiae) i da je izgradio bliske veze s uticajnom Rimskom crkvom. U sklopu novih političkih okolnosti, patrijarh Istočne pravoslavne crkve sa śedištem u Carigradu, 1303. vladarima Galičko-Volinjske Rusi nudi zasebnu mitropoliju u Galiču koja bi se privremeno premjestila iz opustošenog Kijeva. Drugi dio hrišćanskih stanovnika bivše Kijevske Rusi u Vladimir-Suzdalju dobiva zasebnu mitropoliju, koja će se održati s umanjenom autonomijom uzrokovanom tatarskom okupacijom tih prostora.Početkom XV stoljeća, sve staroukrajinske mitropolije ponovno su imale śedište u Kijevu pod imenom Mitropolija Kijeva, Galiča i svog rus'-ukrajinskog naroda. Raznim spletkarenjima, 1349. poljski kralj Kazimir III. uspio je okupirati veći dio ukrajinske države, odnosno 1387. je Poljskom kraljevstvu pripojio cijelu Kneževinu Galič i dio Volinja. Sve do XVIII stoljeća, u ukrajinskom narodu zadržao se izrazito vojno-religiozni svjetonazor koji je do međunarodnog izražaja ponovno došao tek u XVI, odnosno XVII stoljeću, formiranjem Zaporoške Republike.Borbe za autonomnu ukrajinsku državu: U XVI stoljeću ukrajinska kozačka vojska ima sve jači utjecaj na prostorima cijele istočne Ukrajine i crnomorske obale. U samom početku nanosi teške poraze Tatarima i Turcima i tako štiti veliki dio Evrope od njihovih upada. Kasnije, njihove borbe za uspostavljanje autonomne ukrajinske države u sklopu Poljsko-litavske države i potom Ruske Imperije nastale 1721. godine.Hmeljnickij uspostavlja kozačku Zaporošku Republiku. Ukrajinska pravoslavna crkva i ukrajinska kultura su tada doživjele razdoblje nesmetanog razvoja. U 1654. predstavnici Moskve susreću se sa predstavnicima ukrajinskih kozaka u gradu Perejaslavu, u središnjoj Ukrajini. Moskovski poslanici cara Alekseja i pristaju da pomognu Hmeljnickom i ukrajinskoj vojsci u njihovoj borbi protiv poljske vojske, uz slove da prihvate vrhovnu nadležnost moskovskog cara, a Car će “milostivo prihvatiti ukrajinsku državnu autonomiju”.

[El Re]

O Desnom sektoru...

Šta se događa kada se dvije velike političke grupacije pokažu jalove da rješavaju problem, a tenzije svakodnevno narastaju da bi na kraju rezultirale prolivanjem krvi? Pa ekstremisti iskoriste šansu. Na žalost, Desni Sektor (ukrajinski ultradesni pokret) preuzima inicijativu i diktira događaje. Radi se o organizaciji čije redove čine uglavnom mlađi ljudi, a koji su osnove ovog pokreta postavili još mnogo prije otpočinjanja demonstracija demokratske opozicije i potpuno nezavisno od njih. Oni nemaju formalno rukovodstvo i nad njima nema niko kontrolu.
Što je jako interesantno, iako se radi o pobornicima tradicija ukrajinskih nacionalista (iz vremena nakon WWI, a posebno tokom WWII), većina su Ukrajinci koji govore ruski. Ova činjenica im je pomogla da su podjednako (kao neformalna paraorganizacija) aktivni u svim djelovima zemlje.
Njihov motiv da se priključe demokratskoj opoziciji bio je izrazita mržnja prema Janukoviču i svemu što simbolizuje vezivanje Ukrajine za Rusiju i zadržavanje u njenoj orbiti. Međutim, takođe zanimljivo, Desni sektor čine pristalice koji su osim antiruski i snažno antiEU orjentisani. To je jedan od razloga i zašto ne prihvataju da im rukovode lideri proevropske opozicije.

