USA Government Shutdown!!!

[jokac]

lako je meni za njih nego sto cemo sa nama......

[Go Figure]

Dogovor u Senatu postignut, Predsjednik Predstavnickog doma (Republikanac) takodje podrzao dogovor. Zbog roka za nastavak zaduzivanja ocekuje se glasanje veceras.

Obama relativni pobjednik. Lider Demokrata u Senatu Hari Rid najveci pobjednik-osmislio i sproveo strategiju da se Republikancima ne popusta. Na kraju je 99% dogovora ispostovalo pozicije Demokrata. Obamaker takodje ostao skoro netaknut.

Ekonomska politika Republikanaca je daleko bolja od one Demokrata. Smislenija je, i zasniva se na zdravijoj logici. Ne trosis ono sto nemas, a ako dugujes gledas to da vratis. Ako odredjeni drzavni servis ne moze da se finansira bez zaduzivanja-ukini ga.

Ono sto je totalno pogresno u citavoj prici-nacin na koji su se Republikanci borili. To jest, Tea-Party grupacija u Predstavnickom domu i senatori Ted Kruz, Rand Pol i Majk Li. Prijetnja bankrotom sopstvenoj drzavi mora biti kontra-produktivna. Takodje i zatvaranje vlade sopstvene drzave. Ciljevi za koje se bore su bitni, ali nisu vrijedni: 1. narusavanja ugleda USA 2. smanjenja kapaciteta za vodjenje spoljne i bezbjednosne politike 3. smanjenja kreditnog rejtinga USA.

Sopstvena drzava se ne ucjenjuje-Republikanci su tu lekciju sad naucili. Na tezak nacin. Rejting partije im je najmanji od pocetka XX vijeka. Podrska Obamakeru je porasla uprkos losim pocetnim rezultatima. Sve zbog percepcije javnosti-Republikanci su glavni krivci za krizu i izgubili su povjerenje. To im znatno smanjuje sanse na predstojecim izborima za kongres. Takodje, i na sledecim predsjednickim. Moje misljenje je da to nije dobro-demokrate vode dugorocno neodrzivu ekonomsku politiku. Takodje, nedovoljno cvrstu spoljnu politiku. Nedovoljno jako i dobro brane USA interese na medjunarodnoj sceni.

Ali, to je trenutno politicka realnost.

[Lucianeddu]

Tu ekonomski neodrzivu politiku su zacrtali republikanci (Busova administracija) a demokrate su dobile vruc krompir (u vidu najgore recesije u 80 godina). Nisu se snasli najbolje svakako, ali republikanci sa svojim finansiranjem puta na Mars i slicnim glupostima imaju najmanje prava da sad gase programe koji doprinose stabilnosti nize srednje klase. No i da se okanemo principa, ako bi neko uradio sto Tea Party predlaze (u domenu ekonomije) uslijedio bi talas otpustanja koji ne moze povoljno uticati na privredu nikako. Nagla stednja (tkz. zavrtanje slavine) dovodi do kontrakcije ekonomije (smanjenje agregatne traznje) sto rezultira padom poreskih prihoda. Ako pad poreskih prihoda izazove (sto je logicna reakcija) novi talas stednje eto nove kontrakcije -> novo smanjenje poreskih prihoda...i eto downward spiral. Zapravo, nesto slicno su uradili kreatori ekonomske politike nakon berzanskog kraha iz '29 - i izazvali Veliku depresiju.
Dosta ljudi ne shvata iz kog je crnog scenarija (mozda i goreg iz 30-tih) Obamina administracija izvukla Ameriku.

Sto se tice spoljne politike, potpuno sam saglasan - Demokrate su napravile mnogo propusta, uglavnom zbog nedovodljne cvrstoce. Primili su i jedan samar od Putina nedavno. Onako skolski.

[funestis]

Dogovor u Senatu postignut, Predsjednik Predstavnickog doma (Republikanac) takodje podrzao dogovor. Zbog roka za nastavak zaduzivanja ocekuje se glasanje veceras.

Obama relativni pobjednik. Lider Demokrata u Senatu Hari Rid najveci pobjednik-osmislio i sproveo strategiju da se Republikancima ne popusta. Na kraju je 99% dogovora ispostovalo pozicije Demokrata. Obamaker takodje ostao skoro netaknut.

Ekonomska politika Republikanaca je daleko bolja od one Demokrata. Smislenija je, i zasniva se na zdravijoj logici. Ne trosis ono sto nemas, a ako dugujes gledas to da vratis. Ako odredjeni drzavni servis ne moze da se finansira bez zaduzivanja-ukini ga.

