Gordan Stojović: Proslavljeno 75 god. crnogorske skole u provinciji cako - argentina

[Regi]

Pobjeda, 02.10.2005. Društvo


Gordan Stojović:
PROSLAVLjENO 75 GODINA CRNOGORSKE ŠKOLE U PROVINCIJI ĆAKO - ARGENTINA

Sačuvali sjećanje na korijene


U mjestu Kolonija la Montenegrina, najvećoj crnogorskoj koloniji u Argenitini, proteklog vikenda proslavljeno je 75 godina od osnivanja prve crnogorske škole "Kolono Montenegrino" koja je radila u sklopu Doma kulture "Durmitor".
U mjestu Kolonija la Montenegrina bilo je zaista veselo. Veliki broj Crnogoraca iz cijele provincije Ćako je stigao da proslavi ovaj značajan jubilej. Tu su bili svi, bivši učenici, nastavnici, kumovi, prijatelji, poštovaoci i potomci naših iseljenika iz drugih krajeva provincije. Program je vodila učiteljica Delma Barrios, uz besjede o istoriji Mintenegrine, sjećanjima iz školskih dana gospodina Pavla Kapetinića.
Nadahnuti govor gospodina Kapetinića je probudio velike emocije kod prisustnih i sjećanja na hrabre Crnogorce koji su u ovom dijelu svijeta uspjeli sebi i svojim familijama da obezbijede dostojanstven život, a u isto vrijeme i ne zaborave svoje porijeklo, njegujući tradiciju, jezik i kulturu.
Na kraju ceremonije, bivši učesnici škole su načeli veliku tortu sa simboličnih 75 svijeća, nakon čega je priređena zajednička večera i kulturno-umjetnički program koji je trajao do kasno u noć. Iste večeri posebna zahvalnica dodijeljena je gospođi Katalini Milović kao zaslužnom članu crnogorske zajednice, piscu veoma značajne knjige o istoriji ove crnogorske kolonije i takođe bivšem učeniku škole u Montenegrini.

[Babel Fish]

Ima odje izdanaka Gazivoda ,Bogu fala

[TiJaNaaaA]

Ja sam Marija Gazioda Suster sa Cetinja. Procitala sam vase pismo "LOVCEN U BUENOS AIRESU" i utvrdila sam ono sto smo ja i moja porodica sumnjali a to je da postoji porodica Garivota koji su se nekad prezivali Gazivoda.Zapravo mi vjerujemo da su to potomci od Vida Gazivode koji je inace rodjeni brat moga pokojnoga djeda Nika,dakle tatin stric,koji je emigrirao u Argentinu.E sad bih ja vas zamolila da mi kazete ukoliko znate nesto vise o njima.Unaprijed hvala.

:lolblue: eo ti odje 2 gazivoda
pa im mail napisi a mogu ti dat i mail gordana stojovica

milis :devil:

[Babel Fish]

Tijana,takvu te volim !fino se upoznaj sa buducom svojtom ,povezi rodjake :mrgreen:

[TiJaNaaaA]

Tijana,takvu te volim !fino se upoznaj sa buducom svojtom ,povezi rodjake :mrgreen:

Gordan mi nije rodjak

[Babel Fish]

God moves in mysterious ways
Pusti Gordana coce ,nego vidji shto se ne javljaju oni Garivotici ,ovaj Gazivode

[Marija Gazivoda Suster]

Vidim da te to jako zainteresovalo...

[Ćipur]

NAŠA TEMA: Školovanje djece u dijaspori: U provinciji Ćako u Argentini otvorena škola crnogorskog jezika

Veliko interesovanje za „naški” jezik



Na kursu sa našim iseljenicima posebna pažnja posvećena je slušanju jezika. Naši su ljudi željni te „muzike”. Možete li da zamislite osjećaj kad izgovorena riječ vraća sjećanje na majku, oca, zemlju porijekla predaka koju neki nikada nijesu viđeli, kaže profesorica crnogorskog jezika u dalekoj Argentini Tanja Sekulić