Kakogod, Desni sektor je prvi (još 16 decembra) krenuo u revoluciju i počeo da se naoružava i zauzima prve objekte. U početku su svi (i vlast i opozicija) mislili da će njihovo djelovanje biti prekinuto čim se postigne dogovor Jacenjuka, Klička i Janukoviča. Janukovič je vjerovao da Kličko ima snagu obuzdati ih. To je do nedavno vjerovao i sam Kličko. Ispostavilo se da među njima ne uživa nikakav autoritet. Ispostavilo se da bi kakav takav autoritet nad njima imala jedino Julija Timošenko. Međutim ona je (zahvaljući Janukoviču) u zatvoru. Siguran sam da bi je on sada rado pustio, no pitanje je da li više i ona ima autoriteta da gasi ovo što se rasplamsalo. Uglavnom, svi prisustvujemo tome kako Desni sektor preuzima revoluciju, a moguće i uvodi zemlju u krvavi građanski rat...Nacionalna garda (o čijem formiranju i naoružavanju svi mediji danas izvještavaju) njihovo je djelo... Ono što je zaista tužno je to što je Janukovičevo višenedjeljno otezanje da izvrši ustupke opoziciji zapravo podstaklo dodatno okretanje i svrstavanje mirnih demonstranata direktno uz Desni sektor...

[El Re]

Velike migracije

Nakon potpisivanja Perejaslavskog sporazuma između Rusi-Ukrajine i Moskovije 1654., migracije iz Ukrajine prema Moskoviji su porasle. Značajan dio Ukrajinaca tada je naselio i grad Moskvu i bližu okolinu, posebno duhovni učenjaci, sveštenici i monasi, umjetnici, prevodioci, zabavljači i trgovci.Uskoro je u Moskvi stvorena manja imigrantska zajednica koja je kasnije nazvana Maloruski dvor, prema srednjovjekovnoj matici Kijevske Rusi koja je imala svoje središte u Kijevu i bila poznata kao Mala Rus'. Uskoro su migracije intelektualaca i plemstva iz Ukrajine u Moskvu bile toliko velike da su uspostavili Andrijevski manastir koji je imao jako velik utjecaj na smjer Moskovske pravoslavne crkve i politiku patrijarha Nikona, što je u konačnom dovelo do crkvenih reformi i samog raskola na starovjerce i one koji su podržali reforme. Nakon završenog zajedničkog rata protiv Poljske, rigorozna autokratska vlast Moskve objelodanjuje svoja imperijalna stajališta i sugeriše da svi pravoslavci trebaju biti pod direktnom carskom kontrolom, uključujući i ukrajinsku populaciju.Ruska asimilacija: Ukrajinci su trpjeli najveće posljedice za svoj nacionalni identitet u sklopu Ruske Imperije tokom XVIII i XIX stoljeća, kada je ruski car Petar I odlučio da prisvoji njihovu istorijsku ulogu u stvaranju jake srednjovjekovne države Kijevske Rusi, na način da je proširenu državu Moskovsko Carstvo, u kojoj je bio samodržac, iz kulturno-političkih razloga preimenovao u Rusku Imperiju.Na djelu je bila nasilna asimilacija, odnosno deukrajinizacija i rusifikacija. Asimilacijskoj politici ruskih careva ukrajinski narod, prethodno poznat kao Rusini, Ruteni, srednjovjekovni Rusi, odupirao se tako što je, umjesto svoga izvornog etnonima koji je morao pod prinudom napustiti, počeo koristiti mlađi etnonim: Ukrajinci. Ne Rusini, Rusići, ili Ruteni, već Ukrajinci. Ime koje potiče od paganskih sveštenika Ukra (ukr. Укри – Ukry; takođe poznati kao Volvhy-Ukry – oni koji nagovještavaju božanske riječi ili sveti oci) koji su svoja śedišta prije IX stoljeća imali na prostoru između baltičke nizije u istočnoj Poljskoj i karpatskih planina u zapadnoj Ukrajini. Podstrek u društveno-političkom povezivanju Rusa i Ukrajinaca, odnosno rusifikaciji Ukrajinaca, davala je pravoslavna vjera, ali je i ona u svakodnevnoj praksi nailazila na vidljive razlike.Nacionalna previranja tokom XVIII, XIX i XX stoljeća imala su za posljedicu ukrajinsku dijasporu kao najveću na svijetu. Ukrajinaca koji su iseljeni iz domovine, danas najviše živi u Ruskoj Federaciji, Kazahstanu, SAD-u i Kanadi, zatim nešto manje u gotovo svim zemljama Evrope, Južne Amerike i Australiji. Ima ih prilično i na Balkanu, kao Ukrajinaca i kao Rusina.