Ono sto je totalno pogresno u citavoj prici-nacin na koji su se Republikanci borili. To jest, Tea-Party grupacija u Predstavnickom domu i senatori Ted Kruz, Rand Pol i Majk Li. Prijetnja bankrotom sopstvenoj drzavi mora biti kontra-produktivna. Takodje i zatvaranje vlade sopstvene drzave. Ciljevi za koje se bore su bitni, ali nisu vrijedni: 1. narusavanja ugleda USA 2. smanjenja kapaciteta za vodjenje spoljne i bezbjednosne politike 3. smanjenja kreditnog rejtinga USA.

Sopstvena drzava se ne ucjenjuje-Republikanci su tu lekciju sad naucili. Na tezak nacin. Rejting partije im je najmanji od pocetka XX vijeka. Podrska Obamakeru je porasla uprkos losim pocetnim rezultatima. Sve zbog percepcije javnosti-Republikanci su glavni krivci za krizu i izgubili su povjerenje. To im znatno smanjuje sanse na predstojecim izborima za kongres. Takodje, i na sledecim predsjednickim. Moje misljenje je da to nije dobro-demokrate vode dugorocno neodrzivu ekonomsku politiku. Takodje, nedovoljno cvrstu spoljnu politiku. Nedovoljno jako i dobro brane USA interese na medjunarodnoj sceni.

Ali, to je trenutno politicka realnost.

Problem je što Republikanci hoće da ukinu sve servise koji podržavaju siromašni sloj i srednju klasu. Žele da smanje finansiranje javnih škola, da ukinu državni socijalni servis, smanje finansiranje istraživačkih projekata poput NASE ili projekata koji obuhvataju istrađživanja obnovljivih izvora energije, finansiranje servisa lokalne odbrane od prirodnih nepogoda i slične servise koji ne donose kratkoročnu zaradu. Takođe se bore za smanjivanje poreza bogatih i za uzvrat nametanje tog dijela finansija na srednju klasu.

S druge strane žele povećati vojna ulaganja i finansirati pooštravanje imigrantske politike (poput izgradnje u potpunosti nepotrebnog bodljikavog zida na granici sa Meksikom i povećanje broja stražara tamo iako najveći dio Meksičkih imigranata ulazi u SAD potpuno legalno.

Republikanci trenutno upropaštavaju kredibilitet SAD (počevši još sa Bušom juniorom i sad preko Teda Cruza) pretvarajući ovu državu u elitističku diktaturu, maskiranu u kvazi demokraciju koja ima militaristički i ekspanzionistički dvodomni režim.

Ukoliko sami američki građani ne učine nešto uskoro protiv Republikanskih lešinara ne gine im orwelovska diktatura.

[Go Figure]

Tu ekonomski neodrzivu politiku su zacrtali republikanci (Busova administracija) a demokrate su dobile vruc krompir (u vidu najgore recesije u 80 godina).

Tu politiku su poceli da sprovode Kenedi i Dzonson. "Great Society" programi. Po uzoru na "New Deal" Ruzvelta. "New Deal" politika je bila opravdana=velika depresija. Kenedijeva, posebno Dzonsonova-nije.

Nagla stednja (tkz. zavrtanje slavine) dovodi do kontrakcije ekonomije (smanjenje agregatne traznje) sto rezultira padom poreskih prihoda. Ako pad poreskih prihoda izazove (sto je logicna reakcija) novi talas stednje eto nove kontrakcije -> novo smanjenje poreskih prihoda...i eto downward spiral. Zapravo, nesto slicno su uradili kreatori ekonomske politike nakon berzanskog kraha iz '29 - i izazvali Veliku depresiju.

Naglo zavrtanje slavine-ne. Postepena stednja da bi se smanjio dug-da. Republikanci to i zagovaraju. 2011 su donijeli Sequester-mjere stednje kojima se dug umanjuje za jedan bilion u sledecih 7 godina. Jedan bilion je sestaestina ukupnog duga. To nije zavrtanje slavine. To je postupna stednja. To je takodje put kojim dalje treba ici.

Dosta ljudi ne shvata iz kog je crnog scenarija (mozda i goreg iz 30-tih) Obamina administracija izvukla Ameriku.

U vremenu krize-intervencije opravdane. Kad krize nema-every man for himself. USA vise nije u krizi. Sami Obama to ponavlja-i u pravu je.

Sto se tice spoljne politike, potpuno sam saglasan - Demokrate su napravile mnogo propusta, uglavnom zbog nedovodljne cvrstoce. Primili su i jedan samar od Putina nedavno. Onako skolski.