U dalekoj Argentini, u njenoj najvećoj provinciji Ćako, u gradu Roke Sanz Penja, postoji škola crnogorskog jezika. Polaznici su potomci naših iseljenika, koji su u ovu provinciju došli početkom 20. vijeka, a profesor Tanja Sekulić, doktorant crnogorskog jezika na Sorboni. Za otvaranje škole saznali smo od Centra za iseljenike koji je, zajedno sa Ministarstvom prosvjete organizovao kurs crnogorskog jezika i obezbijedio udžbenike.
- Za koloniju Montenegrina, koju su Crnogorci osnovali daleke 1917. u pokrajini Ćako, sačuvavši tako svoju postojbinu od zaborava, saznala sam devedesetih godina prošlog vijeka. Tada sam odlučila da se posvetim izučavanju crnogorskog jezika i upoznam naše iseljenike u dalekoj Argentini. Danas sam doktorant na Univerzitetu Paris Descarts Sorbonem. Tema mojeg doktorata je crnogorski jezik. Ja sam istraživač. Sve dok radim moju doktorsku tezu moj posao je da istražujem đe se govori crnogorski jezik, ko ga govori i kako ga govori. Moja nauka je slušanje jezika i zapisivanje. Ja Vam dođem kao svjedok izgovorenim riječima. Moja je odgovornost da ih sačuvam - kaže za Pobjedu Tanja Sekulić.
Njen „argentinski put ka jeziku” počeo je nakon što je stupila u kontakt sa čovjekom koji je prvi na ovim prostorima prenio priče o našim iseljenicima u dalekoj Argentini Gordanom Stojovićem. On je povezao sa Centrom za iseljenike Crne Gore.
- Iz Centra je upućeno pismo počasnom konzulu Crne Gore gospodinu Dragu Mićunoviću u Roke Sans Penju sa zahtjevom da nam odgovori da li postoji interesovanje za održavanje kursa crnogorskog jezika. Odmah po dobijanju odgovora iz Ćaka uslijedio je sastanak u Ministarstvu prosvjete i nauke koje nam je odobrilo sredstva. Tako je počeo moj argentinski „put ka jeziku”. Danas u Ćaku predajem crnogorski jezik našim iseljenicima i njihovim potomcima i ujedno predajem na fakultetu - kaže Tanja.
Kurs za naše iseljenike i njihove potomke održava se svakoga radnoga dana od 21 do 22,30, a kurs za studente je od 16 do 18 sati. Ova dva kursa se razlikuju kako po načinu rada i sadržaju, tako i po zahtjevima polaznika. U radu sa našim iseljenicima Sekulićka koristi udžbenik „Crnogorski jezik” autora Lide Vukmanović– Tabaš, a na fakultetu Gramatiku i Pravopisu Adnana Čirgića.
- Većina polaznika ima direktne veze sa Crnom Gorom. Zanimljivo je da ima ljudi koji su do sedme godine, do polaska u školu, govorili samo jedan jezik ili kako ga oni zovu „naški”. Polaskom u školu počinjali su da uče „castillo”, kako su Crnogorci nazvili kastiljanski jezik koji se govori u Argentini.
To su ljudi koji su sačuvali crnogorski jezik u onom obliku i formi u kojoj su ga i prihvatili kao svoj prvi jezik. Oni znaju da crnogorski jezik kojim ja govorim nije isti i da postoje „neke nove” riječi koje oni ne razumiju. Ali znaju i da crnogorski jezik kojim oni govore ponekad ne razumiju mladi ljudi u Crnoj Gori. Moje je da im objasnim tu promjenu u jeziku,to njegovo „odrastanje”, koje njihovi preci nijesu doživjeli – kaže Tanja Sekulić.

”Počelo je da naodi”

Fonemi „ ś” i „ ź” sačuvani su u potpunosti i nijesu doživjeli nikakve promjene. Ćirilicu čita i razumije, ali ne piše, samo Milica Nikčević jedna od najstarijih od đece crnogorskih iseljenika rođenih u Montenegrini.
Sofija Mićunović Ćoća, koja je takođe rođena u Montenegrini govori, akcentuje riječi i koristi leksiku starocrnogorskog jezika. ”Počelo je da naodi”, kaže ona kad počnu prve kišne kapi.
Zanimljivo je i to da se pored starocrnogorskih izraza koriste i izrazi hrvatskog jezika. Jelena Simović se pozdravlja „do śutra”. Valter Pavićević kaže „dobra noć” - priča za Pobjedu Tanja Sekulić.

Najteže im je da izgovore „ dž” i „č”

- Na kursu sa našim iseljenicima posebna pažnja posvećena je slušanju jezika. Naši su ljudi željni te „muzike”. Možete li da zamislite osjećaj kad izgovorena riječ vraća sjećanje na majku, oca, zemlju porijekla predaka koju neki nikada nijesu viđeli, a za kojom tako teško uzdišu. Pokušavam da uspostavim jezičku „zvučnu” liniju. Najteže za izgovor su „ dž” i „č – kaže Tanja.
Danas je u pokrajini Ćako pokrenuto pitanje izučavanja crnogorskog jezika na fakultetu UNCAUS.
Pokrenuto je pitanje razmjene studenata i studijski boravak potomaka naših iseljenika u Crnu Goru.