Maloruski kontekst

Svaka etnička i druga posebnost ukrajinskog naroda postavljena je u ruski regionalni, odnosno, provincijalni maloruski kontekst.



Tokom XVIII stoljeća carska politika je ruski jezik nastojala da učini dominantnim i većina etničkih Ukrajinaca u tim gradovima bila je sve više prisiljena prihvaćati i koristiti se ruskim jezikom. Situaciju je još više pogoršala pojava društvenog sloja malorosijstvo, koje je predstavljalo konformističku strukturu sa zadatkom poricanja ukrajinskog nacionalnog identiteta. Sredinom XIX stoljeća carska politika određuje da ukrajinska kulturna elita ne može sudjelovati u javnom životu ako se ne služi ruskim jezikom. Izuzetak je jedan od najvećih ukrajinskih pisaca, umjetnik i ustrajan kulturno-prosvjetni borac za ukrajinsku nezavisnost, Taras Ševčenko (1814.-1861.). Godine 1840. Ševčenko je na ukrajinskom jeziku objavio zbirku ukrajinskih pjesama "Kobzar" koja je predstavljala novu nacionalnu prekretnicu u istoriji Ukrajine.Siguran sam da je malo onih koji znaju da je Mikola Gogolj (rus. Nikolaj Gogolj), utemeljitelj modernog ruskog realizma, Ukrajinac koji je 1809. rođen u kozačkom selu Soročinci, u središnjoj Ukrajini. Toliko sam se naslušao glumaca u Srbiji koji govore o njegovoj “ruskoj duši”. Veliki ruski kompozitori Petar Čajkovski i Igor Stravinski imali su ukrajinsko porijeklo. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske, kozačke familije Čajka.



Ukrajinci su tokom XIX stoljeća i prije početka Prvog svjetskog rata, uprkos teritorijalnoj razjedinjenosti pod ruskom i austrijskom vlašću, doživjeli relativno jaku nacionalnu revoluciju. Ruska Imperija je početkom XX stoljeća posebno bila zainteresovana za prisvajanje austro-ugarskih Ukrajinaca, koji su svoju nacionalnu ideju već duže vrijeme problematično prebacivali u istočnu Ukrajinu. Ukrajinski patrioti u oba carstva smatrali su rat jedinstvenom prilikom da ostvare svoju nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost. Ulazak ruske vojske u pojedine regije zapadne Ukrajine učinio je problematičnom ukrajinsku nacionalnu ideju, jer se odmah na početku nastojalo da se obezglavi, pa su tako zatvorene sve političke i kulturne organizacije ukrajinskog karaktera

.

Uz pomoć lokalnih rusofila, u državnim školama i institucijama potpomognuta je zamjena ukrajinskog jezika ruskim. Smanjen je uticaj Grkokatoličke crkve. Okupirani dijelovi zapadne Ukrajine polako su stavljeni pod kontrolu ruskog cara Nikolaja II. Raspad dvije moćne imperije, Ruska i Austro-Ugarska, otvorilo je priliku za formiranje samostalne ukrajinske države, koja je prvi put trebala obuhvatiti dugo razjedinjene teritorije istočne i zapadne Ukrajine. Ukrajinu između 1917. i 1920. formira i izmjenjuje nekoliko privremenih ukrajinskih državnih vlada, redom: Ukrajinska Narodna Republika, Hetmanat, Direktorij i Vlada ukrajinskih boljševika, koji su u konačnici formirali Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku.