Demokrate slabo shvataju velicinu USA. Vaznost u medjunarodnom sistemu. Potrebu velike drzave da se interesi brane daleko od granica.

Problem je što Republikanci hoće da ukinu sve servise koji podržavaju siromašni sloj i srednju klasu. Žele da smanje finansiranje javnih škola, da ukinu državni socijalni servis, smanje finansiranje istraživačkih projekata poput NASE ili projekata koji obuhvataju istrađživanja obnovljivih izvora energije, finansiranje servisa lokalne odbrane od prirodnih nepogoda i slične servise koji ne donose kratkoročnu zaradu.

Za sve to treba novac. Tog novca trenutno nema. Kad nema novca-smanjuje se finansiranje. Niko ne zeli da ukine sve. Da smanji da. Ekonomska situacija diktira potrebu-manje duga, vise kratkorocne zarade. Kratkorocna zarada je najbitnija.

S druge strane žele povećati vojna ulaganja i finansirati pooštravanje imigrantske politike (poput izgradnje u potpunosti nepotrebnog bodljikavog zida na granici sa Meksikom i povećanje broja stražara tamo iako najveći dio Meksičkih imigranata ulazi u SAD potpuno legalno.

Povecanje/status kvo vojnih ulaganja je kljucno. USA vise nije jedina supersila. Konkurentske drzave pocinju sa ekspanzivnom politikom. Konkurentske drzave su takodje autokratije. USA mora da brani interese u svijetu. Sto dalje od svojih granica, to bolje. Obamina administracija to ne uspijeva. Izgubili su uporista na Bliskom Istoku. Nemaju odgovor na kinesku ekonomsku ekspanziju u Africi. Teroristicki napadi su ponovo aktuelni-Pakistan, Kenija. Tako je pocelo i prije-prvo treci svijet, zatim Njujork, London, Madrid.

Republikanci trenutno upropaštavaju kredibilitet SAD (počevši još sa Bušom juniorom i sad preko Teda Cruza) pretvarajući ovu državu u elitističku diktaturu, maskiranu u kvazi demokraciju koja ima militaristički i ekspanzionistički dvodomni režim.

Ukoliko sami američki građani ne učine nešto uskoro protiv Republikanskih lešinara ne gine im orwelovska diktatura.

Nonsens-nije potreban komentar. Snizavanje kredibiliteta samom sebi.

[funestis]

Za sve to treba novac. Tog novca trenutno nema. Kad nema novca-smanjuje se finansiranje. Niko ne zeli da ukine sve. Da smanji da. Ekonomska situacija diktira potrebu-manje duga, vise kratkorocne zarade. Kratkorocna zarada je najbitnija.

Ključne okosnice koje omogućavaju preživljavanje društva i slobodu istog su školovanje, socijalna sigurnost i sloboda govora. Ove tri okosnice ne smiju i ne mogu biti pogođene krizom.

S druge strane vojna ulaganja mogu jer su ionako prenaglašena i u mnogome nepotrebna.

Da quotiram jednog od očeva američke države Bendžamina Franklina:

People willing to trade their freedom for temporary security deserve neither and will lose both.

Kratkoročna zarada je konstantna greška koja podriva mogućnost održavanja statusa ravnoteže i nameće hostilitet onih koje je takav pristup ekonomiji oštetio.

Trka za zaradom je u stvari osnova sukoba imzmeđu Amerikanaca i novih supersila. Amerikanci pokušavaju održati svoj neodrživi primat i nameću trku svima ostalima. Sveukupno svi sada rade isto naprežući resurse do pucanja.

Sve ovo je samo odlaganje suočavanja sa istinom i jednom kadak olaps krene biti će nezaustavljiv, ne samo za Amere već i za sve one koji ih pokušavaju imitirati (uključujući tu i Kineze).

Američki san je uvijek bio samo san, a sada počinje dobivati obrise noćne more koja počinje se pomalo promanjati u stvarnost.

[Go Figure]

Ključne okosnice koje omogućavaju preživljavanje društva i slobodu istog su školovanje, socijalna sigurnost i sloboda govora.

1.Ugrozena bezbjednost-nista od ovoga ne funkcionise. 2. Drustvo je apstrakcija. Stvarnost su pojedinci-njihove porodice-njihov krug kretanja. Prezivljavanje drustva zato ne znaci nista.

S druge strane vojna ulaganja mogu jer su ionako prenaglašena i u mnogome nepotrebna.

Pogledati prosli pasus, pod 1.

