Nakon temeljitog uvida u izgled i sadržaj gorepomenutog časopisa, odlučih da redakciji ovog dozlaboga promašenog i dosadnog časopisa pošaljem par (ne)dobronamjernih primjedbi, no kad svoju poruku htjedoh i poslati, uključi se "sistem samozaštite" u vidu automatske opomene da mi je vrijeme isteklo i da se moram nanovo prijaviti.
No, pošto sa ovakvim sistemima naših postmodernih ONO i DSZ, shvatih da se radi o opštenarodnoj praksi, jer iz ličnog iskustva itekako dobro znam da niko i nema namjeru, ne čak ni odgovoriti na poruku a kamo li postupiti po njoj. Zbog toga uzeh i javih se sa svoje mailadrese, siguran da će poruka svakako stići pa makar bila na kraju izbrisana i bez čitanja (običaj), kako bih barem malo umanjio onaj osjećaj nemoći pred onima smještenim na "balkone" društvene sigurnosti, sa kojih nas bezočno i sa prezirom posmatraju...
Iznenada se sjetih ovog našeg portala i foruma - CG Dijaspora - prihvatajući ga kao jedinstvenu mogućnost da sve njih a i mnoge druge namjernike, naždenem da ovo "pogano" pismo jednog matufa ipak pročitaju...
Brdsko-brzinsko priznanje redakciji "DIJASPORA"
Velepoštovana Gospodo..,
Nakon podužeg vremena prelistah vašu publikaciju koja treba da posluži kao (duhovni) most do domovine, svim onim koji odoše "trbuhom za kruhom".
No, kada sam ovaj časopis prvi put (live) prihvatio u ruke, bio sam prilično zbunjen njegovom opremom koja ni u čemu nije zaostajala za onom "Playboya", znajući da je namijenjen našim kukavim gastarbeiter - šljakatorima koji se preznojavaju i kad u "Večernjim Novostima" ispunjavaju ukrštene riječi...
No ovo nije ništa prema utisku koji sam stekao otvarajući link: "KO JE KO u dijaspori CG", jer kad sam odgledao onu beskrajnu listu zemljaka za koje nikad nijesam čuo, konačno shvatih da u dijaspori CG, ko nije doktor, on je u stvari - niko i ništa a sam časopis, u uredničkom i sadržajnom smislu, nije ništa drugo do činovnički, kičasto-luksuzni bilten o ekonomsko-emigrantskom patriotizmu, o sopstvenom trošku, naravno... A sjetih se i nekadašnje kvalifikacije - "Skitnjo bjelosvjetska" - koju mi je, u slučajnom susretu, umjesto prigodnog šamara, prilijepio nekadašnji direktor "OBODA", velepoštovani - Drago Jovović...
Ovu poruku vam ionako ne bih pisao da u odboru nijesam primijetio ime plavookog ljepotana Stojovića (Pessoa) iz Mojdeža, koga od sada teško da ću moći zamisliti bez kravate... No, neka ste mi, samo, vi i on skupa - zdravo. Kopiju ove poruke sam poslao na svoju adresu, da mi bude za utjehu ako ovu poruku, po opštenarodnom CG običaju, niko od vas ne pročita pa ću to onda morat učinjet sam...
vaš metuzalem
P.S.: Ovo pismo sam, naravno, pokušao poslati preko vašeg kontakta, ali kad mu dadoh nalog on me "mršiknu" primjedbom da mi je vrijeme isteklo... Ovo mi je veoma poznato - odnekud...?!
http://www.cdm.me/politika/pozitivno...or-u-argentini
Na stranu ono što pripomenuh o Gordanu i kravati, vijesti da je određen za ambasadora u Argentini, iskreno me je obradovala pa ću iskoristiti priliku da mu to i čestitam. Izgleda da dolazi vrijeme mlađih i obrazovanih umjesto podobnih, pa da se ponadamo...
- M - kao matuf
Budući da trenutno svodim životni stvaralački saldo, odlučih da, u tom pogledu, istovremeno objavim i bankrot svog uveliko promašenog opstanka, jer sam uprkos svemu bio i ostao bezimeno: niko i ništa!
Barem po kriterijumu značajnog časopisa “Dijaspore”.
Toliko od Matufa...
A da objaviš nešto na Amazonu? Nije tako teško, rado ćemo pomoći...
Baš lijepo što si se javio i to sa prijedlogom da, uz vašu pomoć, nešto objavim na “Amazonu” i time podsjetio na iznenađujuću činjenicu da se tamo nalazim još od 1996. godine čemu sam se posebno obradovao jer su me “nazovi-izdavači” nasadili da svoje rukopise objavim kod njih a pri tome prećutali da ih prodajna mreža ni pod kojim uslovom neće preuzeti i puštiti u prodaju, te mi sada stotine primjeraka gnjije u roditeljskom domu i tvrdoglavo navodi da postupim po onoj narodnoj: “Bači ih u školj!”
Toliko o “Amazonu”, no sad da se osvrnemo na časopis “Dijasporu”, ustanovljenom da bude veza sa građanima Crne Gore rasutim po cijelom svijetu u potrazi za poslom i boljim životom. Već pri samom pogledu na luksuznu opremu ovoga časopisa, vidi se da je osnovan na “uhljebiju” ljudi okrenutih sebi, koji na činovnički način otaljavaju svoju rabotu.
Mene se ovo posebno tiče, jer sam iako sam više slučajem, 2000. godine u Parizu učestvovao u osnivanju SCAE (Savezu crnogorskih asocijacija Evrope) i kao potpredsjednik aktivno učestvovao u njenom radu sve do referenduma za nazavisnost Crne Gore. Nakon ovoga navedenog, pravo je dostignuće biti i ostati - Niko i Ništa!
U kojoj mjeri ovaj časopis uliva pvjerenje, najbolje će posvjedočiti priloženi link:
www.dijaspora.mvpei.gov.me/naslovna
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks