2014 FIFA World Cup - Brazil

[TheLucas]

Ima istine ovo za crnce ali nesto mi izgleda da ovi crnci Kolumbijci imaju vise fudbala u nogama od klasicnih crnaca frikanaca. Zuniga, Kvadrado, Armero, Martinez, Ibarbo itd

Znas sto je fora sa crncima i Kolumbijom? Kolumbija je imala dobre bekove (Zuniga, Armero) i desno krilo (Kvadrado) i taj Zapata je moga uz Jepesa da igra. Ibarbo je isto odlican igrac. Dzekson Martinez takodje. Sve crnci je li. Znaci sve im je to dobro pokriveno zajedno sa Dzejmsom koji je kvalitet i prica sam za sebe. Tako da nije bio problem ''visak'' crnaca.

Medjutim Kolumbija je najtanja upravo na onim najvaznijim pozicijama. Vezni red. Fredi Guarin, nikad nije bio neki vanserijski igrac a posebno ne organizator. A kako je ove godine bas izdusio tako nije bio ni starter na prvenstvu. Igrali su Karlos Sancez i Abel Agilar. priznajem nisam cuo za njih dosad. Njihov ekvivalent kod Argentine npr Fernando Gago kojeg niko ne voli, imao je duplo vecu karijeru od njih. Jasno je o kakvim se igracima radi.
Eto uz rizik da me neko pogresno svati, prva dvojica su crnci a treci pola crnac pola indijanac. Mozda da je tu bio jedan koji ne sluzi samo za trcanje vec da malo ''rukovodi'' ekipom, vjerovatno bi Kolumbija neke situacije i nijanse rjesavala u svoju korist.

Ovako Pekerman je radio sa tim sto je imao, Dzejms je igrao 10-ku, Ova dvojca su trcali za njega, Kvadrado isto zna mnogo fudbala a i trci dosta i izvukli su to sto su mogli.
I prije prvenstva sam nagovjestavao da ce Kolumbiji veci problem biti sredina terena nego Jepes i kopmanija pozadi.

Uglavnom, ima nade za Kolumbiju. Bice zanimljive sledece kvalifikacije Conmebola. Mislim da ce Kolumbija biti prva i da u 4 meca sa Bra i Arg nece izgubiti nijedan duel.

[TheLucas]

[technus]

e, kad nisi cuo za Agilara. I to da Kvadrado nije bolji od africkih crnaca. Odma to delete prije nego jos ko to procita...

[TheLucas]

Braaaackiii, pa ti ni da citas ne znas.

[PrijekiLijek]

Sramota nijesi cuo za Agilara koji se cio zivot vucara po nekim pozajmicama.Tesko ga je ufatit malo tamo malo ovamo.

[TheLucas]

Mimoilazimo se stalno.

[technus]

Nije bitno sto je na pozajmicama, odavno je u Jevropi...

Braaaackiii, pa ti ni da citas ne znas.

Istina, ovo za crnce sam slabo povata'.

[Jal Cargo]

Ima istine ovo za crnce ali nesto mi izgleda da ovi crnci Kolumbijci imaju vise fudbala u nogama od klasicnih crnaca frikanaca. Zuniga, Kvadrado, Armero, Martinez, Ibarbo itd

Znas sto je fora sa crncima i Kolumbijom? Kolumbija je imala dobre bekove (Zuniga, Armero) i desno krilo (Kvadrado) i taj Zapata je moga uz Jepesa da igra. Ibarbo je isto odlican igrac. Dzekson Martinez takodje. Sve crnci je li. Znaci sve im je to dobro pokriveno zajedno sa Dzejmsom koji je kvalitet i prica sam za sebe. Tako da nije bio problem ''visak'' crnaca.

Medjutim Kolumbija je najtanja upravo na onim najvaznijim pozicijama. Vezni red. Fredi Guarin, nikad nije bio neki vanserijski igrac a posebno ne organizator. A kako je ove godine bas izdusio tako nije bio ni starter na prvenstvu. Igrali su Karlos Sancez i Abel Agilar. priznajem nisam cuo za njih dosad. Njihov ekvivalent kod Argentine npr Fernando Gago kojeg niko ne voli, imao je duplo vecu karijeru od njih. Jasno je o kakvim se igracima radi.
Eto uz rizik da me neko pogresno svati, prva dvojica su crnci a treci pola crnac pola indijanac. Mozda da je tu bio jedan koji ne sluzi samo za trcanje vec da malo ''rukovodi'' ekipom, vjerovatno bi Kolumbija neke situacije i nijanse rjesavala u svoju korist.