Da quotiram jednog od očeva američke države Bendžamina Franklina

Franklinova sloboda=sloboda od nepotrebnih poreza, sloboda rada, sloboda ekonomskog djelovanja, pursuit of happyness. Jednakost sansi. Sloboda da se uredi zivot kako to zelimo, a bez ogranicavanja slobode drugih.

Kratkoročna zarada je konstantna greška koja podriva mogućnost održavanja statusa ravnoteže i nameće hostilitet onih koje je takav pristup ekonomiji oštetio.

Ko ima vise pameti, vise i bolje radi-vise i zaradjuje. Ko ima manje-zaradjuje manje. Bilo kakva ravnoteza je nepotrebna. Ravnoteza=uzimanje boljem, a davanje gorem. Potrebna je meritokratija, ne ravnoteza.

Trka za zaradom je u stvari osnova sukoba imzmeđu Amerikanaca i novih supersila. Amerikanci pokušavaju održati svoj neodrživi primat i nameću trku svima ostalima. Sveukupno svi sada rade isto naprežući resurse do pucanja.

"Trka za zaradom" je osnova napretka covjecanstva.

Sve ovo je samo odlaganje suočavanja sa istinom i jednom kadak olaps krene biti će nezaustavljiv, ne samo za Amere već i za sve one koji ih pokušavaju imitirati (uključujući tu i Kineze).

Dokazi?

Američki san je uvijek bio samo san, a sada počinje dobivati obrise noćne more koja počinje se pomalo promanjati u stvarnost.

Nonsens. Nema znacenja. Pismeni zadatak.

[funestis]

Odgovore ću pisati drugom bojom unutar quote jer me mrzi sve posebno odvajat.

1.Ugrozena bezbjednost-nista od ovoga ne funkcionise. 2. Drustvo je apstrakcija. Stvarnost su pojedinci-njihove porodice-njihov krug kretanja. Prezivljavanje drustva zato ne znaci nista.
Pogledati prosli pasus, pod 1.

Društvo nije apstakcija već dinamički set interakcija među ljudima. Pojedinci su nemoćni da bilo što urade ako ne interaguju sa drugim ljudima.

Franklinova sloboda=sloboda od nepotrebnih poreza, sloboda rada, sloboda ekonomskog djelovanja, pursuit of happyness. Jednakost sansi. Sloboda da se uredi zivot kako to zelimo, a bez ogranicavanja slobode drugih.

Nećemo tumačiti Franklinove misli pošto nemamo moć telepatije da znamo što je mislio dok je govorio, nego ćemo pročitati ono što je napisao/rekao.


Ko ima vise pameti, vise i bolje radi-vise i zaradjuje. Ko ima manje-zaradjuje manje. Bilo kakva ravnoteza je nepotrebna. Ravnoteza=uzimanje boljem, a davanje gorem. Potrebna je meritokratija, ne ravnoteza.

Ovo je samo limitirano tačno. Ljudi ulaze u čitav niz interakcija, društvo je dinamički sistem gdje jedan događaj stvara čitav niz posljedica. U principu svaki pokušaj zarade je pokušaj iskorištavanja trenutnog stanja stvari sa manje ili više uspijeha. Onaj ko je u pravo vrijeme, na pravom mijestu i sa pravim znanjem pobijeđuje u takvoj trci. Međutim pojedinac ima tek samo limitiran uticaj na sve to i u principu kontrolira samo svoje znanje dok su ostala dva faktora tek proizvoljna i zavise od slučaja.

Govoriti da je neko uspiješan jer je bogat je pa stoga zaslužuje više jer je pametniji u tom slučaju ne stoji. U stvari imao je samo više sreće. To nije meritokracija to je samo rulet.

"Trka za zaradom" je osnova napretka covjecanstva.

Osnova napretka čoviječanstva su nauka i tehnologija. Trka za zaradom je posljedica napretka.

Dokazi?

Kolaps se uvijek događa kada jedan sistem postane previše rigidan i kada stvori previše nezadovoljnih subijekata. Međutim svi kolapsi do danas nisu bili toliko strašni jer su bili regionalne prirode, odnosno uvijek je bilo mijesta za širenje pa je i sam sistem mogao početi krug iznova. Međutim to je više nemoguće, nema više gdje da se ide.
Moderni sistem ekonomije bazirane na brzoj zaradi u ovom trenutku povijesti može funkcionisati samo preko otimačine pošto više nema slobodnih ili nepotraživanih resursa. Danas je sve nečije, a jake ekonomije upravo ovise o dostupnosti istih. Znači moraju nekome nešto oteti da bi zadržale i očuvale svoju zahuktalost. Ovo naravno će stvarati sve veći animozitet između sukobljenih strana i sve više smanjivati dostupnost resursima što na kraju dovodi do sigurnog sukoba i potpunog kolapsa iz kojeg nema oporavka. Oporavak ovisi o dostupnosti resursa, a ako tih resursa nema, nema ni oporavka.
Najgora riječ u svemu ovome je globalno, ne zbog hegemonističkih ili političkih implikacija već zbog značenja da se više nema kud, sve je zahvaćeno, upotrebljeno i viđeno (globalno). Nema se više kuda.
I sada umijesto da se udari neka disciplina u manipulaciji resursima, dokle se ne iznađe neki bolji izvor odnosno tehnološki prodor koji bi ponovo omogućio ekspanziju, propagira se još brže iskorištavanje i trošenje postojećih, a kojih je sve manje.


