Mladen Lompar: KAKO PREŽIVJETI VIZANTIJU

[Regi]

Mladen Lompar: KAKO PREŽIVJETI VIZANTIJU


Kako preživjeti Vizantiju -
govorila je
i tresući se
čekala da pitamo

a mi smo ćutali

oni nam se
polako
zmijski
uvlače u riječi
i mi opet
žrtve - govorila je dalje

tišinu su iskale njene riječi

i trenutak razuma

zaista kako preživjeti Vizantiju

purpurne sobe i carske zločine
slijepe vođe
preteške presude
ludosti bjekstva
želje za tuđom svjetlošću

sječivo na licu Gospe
nož u grudi Isusa
plamen za ikone
za molitve i divljenje

plutamo Vizantijom

ostrvo i kapela na groblju
i zmije između kostiju i vječnosti
i sveci za čije božanstvo nema vjernika
a malo dalje
šiblje i podivljale ruže
krstače bez obilježja

zapušteni mrtvaci
u luci koja više ne čeka ni jedra na horizontu
(svaki se život plaši ovakve zasmrti)

a morem plutaju olupine
cvjetovi magnolije
i nikad otvorene knjige

upute crkve ponekad misao na vjekovnost
i miris tamjanski
i raskoš utvari
i trajanje

čuvaju ponegđe i Boga
u drhtavom obredu monaha

ali tok onaj široki
nosi sve pred sobom
i odiše mucnim nasljeđem

zaista kako preživjeti Vizantiju
ostaviti je prahu i divljenju
kad ovdje
jedino prošlost nema kraja

[apsolutno_nemoguca]

Mladen Lompar: Ljubavi bludnica

bili smo predugo sami
da bi mogli pomisliti na ljubav
i tragali
po sramnim predjelima
i poganim mjestima
a onda smo padali u mistični stid
kao da ubijasmo
zavjetno biće
a to su
ipak
bile ljubavi

[Ćipur]

Mladen Lompar

Vrijeme u kojemu sam prošlost

Hronike rastrojstva

NI U TO VIŠE NIJESAM SIGURAN

sa osamnaest godina
Maša je poginula

prije nego što su je odnijeli na groblje
u kući gdje je rasla uz majku
čulo se samo moje ridanje

pa sam pobjegao od začuđenih pogleda

a na pogrebu
oko njenog lijesa
bijahu strana lica

i pitao sam se što ja tu radim

poslije sam uzalud smišljao riječi
dostojne stvarnosti
što je nevidljivo udaljavala

sad samo mislim
da je Maša bila lijepa

ali ni u to više nijesam siguran

MARGARITI

Noć je i kiša
za bdjenje uz lampu
i ovo pismo
po kojemu prosipaš crnilo
(kao ranjena hobotnica)

za scenu
buđenja praha iz zemlje
i njegovih bivših oblika i kretnji

za ljepotu grješnih
i grješnosti

vatre od kojih ti se još koža žari
sad su pepeo
po kojemu možeš zaigrati

nijesu više ona iz bajki
dugo si se proljepšavala
i prepoznavala svoje vjernike
(jer se ne ublažavahu presude Gospodnje)

zato je i ovo
divljenje za sve što si prošla
od plamena do svjetlosti

GOSPA OD ANĐELA

Gospo
u svetilištu su
olupine naših zakletvi
i vjerovanja

i mrak
bez kandila što su ga žegli
samotnici pred tvojim likom

i šarka
skružana u oltaru

a vani
bršljan oko zidina
šipak
i noć što pada u tišinu
dok vjetar odlazi uz obalu

i slijepa kula
kao razoreni kenotaf
školjke ispod pijeska
i ljudi sa bolnim željama
u bezvoljnom tijelu

i ja što tražim
tajne vremena koje mi ne pripada

PLAVIČASTI PLAMEN POEZIJE

za moje davne zabiljške
tvrdila si
da su spaljene
da se sjećaš mirisnog dima
i svoje plavičaste sjenke

ipak si čuvala pepeo
i sad opet misliš na ljubav
preturajući po njemu

možda se neka riječ odbranila
onako drhtava
jedva kazana
a neuništiva

POSLjEDNjI DAN TJESKOBE

u maslinjacima
čujem sa obale
zvuk vjetra u školjci
kao pratnju
tvom bezglasnom otvaranju usana

bio je to posljednji dan tjeskobe
koju više nijesi mogla podnositi

odluka
besmislena a opasna
(kao netačna riječ u stihu)

TAJNA

ništa nas neće boljeti
ako opet prodiše
ako iz zabrane
još nasladnija i nadošla
bez dodira
razjasni uživanje
u nama ondašnjim
ono božansko
među lovorom pohranjeno
vremenom neoštećeno

KUD LI SI HODILA

Kud li si hodila sve ovo vrijeme
dok se sjećanje gnijezdilo u zakutku
gdje se čuva ljepota

znaš li
da nema mjesta
na kojemu bi mogli
spustiti svoje breme

ili dalje podnositi stvarnost

a još se nijesmo pozdravili
sa svojim zagonetkama

***

stvarali smo ljubav
i vjerovali
da ćemo uvijek moći
ako nijesu prevare

- ja sam vještica
govorila je
a dodir tih riječi
bijaše
kao zapis
koji je neko nepovratno izgubio u meni

VRIJEME U KOJEMU SAM PROŠLOST

znam da će na kraju ove pjesme
početi tišina opet
i moja povijest

kao sakupljanje pogašenih svitaca

a neki podmetnuti prostor
biće odredište moje prošlosti
i kraj putovanja
kojemu je cilj nebitan
i lišen iskustva