Ovako Pekerman je radio sa tim sto je imao, Dzejms je igrao 10-ku, Ova dvojca su trcali za njega, Kvadrado isto zna mnogo fudbala a i trci dosta i izvukli su to sto su mogli.
I prije prvenstva sam nagovjestavao da ce Kolumbiji veci problem biti sredina terena nego Jepes i kopmanija pozadi.

Uglavnom, ima nade za Kolumbiju. Bice zanimljive sledece kvalifikacije Conmebola. Mislim da ce Kolumbija biti prva i da u 4 meca sa Bra i Arg nece izgubiti nijedan duel.

Pa, to i jeste (nerijesiv) problem . Pravilo je da su takve reprezentacije tanke na sredini, tamo dje nije dovoljno samo upregnuti fizicki potencijal i gurati loptu ispred sebe nego je neophodno razumjeti - i sopstvenu i igru protivnika. Vidjeli smo, mozes se braniti sa Jepesom i Zapatom, ali moras kreirati gol situaciju. Kolumbija, izmedju ostalog, ne moze da prodje Brazil zato sto ne umiju da iskoriste dvije proste kontre. I, onda, na sve nedostatke dodas neminovni strah(opostovanje), koji dodatno zakopa "male" u utakmicama protiv velikih.

[TheLucas]

To je to. Upravo oni koji bi trebalo da naprave transformaciju i da donesu loptu Dzejmsu i Bogoljubu ili je gurnu na stranu za Kvadrada i Ibarba, upravo ta spona je najtanja.

Ali i pored toga su bili, po mom shvatanju, najbolji.

[Sandor Kolar]

Samo da ne osvoje robotizovani evropljani. Kako moze neko da izabere evropsku izvjestacenost pored juznoamericke strasti, nije mi jasno. Kako neko moze da navija za one njemacke telece glave, ni to mi nije jasno. Jos im trener pravi one slinaste kuglice i jede ih. Odvratno. Navijace Holandije razumijem zbog nekih proslih vremena. Fudbal im je duzan to, a imaju i De Vrija, koji je nevidjen igrac. Ovo im je mozda najodvratnija skupina likova. Kad uporedim Robbena i Van Persija sa Sedorfom i Bergkampom, shvatim koliko je Holandija nekad "ljepsa" bila, i po ponasanju i po igri.

Vise volim Sambu i Maradonine posmrkane noci nego ove robote sa manjkom emocija.
Mislim da im fale osnovni ljudski osjecaji.
Bez muzike su.

[TheLucas]

Izmedju Nejmara i Rojsa ja cu uvijek izabrati Rols Rojsa.


Nznm, igracki i fudbalski trebalo bi finale da bude Ger - Net i da ga lale osvoje.

ALi zdrav razum kaze da ce finale igrat BRA - ARG i naravno ko se zadnji, Nejmar se smeje.

[Sandor Kolar]

Slazem se za Rojsa. Da je on tu, druge bi se pjesme pjevale.

[Jal Cargo]

Ja tu strast kod Argentine nijesam primijetio. Njihove utakmice su bile najdosadnije na prvenstvu, utisak je da neko 90 minuta povlaci pravu liniju sa jedne strane ekrana na drugu.
Brazilsku strast je ugasio onaj start Zunige, Nejmar je bio jedini igrac koji je davao kakav-takav ritam, zivot, njihovim utakmicama. O ovoj generaciji Brazila dovoljno govori to sto su prepoznatljivi po defanzivnim igracima.
90-ih, kad su pocele sankcije, domace trziste je bilo preplavljeno imitacijama Reebok patika - imali smo Recbak, Reabak, Rebook... E, u poredjenju sa prethodnim brazilskim generacijama, ova danasnja mi izgleda kao Recbak, jeftina replika, i zato se nadam da ce ih Njemacka veceras izbaciti...

Meksiko, Kolumbija, SAD... Tu je bilo zivota.

[gatsbyy]

James Rodrigez od prije 10 godina ... VIDEO

[Rookie]

Kladio bih se da je ovaj Lev neki izraelac porijeklom, ima mi tu facu nekako...

[Sandor Kolar]

^ Pa Jevrej...hej.

[Manu]

Podjoh brzinski do vc-a i isto ne vidjeh dva gola..