Piše Vesna Šofranac

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...0-16&id=221248

[luv_is_a_verb]

http://www.vijesti.me/vijesti/gordan...u-clanak-44759

[Ćipur]

MIĆUNOVIĆ: Da pokojni đed i otac znaju da sam u Crnoj Gori bilo bi im puno srce

Share



Mi od kada znamo za sebe smo Crnogorci. Znali smo koja je naša religija, koji je naš jezik. Tu nikada dileme nismo imali.Dolaze neki ljudi govoreći nam da naš crnogorski jezik ne postoji. Oni šire jednu neshvatljivu propagandu. Zato kažem da je neophodno da Crna Gora ima u Argentini svoju kuću, koja će biti kohezioni faktor, kao što je imaju drugi, kaže za Portal Analitika, počasni konzul Crne Gore u Argentini Drago Andres Mićunović.

“Ne mogu da vam opišem kakav je to bio sjećaj kada sam stigao na Aerodrom u Podgorici. Naježio sam se, imao neki neopisiv osjećaj u grudima i suze su same potekle. Ništa u životu me nije tako dotaklo kao dolazak ovdje. Iako je sve, osim dragih ljudi koji su me čekali, meni bilo nepoznato ja sam se osjećao kao u svojoj kući. Ovako Drago Andres Mićunović, počasni konzul Crne Gore u argentinskoj provinciji Ćako, opisuje svoj prvi susret sa domovinom svog đeda Draga, koji je prije gotovo sto godina napustio Nikšić odlazeći u daleku Argentinu.
Priča da su roditelji njegovog oca i majke svi iz Crne Gore.
“Moji baba i đed, očevi roditelji rođeni su u Crnoj Gori. Đed se zvao kao ja Drago, a baba mi je bila Zorka Kilibarda. I roditelji moje majke su iz Crne Gore, Jovan Samardžić i baba Marija Lašović, koja je bila iz Kotora”.
Govoreći o svojoj porodici, o tome kako su odlučili da se otisnu u Argentinu, Drago Mićunović za Portal Analitika priča da je njegov đed Drago otišao zbog političkih problema. Bio je komita, zelenaš, imao probleme zbog svojih independističkih ideja, i sa nekoliko Crnogoraca iz Nikšića otišao je za Argentinu. Đed je nosilac nekoliko odlikovanja, od kojeg i onog za pravo, čast i slobodu Crne Gore, kaže Mićunović.
“Sjećam se priča o njegovom dugom putu i dolasku prvo u Buenos Aires. Đed je radio na željeznici, zatim u velikim hladnjačama, a zatim odlazi u Ćako. Tamo su dobili veliku zemlju, ali nju je trebalo očistiti, pripitomiti. Naporno su radili kako bi je oplemenili za poljoprivredu. Đed je bio vrijedan i sposoban čovjek i ubrzo je napravio jednu vrstu zemljoradničke zadruge. Potom baba Zorka dolazi iz Crne Gore i oni su se vjenčali. Dobili su ćerku i sina”.