2.

vrijeme
za koje sam prošlost
nosi znak iz moje samoće
i sve ono lijepo
ispod doba u koje gledam

jer ništa ne živi među zvijezdama

ni ona fluidna nepoznanica
rasterećena našeg tijela
ne putuje daleko
da nađe novi oblik

i svaki trenutak je nepotreban

PROSTOR NEPOZNATIH ZVUKOVA

u drami je bilo čestih pauza zapromjenu
kulise
a prostor pun nepoznatih zvukova
uzaludnih razmišljanja
i statista

ponekad je scena bila spremna
za priviđenja
lijepa kao ona u pustinji
gdje se umire u rajskom trenutku

ali opšti grijeh
trovao je riječi

i one su se vratile ćutanju

DA SE NE IZUSTI TERET

da se ne bi izustio teret
odnosili su zapise

ostajale su
magije
i nagađanja
i duge besciljne molitve

na kraju smo bili svjesni
da su se neka čuda
mogla desiti samo u našim glavama

***
Nekad su Kelti, poslije velikih bojeva, pale
ratnike polagali jednog uz drugog, u mrtvački
stroj, i spaljivali ih.

I odlazili.

A onda su ta bestjelesna bića raznoslili vjetrovi
ili tukle okrutne kiše.

Niko više nije pohodio ta mjesta.

U ratovima bliskih vjekova mrtve borce
prijatelji bi, u predahu između dva metka,
sahranjivali. Na zemljanoj humci ostavljali su
kamenje i drvenu krstaču.

I odlazili.

Ti grobovi su, obično, postajali nijeme
suhozidine.

***
- kad ostanu bez svoje šume
ptice će same u kavez

a onda ćemo ih pobiti bombama
i strpati u istu grobnicu
(zajedno su i umrle)

govoraše General

***

Ćutim, šumi jeza konačnosti.
Uzimao sam nasumice iz sjećanja.
I zaobilazio neka mjesta kao zmijska legla.
Bilo je to kao kada mrtvu glavu, ko zna kojom
snagom, pridrže beživotne ruke.
Zato znam da mu se, u vremenu koje mi
preostaje, više neću vraćati.

[Ćipur]

PROGLAŠEN DOBITNIK ZNAČAJNOG DRŽAVNOG PRIZNANJA IZ OBLASTI KULTURE

Miroslavljevo jevanđelje za Mladena Lompara




Podgorica - Mladen Lompar ovogodišnji je dobitnik nagrade “Miroslavljevo jevanđelje”, odlučio je Žiri za dodjelu ove nagrade na sjednici održanoj 22. decembra. Lompar je nagradu dobio za knjigu “Crnogorski slikari”, u izdanju CID-a i Atlas grupe. Prema mišljenu žirija “riječ je o monografiji koja afirmiše vrhunske domete crnogorske likovne umjetnosti i, samim tim, predstavlja djelo od velikog značaja za crnogorsku kulturu uopšte”.
- Ova knjiga je sinteza Lomparovog višedecenijskog praćenja crnogorske likovne scene. I po suštini i po simbolici, ona odgovara konceptu nagrade 'Miroslavljevo jevanđelje'. Monografija 'Crnogorski slikari' sistematizuje najznačajnije predstavnike crnogorskog slikarskog izraza – od Pera Počeka do najmlađih stvaralaca. Opredjeljujući se za odluku da se Lomparu dodijeli ovo značajno priznanje, žiri je procijenio da ova monografija omogućava valjan uvid u recentno cnogorsko slikarstvo, kako njegovim proučavaocima, tako i ljubiteljima likovne umjetnosti - kaže se, između ostalog, u obrazloženju žirija.

- Riječ je o knjizi koja je zapravo iščupak iz rukopisa 'Crnogorska umjetnost 20. vijeka', koju je godinama, iz subote u subotu, objavljivala redakcija za kulturu 'Vijesti', u dodatku 'Art Vijesti'. Bilo je logično da ova knjiga dobije baš tu nagradu, jer je 'Miroslavljevo jevanđelje' prije svega likovni spomenik crnogorske kulture. Nijesam tu knjigu objavio da bi dobila nagradu, ali kada se pojavila, bilo je logično da ona, ili njoj slična dobiju 'Miroslavljevo jevanđelje'. S druge strane, nagrada je i valorizacija mog četrdesetogodišnjeg rada na poljima istorije crnogorske umjetnosti i crnogorske likovne kritike - kazao je Lompar.
Članovi žirija za dodjelu nagrade “Miroslavljevo jevanđelje” su: Zudvija Hodžić, Pavle Goranović, Živko Andrijašević, Jovanka Vukanović i Bogić Rakočević.
Raniji dobitnici nagrade “Miroslavljevo jevanđelje” su Milisav Savić, Miro Vuksanović, Balša Brković i Milorad Popović.

Mladen Lompar rođen je na Cetinju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Predsjednik je Crnogorskog P.E.N. centra, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, član Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Matice crnogorske, glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja “Ars”. Objavio je brojne knjige pjesama. Dobitnik je značajnih priznanja, među kojima su i nagrade Zlatni pečat Crnojevića, “Risto Ratković”, Trinaestojulska nagrada, “Vitomir Nikolić” i “Aleksandar Leso Ivanović”. Piše i likovnu kritiku i eseje. Živi na Cetinju.


K. V.