Vojno ratište Crvene i Bijele armije

Brest-litovski mirovni sporazum s Centralnim silama, predviđao je da Sovjetska Rusija prizna nezavisnost Ukrajinske Narodne Republike, uključujući i njenih svih devet provincija i provinciju Holm.Dana 22. januara 1919. u Kijevu je proglašeno ujedinjenje zapadne i istočne Ukrajine, potpisan je sporazum Akt Zluky. Ukrajinci su imali dva neugodna neprijatelja, Poljake na zapadnom frontu i boljševike na istočnom frontu. Oba neprijatelja ili su željela uništiti ukrajinsku državu, ili su je viđeli u teritorijalnom savezništvu s drugom državom, odnosno Rusijom. Saveznici su, u dogovoru s Poljskom, na mirovnoj konferenciji u Parizu Ukrajinu predviđeli kao zemlju kroz koju se komunizam može uvući u Evropu. Ukrajinci su se uskoro našli usred građanskog rata a Ukrajina je u sljedećem razdoblju postala vojno ratište u građanskom ratu između Crvene i Bijele armije, u kojem su sudjelovali mnogobrojni Ukrajinci.Taj rat Ukrajinci su proživjeli kao ukrajinski građanski rat, đe su se u vojnim redovima Direktorija, boljševika i Bijele armije međusobno ubijali kako bi sproveli vlastitu političku viziju buduće Ukrajine. Nakon pada Kijeva u februaru 1919. vlast su preuzeli boljševici. U administraciji se uz ukrajinski koristio i ruski jezik, a novu vladu predvodio je Georgij Piatakov izrazito ruske orijentacije. Ukrajinom su zavladale jedinice ruske tajne policije (Čeka), koja je nemilosrdno hvatala kontrarevolucionare i ostale neprijatelje vlasti. Kremlj je službeno odobrio nezavisnost Sovjetske Ukrajine, koja će se nalaziti u federativnoj državi sa Sovjetskom Rusijom. Prema zahtjevima stanovništva, u novoj državi ukrajinski jezik će postati službeni jezik. Ukrajinski jezik i kultura u početku su dobili prostor za nesmetano razvijanje, no takvo tolerantno stanje s političkim ciljem neće dugo potrajati.

[El Re]