Mićunović kaže da je njegov đed u Ćako došao 1917. i da je njih sedam Crnagoraca osnovalo koloniju La Montenegrina. Uskoro će biti 100 godina i vjerujem da će to biti prilika za veliku proslavu, u kojoj će učestvovati Argentina, kao i Crna Gora.
“Tako je krenulo sa našom kolonijom La Montenegrina. Prvo njih sedam vrijednih ljudi, a potom stižu i ostali. Radili su prije svega u poljoprivredi. Dug i naporan rad je to bio, trebalo je toliku zemlju očistiti, pripremiti je, a tek poslije orati za sadnju raznih kultura. Bavili su se i stočarstvom, kasnije i trgovinom”, kaže Mićunović.
ANALITIKA: Čime se danas bave potomci naših iseljenika u Argentini?
MIĆUNOVIĆ: Danas su oni u različitim zanimanjima. Mnogi od njih su doktori, advokati, ekonomisti, trgovci, industrijalci, ali je i dosta onih koji su proširili posao u poljoprivredi i stočarstvu. Imaju ogromne farme i jedan vlasnik, koji se ubraja kod nas u proizvođače srednje veličine, ima oko 600 grla.
ANALITIKA: Kako vidite odnose Crne Gore sa dijasporom u Argentini. Izabrani ste za počasnog konzula u provinciji Ćako prije dvije godine. Kako Vam se sve to danas čini?
MIĆUNOVIĆ: Kao prvi za sada zvanični predstavnik Crne Gore poslije stotinak godina od kada su Crnogorci stigli u Argentinu, moram vam priznati da mi je na početku, kada sam imenovan, bilo prilično teško. Mislim da je zajedničko svim potomcima Crnogoraca u Argentini to što su imali osjećaj zaborava od strane domovine svojih predaka. Nakon nezavisnosti Crne Gore odnosi su počeli da jačaju i nadam se da će oni biti bolji. Ja sam i došao ovdje da pokrenem neke projekte, i jedna od stvari na koju bih želo da ukažem je da je potrebno da Crna Gora ima svoju Ambasadu, ili neko predstavništvo u Argentini. To je neophodno za razvoj svih odnosa, i u kulturi, ekonomiji, a mislim da je veoma važno i za okupljanje velike dijaspore, koja je i sada, na neki način, zbunjena nakon svega što se desilo u Jugoslaviji.
ANALITIKA: Čuli smo za probleme kada je u pitanju crkva. U Ćaku, u crkvi Svetog Nikole su se možda najbolje odslikali ti problemi oko prevlasti i vlasništva između CPC i SPC...
MIĆUNOVIĆ: Mnogo se lošeg desilo kada je u pitanju crkva. Iskreno, ne sjećam se da su se nekada osjetile takve tenzije kao što je sada oko crkve. Ne razumijem neku žurbu Srpske pravoslavne crkve i njene postupke, ali ni žurbu Crnogorske pravoslavne crkve. Znate, sve se to događa sada, a niko gotovo sto godina nije mislio na nas. Odjednom svi kao da hoće da vode računa o nama, a nema potrebe za tom žurbom. To su stvari koje unose izvjesnu neprijatnost, koje zbunjuju.
ANALITIKA: Sjećam se da ste negdje ranije kazali da Vi nikada niste imali problem sa identitetom...
MIĆUNOVIĆ: Tu je stvar potpuno jasna. Mi od kada znamo za sebe smo Crnogorci. Znali smo koja je naša religija, koji je naš jezik. Tu nikada dileme nismo imali. Nije samo crkva u pitanju. Mi smo tamo, kako bih rekao, živjeli potpuni zaborav, a on je star sto godina. Pozdravljamo interesovanje, mi smo ga željni, ali to još uvijek ne dolazi na pravi način odavde. Želio bih da kažem da od kada sam izabran za počasnog konzula da sam to shvatio kao svoju ličnu misiju. Moja je želja da uspostavim koliko mogu odnose Crne Gore sa Ćakom, odnosno Argentinom, i sve što mogu kao pojedinac ja se trudim da to uradim. Nadam se da će i Crna Gora činiti više.
ANALITIKA: Nešto se ipak čini. Napravljeni su mali koraci. Prvi put je organizovana škola crnogorskog. Kakvi su utisci?
MIĆUNOVIĆ: To je bio dobar potez. Zadnje dvije godine smo imali školu crnogorskog, koju je držala profesorica Tanja Sekulić. Rezultati su bili odlični. Međutim, upravo zbog manjka odnosa i zbog toga što nemamo crnogorsku Ambasadu, dolaze neki ljudi govoreći nam da naš crnogorski jezik ne postoji. Oni šire jednu neshvatljivu propagandu. Zato kažem da je neophodno da Crna Gora ima u Argentini svoju kuću, koja će biti kohezioni faktor, kao što je imaju drugi.

ANALITIKA: Dolazi nam delegacija privrednika iz Argentine na čelu sa Horheom Kapitanićem, guvernerom Ćaka. On je uticajna ličnost, u vrhu je vladajuće stranke Partido Justicialista. Što mislite o ovoj posjeti?
MIĆUNOVIĆ: To je veliki dan, neću pretjerati ako kažem da je to za naše odnose istorijski dan. Ne samo što je guverner crnogorskog porijekla, već što dolazi iz provincije gdje ima najveći broj crnogorskih iseljenika i gdje se nalazi jedini počasni konzulat u Argentini. Igrom slučaja poklopili su se termini našeg dolaska, ja sam došao nezavisno od delegacije. Lijepo je što ćemo se ovdje sresti i upravo u Crnoj Gori razgovarati o temama o kojima pričamo u Argentini. Sigurno je da će to biti produktivno za našu dijasporu. Guverner je vrlo sposoban čovjek, obrazovan, dobar političar i vjerujem da će nakon njegove posjete biti stvoreni uslovi da se ojačaju odnosi između Crne Gore i Argentine na svim poljima.
ANALITIKA: A koliko Vi ostajete u Crnoj Gori?
MIĆUNOVIĆ: Nešto više od mjesec dana. To je malo, to je za mene kratkih četrdesetak dana. Još uvijek nisam mnogo vidio, ali ovo do sada je zaista lijepo. Osjećam ovo kao svoju kuću.
ANALITIKA: Čula sam da idete sjutra u Nikšić, u rodni kraj vašeg đeda Draga...
MIĆUNOVIĆ: Idem u Nikšić, pa na Cetinje, vidjeću i cijelu obalu. Želim da obiđem što više. Zato kažem da je moja posjeta kratka. Radujem se svemu tome. Znam da kada bi moj pokojni đed i otac znali da sam u Crnoj Gori da bi bili srećni, i da bi im bilo puno srce. Ustvari, ja znam da su oni srećni u ovom trenutku.

Suzana KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustv...puno-srce.html