(Izvod iz knjige Josipa Berse: Dubrovacke slike i prilike 1800.-1880.)

"...tako osvanu Rusalje (Duhovi) 26. svibnja 1806. g., kad puce glas, koji prenerazi i vladu i narod: odjeli francuske vojske pod jednim generalom prijedjose na dubrovacko zemljiste. Sastanu se Malo Vijece i Senat. Pred Dvorom, gdje oni vijecaju, talasa se narod u strasnom uzbudjenju; sjednica se brzo svrsi: dva ce senatora poci zapovjedniku ruskih ladja pred gruskom lukom, Snaksarevu, a dva francuskom generalu; objasnit ce im kriticne prilike Republike. Cemu je nevoljna zemlja kriva, da ona sad bude njihovo razbojiste? Nagrnut ce Crnogorci, a to znaci haranje i rasip; drzava drugo ne trazi, nego da bude neutralna.
Izaslanici su bili lose srece: Rusi su bili jos u premalenu broju, ne znaju sto ce biti. Francuski general Lauriston doceka osorno senatore te nastupa dalje; u vecer 26. stize na Osojnik, 27. u 9 sati izjutra preveze se preko Rijeke u Sustjepan, pope se na Kono, dodje na Posat, sadje na Pile, i u podne se stvori pred gradskim vratima. Kad se Lauriston pojavio, otvore se mala vrata, spusti se most i dva senatora izadju nepozvanom gostu ususret. Dosao je, veli, da mu se momcad odmore u gradu, pak ce nastaviti put u Boku; medjutim mora progovoriti osobno sa Senatom. Udje s njima u grad, pa u Dvor, i tu odrza kratki govor: Salje ga car da zauzme sve utvrde u drzavi; Dubrovnik je jedina luka na Jadranskom moru, kojom raspolazu neprijatelji Francuske; to vise ne smije biti; uostalom nece se dirati u suverenost drzave. Da je izjavio: Sic volo, sic jubeo!, njegove bi rijeci jednako djelovale na clanove vlade. S vojskom pred gradskim vratima, sto je vlada drugo znala raditi nego predati mu kljuceve svojih utvrda? I tog dana 27. svibnja 1806. poslije podne prodje prvi put tudja vojska preko svetog praga Dubrovnika.
Lauriston je imao sa sobom 1500 momaka dok je na jugoistocnoj granici bilo 2300 Rusa; ovima se pridruzilo jos nekih 5000 Crnogoraca, Bokelja i Hercegovaca; osim toga je pod otokom Kolocepom pa izmedju grada i Lokruma krstarilo osamnaest ruskih ladja. Vec 3. lipnja moradose se Francuzi ucvrstiti na liniji Mlini - Srebrno - Brgat.
Crnogorci poplave Donju Zupu i Konavle, paleci i pljackajuci, a 10. lipnja prispje iz Trijesca ruski admiral Senjavin s eskadrom, te u Cavtatu preda vladiki Petru vrhovno zapovjednistvo. Dubrovnik sada postade razbojistem Francuza i njihovih protivnika. Po njegovoj oblasti provrve divlji copori; Rusi hvataju u Gruzu sve dubrovacke ladje i pomazu Crnogorcima u pustosenju zemlje: Vec treci dan poslije boja na Brgatu (17. lipnja) otpoce sa brda Srdja bombardiranje grada, koje potraja do 6. srpnja. Grad je pretrpio silnu stetu. Do stotinu dusa je sto ubijeno; a sto pomrlo od oskudice hrane. Za tih devetnaest crnih dana vlada je Republike vise puta savjetovala Lauristona da preda grad Rusima, no on izjavi da nece, a da ce car naknaditi stetu koju ce opsada nanijeti. General dopusti da se vije na Placi dubrovacka drzavna zastava, ne bi li saveznici odustali da pucaju na neutralni grad. I austrijski konzul Timoni izvijesi u istu svrhu na svojoj kuci austrijsku zastavu; ali to sve ne pomaze. U krajnjem ocaju pohiti narod 5. srpnja u Dvor, i uze zaklinjati vladu neka bi poradila da se general smiluje njihovu vapaju. Francuzima uto stize pomoc, te se Rusi i Crnogorci povukose.
Sta su Rusi i Crnogorci za sobom ostavili?
Crnogorci pridruzise se Rusima istom onda kad im ovi obecase da ce moci pljackati po podrucju Republike. Njima je pljacka prirodjena potreba; u njihovoj masti Dubrovnik bijase sto i raj zemaljski. Uostalom zasto da pravoslavni narod propusti priliku da prkosi katolickoj drzavici, toj staroj neprijateljici njegove vjere? Za sve pocinjeno zlo ruski je zapovjednik svaljivao krivnju na svoje saveznike, a Crnogorci i ostali medju sobom su se takmicili u hladnokrvnom tamanjenju srece i mira jednog nevinog naroda. Pljacka im je bila zajednicka odlika; u tome su prednjacili ruski casnici. A zlo je bilo to gore sto su se neprijatelju pridruzili u pljackanju i neki podanici Republike.
