Podgorici je potreban neko poput Edija Rame, sadašnjeg premijera Albanije, a kojeg je za tu poziciju preporučilo 11 godina rada na mjestu gradonačelnika Tirane. Čovjek je prethodno živio godinama u Parizu i u nekim zapadnim metropolama. Ugledni je umjetnik nevjerovatne energije i ljubavi prema svom gradu.
U svom mandatu od Tirane je učinio prijestolnicu koja se svojom ljepotom, sadržajima i razvijenošću, bez kompleksa može nositi sa polovinom glavnih gradova Evrope.
Već tokom moje prve posjete Tirani bio sam zatečen onim što sam vidio. Podgorica je svakako u Mugošino vrijeme iz kasabe izrasla u grad, no u usporedbi sa Tiranom (čija je transformacija započeta iste 2000. godine i koja je krenula iz još većeg zaostatka) Podgorica je grad bez koncepta, neravnomjerno razvijen i bez šmeka koji mora da karakteriše jedan glavni grad. Prosto - (još uvijek) nema onu osobenost zbog koje bi je ljudi koji su je posjetili pamtili i njoj se vraćali.
Edi Rama je to uspio postići u Tirani. Prije svega grad je dobio veliki broj zanimljivih bulevara, orginalno su osmišljene i renovirane sve fasade zgrada u širem gradskom jezgru, uređene su brojne zelene površine, a u gradu su izgrađeni i brojni kapitalni objekti.
Za svoje fenomalno postignuće Edi Rama je dobio brojne ugledne nagrade u Svijetu, a gostujući je profesor i na 2 velika i prestižna Univerziteta u SAD.
Po meni bi takvog čovjeka valjalo tražiti i za Podgoricu. Nekog ko je stručan na polju athitekture i urbanog življenja i ko je spreman gradu udahnuti dušu i originalnost. Nekog ko ima viziju šta je potrebno učiniti, ko od srca voli ovaj grad i ko nije spreman podilaziti domaćoj malograđanštini i polusvijetu. Nekog ko je u stanju stanovnike Podgorice učiniti ponosnim na činjenicu da su njeni žitelji.
Bookmarks