Originally Posted by
getaway blues
Pokušavam da shvatim logiku razmišljanja, strah, bojazan, šta li god, ljudi koji su nacionalni Crnogorci i hrišćani, po kojoj jedan hram posvećen Hristovom vaskrsenju čini ili simboliše ili služi nečemu anticrnogorskom.
Pokušavam da skontam i logiku Podgoričanina kojem smeta što je njegov grad dobio saborni hram, što je jedan od rijetkih koji je okupio gotovo sve pravoslavne poglavare.
Pokušavam da shvatim logiku onih hrišćana kojima smatraju da na osvećenju sabornog hrama u glavnom gradu, u prisustvu gotovo svih patrijarha, nije bilo mjesto predsjedniku ili premijeru njihove države.
Šta je to predsjednik države trebao da radi? Da patrijarhe vrati sa pasoške kontrole u Golubovcima, zapečati vrata hrama? Zabrani donacije za njegovu izgradnju?
Njegovanje nacionalne kulture i identiteta je zeznuta rabota, konstantan i nikad zaokružen proces, ali ako dio moje braće Crnogoraca smatra da ih u tome ugrožava jedan pravoslavni, hrišćanski hram kojem su se poklonili gotovo svi patrijarsi - to mnogo govori o njima samima.
Zašto bi pripadniku bilo koje druge vjerske zajednice, još hrišćanske, saborni hram u Podgorici bio brvno u oku? Zašto bi bio povod za neko rivalisanje, kopanje rovova? Cinizam, ironiju, strah?
Proći će Amfilohije, Milo i Filip, proći ću i ja i svi mi ođe, ali se u Boga nadam da će moja đeca i vaša đeca, ukoliko sebe budu doživljavali hrišćanima, u hramu koji slavi Hristovo vaskrsenje pronalaziti sopstvenost. Pa smatrali sebe Srbima, Crnogorcima ili Bušmanima, nebitno. I da će najmanje u njemu razmišljati jesu li Crnogorci ili Srbi.
I to je najveća vrijednost onog hrama i bilo kog drugog, jer će nadživjeti sve lokalne pizme i safre, okovane prostorom i vremenom.
Bookmarks