To su u prvom redu bili Konavljani, koji su se, izgleda, sjetili nedavnog nagovaranja austrijskog generala Bradya, koji ih je bunio neka zbace “jaram” dubrovacke gospode i budu carevi podanici. Te dok su se Rusi morali sami brinuti za sve sto im je bilo potrebno za ratovanje, a bili su i u prevec malenu broju da bi se usudili udaljiti se odgradske okolice, Crnogorci i ostali njihovi drugovi, nevjesti ratnoj znanosti, pouzdavajuci se u svoj veliki broj, i vodjeni mrznjom na katolicku zemlju, te zedni pljacke, motahu se kao gladni vuci po zemljistu Republike, odvodeci stoku i noseci sve sto im se cinilo da je vrednije. Pljackanje na Plocama gledao je vladika Petar, koji poslije boja na Brgatu bijase prenio svoj glavni stan na Bosanku, odakle je, sjedeci na mekoj slamnjaci i pod stitom sunca, motrio posao svojih sokolova. Rusi uvidjese odmah u pocetku da je njihovoj braci iz Brda prva stvar plijen, jer je osim puske i handzara nosio svaki sjekiru, polugu i drugo sumnjivo orudje, i da nikoga ne slusaju, pa ni samoga Gospodara. Odmah u pocetku ratnih operacija pokazase Crnogorci kako oni shvacaju rat, opustosivsi dana 3. lipnja Cavtat i njegovu okolicu; pet dana kasnije poplavise Donju Zupu i Konavle, paleci i plijeneci kuce i sela.
Dne 1. srpnja, poslije neuspjele provale francuskih ceta, porobise i popalise Rusi i Crnogorci najbolje kuce na Pilama, na Konalu i u Gruzu. Dva dana kasnije uspjese Pilari da odbrane svoje stanove. Dodje do vise sukoba na Dancama i na Ilijinoj Glavici; na kraju spustise se Crnogorci iznova sa Srdja na Pile te spalise ono malo kuca, koje su jos bile preostale. Njihovo okrutno zlostavljanje ranjenika i zarobljenika, pa grozno haranje razgnjevi Francuze, koji su svaku priliku upotrebljavali da im vrate silo za ognjilo.
Brojna su ostala zgarista na Lapadu, u Rijeci i na Primorju, kaogod na Pilama i na Plocama. Iz stanova dizali su ponajprije rublje, kuhinjsko posudje i svaki komad kucnog namjestaja u kojemu je moglo biti gvozdja i drugih kovina; kad je kuca bila opljackana, porazbijali su sve sto za njih nije imalo vrijednosti. Iz crkava odnosili su srebreno posudje, otvarali grobove, narocito na Tri Crkve. Uopce Rusi, koje su casnici predvodili, postupali su nekim redom i izborom; kad god su mogli, pridrzavali su se za pljackanje gospodskih stanova, a pustali su da drugi plijene skromnije kuce. Pljackanjem bogatih kuca u Gruzu upravljao je, na svoju korist, kapetan ruskog linijskog broda Snaksarev. Senatoru Zamanji, koga ratni dogadjaji bjehu zatekli na ladanju u Gruzu, isao je cesto Snaksarev na caj i razgovor; jednog dana posla kapetan svoju momcad da dignu Zamanji dva skupocjena camca. Markizu Boni, koji je vrtlaru neredio da Snaksarevu nosi svako jutro najbolje zelje i voce iz vrta, naredi da njegove same sluge dignu iz dvorca i odnesu mu na ladju dva skupocjena ormara: u isto vrijeme odredi da se povuce ruska straza koja je cuvala dvorac, te da ovaj bude opljackan i spaljen. Osim toga Snaksarev odredi da se sazegu kuce nekih cestitih Dubrovcana, koje je neki lopov, koji je pak prebjegao na rusku eskadru, oklevetao da su jakobinci; tom prilikom propade i dvor Karla Natali. Na podrucju Republike, na kojemu je zivjelo oko 31.000 dusa, Rusi i Crnogorci opljackase i popalise 650 kuca: na Plocama 9; u Gruzu 44, skoro sve; u Lapadu 7; u Zupi 188; u Konavlima 235; u Slanome 30; u Stonu 3."

Ako nadjete procitajte:

Neprilike Josipa Berse oko Dubrovackih slika i prilika (I-III) - Dr. med. Ljudevit Krmpotic