Trend ukrajinizacije i Staljinove čistke

Nakon što je Staljin došao na vlast i 1925. postavio svojeg čovjeka od povjerenja Lazara Kaganoviča za novog vođu ukrajinskih stranaka, cijela situacija je izmijenjena. Ukrajinci su činili vrlo značajan procenat stanovnika u tek formiranom Sovjetskom Savezu, značajan dio stanovnika u Rusiji imao je ukrajinsko porijeklo.Do 1927. oko 70 posto državnih poslova u urbanim sredinama regulisalo se na ukrajinskom jeziku, dok je dvije godine ranije ukrajinski jezik obuhvaćao samo 20 odsto državnih poslova. U ukrajinskim državnim institucijama tada je zaposleno više od 50 odsto etničkih Ukrajinaca, s time da većina njih nije bila uključena u najviše državne poslove upravnog karaktera. Krajem 1927. ukrajinskim i ukrajinsko-ruskim jezikom koristilo se oko 70 odsto državnih službenika. Do 1929. godine oko 75 odsto državnih škola (osnovnih i srednjih) predavalo se na ukrajinskom jeziku. Više od 95 odsto Ukrajinaca koristilo je usluge državnih škola na ukrajinskom jeziku.Sličan trend ukrajinizacije obuhvatio je ukrajinske univerzitete. A onda, krajem 1932, Staljin je bio u potpunosti uvjeren da su otpor protiv kolektivizacije predvodili ukrajinski intelektualci pa je proces ukrajinizacije nazvao maskom za ukrajinski nacionalizam. U Staljinovim čistkama ukrajinske inteligencije i partijskih aktivista tokom 1933. oko 100.000 ukrajinskih komunista protjerano je iz Komunističke partije Ukrajine, velik broj njih je uhapšen i ubijen. Velik broj ih je protjeran na daleki istok đe je većina ubijena. Upotreba njihovog jezika je smanjena na minimum. U Ukrajini su tada jedino Rusi - kao nacionalna manjina koja je brojala gotovo 10 posto stanovništva - bili pošteđeni vrlo represivnih metoda u borbi protiv "nacionalnih devijacija". Proces ukrajinizacije je bio zaustavljen. Nakon što su službene vlasti približile ukrajinski jezik ruskom, ukinut je ukrajinski pravopis Skripnika koji je formiran tokom 1920-ih. Tokom 1930-ih u Ukrajini je uslijedilo evidentno zaustavljanje ukrajinizacije i pad razvijanja ukrajinske kulture u korist ruske, kreirane u Moskvi, koja se često poistovjećivala sa sovjetskom. Cenzura i propaganda u Ukrajini bile su na najvišem nivou.



O Drugom svjetskom ratu, pogrešnom dočeku nacista kao oslobodioca od ruske dominacije, jer njemačka “viša rasa” nije imala tu vrstu ambicija, pokušaju da se iskoristi njemačko prisustvo za obnovu samostalne Ukrajine, poslijeratne posljedice tih događaja i novijoj, postsovjetskoj istoriji Ukrajine, nekom drugom prilikom. O istoriji religije i organizovanih crkava u Ukrajini, dominaciji Ruske pravoslavne crkve, već sam pisao na stranicama Analitike.

Igre velikih sila

Znamo kako je nakon Prvog svjetskog rata, u nizu konferencija u Parizu, đe se iscrtavala nova politička karta Evrope, izigrana ideja koju je većina otvoreno zagovarala, ideja nacionalne opredijeljenosti, čiji je glavni zagovarač bio Woodrow Wilson. Takođe znamo da nijesu sve nacije nagrađene stvaranjem vlastite države.Pariska konferencija napravila je i preduslove kako bi se nacionalne manjine zaštitile. Trebalo je da nove države osiguraju jednaka prava za sve građane, osiguraju slobodnu upotrebu manjinskih jezika i škola, pa čak da dopuste većim etničkim grupama i određeni stepen autonomije. Većina evropskih država se nije toga pridržavala. Iz sopstvene, crnogorske istorije naučili smo kako se čitavi narodi mogu žrtvovati ukoliko to ispunjava planove moćnih država. Nije mali broj naroda koji je nestao u različitim periodima svoje istorije i bio asimilovan. Nekima će to biti prihvatljivo jer im to liči na logičan put nacionalnih ukrupljavanja. Možda bih se i složio sa tim kad bi se taj proces dešavao na autonomnoj svijesti i autonomnoj volji, a ne na sili i nasilnom mijenjanju svijesti, kulture, istorije čitavih naroda.



Ukrajince i Crnogorce povezuje ta činjenica da su i jedni drugi bili žrtve nasilnog prekrajanja istorije, nasilnog mijenjanja svijesti, stvaranja društvenog sloja koji je svjesno stvoren sa zadatkom poricanja nacionalnog identiteta. Svaka etnička i druga posebnost postavljena je kao regionalni, odnosno, provincijalni kontekst. Iskorišćena je i iseljenička populacija koja je uz domicilne slojeve predstavljala snažno oružje za takvu rabotu. Kod Ukrajinaca su ti društveni slojevi nazivani Malorusima, pa bi po nekoj semantičkoj analogiji Crnogorci imali svoje Malosrbe.Zato su u ovim posljednjim događajima u Ukrajini mnogo veći ulozi nego što je ekonomija, cijena gasa ili finansijska pomoć. Po ko zna koji put u istoriji Ukrajina se bori za sebe samu, za pravo da živi slobodno, jer samo takva može doseći vremena kada je bila jedna od najcivilizovanijih i najkulturnijih zemalja evropskog kontinenta.