[night_silence]

E ovo mi se svidja kod Njemaca ... ako je 1:0 bolje da je 2:0 i tako redom do petarde pa se možda zatvore u zadnjih 10 min. ... igraj da daš gol a ne da ga ne primiš

[clapton]

oce li mi nac neko kolika je Mileru plata u Bajern? google mi izbaca nekakva 2mil iz 2012. o.O

[Samo Niksic]

oce li mi nac neko kolika je Mileru plata u Bajern? google mi izbaca nekakva 2mil iz 2012. o.O

Bila je 8 miliona ranije, ali sam čitao da je obnovio ugovor skorije, tako da su mu vjerovatno povećali.

[desert de Lleó]

Ja procitah da je primao valjda 8 miliona godisnje, sad je potpisao novi ugovor prema kome ce valjda primati 10 miliona godisnje.

[TheLucas]

Gasi svijetlo ko zadnji izadje.

[rai domenica 81]

stari mrzitelj Pelea i sve sto je Brazilsko

[Rookie]

Mozda me ne bude par dana pa da se osvjezimo malo za svaki slucaj



http://www.fhm.com/girls/news/we-fou...redible--85835

moze gasenje.

[TheLucas]

Garrincha iz Novaka Ramova

SP 2014
Nacionalni stadion „Mane Garinča” domaćin je utakmice za 3. mjesto na Mundijalu - Brazil - Holandija. Garinča je - za autora HD Sambe - najveći igrač-umjetnik u istoriji fudbala