Nonsens. Nema znacenja. Pismeni zadatak.

U principu, potrebno je usporiti ovu bijesomučnu trku akumulacije i trošenja dobara i koncentrirati se na iznalaženje izlaza iz začaranog kruga uspona i padova jer idući pad će biti možda posljednji što se tiče ljudske vrste.

Po meni postoji samo jedan način, a to je da se postojeći resursi usmijere u nauku i istraživanje te edukaciju (školovanje) što većeg broja ljudi svugdje u svijetu.


Tvoj u biti sebični pogled na prioritete vodi u propast bez pardona. Bez obzira što si na vrhu piramide pijesak će te pokriti kada pokrije piramidu.

[Go Figure]

1. Drustvo i sloboda. Zavisi od pojedinca. On odlucuje koliko/kad/kako se integrise. Krug kretanja (prethodni post)=integrisanje. Bitno: bottom up, ne top down pristup. Svaka inicijativa krece od pojedinca. Dalje se razvija koliko/kada/kako on zeli. Pojedinac treba da ima najvecu moc. To je sustina slobode. Slobodna ekonomija. Jasno definisana pravila igre. Jak bezbjednosni aparat. Moderna, dobro organizovana vojska. Izuzetno bitno-jak pravosudni sistem. Da bi se postiglo: 1.Politicko predstavljanje. 2.Vladavina prava. 3.Obezbedjivanje postovanja ugovora. 4. Zastita od prijetnji. To drzava treba da obezbijedi. Unutar toga-every man for himself. Ovo je ideal. Nikad nece postojati u cistom obliku. Nesto cemu treba teziti. Sto je vise moguce-u skladu sa situacijom.

2.Bogatstvo. Netacno-kontriranje samom sebi. Jedna recenica-znanje je faktor. Sledeca recenica-jedini faktor je sreca. Drugo:naci se na pravom mjestu u pravom vrijeme nije sreca. Tj, nije isto sto i sreca.

3. Nauka i tehnologija su posledica "trke za zaradom". 99% je preduzeto iz ekonomskih motiva. Koriscenje vatre, izmisljanje tocka. Pismo, brojevi.Otkrivanje kontinenata. Astronomija. Dalje renesansa, industrijska revolucija. 99% ostalog. Sve do danas. Danas je naravno diversifikacija. Ljudi koji vrse istrazivanja-nekad imaju ekonomske motive, nekad ne. Medjutim, postoje ljudi koji finansiraju istrazivanja. Oni imaju ekonomske motive. Nema novca=nema istrazivanja.

4. Nema neiskoriscenih resursa? Nonsens. Afrika, Azija. Anktarktik. Vise strana potrazuje resurs-konkurencija, ne otimacina. Tehnoloski prodor zavisi od novca. Nema novca-nema nove tehnologije. Ko pravi tehnoloske prodore? Visoko motivisani naucnici. Sta ih motivise? Novac i zelja za znanjem. Ko obezbedjuje novac? Ko podstice zelju za znanjem? Brza zarada kompanija. Stipendije. Headhunting na univerzitetima. Fondacije. R&D odsjeci. Naravno, drzava. Ali, to Republikanci traze. Preusmjerenje drzavnog finansiranja. Vise novca na profitabilne tehnologije. Bitne za svakodnevni zivot. Manje na Mars i Higsove bozone. Ponavljam, niko ne zeli ukinuti nista. Ne u potpunosti.

Odgovorio sam tri puta. Zavrsavam raspravu.

[Fernando Redondo]

Ne vodi ova rasprava niđe, dva suprotna svijeta su suočena, svako sa svojim donekle validnim argumentima. Ali u konkretnom primjeru, u SAD-u 2013e, Republikanci, ne svi ali dobar dio njih, liče na neodgovornu i razularenu bandu fundamentalista i inadžija koji liječe kompleks od crnog predsjednika. Eto toliko.