[NSX]

ah stratfor i njihovi dvosmisleni grafikoni, misli li se ovdje na one koji govore iskljucivo ruski(u sto sumnjam jer valjda se mora znati ukrajinski) ili na sve one koji ga znaju? Bio sam prosle god. na samom zapadu Ukrajine i ruski govori definitivno više od 10% stanovništva...mada koliko shvatih neki prilično nerado, ali ga ipak znaju

[El Re]

Ne,..ova karta se (makar kako sam ja razumio) odnosi na procente onih koji govore ruski kao osnovni (da ne kažem maternji). Dakle, oni koji se u svom domu i svakodnevnom životu uglavnom služe ruskim jezikom.
To ne znači da su to Rusi. Uglavnom i nijesu.
Ti imaš recimo visok procent Albanaca u rubnim područjima Podgorice (poput Vrela Ribničkih, Omerbožovića, Koća, Kuća Rakića) koji se iako su etnički Albanci u svakodnevnom životu uglavnom služe crnogorskim jezikom.
To ne znači ništa, sem to što se i kaže - da se služe tim jezikom kao osnovnim.

[Shamrock]

Mislim da je najbolje rješenje da se opozicija i vlast dogovore i da ojačaju stabilnost zemlje, a samim tim i otpornost na strane uticaje. Ako je Turska mogla, možda jednog dana može i Ukrajina. Ne bi trebali da dopuste da im zemlja bude poligon za geopolitiku

Što se tiče separatizma, tako nešto zamišljamo mi sa balkana koji ne razumijemo da post-sovjetske zemlje nisu Balkan. Izuzev Krima, u Ukrajini ne postoji nacionalna podjela. Svi su jednako Ukrajinci bez dileme, i istok i zapad. Jedino što je Rusko u cijeloj priči, osim Krima, je jezik. Ruskim jezikom, ma šta vam te karte pokazivale, ne govori pola, nego većina Ukrajine uključujući i glavni grad Kijev. Vrlo često se može govornik ruskog jezika naći u ironičnoj situaciji da mu Ukrajinac kaže kako ne želi da ruski bude zvanični jezik zemlje, sve uredno na tom istom ruskom jeziku koji mu smeta

Dodao bih i to, da bilo kakvo poricanje i nacionalna priča u Ukrajini nije aktuelna, jer Rusi i Ukrajinci ne poriču jedni druge, niti su u takvoj vrsti kolizije u kakvoj su neki narodi na ovim prostorima.

[BAR]

У тексту је потпуно избјегнуто да се говори Пољској вишевјековној окупацији и асимилацији, посебно о појави Унијатске цркве (Гркокатолици).
Него је све сваљено на Русију.
Што се тиче мијењања топонима, они су мијењани из Пољских у Руске и обратно, а не из Украинских у Руске.
Данас се Украински језик у Лавову, акцентује и звучи као пољски, а на истоку звучи и скоро је сличан руском.

Прије ће бити да је Украјина била поприште Руско-Пољског сукоба и да све што је Русија радила је било превенција, јер су знали да мултикулти држава нема будућност.

Украинци су чисти Словени, за разлику од данашњих Руса који су мјешавина свега и свачега.
Зато су Украинци национално посебан народ, Стари Руси, Малоруси, "Rusini, Rusići, ili Ruteni".
Украина је извориште словенске Русије.

[West]

Украинци су чисти Словени, за разлику од данашњих Руса који су мјешавина свега и свачега.
Зато су Украинци национално посебан народ, Стари Руси, Малоруси, "Rusini, Rusići, ili Ruteni".
Украина је извориште словенске Русије.

