https://poslanica.weebly.com/etnocen...ionalizam.html
ETNOCENTRIZAM I NACIONALIZAM
Svako ko je odrastao u Srbiji bez ikakve dileme zna da je SPC izrazito nacionalističke orijentacije. Zapravo, nacionalni identitet neodvojiv je deo pravosalvlja kakvo se praktikuje u Srbiji, a i drugde u Istočnoj Evropi. Treba pomenuti da ovo nije deo oficijalne opšte pravoslavne teologije (Pravoslavna crkva je u celosti osudila filetizam, tj. religijski nacionalizam kao jeres 1872.), no to ne menja činjenicu da svako ko sebe ne smatra Srbinom, ili u najmanju ruku nije zaljubljenik u srpsku istoriju i kulturu i voljan da se asimiluje, neće moći da se u srpskim pravoslavnim crkvama durogročno oseća „kao kod kuće“. Slična je situacija i drugde u pravoslavnom svetu.
Problem nacionalizma primećuju konvertiti (obraćenici) na pravoslavlje koji nisu poreklom iz tradicionalno pravoslavnih zemalja. Imao sam prilike da u Americi lično pričam sa nekolikocinom njih, i sklonost ka srpskom, grčkom, ruskom, ili bilo kom drugom istočnoevropskom etnocentrizmu je za njih kamen spoticanja. Jedan od najpoznatijih obraćenika na pravosalvlje i poznati pravoslavni teolog, Britanac, episkop Kalistos (rođ. Timothy) Ware se otvoreno jadao po ovom pitanju, a čuveni pravosalvni teolog Aleksandar Šmeman smatrao je da su osobito ruski, grčki i srpski nacionalizam negativni faktori u današnjem pravoslavlju.
Kao što sam rekao, ovo nije deo najstarijeg nasleđa pravoslavlja, no od srednjeg veka postaje njegov nerazdvojni deo, pa imamo izjave, poput ove u kojoj sv. Filaret Moskovski zarad „patriotizma“ izvrće čistu Isusovu naredbu, i kaže: „Ljubi neprijatelje svoje, neprijatelja Božijih se gnušaj, a neprijatelje Otačastva satiri.“
U modernom dobu, sv. Vladika Nikolaj Velimirović nosio je baklju srpskog nacionalizma unutar SPC. Bio je toliko opijen nacionalizmom, da je u govoru 1937. godine izjavio kako je Adolf Hitler primer uzornog nacionaliste na kojeg Srbi treba da se ugledaju i uporedio ga sa samim sv. Savom! Takođe, Nikolaj je bio otvoreni antisemita. Zanimiljivo, kada su ga 2003. godine kanonizovali za sveca, niko se među crkvenim klerom nije pobunio zarad njegovog nacionalizma. Jedino što su neki pomenuli kao problem bilo je to da je bio strastveni pušač.
U zlosretnim jugoslovenskim ratovima devedesetih, nemali broj ckvenih klerika (npr. episkopi Vasilije Kačavenda i Filaret) stao je otvoreno na stranu „očuvanja srpstva“, i dalo podršku oružanim sukobima, potpuno zanemarujući poruku evanđelja. Zapravo, iskreno i ne verujem da su je ikad u srce istinski i primili, jer plodovi njihovih života govore drugačije.
Crkva koju je Isus osnovao pripada svim narodima, i u njoj nema mesta nacionalizmu („Nema više ni Judejina ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muško ni žensko; jer ste svi vi jedno u Hristu Isusu“ Galaćanima 3,26-28). Uz to, kao što vidimo, nacionalizam je u pravoslavlju doveo do izvrtanja Isusovih reči i potpunog zanemarivanja jednog dela biblijskih principa.
Sent from my POCOPHONE F1 using Tapatalk
Bookmarks