A zar sam ja tražio tvoju pomoć? Dal si se ti moguće postavio ikako drugačije, čak ti je i prva rečenica prepisana, oću reč nije originalno tvoja. Konstrukcije su ti smiješne i nemoguće, jer su ti polazne premise još gore. Očigledne stvari ne vidiš, bježiš od njih, gomile primjera koje ti navedoh, lagano prelaziš vjerovatno jer su pogubni po tvoje teorije, pa bježiš od njih. OStato zarobljen i unutar tvoje isključivosti i opisane dije dimenzije, je takođe pogubno, ima dosta primjere iz istorije, ali ni ona ti nije jača strana. Viču ljudi danas u bezumlju svom: "živio internet i socijalne mreže", "legendarni VI", "isključite svoj mozak", društvo će vam reči šta treba da mislite, radite, vidite, čitate itd. Tragično moj Vanja. Školski si primjer ostvarenja velikog broja proročanstava, tema je o proročanstvima, beše li?
Ima zanimljiv opis, pa pogledaj (citat je u pitanju):
"Glas o prodoru Huna u Italiju dopre i do Rima. Znalo se da ce oni nastaviti osvajati. Rim, srediste hriscanstva, bio bi im posebna poslastica. Znajuci u kakvoj su pogibelji, pitahu se kako se odbraniti; stavise, kako zaustaviti "Bic Bozji" da i dalje ne seje smrt i očaj. Car Valentinijan nalazi se u Carigradu, a vojska je nespremna i gotovo u rasulu. Na Petrovoj stolici u to je vreme papa Leon, sveta i jaka licnost, koga s pravom nazvase "Velikim". On odluci goloruk poci u susret groznom Atili, ne bi li ga nekako odvratio od ratnih pohoda, i nagovorio da se vrati u svoju domovinu.
"Ko hoce poci sa mnom, neka podje!" reče Leon jednoga dana svojim đakonima, koji su mu pomagali u rimskoj biskupiji.
Prije toga tri je dana postio i dan i noc molio na grobu sv. Petra. Uzdao se u njegov zagovor i u njegovu zaštitu.
Posto mu se pridruzise, pođose svi zajedno prema sjveru i zaustavise se na suprotnoj obali reke gde se Atila bješe utaborio. S druge se strane čuje galama i raskalašenost polupijanih Huna. Papa Leon obrati se mirno svojim đakonima:
"Sutra ujutro odenut cemo se u svecano ruho, preći reku i poći u susret Atili. Nadam se da ce me htjeti saslušati i poslušati."
"Oče" odgovori mu na to jedan od đakona "Nema on nikakva straha Božjega: odrubice nam glave i izvesiti ih kao trofej pred svojim šatorom..."
"Sinko" prekine ga Papa "moramo se pouzdati u zagovor svetih apostola i u pomoć svemoguceg Boga. Nije Atila jači od njega, koga Biblija naziva Gospodinom svih vojski."
Sledeceg jutra papa Leon, zajedno s đakonima preplovi rijeku i uputi se prema taboru Huna. Hodao je čvrstim korakom iako star, noge mu ne klecahu, niti štap podrhtavaše u njegovoj ruci. Pred taborom ih zaustaviše stražari i odvedose pred Atilin šator. Tu se oko njih sleti sva vojska, znatiželjno ih promatrajući, jer nikada ne videse nesto slicno. Leon je mirno, dostojanstveno i poput mramorna kipa stajao medju njima, sve dok jedan od njih ne podje probuditi silnoga vojskovodju, kojemu svojim hrapavim glasom rece:
"Ustani, slavni vodjo! Dosli ovamo neki ljudi i cini se da žele razgovarati s tobom."
Atila gundjajuci ustane, izadje pred šator, protrlja oci i jos uvijek zijevajuci pođe prema čudnim došljacima. Usput prisapne svom doglavniku:
"Čujmo ih! Ne priliči da tako hrabre ljude prezremo i odmah ubijemo. Imamo za to vremena. Biće zabavno..."
Došavsi pred Papu, prezirno mu se obrati:
"Ko si i zasto si dođao ovamo? Kazuj jasno, kratko i brzo! Nemam vremena s tobom trositi ni jednu suvišnu rec. Probudio si me iz moga slatkog sna i vec je to dovoljno da ti odapnem strelu ravno u srce!"
Leon, ne trepnuvsi okom, odgovori:
"U ime Božije, molim te, vrati se natrag, napusti Italiju i Europu i podji sretno u svoju domovinu!"
Kada Huni preko tumaca saznase sto to Leon rece, svi prasnuše u smijeh. I dok su se vec veselili plijenu, začudise se kada viđeše da se Atila priblizava Leonu, pada pred njega i ponizno mu ljubi noge. Podigavši se, naredi svojima:
"Vec danas dizemo šatore! Odlazimo i vraćamo se kuci!"
Vratio se i papa Leon sa svojim đakonima, obavivši sretno svoj posao. Putem su neprestano zahvaljivali Bogu sto ih je oslobodio i ne samo njih, nego i citavu Europu "Biča Božijega".
Kada odoše, jos uvijek začudjeni, a pomalo i bijesni, vojnici upitaše Atilu:
"Zašto si se tako poneo pred onom ludom? Na jednu jedinu tvoju rijec bili smo spremni da ih na licu mesta sasječemo..."
"Ucinio sam to radi sebe i radi vas. Iznad toga covjeka, kojega vi nazivate ludom, video sam dva snazna ratnika s isukanim macevima, koji mi rekose: "Ne budes li poslušao ovoga sveštenika, umreces ti i sva tvoja vojska! Ne vjerujem u njihova Boga, ali sada vidim da je njihov Bog velik!""
Za ovo gore opisano, sad u par zareza tamo ovamo (tvoj omiljeni kamen spoticanja, ti zarezi), postoji mnogo obimnijih podataka i istorijskih dokaza, tj. oću reć ovo je istorijska činjenica. Ovaj papa se i dan danas slavi i poštuje kao veliki molitvenik pred Bogom.
Čak sam jedne prilike našao na prelijep opis ovog događaja, u jednoj jedinoj rečenic izgovoren ustima samog Atile, "Nisam se mogao oduprijeti silini njegovih riječi". Opet ću reč predivno.
No, ti vidi šta ćeš, svakako je na tebi.
Bookmarks