Chisti sloveni? Ukrainci? a shta cemo sa Krimeanskim kanatom. Pa tatara je bilo brojchano i vishe. Najverovatnije su asimilovani i ushli trajno u "slovensku genetiku".

[Shamrock]

Dodao bih još i ovo.

Govorniku srpskog/crnogorskog jezika možda to ne zvuči očigledno, jer je kod nas tako prevedeno. ali Kijevska Rusija i kasnija Rusija nisu potpuno ista imena. Naime, na ruskom jeziku današnja Rusija se zove Rosiskaja Federacija. Kada se kaže ruski grad ne kaže se ruski, nego rosijski. Dakle od riječi Rosija.

Sa druge strane, Kijevska Rusija na ruskom jeziku nije Rusija, nego Rus - imenica ženskog roda - ta Rus. Dakle Kijevska Rus. Isto je i sa Bjelorusijom, koja je na našem jeziku prevedena tako. Na ruskom to nije Bjelorusija, nego Belarus. Ženski rod - ta Rus, dakle Bijela Rus.

Samim tim, Kijevska Rus, je jednako istorijski važna za sve tri zemlje, i njeno ime se ne može ekskluzivno vezati samo za jednu zemlju.

Прије ће бити да је Украјина била поприште Руско-Пољског сукоба и да све што је Русија радила је било превенција, јер су знали да мултикулти држава нема будућност.

Ne postoji kod njih nikakav multi-kulti. Zna se ko je Ukrajinac i ko je Rus i tu ništa ne pokušavaju da promijene. Oni imaju problema sa politikom a ne sa etnicitetom.

[BAR]

Ne postoji kod njih nikakav multi-kulti. Zna se ko je Ukrajinac i ko je Rus i tu ništa ne pokušavaju da promijene. Oni imaju problema sa politikom a ne sa etnicitetom.

Говорим о насилном увлачењу словенских Малоруса (Украинаца) у пројекат велике Руске нације послије стварања Руског царства.
Ту је велику улогу играло њемачко-германско племство које је и изградило Руско Царство.

Наравно да данашњи Руси немају никаву дилему и знају да су Украинци засебна нација и наравно да је ово ствар политике.

[Shamrock]

Говорим о насилном увлачењу словенских Малоруса (Украинаца) у пројекат велике Руске нације послије стварања Руског царства.
Ту је велику улогу играло њемачко-германско племство које је и изградило Руско Царство.

Наравно да данашњи Руси немају никаву дилему и знају да су Украинци засебна нација и наравно да је ово ствар политике.

Upravo to, u post-sovjetskom periodu, kod njih je to na pravilan način razriješeno. Zapravo i Sovjeti su priznali sve samo-opredijeljene nacije, a nakon raspada SSSR-a to je i priznato, dakle nije se ponovo otvaralo pitanje. Kao što sam u prethodnom postu napomenuo, Bjelorusija je i svoje ime promijenila u jezički i istorijski ispravo - Belarus, mada se stariji naziv i dalje zadržao, mada vrlo moguće da će i isčeznuti.

Doduše, to pitanje je kod njih bilo lako, zbog različitih jezika. ukrajinski jezik je različit od ruskog, kao srpski od makedonskog. Iako većina govori ruski, ipak ukrajinski ima status maternjeg. Sa druge strane, svi štokavci na ovim prostorima govore potpuno istim jezikom, sa istom gramatikom, zato etničko-nacionalno pitanje nije pravilno riješeno, a vjerovatno nikad ni neće biti.

[Shamrock]

Ko je imao prilike da vidi Ukrajince i Ruse u većem broju zna vrlo dobro da teško da imaju Tatarske krvi. Čisti nordijci i jedni i drugi (doduše, ima jako puno Kavkazaca i Tatara koji govore ruskim jezikom, pa ih mi sve kolektivno obilježimo kao "Ruse").

A i logično je da se Turci i Sloveni u tim krajevima nisu miješali jer se radilo o gorkom animozitetu.

Mada, mislim da je period SSSR-a uradio više na miješanju nego cjelokupna prethodina istorija.

[Mitro]

Pitam se da li bi Bil Klinton, kao predsjednik SAD, dozvolio da mu demonstranti vitlaju pištoljima oko Bijele kuće.

https://twitter.com/billclinton

Kudos to brave Ukrainians demanding real democracy. Urge dialogue & peaceful resolution to achieve a strong, united Ukraine. They can do it!

[Shamrock]

Pravo da ti kažem umjerena izjava sa njegove strane. Pozvao je na dijalog i mirno rješenje.

[Mitro]

Čuveni zagovornik mirnog rješavanja unutrašnjih problema jedne države

[opmne]

Dosta je situaciju pojasnio ovaj snimak razgovora izmedju americkog ambasadora u Ukrajini Dzefrija Pjata i Viktorie Nuland pomocnice americkog drzavnog tajnika Kerija, sreca da je dostupna javnosti tolika kolicina brige za ukrajinski narod i njegovo hrljenje evropskim vrijednostima. O partnerskom odnosu Amerike prema Evropi nijesmo ni sumnjali, ako je neko i sumnjao sad se razuvjerio. E da, umalo da zaboravim Klicko jos protestuje ...

[Shamrock]

Meni Amerikanci zbog toga snimka nisu ni najmanje loše ispali, naprotiv izmamili su simpatije. Što se ne može reći za EU koja se bruka i blamira i pokazuje nesposobnost na svakom koraku.

[opmne]

Bas simpaticno, pogotovo njihov vokabular, a za odnos prema saveznicima da ne govorimo. Evropi ne trebaju neprijetelji kad ima Ameriku za prijetelja, evo neko vrijeme stalno se pojavljuju novi argumenti u prilog toj tvrdnji.
Klicko je ipak drvosjeca, koji ce biti nokautiran da ce se tesko oporaviti, a sva je opozicija Klicko . . . sad kad im Janukovic raspise izbore bice apsurdna situacija kao na Tajlandu. Ipak se nesto desava, recimo dokazano je da Rusi prisluskuju i spijuniraju Amerikance uspjesno kao i ovi Evropljane, cinjenica da su to dokazali govori koliko je Ukrajina veliki ulog za sve.

[Shamrock]

Poenta je što za razliku od EU, Amerikanci nikome ne prodaju maglu. Misliš da su se iscimali puno da saniraju štetu ovog ispada ? Jesu đaola. Imaju oni skoro milion tona diplomatije na svjetskim okeanima koji plove 24/7.

Američki stav po svim ovim pitanjima je "štitimo američke interese u regionu". Da EU jesu saveznici Amerikanaca, ali ne i prijatelji. Prijatelj im je UK. Sa njima je saradnja bezuslovna. Ovi ostali još uvjek imaju status saveznika milom ili silom.

Prema tome, Jenkiji se puno ne prenemažu i puno ne foliraju. Priču o demokratiji i svemu tome oni prodaju kao svoju retoriku, ali ne kenjaju o tome koliko EUropljani koji ostanu kratkih mačeva kad dođe vrijeme da se preduzmu konkretne akcije. To je upravo ambasadorka i konstatovala. Sva Evropska politka se svodi na budžetsku disciplinu, a Ukrajina je - nepredviđeni trošak. Niko nije očekivao da će Rusi nanijeti ozbiljnu štetu svom proračunu mašeći se za 20 milijardi i snižavanje cijene gasa. To ih je uhvatilo nespremne.

Na duže staze, politika EU jeste možda pametnija i smislenija. Nafte neće biti dovijeka, naftna rublja neće moći dovijeka da rješava situacije. Ali to ne znači da će svi ostali da čekaju.