Desetine miliona obožavalaca. Stotinu hiljada čašica „Kachuse”. Stotinu žena. Petnaestoro djece. Tri-četiri braka. Dvije svjetske titule. Bista u holu stadiona Flamenga, i jedan epitaf.
To je zaostavština Manuela Fransiska dos Santosa.
I sve to, uz sijaset ovdje nepobrojanog - sve u samo 49 godina života.
Garinča je to!
Večeras će se, na Stadionu „Mane Garinča”, u Braziliji, odigrati 63. utakmica Mundijala. A '83, prošlog vijeka, Garinča je umro.
Ovo je moj, skroman doprinos da se unikatna Garinča-priča, otrgne od zaborava.
Za to postoji, oprostite, i lični povod: dosad nesaopšten ni u „intimnim ispovijestima”.
Kao 16-godišnjak, prvogimnazijalac u Nikšiću, iz Karađorđeve, „upoznao” sam Garinču u komšijskoj - Novaka Ramova. S prozora tadašnjeg Doma penzionera, ljeta 1962.
Televizori su bili, u ono vremja, rijetka „pojava”. Pa sam, s drugarima tadašnjim (is)pratio Čile '62; uglavnom sa otškrinutih prozora, kroz dim, šahovske figure, domine, i poneko Nikšićko - nekih, za nas, „starih staraca”.
I tad sam, baš visok, lakše i bliže, preko „pendžera”, bio uz moj prvi Mundijal.
Od tada do danas, kad sam, nešto niži, postariji i sijed, posebno pamtim Garinču.
Ovo „posebno” ima poseban razlog: Garinča je posredno odredio moj budući profesionalni put, moj zanat, s kojim se, evo, nekako nosim tačno pola vijeka.
No, ovo nije priča o meni, nego o Garinči (po subjektivnoj ocjeni), nenadmašnom igraču-umjetniku koga sam neposredno, ili „tv posredno”, uopšte upoznao.
Garinča je imao dva peha koji su mu, paralelno - na dva različita načina - obojili fudbalsku karijeru i život.
Rodio se 1933. - ni sam nikad nije znao tačno da kaže, koje je dijete „kod Dos Santosa” po redu bio. No, vremenom cio svijet je (sa)znao da je Garinča, još od rođenja, bio invalid, da mu je desna noga u punoljetstvu bila kraća od lijeve šest centimetara, da mu je lijeva noga neprirodno kriva udesno, a desna ulijevo.
Sve je to Garinča, kako ga je nazvala njegova sestra, po istoimenoj ptici, iz oblasti „Cambshija” - ptici koja, takođe, urođeno ima kraću nogu, uništava insekte i pjeva kao slavuj.
Garinči, dakle, sve to nije bio hendikep, ni peh da s Brazilom osvoji dvije svjetske titule (1958, 1962) i da, u Čileu, bude zvanično proglašen za najboljeg igrača tog Mundijala, uz titulu najboljeg strijelca.
Drugi, Garinčin peh je, što mu se zlatni fudbalski period poklopio s Peleovim a Pele je - Pele. Ali, i danas postoje u Brazilu zapisi, napisi i rtv svjedočenja - Garinčinih savremenika - da je „fudbalski Čarli Čaplin” bio, a za te svjedoke i ostao - postojani broj 1.
Tako je mislio i pisao i novinar-istoričar Mario Filjo, čije ime krasi i mitsku Marakanu, iako samo oni putnici-namjernici u Rio i na Marakanu, po pravilu iznenađeni kad pročitaju na bisti-spomeniku da je „hramu fudbala” dato (čuda velikoga!) ime „tamo, nekom novinaru”...
Garinčin fudbalski bilans, ovdje ću izreći suvim brojkama: ukupno 680 utakmica - 268 golova.
Ne postoji tog “digitrona i interneta”, koji je mogao i koji bi mogao da sabere Garinčine driblinge. Da paradoks bude veći, uvijek vam se činilo da Garinča ima samo jedan, jedini dribling. To znači, istovremeno, da i današnji najosjetljiviji senzori, ne bi upamtili te munjevite, naoko najjednostavnije, istina i najnepravilnije, furiozne sprinteve - po desnoj strani, uvijek. Garinča je istovremeno munja, strijela, meteor, bljesak...
Ako pretjerujem, nastavljam da pretjerujem: ne postoji drugog svjetskog primjera, da je bilo ko i bilo kad, nešto slično uradio kao Garinča, deset dana pred Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 1958:
U test utakmici protiv Fiorentine, u jednom momentu, predriblao je petoricu u „viola” dresovima i golmana Sartija a onda - umjesto da gurne loptu u mrežu - sačekao dvojicu, od četvorice koje je već ostavio iza sebe, da se vrate (Robotija i Ćervatija) još jednom ih predriblao i tek je onda „balun” dotakao mrežu.
Dokumenta govore da je zbog ovog, Garinčinog “infantilnog iživljavanja” - ljekar Brazila doktor Žoao Karvalješ - uoči starta Švedske '58 - kompletne „karioke” podvrgao posebnom „psiho testu” i da su ti (dugotajni) rezultati bili povod da, u Švedskoj, Garinča odigra samo 90 minuta...
U Čileu '62, Garinča je, već napisah, bio najbolji igrač i strijelac Mundijala, ali u Santjagu nije bilo - doktora Karavalješa.
Kad je poslije Čilea s Botafogom osvojio treću „titulo”, sjutradan je najtiražniji O'Globo, osvanuo s naslovom „Garinča - šampion” - ukrašen sa 11 njegovih fotografija. Taj meč s Korintijansom bio je Garinčin posljednji „one man show”. Sve preostalo je fudbalska i životna melodrama - priča o ugašenoj zvijezdi.
O „drugom životu” Garinče, napisani su romani a ovdje, u najkraćem: slava, alkohol, žene ili obrnutim redom, plus, višegodišnja, „filmska ljubav” s kraljicom (hd) sambe, danas 77-godišnjom Elsom Soareš. I tako sve do - 1983, dakle pune dvije decenije, kad u 49. godini Garinča umire. Zaboravljen i napušten, u jednom sanatorijumu, na periferiji Rija.
Taj broj 49 bio je za Garinču još jednom fatalan. Pošto je odigrao 48 utakmica zaredom, u karioka dresu, bez poraza, izgubio je 49. susret (Mađarska - 5. jun 1966). To je bio i Garinčin oproštaj od žute majice...
Kad sam 1984. - po povratku s Olimpijskih igara u Los Anđelesu - prvi put bio u Riju, „izgubio” sam cio dan dok sam - na krajnjoj periferiji „grada-džungle”, pronašao groblje na kojem je, samo godinu dana ranije, sahranjen (po ovom autoru) „nekrunisani car svjetskog i brazilskog fudbala”.
RAIZ DE SERRA MAGE - tako se zove groblje, gdje je i vječna kuća „ptičice s kraćom nogom”. Na skromnom grobu piše:
„Ovdje je konačno našao mir Mane Garinča”.
Dodajem: iz Novaka Ramova ulice, Nikšić, ljeta 1962.
(„Život nije ono što čovjek proživi, već ono čega se sjeća i kako ga se sjeća, da bi ga ispričao”.)
Markes

Autor: Milorad Đurković